Ljekovita svojstva metvice poznata su od davnina, a njezini čajevi, ulja i kupke koriste se tijekom cijele godine, no posebice su ugodni za toplih dana. Prepoznatljivi okus mentola metvicu je promovirao u omiljeni začin gurmana, pa je obilato koriste u kombinaciji s drugim začinskim biljem, a dodaju je svježu nakraju pripreme obroka.
Prva saznanja o metvici potiču s dalekog lstoka (Kina i Japan). Već oko 1200. prije Krista postojale su kulture metvice u Egiptu, što nam potvrđuju zapisi istraživača Afrike, Georga Schweinfurtha, koji je otkrio u starim egipatskim grobovima ostatke vijenca koji je sadržavao i listove paprene metvice.
No, vremenom su se kulture metvice mijenjale, križale i prelazile u divlje vrste. Iz Sjeverne Afrike, preko južne Europe, metvica je došla u Englesku krajem 17. stoljeća. Smatra se da je danas ondje najviše ima, ali i najviše vrsta, pa se već ustalio i naziv “engleska metvica”. Preko Nizozemske doseljena je pak u Srednju Europu i u naše krajeve. Proširivanje metvice možemo zahvali ti opatima koji su se oduševljavali biljem i sadili ga u svojim samostanskim vrtovima. U kapitularima Karla Velikog spominju se tri vrste metvice, a već su poznavali i velik broj podvrsta. Opat Walafrid Strabo napisao je: “Ako bi netko htio nabrojiti moći, vrste i imena metvice, tada bi također morao znati koliko mnogo riba pliva u Eritrejskom moru ili koliko vidi iskri iz kratera vulkana Etne.”
SVJEŽA METVICA
Na toplom ljetnom danu svježa metvica dočarava južni simbol gostoljubivosti, u obliku grančice zelene metvice potopljene u ledenoj čaši ili ledenoj srebrnoj šalici.Kada je hladno, ili vrijeme blagdana, metvica također znači poštivanje tradicije. Metvica će tada biti korištena za poboljšanje okusa, ukrašavanje svinjskog pečenja, povrća, kao sastojak želatinoznih umaka i kremastih deserta. Metvica ima svoju zadnju berbu u jesen, pa se u to doba mora pokupiti lišće za sušenje ili zamrzavanje za zimu. Bez obzira na način na koji se jede, pije, ili se priprema, metvica je biljka s mnogim svojstvima za dobro zdravlje. Ustvari, razlog što su naši preci često koristili i uzgajali ovu biljku jest u njenim brojnim zdravstvenim prednostima. Čak i danas, prirodoslovci i dalje koriste paprene metvice za liječenje žučnih kamenaca, kao i sindroma iritabilnog crijeva i prehlade.
Biljka metvica pripada velikoj obitelji s više od 30 vrsta, a najčešće su paprena metvica i zelena metvica.
MEDITERAN I METVICA
Porijeklom iz Mediterana i Zapadne Azije, metvica se često križala, čineći stručnjacima teškoće u razlikovanju vrsta. Međutim, sve sorte metvice sadrže eterično ulje mentol, što daje metvici obilježje hlađenja, osjećaj čišćenja. Grci su vjerovali da metvicom mogu liječiti promuklost i štucanje. Zapravo, metvica je naziv dobila iz legende grčke mitologije jer – Mintbe je izvorno nimfa. Po Iegendi, Perzefona, u nastupu bijesa, pretvorila je Minthe u ponizno stvorenje, koje se može gaziti. Pluton, kojemu se Perzefona na taj način sveti, sitno pati, ali ne može poništiti čaroliju. Ipak, uspio je ublažiti začaranost dajući Minthe slatki miris. Zato se, kaže također legenda, miris širi zrakom kad se diraju njezini listovi. Minthe je tako postala biljka erotskoga predznaka, pa se, grickanjem listova, koristi kao afrodizijak.
Iz Sredozemlja metvica je prenesena u Ameriku, gdje su je odnijeli iseljenici, a koristila se prvenstveno u medicinske svrhe.
KAKO UZGOJITI METVICU
Uzgoj biljke zahtijeva duboko zemljište, bogato humusom i vlagom. Sadi se u proljeće ili u jesen. Bere se prije cvatnje, od lipnja do kolovoza, po lijepom i sunčanom vremenu, najbolje oko podneva. Listovi se skidaju sa stabljike i suše u tankom sloju, jer ako je puno listova jedan preko drugog – listovi pocrne i gube na kvaliteti. Metvica se suši u hladu, na prirodnoj toplini. Kod previsoke temperature gubi eterično ulje i postaje bezvrijedna. Može se sijati u zemlju, ali i kao lončanica. Bitno je da ima što vlažnije tlo i umjereno sunce. Sve više od toga znači da će snažno bujati.
