Lubenice su idealno ljetno voće jer savršeno gase žed, a zbog male kalorijske vrijednosti mogu ih jesti svi pobornici zdravijeg načina prehrane. Osim što čuva zdravlje srca i uravnotežuje krvni tlak, ova poslastica dokazano prevenira rak pluća, dojke, prostate i drugih vrsta.
Lubenica pripada obitelji Cucurbitaceae, u koju se svrstavaju krastavci i tikvice. Okrugloga je ili ovalnog oblika tamno zelene ili svjetlo zelene kore s prugama, dok je unutarnji sočan dio crvene boje s crnim, jestivim sjemenkama. Iako potječe iz južne Afrike, uzgajati se počela u Egiptu (sjemenke su pronađene u grobnici Tutankamona), a dalje se proširila na Mediteran i sve do Kine, gdje se uzgaja od 10 stoljeća. Energetska vrijednost joj je mala i iznosi 30 kcal na 100 g. Od toga sadrži 7,55% ugljikohidrata, 0,61°/0 proteina i 0,150/0 masti. Od minerala sadrži kalcij, željezo, magnezij, fosfor, cink, bakar, mangan, fluorid i selen, dok od vitamina ima vitamina C, tiamina, riboflavina, niacina, pantotensku kiselinu i vitamin B6. U 100 g sadrži i 0,4 g dijetalnih vlakana, 4,5 mg likopena i 303 mg beta-karotena.
Želite na brzinu stanjiti trbuh i zablistati na plaži? U svoju prehranu tada uključite namirnice koje ubrzavaju metabolizam, imaju malu kalorijsku vrijednost, pomažu u izbacivanju suvišne tekućine, nude stabilnu opskrbu energijom i osiguravaju duži osjećaj sitosti!
Ne samo da su bademi puni za kožu korisnih vitamina E i proteina, nego i velik udio vlakana potiskuje osjećaj gladi. Istraživanje iz 2007., provedeno na Sveučilištu Purdue, pokazuje da unatoč relativno visokoj kalorijskoj vrijednosti bademi ne pridonose razvoju naslaga oko trbuha.
Najbrži način skidanja naslaga oko trbuha? U svaki obrok uključite porciju lisnatog zelenog povrća. Kelj, špinat i zelena salata imaju vrlo malo kalorija, a nude puno vlakana, vitamina i minerala koji ne uzrokuju napuhivanje i nelagodu povezanu s drugim povrćem.
Sirutka – regenerator jetre[/caption]Ono što sirutku čini izuzetno zdravom su, prije svega, bjelančevine, koje ovdje imaju glavnu ulogu u jačanju imuniteta, pa je ova supernamirnica nezamjenjiva kod osoba koje imaju smanjeni apetit, pogotovo poslije bolesti ili kod starijih osoba. Osim što podiže imunitet, te je zato glavni sastojak sportskih i drugih formula za jačanje, koristi se i u proizvodnji hrane za bebe te je i pravi izvor proteina u prehrani trudnica, jer je kod njih čak za trećinu povećana potreba za bjelančevinama.
Cijela istina o maslinovom ulju[/caption]Maslinovo ulje dobiva se postupkom mljevenja (gnječenja) i prešanja zrelih plodova masline. Kvalitetno ulje je tamnozeleno, prozirno i bez trpka okusa. Ulje se može aromatizirati začinima, grančicama začinskog bilja i agrumima, kao što su npr. anis, češnjak, ružmarin, menta, borovica, kopar i limun.
Agrume ili citruse volimo zato što su sočni, mirisni i raznovrsni. Uz obilje vitamina C koji nam je još više potreban u vremenima viroza, sadrže i mnoštvo drugih, izuzetno korisnih tvari.
Kada u vrijeme različitih viroza, prehlada i gripe, zatrebamo više vitamina C najčešće posežemo za agrumima ili citrusima. Naranče, limun, mandarine i druge pripadnike citrusne obitelji ne volimo samo zato što su prave vitaminske bombe. Sviđa nam se i njihova sočnost, miris, svježina, boje, raznovrsnost...
Na dohvat su nam ruke cijele godine, a dodamo li i znanstvene spoznaje brojnim epitetima kojima ih častimo tjerani osjetilima, agrume je lako voljeti. Od najmanjih i najkiselijih do najvećih i najslađih.
Ovaj lagani napitak se preporučuje osobama koje imaju povišen nivo kolesterola i triglicerida a možete ga napraviti od vrlo jednostavnih sastojaka.
SASTOJCI
• 6 limunova
• 4 celera
PRIPREMA
• Limun dobro oprati sodom bikarbonom i isjeckati zajedno sa korom na kockice.
• Celer oguliti i izrendati a zatim pomješati s limunom i preliti litrom vode.
• Smjesu ostaviti da odstoji 24 sata, a zatim procijediti kroz gazu.
NOTES
• Ljekovitu laganu smjesu čuvati u frižideru i piti iz male (rakijske) čašice, po jednu prije svakog obroka.
[printfriendly]
Ne gulite koru s breskve; prepuna je korisnih sastojaka koji će činiti višestruko dobro vašem tijelu.
Breskve i njima vrlo srodne nektarine bogate su antioksidansima, vitaminima i mineralima, premda sastav varira od sorte do sorte. Najzastupljeniji i najjači antioksidansi u breskvi su fenoli, tvari prisutne u hrani biljnog porijekla. Kora breskve sadrži do dva i pol puta više fenola nego meso ploda, što je više nego dovoljan razlog da breskvu jedemo s korom.
Ovo voće obiluje i karotenoidima, također snažnim antioksidansima. Najvažniji karotenoidi u breskvi su beta-kriptoksantin i beta-karoten koji se u organizmu pretvara u vitamin A, a daje i narančastu boju voću i povrću koje ga sadrži. Sorte bresaka i nektarina s narančastom korom imaju i do deset puta više beta-karotena od onih s bijelom korom. I koncentracija karotenoida veća je u kori nego u mesu ploda, a i povećava se kako plod dozrijeva.
Svježa i konzervirana breskva dobar su izvor bakra, koji je organizmu potreban za stvaranje hemoglobina i kolagena. Osim toga, mnogi enzimi koji sadrže bakar pridonose obrani organizma od djelovanja slobodnih radikala. Breskva je i dobar izvor željeza, premda treba imati na umu da se željezo iz biljne hrane apsorbira lošije nego ono iz namirnica životinjskog porijekla. Breskva je bogata vitaminom B3, koji sudjeluje u mnogim metaboličkim reakcijama i posebno je zaslužan za stvaranje energije. Jedemo li redovito breskve, dobit ćemo i velike količine vitamina C, koji pridonosi zdravlju kostiju, hrskavica, zuba i desni, štiti od infekcija, pospješuje apsorpciju željeza i ubrzava zacjeljivanje rana. Tu je i vitamin E, koji štiti membranu stanica organizma. Breskve obiluju i prehrambenim vlaknima. Jedan veći plod osigurava pet do devet posto preporučene dnevne količine vlakana za odraslu osobu. I ovdje valja istaknuti da je najbogatija vlaknima kora ploda.
Postoji više od 2500 sorti bresaka koje se dijele na tri osnovne skupine. To su: kalanke (koštica se lako vadi iz ploda), durancije (kod njih se koštica teško odvaja) te nektarine (imaju glatku koru bez dlačica). Kad se gleda boja mesa ploda, treba reći da je žuto meso aromatičnije, a bijelo meso slađe. Obje su varijante bogate vodom, imaju malo šećera i vrlo malo natrija, obilje kalija i malo joda: zbog tih odlika breskve su učinkovite za
poticanje diureze.
Malo kalorija: 100 grama breskve bez kore sadrži 90,7 g vode, 260 mg kalija, samo 3 mg natrija te jedva 27 kalorija. 
Zbog vjerovanja da potiče ljubavne radosti, prozvana je jabukom ljubavi pa je zbog toga povremeno bila zabranjivana od crkve i prozivana biljkom Sotone. Moreplovci su je otkrili u Peruu i dopremili u Europu u 15. stoljeću. Čak 300 godina smatralo se da je to biljka lijepih cvjetića i plodova, ali otrovna. Otkad je otkriveno da je jestiva, zdrava hrana, uzgojeno je bezbroj sorti koje zadovoljavaju sve estetske i okusne zahtjeve.
Ono što je važnije su njena ljekovita svojstva koja je ubrajaju u superhranu. Plodovi su puni antioksidansa koji aktiviraju djelovanje vitamina A,E,C I B. Uz visok postotak kalija, u njima se skrivaju i rijetki minerali poput kobalta, cinka i nikla. Cijelom nizu ljekovitih djelovanja pripomaže prirodni hormon kortizoe, karoten, eterična ulja, organske kiseline i druge tvari. Prema američkom Nutrition Almanacu, plod rajčice sadrži gotovo 10.000 supstancija, među kojima treba izdvojiti izuetno velike količine karotena likopena koji štiti od raka.
Bogatstvo kiselina regulira probavne sokove, djeluje na rad crijeva, pomaže pročišćavanje jetre, protoku žuči te oslobađa sluz prilikom bronhitisa. Rajčica povoljno djeluje na rad srca i bubrega, pomaže kod reume, gihta i artitisa. Zato bi reumatičari trebali svaki dan popiti po čašu prirodnog soka od rajčice. A i muškarcima se preporuča da što češće piju kuhani sok rajčice, jedu juhu i umak jer, prema istraživanjima, kuhana rajčica za 50% smanjuje rizik od raka prostate. Rajčica snižava krvni tlak i potiče apetit, ali nema bojazni jer je siromašna kalorijama. Zovu je čistačem budući da u crijevima uništava loše bakterije.
Ima i psihološki učinak jer potiče optimizam i dobro raspoloženje, što je posebno važno rekonvalescentima i osobama podložnim stresu.
Glavni krivac za višak kilograma je usporeni metabolizam. Rješenje je zdravi voćni napitak pomoću kojeg ćete ubrzati lijena crijeva i istopiti salo.
SASTOJCI
• 1 litra kipuće vode
• 5 vrećica zelenog čaja
• 1 grejp ili limun
• 1 šaka sviježe mente
PRIPREMA
• Prokuhajte vodu i u nju stavite vrećice zelenog čaja na tri minute.
• Zatim izvadite vrećice i ostavite da se čaj ohladi. U međuvremenu, očistite grejp ili limun i isjeckajte ga na komadiće.
• U veliku staklenu posudu ulijte pripremljeni ohlađeni čaj, dodajte nasjeckani grejp ili limun i punu šaku listića mente.
• Napitak ostavite u hladnjaku preko noći kako bi se sastojci sjedinili. Prije konzumiranja, procjedite i pijte tri puta dnevno prije obroka.
NOTES
• Rezultati će biti vidljivi već nakon 7 dana.
• Ovo je voćna varijanta čuvenog Sasi-napitka koji je također pokazao veliku djelotvornost u gubljenju kilograma.
[printfriendly]
Jeste li znali da je osnovni uzrok raka službeno otkriven već desetljećima, još 1923. godine, a pronalazač Otto Heinrich Warburg za svoje je otkriće dobio Nobelovu nagradu iz medicine?