Često rezanje ili košenje velikih parcela držat će metvicu ljepšom. Metvicu možete uzgajati s drugim biljem, a posebno joj je drag pratilac — ruža. Prema legendi, to je dobra biljka za čuvanje mrava podalje od vrata, a koristi se protiv miševa i buha. Držite stoga metvicu u blizini hrane, kreveta i ormara. Koristite je kako biste osvježili kuću, jer ona djeluje poput osvježivača jer donosi svježi miris u svakoj prostoriji.
METVICA NIJE ZA SRČANE BOLESNIKE
Ljekovite tvari u biljci su eterično ulje, s 50 do 90 posto mentola, do 10 posto mentona, tanin, fermenti i gorke tvari. U upotrebi su listovi (folia menthae piperitae) i eterično ulje (oleum mentae piperitae), od kojih se pripremaju čajevi, tablete i kapljice. Ulje od paprene metvice ima poseban utjecaj na živce osjetljive na hladnoću. Kod trljanja kože uljem najprije osjetimo hlađenje, a zatim pečenje. Vanjskom upotrebom smanjit ćemo lokalne bolove, glavobolje, a i neuralgični se bolovi smanjuju ili posve nestaju. Isto tako, ako pijemo metvicu, umirit ćemo probavne smetnje, smanjiti žučne i bubrežne kolike, grčeve crijeva te imati osjećaj neosjetljivosti. Ako ulje paprene metvice koristimo u aromaterapiji, za masažu ili u kupkama, blagotvorno djeluje na probavu, štucavicu, jutarnje mučnine i bolest vožnje. Imate li pak problema s bolovima u stopalima ili mišićima koristite je kao kupku. Ulje je izvrsno i za inhalacije kod prehlada, sinusitisa, upale pluća, bronhitisa i astme, jer olakšava iskašljavanje. Možemo ga koristiti i kao izvrsno sredstvo za odbijanje kukaca. Dobro je kombinirati ulje paprene metvice s nekim drugim uljima, kao što su levanda, eukaliptus i ružmarin, a suhi listovi mogu se staviti i u neke druge vrste čajeva kako bi se poboljšala aroma. Metvicu nemojte upotrebljavati ako imate bolesno srce, a nije ni za novorodenčad!
ODLIČNA KAO AFRODIZIJAK
Nervoznim ljudima, a i onima koji se lako uzbuđuju, možda će se učiniti suviše stimulativnom. Čaj od paprene metvice tradicionalno se upotrebljavao kao afrodizijak.
Za čaj je potrebno jednu veliku žlicu lišća preliti s dva dcl vrele vode, ostaviti poklopljeno barem 15 minuta i procijedi. Pije se nezaslađen prije, a zaslađen medom ili nekim drugim zasladivačem poslije jela. Listovi metvice se ne smiju ni kuhati ni trljati jer se eterična ulja nalaze u žilama na površini listova – da ulje ne ishlapi. Kod probavnih smetnji metvici je dobro dodati i kamilicu (flores chamomillae).
TRUDNICAMA I DOJILJAMA PREPORUČA SE KAO ČAJ
Kod trudničkih mučnina ili za smirivanje živaca služi čaj od jednakih količina listova metvice i matičnjaka (melissa officinalis): jedna žlica mješavine prelije se sa 2,5 dl vrele vode, ostavi odstajati pola sata. Pije se po jedna šalica tri puta na dan. Majkama koje doje savjetuje se čaj od metvice s mlijekom, jer djeluje protiv zgrušavanja mlijeka i stvaranja mliječnih čvorova u prsima.
Umivanje tijela ohlađenim uvarkom od metvice u vrijeme ljetnih vrućina djeluje osvježavajuće. Nakon umivanja, tijelo ne moramo brisati nego pustiti da samo ishlapi. Metvičina voda veoma je dobra za ispiranje usne šupljine u slučaju upale zubnog mesa i zubobolje.
PROTIV NESANICE I GLAVOBOLJE
Kao sredstvo protiv nesanice, nemira i glavobolje pomiješamo metvicu i matičnjak s hmeljom: tri žlice hmelja i 20 grama metvice i matičnjaka poparimo s 1/2 litre vode, pustimo da odstoji, procijedimo i pijemo zaslađeno poslije jela ili nezaslađeno prije jela. Miran i zdrav san za osobe koje puno sjede osigurat će čaj od metvice i kruh s džemom od šipka.