Na žalost, o tom se znanstveniku i njegovu otkriću ne zna i ne piše puno, kao da farmaceutski establišment namjerno prešučuje ono što je već odavno poznato. Naime, njemački fiziolog i liječnik Otto Heinrich Warburg (1883.-1970.) istraživao je metabolizam tumora i stanično disanje, posebno tumorskih stanica i 1931. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu za "otkriće prirode i načina rada respiratornih enzima stanice". 1953. je još jedan od znanstvenika iz Warburgova laboratorija dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu: Hans Adolf Krebs za potpunu identifikaciju ciklusa limunske kiseline (Krebsov ciklus). Godine 1924. Warburg je zaključio da je rast raka prouzročen time što tumorska stanica generira energiju (kao što je adenozin trifosfat - ATP) putem anaerobne fermentacije šećera (proces što se zove glikoliza), dok zdrava stanica pretvara šećer u energiju uz prisustvo kisika. On dalje zaključuje da je rak mitohondrijska disfunkcija. - Rak kao nijedna druga bolest ima nebrojene sekundarne uzroke - zaključuje Warburg, a njegov često navođeni citat za primarni uzrok raka je: "promjena normalne respiracije kisika u stanici sa anaerobnom fermentacijom šećera".
• Med ima veoma visoku alkalnost.
• Klorofil: bilje je veoma alkalno (pogotovo aloa vera).
Voda je važna za proizvodnju kisika. Kronična dehidracija je najvažnija tjelesna napetost i korijen najvećeg dijela svih degenerativnih bolesti. Vježbanje daje kisik cijelom tijelu. Sjedeći način života uništava život. Idealno je imati 60% alkalnu prehranu i izbjegavati proizvode koji su u većini kiseli, kao što su gazirana industrijski proizvedena pića, rafinirani šećeri, kao i svi zasladivači. Ne smijemo zloupotrebljavajti sol, već je koristiti što je manje moguće. Za bolesne osobe idealno je da prehrana bude 80% alkalna. Ako imate karcinom savjet je da alkalizirate tijelo što više.
Smokva predstavlja biljni rod iz porodice murva ili dudova. Tom rodu pripada oko 800 različitih vrsta koje su raspoređene širom toplih krajeva Zemlje, a naposlijetku u mnogim suptropskim zemljama. Najpoznatija je obična smokva, - Ficus Carica čiji su plodovi zreli ili osušeni - prerduju se u marmeladu, rakiju i kavin surogat. Naziva se još i figa, crna smokva i petrovka. Domovina smokve ja Mala Azija, predijeli Sirije i Palestine, gdje su stvorene najbolje sorte na svijetu. Otuda je preko Crnog mora smokva stigla do Grčke. U Mezopotamiji je bila poznata prije više od 4000 godina, dok je u drevnom Egiptu bila jedna od glavnih kultura. U Rim su je donijeli Feničani. Divlju smokvu nalazimo u Indiji, Afganistanu, Pakistanu i Turskoj. Smokvin list koji su Adam i Eva rabili kao odjeću znan je u cijelom svijetu, od Amerike do Azije. Kod nas se smokva uglavnom uzgaja u Primorju i Dalmaciji i njezinom zaleđu. U našim krajevima ima oko 50 sorti smokava. Dijele se na jednorotke i dvorotke, a prema boji plodova na bijelice i crnice.
Poznato je laksativno djelovanje svježe i suhe smokve još iz antičke medicine. I danas se upotrebljava kao najprirodniji laksativ koji ne ostavlja nikakve posljedice, niti stvara naviku, a nema bojazni niti od mogućeg iritantnog proljeva. Reguliranje stolice svježom ili suhom smokvom je uvijek dobra i korisna preporuka. Bolja je od uzimanja jakih laksativa koji stvaraju naviku i potrebu stalnog uzimanja. Povremene zatvore stolica liječimo kompotom od suhe smokve ili od suhih kao i njihovom kombinacijom. Jače ili kronične zatvore riješavamo kombinacijom smokve, šljive i seninog lišća.
Na spomen kokosa obično nam prvo na pamet padne niz palmi uz tropsku plažu. No, uskoro bismo mogli sve češće pomišljati i na kokosovo ulje, mnogostruko korisnu namirnicu, sve popularniju u zapadnoj kulturi. Kokos i njegovo ulje svakodnevna su namirnica stanovnika Polinezije, Filipina, Šri Lanke itd., a istraživanja su pokazala da tamošnja populacija u usporedbi s drugim kulturama ima niže razine kolesterola i manje srčanih bolesti. Opsežno istraživanje stanovnika atola Pukapuka i Tokelau, koji u svakom obroku konzumiraju neki oblik kokosa, pokazalo je da imaju idealan indeks tjelesne mase i urednu probavu, a bolesti kao što su ateroskleroza, srčane bolesti, kolitis, hemoroidi, čirevi, divertikuloze i rak crijeva gotovo su im nepoznate.
Kupine su rasprostranjene širom sjeverne polutke, u zemljama s kontinentalnom klimom, gdje ih prati glas ukusnog voća koje svoju ljekovitost duguje antioksidansima koji štite od raka, čuvaju kardiovaskularni sustav, usporavaju starenje organizma i pomažu u borbi protiv štetnog djelovanja sunca na kožu.
Kupina (Rubus fruticosus) crna jagoda ili kupinjača, kako je ponegdje zovu, naziv je za nekoliko vrsta biljaka penjačica iz roda Rubus, porodice ruža (Rosaceae). Ima oblik trnovitog grma s dugim i savijenim granama, a može doseći visinu od 50-300 cm. Stablo im je manje - više pokriveno trnjem i mjestimično je odrvenilo. Bodlje služe za penjanje, ali i kao obrambeni mehanizam protiv životinja koje se hrane lišćem kupine. Listovi su perasti, na rubu pilasto nazubljeni, s gornje strane tamnozeleni i glatki, a odozdo obrasli gusto pustenastim dlakama. Možemo je pronaći najčešće na zaštićenim mjestima uz rubove šuma, ograde, putove, uz živice ili šumarke. Cvjeta od svibnja do kolovoza. Cvjetovi su bijeli, smješteni na lažnom štitcu, a svaki cvijet nosi mnogo peštica iz kojih se razvija po jedna mala mesnata koštunica, a sve zajedno povezane čine plod kupine koji je najprije zeleno - crvene, a potom crne boje. Kupine sazrijevaju od kolovoza do listopada. Okus mladih listova je gorkasto slatkast, a ploda aromatičan, sladak i sočan.
Zbog nedostatka vitamina D i kalcija čak 38% žena između 15 i 19 godine ima premalu gustoću kostiju. Gotovo desetina svjetskog stanovništva boluje od osteoporoze. U Hrvatskoj prema nekim podacima preko 200 tisuća žena u postmenopauzi ima osteoporozu. Osteoporoza je uzrok 5 milijuna prijeloma na godinu, a od 12 do 25% žrtvi umire u roku od 6 mjeseci nakon prijeloma bedrenih kostiju ili kukova. U skladu sa tim, nemojte dopustiti da vaše kosti prebrzo ostare i postanu šuplje, a vi se smanjite i pogrbite. Neka vaše kosti ostanu mlade s vitaminom D i kalcijem. Naime čak 80% vitamina D stvara se u koži uz pomoć sunca. Između studenog i veljače, koža ljudi koji žive iznad 45 stupnja geografske širine ne stvara vitamin D jer sunčeva svjetlost u tom razdoblju nema dobar spektar. Zašto onda Eskimi i Skandinavci nemaju deformirane kosti? Odgovor je vrlo jednostavan, zato jer jedu puno ribe bogate vitaminom D- haringe, lososi, srdele i pastrve najbolji su izvor vitamina D.
Anis može smiriti nervozu pa čak i ublažiti 
Iz godine u godinu kako u svetu tako i na našim prostorima sve su popularniji proizvodi od kokosa. Počev od kokosovog ulja, preko kokosovog mleka i brašna pa sve do kokosove vode.
Ono što je jako specifično i što kokosovu vodu čini tako magičnom i popularnom je činjenica da ima sastav sličan našoj krvnoj plazmi. Upravo iz tog razloga se ratovima od pre koristila za transfuziju krvi kao prva pomoć ranjenicima.
Verovatno ne znate i podatak da jedna od najpoznatijih svetskih pevačica Rijana svakog meseca naručuje veće količine kokosove vode i odvaja lepe svote novca samo da bi je pila redovno svakog meseca nabavljujući je iz Brazila.
Slobodno možemo reći da je kokosova voda zaista sa pravom toliko popularna već sada, a postaje sve popularnija iz dana u dan. Ipak, ne bi trebalo da je mešate sa kokosovim uljem ili kokosovim mlekom pošto su to sve različite stvari i različitu funkciju i benefite imaju.
Matična mliječ: kako i zašto je volimo[/caption]Popis do sada utvrđenih djelovanja matične mliječi podugačak je, niti jedan prirodni niti sintetski proizvod ne može se s njom mjeriti. Zahvaljujući sterolima i acetilkolinu pomaže spriječiti niz bolesti živčanog sustava kao što su difuzna ateroskleroza u mozgu sa žarišnim oštećenjima i bez njih, astenična neuroza, Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest, multipla skleroza te senilna demencija. Poboljšava koncentraciju i sposobnost pamćenja, poboljšava rad središnjega živčanog sustava, što uvelike potpomaže u savladavanju stresa.
Matična mliječ - dodatak prehrani[/caption]Matična mliječ sadrži acetilkolin i niacin koji potiču širenje krvnih žila te se preporučuju osobama s povišenim krvnim tlakom, ali i u prevenciji tromboze te za držanje kolesterola pod nadzorom.
Djeluje kao antioksidant, kožu štiti od starenja, pomaže i cijeljenju oštećene kože, a osobito oštećenja UV zračenjem. Primjenjuje se i u nekim kožnim bolestimaa poput seboreje na masnoj koži i rozaceje.
Smanjuje mogućnost nastanka infekcija. Kombiniranjem matične mliječi i propolisa ublažuju se menstruacijski bolovi u većine žena. U menopauzi matična mliječ smanjuje razdražljivost, ublažava depresiju, smanjuje znojenje i ublažava navale vrućine.
Istraživanja su pokazala da matična mliječ pridonosi i kvalitetnijem spolnom životu, osim toga izrazito je bogata cinkom te je dragocjena pomoć u zaštiti zdravlja prostate.
Živimo u vremenu koje je jako stresno i izloženi smo nerviranju i tenzijama gotovo svakodnevno. Počev od svog radnom mjesta, preko porodice pa sve do bliskih prijatelja. Upravo iz tog razloga nam je potrebno da pronađemo svoj mir i da se opustimo na što bolji i efikasniji način.
U tom opuštanju i smirenju vaših živaca u velikoj mjeri vam može pomoći čaj od kantariona. Ovaj čaj važi za jedan sjajan antidepresiv. Pošto je na prirodnoj bazi, možete ga bez bojazni konzumirati. Uvijek je bolje odlučiti se za ovu prirodnu varijantu uz ljekovite biljke i čajeve nego posezati za nekim preparatima sa štetnim kemikalijama.
Čaj od kantariona ima velike prednosti za naše zdravlje a neke od njih su:
Smiruje vas i deluje odlično na depresiju i anksioznost. Kao što smo spomenuli u uvodu ovog teksta, čaj od kantariona je najpoznatiji po svom antidepresivnom djelovanju. Ima moć da vas opusti, pogotovo u večernjim satima, kada vam je pred spavanje potreban mir da bi imali dobar i kvalitetan san.
Odličan je i za žene, pogotovo u menopauzi. Kako žene stare, ulaze polako u godine i menopauzu, u njihovom organizmu se dešavaju razne promjene. Ovaj čaj je idealan da svoj organizam vratite u normalan balans.
Jača vaš imunitet. Jak imuni sistem čovjeka ja jako važan, kako zbog toga što će vas bolje štititi od raznih mogućih bolesti, tako i što ćete imati više energije i biti ćete zdraviji i sretniji.
Kantarion čaj možete osim ispijanja koristiti tako što ćete od njega praviti i obloge pa stavljati na kožu za brže zarastanje rana. Također, što se vanjske upotrebe tiče, možete pomoću njega i čistiti lice i njegovati kožu da bi ste uklonili bubuljice.
Ovaj čaj je odličan i za liječenje prehlade i problema sa grlom. Možete ga konzumirati i u slučaju ove vrste problema, pogotovo u zimskom periodu.
Benefiti čaja od kantariona su zaista mnogobrojni i nema razloga da ne počnete da ga pijete koliko već od sutra.
Propolis je ljepljiva smolasta tvar koja nastaje preradom biljnih sokova koje pčele sakupljaju sa različitih biljaka, uglavnom jablanova i zimzelenovog drveća.
Njegov naziv PROPOLIS potječe od grčke riječi - pro - prije, ispred, za i polis - grad, a prevodi se kao obrana za grad ili branitelj grada. Tako se košnica - grad pčela - pomoću njega štiti od napada uljeza, uključujući infekciju. Povijesni zapisi pokazuju da je propolis veoma važan i cijenjen proizvod u medicini bio i u Egipćana, Babilonaca, Arapa, Grka, Rimljana i drugih starih naroda. U zapisima 12. stoljeća opisano je liječenje usne šupljine i ždrijela, kao i karijesa ljekovitim propolisom.
Pčele proizvode propolis i koriste ga da bi se zaštitile i stvorile u prirodi najsterilniji poznati prostor. Osim što ima ulogu da zatvara postojeće rupe i pukotine, popravlja i pojačava sveukupnu strukturu košnice, propolis ima i ulogu imunološkog sustava u košnici tako što djeluje protubakterijski, protuvirusno i protugljivično.
Echinaceu su koristili još Indijanci kao lijek protiv rana uzrokovanih kožnim prištevima, aknama i ozeblinama, no njezina najveća upotreba bila je protiv ugriza zmija.
Aktivna svojstva biljke otkrivena su krajem 19. stoljeća zahvaljujući jednom njemačkom liječniku koji je proveo mnogo godina zajedno s Indijancima. Od tada je biljka u centru pažnje mnogih studija budući da jača obrambena svojstva organizma. Zbog te karakteristike nalazimo je u mnogim farmaceutskim i kozmetičkim proizvodima - tretmani protiv bora, iritirane i suhe kože...
U Europi ne postoji u prirodnom stanju, nego se uzgaja u mnogim vrtovima kao lijepa i ukrasna biljka koja cvate više mjeseci. U ljekovite se svrhe uzgaja u velikim količinama, upotrebljava se korijenje ili čitava biljka te se radi ekstrakt u alkoholu, budući da vodeni ekstrakt ne donosi zadovoljavajuće rezultate.
Eterično ulje od metvice vrlo je djelotvorno 
Priča o čaju započela je prije više od 4,5 tisuće godina. Prema kineskoj mitologiji, 2737. godine prije Krista kineski vladar Shen Nung, učenjak i travar, tijekom jednog od svojih brojnih lovačkih izleta, sjedio je ispod stabla divljeg čajevca dok je njegov sluga kuhao vodu za piće. List sa stabla pao je u vodu i Shen Nung rekao je slugi neka ga pusti da se skuha. Želio je probati kakvog će voda biti okusa. Kad se voda malo ohladila, kušao ju je i ona je imala izvrstan okus. Bio je oduševljen, ne samo njenom aromom nego i učinkom - brzo je osjetio osvježenje i umor od dugotrajnog lova je nestao. Vrativši se u dvorac, svima je ispričao o tom novom piću i ono je uskoro postalo vrlo popularno u Kini.
Med je prirodni proizvod i ne može biti 
Prije obroka – kad smo gladni i još nije vrijeme za ručak, jedan od lijekova da se smiri glad i stekne osjećaj sitosti često se pije čaša vode prije obroka. Pokušajte zamijeniti uobičajenu čašu vode šalicom zelenog čaja; vrući ili hladni čaj osobni je izbor koji ne mijenja svojstva zelenog čaja. Za vrijeme obroka - pijenje zelenog čaja za vrijeme obroka može pomoći ne samo da bi naše tijelo uvijek bilo hidratizirano već da bi se olakšao proces probave. Između obroka - šalica zelenog čaja između obroka dobra je kada želite zamijeniti visoke kalorijske zalogaje bez kojih ponekad ne možete. Prilično je ugodno doći na ručak ili večeru bez nesnosne gladi! Zeleni čaj također ima mnoge druge osobine koje pomažu da se opustite, smanjite tjeskobu, stres i glavobolju. Ne zaboravite, međutim, da zeleni čaj sadrži tein, tvar koja djeluje na živčani sustav i pruža učinke slične onima od kofeina. A za one koji pate od toga, najbolje je da se izbjegne piti zeleni čaj tijekom večeri osim ako ne želite provesti večer s prijateljima, bez rizika da zaspite.
Vrlo je važno naglasiti da termička obrada (kuhanje, pirjanje) uništava korisne laktobacile nastale tijekom procesa fermentacije kojom se svježe zelje pretvara u kiselo. Stoga treba biti oprezan pri termičkoj obradi i svesti je na minimum, ako želimo dobiti sve hranjive tvari o kojima smo govorili. Najbolja je konzumacija kiselog zelja na salatu uz dodatak bučinog ili maslinova ulja s češnjakom, te bilo kojim drugim začinom po želji. Tako sirovo konzumirano kiselo zelje ponudit će nam najviše od svih nabrojanih hranjivih tvari. Važno je naglasiti i da je najbolje čuvanje kiselog zelja u slaklenkama, a ako se želi smanjiti unos soli, može se isprati pod tekućom vodom prije pripreme jela.
U djetinjstvu naših mama i baka rogač je bio nezamjenjiva grickalica. Danas je ova zdrava mahuna rijetko prisutna u prehrani, a u dječjim rukama ju gotovo više i ne vidimo - mada je ta namirnica izuzetno ukusna i bogata kalcijem i vitaminima važnima za noramalan rast dječjeg organizma.
Možda vas baš to ponuka da proširite repertoar jela koja pripremate sebi i svojim mališanima - pa isprobate neki od recepata koji vam preporučamo.
Ako je suditi po sastavu, nije ni čudo što su acai berry, kako ih zovu s engleskoga govornog područja, dobile nazive "super hrana", "božiji plod" i "energetska bomba". Naime, ove tamne bobice sadrže vitamine C, Bl, B2, B3, E i A, proteine i minerale magnezij, kalcij, bakar, cink, kalij i željezo. U 100 g imaju 45 g vlakana, što je zaista specifično, jer nijedna druga voćka nije tako bogata vlaknima. Plod ove biljke ima brojne koristi: pomaže da se postigne zdrav san, oslobađa tijelo od toksina, regulira razinu šećera u krvi, održava razinu kolesterola u normalnim granicama, poboljšava vid i održava pravilno funkcioniranje cijelog tijela. Neka su istraživanja pokazala da acai mogu usporiti rast leukemije, spriječiti razvoj kroničnih oboljenja srca, krvožilnog sustava i dijabetesa. Kako su izuzetno jaki antioksidansi, često se može čuti da podmlađuju, pa se odnedavno ulje acai bobica koristi u kozmetičkim preparatima. Što je možda još važnije, ne pokazuju nikakve štetne efekte i nuspojave.
Pšenica (Triticum vulgare) je od samih početaka pratilac i "pomagač" razvoja ljudske kulture. Prema pronađenim zapisima i nalazima utvrđeno je da je poznata više od 10 tisuća godina, kada je uzgajana u Iraku, Maloj Aziji, Kini i Egiptu. Prije oko 5 tisuća godina uzgaja se u Rusiji i istočnom dijelu Europe, da bi stari Rimljani širili njen uzgoj prema sjeveru Europe. Nakon otkrića Amerike i Australije počeo je uzgoj pšenice i na tim kontinentima. Naziv "pšenica" je, s malim modifikacijama, zajednički svim slavenskim jezicima. To ukazuje da se pšenica gajila u pradomovini Slavena. Riječ je o jednogodišnjoj biljci iz roda Triticum, fam. Gramineae, potfam. Hordeaceae - klasaste trave. Cvjeta u svibnju i lipnju, a zrnje sazrijeva od srpnja do kolovoza. Uzgaja se na različitim zemljištima, ali se visoka proizvodnja može ostvariti samo na najboljima. Najviše joj odgovaraju plodna, duboka i umjereno vlažna zemljišta blage reakcije, što mogu biti najbolja prirodna zemljišta ili slabija zemljišta oplemenjena određenim postupcima. Teška, zbijena i pretjerano vlažna zemljišta pšenica ne podnosi, ali ne uspijeva ni na pjeskovitom i suhom tlu. Dobro se prilagođava klimi i tlu te ih ima puno vrsta. Postoji ozima i jara pšenica. Jara pšenica ima znatno kraću vegetaciju od ozime pšenice, a otpornija je i na sušu i visoke temperature. Jara pšenica uzgaja se na većim, a ozima na manjim nadmorskim visinama. Područje Hrvatske pripada najpovoljnijoj zoni uzgoja pšenice, za vrhunsku proizvodnju.
Netko ga voli, a netko nikako da se navikne na njegov osebujan okus — uglavnom bučino ulje nikog ne ostavlja ravnodušnim. Nedostatak mu eventualno može biti cijena, a inače je bučno ulje — čisto zdravlje!
Bučine koštice, bolje rečeno sjemenke iz bučinog ploda su izdašna i zdrava hrana. Osim kalorijske vrijednosti (zbog značajnog prisustva ulja) te su sjemenke poznate i hvaljene zbog toga što sadrže neke minerale i zaštitne tvari (antioksidanse). Osušeno bučino sjeme (koštice) sadrži prosječno od 18-20% tamnosmeđeg ulja specifičnog mirisa i okusa koje se dobiva hladnim prešanjem.
Između ostalog, istraživanja su pokazala da koštice mogu biti vrlo korisne u sprečavanju raka prostate i jajnika.
Šipak sazrijeva od početka rujna do sredine studenoga, stoga je jesen pravo vrijeme za prikupljanje ovih visokovrijednih crvenih plodova. Bobice biljke koju još nazivaju divljom ružom, sadrže više vitamina C nego limun, naranča i paprika zajedno. Vrijednost šipka postala je još značajnija kad je dokazano da se sadržaj vitamina C kuhanjem ne smanjuje, nego po nekima čak i povećava. Ipak, utvrđeno je da količina vitamina C ne ostaje dugo stalna, nego se nakon jednogodišnjeg stajanja i najbolje čuvanih plodova, smanjuje na samo jednu četvrtinu od prvotne količine.
(Ginkgo biloba)
DRUGI NAZIVI: Dvorežnjasti ginko, japanska lijeska. Inače za drvo ginka postoje u Europi razni nazivi i sinonimi. Neki u prijevodu znače: slonovo drvo, stablo života, djevojačka kosa, vilina kosa, stablo hrama, srebrna marelica, stablo djed-unuk.
OPIS BILJKE: Ginko je najstarija biljka na Zemlji. Pojedini primjerci žive i do tisuću godina. Tijekom milijuna godina ovo je drvo razvilo snažan imunitet. To je dvodomno listopadno drvo (postoje muške i ženske biljke) osnovnih karakteristika da ima lepezasto svilenkasto lišće na dugim stapkama, a sjeme (koštica) je obavijeno mesnatim ovojem poput šljive ili višnje. Ginko se ubraja u prijelaznu kariku između golosjemenjača i kritosjemenjača ali obično ga se uvršćuje u četinjače. Smatra se najvitalnijom biljnom vrstom na svijetu: zadivljuje svojom otpornošću na otrove iz okoline (preživi sva moguća zagađenja uključujuči i atomsku bombu!) i zato je u velikim gradovima sve češće stablo u uličnim drvoredima. Stablo dosegne visinu i preko 30 metara, a promjer stabla zabilježen je i preko 9 metara. Naime, do oko stotinjak godina starosti stablo raste simetrično i okruglo, dok se kasnije izvija i nema pravilan već izobličen oblik. Jezgra koštice, kada se osuši, bijele je boje i tvrda, a okus sličan bademu.
RASPROSTRANJENOST: Postojbina mu je u jugoistočnoj Kini, odakle se rasprostranio po čitavom svijetu.
UPOTREBA: Lišće i sjeme već se stoljećima koriste u staroj kineskoj medicini, prvenstveno za liječenje astme, bolesti bronhija i pluća, kao i za poboljšanje periferne i moždane cirkulacije krvi. Suvremena medicina prihvaća preventivno i ljekovito djelovanje ginka. Važno je napomenuti da je ginko najšire korišten prirodni preparat današnjice.
LJEKOVITI DIO BILJKE: list, koštica, korijen, kora.
LJEKOVITO DJELOVANJE: Ljekovito, antioksidativno djelovanje ginka povezuje se uglavnom s visokim koncentracijama flavonoida. Ginko pospješuje cirkulaciju i općenito čini organizam zdravijim. Poboljšava memoriju i druge moždane aktivnosti, djeluje blago antidepresivno, anksiolitički i koristan je za osobe koje pate od migrena. Olakšava tegobe kod astme, alergia, Alzheimerove bolesti, kao i kod kardiovaskularnih bolesti. U krvnim žilama deluje antiagregacijski - sprječava trombozu. Regulira povišeni kao i sniženi krvni tlak. Poželjno ga je koristiti ako postoje problemi s jetrom ili bubrezima, raznim upalama, impotencijom, zujanjem u ušima, slabijim sluhom usljed starosti, slabljenjem vida, vrtoglavicama i hemoroidima. Pospješuje iskorištavanje glukoze, pa je koristan i za dijabetičare. Smanjuje neugodnosti vezane za proces starenja, povećava radne sposobnosti, ubrzava zarastanje rana i olakšava oporavak od upala vena.
UPOZORENJE: Ne koristite ovu biljku ako ste podložni jakim krvarenjima; ne kombinirajte je s lijekovima koji sprečavaju zgrušavanje krvi niti onima koji se koriste za probleme sa srcem; lijekovima protiv epilepsije, tjeskobe i depresije, jer ginko može smanjiti ili pojačati njihovo djelovanje.
UPOTREBA: Koristite suhi ekstrakt koji sadrži 24% ginkoflavonoglikozida i oko 6% terpena. Uzimajte otprilike 120 mg dnevno u razdoblju ne duljem od tri mjeseca. Ako je potrebno, možete popiti još jednu kuru nakon tri tjedna stanke.
U KUHINJI: U Japanu, Kini i Koreji se pržene sjemenke smatraju specijalitetom - bogate su ugljikohidratima i jestive poput badema ili lješnjaka.
(Ricinus Communis)
OPIS BILJKE: Jednogodišnja do dvogodišnja biljka s jako razvijenim ograncima koji narastu i do 1,5 m. Listovi su veliki i krpasti, cvjetovi jednospolni, neugledni, a razvijaju se u prostranim cvatovima. Plod je bodljikavi tobolac s tri sjemenke. Sjemenke imaju tvrdu i glatku pjegavu lupinu. Cijela biljka je otrovna. Bez naročitog je mirisa, a sjemenke su ugodna okusa.
STANIŠTE I UZGOJ: Uzgaja se plantažno, a može se naći i u poludivljem obliku u prirodi.
VRIJEME CVATNJE: Od lipnja do srpnja.
LJEKOVITI DIO BILJKE: Prikuplja se sjeme od kojega se hladnim prešanjem dobiva ulje. Ulje nije otrovno i ljekovito je, ali ostatak sjemena tzv. uljni kolač, jeste otrovan jer sadrži ricin koji je jak otrov. Mogu se brati listovi i korijen kojeg sušimo na toplom mjestu.
LJEKOVITO DJELOVANJE: U pučkoj medicini ricinus je, odnosno ricinusovo ulje, tradicionalno sredstvo u liječenju zatvora i tegoba crijeva, hemeroida, analnih fistula, polipa u crijevima, katara želuca i crijeva, te protiv crijevnih nametnika. Koristi se također u klizmi koja se daje u liječenju raznih bolesti, prije ili poslije operacije. Koristi se u liječenju kožnih bolesti i raznih kožnih nečistoća, te bora na licu i bradavica; kod grčeva, otečene jetre i slezene, groznice, glavobolje, lumbaga, reume, išijasa, bolova u zglobovima, nervnih bolesti, menstrualnih tegoba, za čišćenje nakon trovanja. Ricinovo ulje je bezbojna do svjetložućkasta gusta tekućina slabog mirisa i teškog okusa. U crijevima izaziva stvaranje sapunastih tvari i stolicu čini žitkom, već 2-3 sata nakon uzimanja. Čaj od listova i korijena rabi se za liječenje dišnih organa i putova, naročito kašlja i katara bronha, glavobolje te za ispiranje raznih kožnih nečistoća i pripremu obloga kod opeklina. Zapadna pučka medicina ricinus rabi za liječenje: grčeva, zatvora, svih oblika proljeva, enteritisa, akni, sunčanih pjega, depresivnog kašlja, svih oblika tumora, rana, hemeroida, konjuktivitsa, bolesti kože, reume, artitisa, astme, opektina, dermatitisa, epilepsije, glavobolje, groznice, te za čišćenje i detoksikaciju.
UPOZORENJE: Ulje ricinusa ne daje se kod akutnih bolesti unutarnjih organa niti trudnicama. Dugotrajna uporaba ulja može dovesti do težih poremećaja u probavnom sustavu. Kod kroničnog zatvora ne uzimati ulje. Kontakt sa zgnječenom sjemenkom izaziva alergijsku reakciju na koži. Cijela biljka je otrovna, a naročito zgnječena sjemenka. Trovanje sjemenkama ricinusa može izazvati smrt djeteta ako pojede samo jednu sjemenku, a odrasli čovjek može umrijeti ako pojede osam sjemenki. Otrov izaziva sljepljivanje eritrocita tj. začepljenje žila u plućima, razgrađuje bjelančevine i uništava ribozome - krvna tjelašca itd.
JESTE LI ZNALI: Kao jak otrov ricin rabe teroristi za atentate.
PRIPRAVCI:
* Ricinusovo ulje: Djeci se daju 1-2 žličice na dan, a odraslima 2-3 žličice na dan, s malo čaja ili mlijeka. Prije uporabe obavezno se savjetovati sa liječnikom.
* U vanjskoj uporabi kod tretmana kože i kožnih tegoba liječenje ne smije trajati više od 15 dana.
* Čaj (za navedena oboljenja): 1 žlica listova, 2 dl vode. Priprema: Vrućom vodom prelijemo bilje, poklopimo da odstoji 15 minuta i procijedimo.
(Hibiscus)
DRUGI NAZIVI: sirijska ruža, kineska ruža, afrička malva.
OPIS BILJKE: Postoji od 130 do 150 vrsta hibiskusa, koji mogu biti divlji i kultivirani, jednogodišnji i višegodišnji, od svijetlo-ružičaste do tamno-crvene boje. Hibiskus je listopadni ukrasni žbun ili drvo najviše do 5 m visine, sa dosta uspravnih grana. Bilo da je manjeg ili normalnog rasta koji seže do 2,5 m izgled mu je uvijek elegantan. Izbojci su u početku dlakavi, kasnije goli. Listovi su sa peteljkom, naizmjenični, sa tri manje-više naglašena režnja, po obodu krupno testerasti. Cvjetovi su krupni, zvonasti, raznobojni, usamljeni u pazuhu listova. Hibiskus spada u najljepše i najegzotičnije cvjetove tropskih zemalja. Vjerojatno je najsvestranija biljna vrsta na planeti. Mnogi vrtovi i dnevne sobe u Aziji su ispunjeni cvjetovima hibiskusa.
RASPROSTRANJENOST: Hibiskus je porijeklom iz Kine i Indije a ne iz Sirije, kako se ponekad misli. Otud se raširio po svijetu.
STANIŠTE I UZGOJ: Razmnožava se sjemenom, reznicama i kalemljenjem. Uzgaja se po parkovima i vrtovima, na sunčanim mjestima. Dobro podnosi obrezivanje pa se često koristi za formiranje živih ograda.
VRIJEME CVATNJE: Od srpnja do rujna.
LJEKOVITO DJELOVANJE: U Egiptu je hibiskus poznat već stoljećima kao nacionalno piće i kao biljka koja liječi mnoge bolesti zbog visokog postotka vitamina i organske kiseline. Pije se kao osvježavajući napitak u vrućim ljetnim danima, bilo da je hladan ili topao. Prema nekim podacima čaj od hibiskusa bio je omiljeno piće egipatskih farona. Prati sve veće proslave gdje se poslužuje kao zdravica. Čaj od hibiskusa je bio i omiljeno piće Kleopatre, koja ga je koristila za dušu i tijelo. Čak je od njega pripremala i balzam za tijelo, kojim je dobila lijepu crvenkastu boju kože. Spomenuta je boja u ondašnja vremena bila pojam ženske ljepote. Od većine popularnih biljnih čajeva hibiskus se razlikuje prepoznatljivom crvenom bojom, kiselkastim okusom i velikom količinom vitamina C. Bogat je flavonoidima i njegova je uloga u oporavku organizma velika. Nameće se intenzivnom aromom i potiče budnost. Osim toga sadrži između 7,5% i 9,5% željeza, te 13 aminokiselina od kojih je 6 iznimno važnih za čovjekov organizam. Zbog velike prisutnosti flavonoida čaj hibiskusa pomaže u: detoksikaciji organizma, ubrzavanju metabolizma, poboljšanju općeg stanja organizma, snižavanju krvnog tlaka, djeluje kao diuretik, poboljšava rad štitnjače, štiti jetru od otrova, izuzetno je dobar kod ljudi koji imaju bubrežna oboljenja te podiže imunitet zbog visoke količine C vitamina. Stručnjaci preporučuju njegovu konzumaciju u vrućim danima, jer osvježava organizam kiselkastim okusom koji dolazi iz limunske kiseline.
UPOZORENJE: Postoje slučajevi kada hibiskus utječe na izazivanje menstruacije, što može dovesti do spontanog pobačaja kod trudnica. Ne preporuča se piti ni tijekom dojenja.
JESTE LI ZNALI: U Kini je poznat kao kineska ruža i ima sinonim bogatstva, dok je u Maleziji nacionalni cvijet.
PRIPRAVCI:
* Čaj: Za pripremu čaja od hibiskusa treba nam prokuhana voda od 100 stupnjeva koju prelijemo preko listića hibiskusa i pustimo da stoji 3 do 5 minuta.
(Cetraria islandica)
DRUGI NAZIVI: islandska mahovina, planinska mahovina, planinski mah, bohinski mah, gorski mah, islandska lihena, plućnik.
OPIS BILJKE: Islandski lišaj nije raščlanjen na korijen, stabljiku i listove jer spada u posebnu skupinu biljnih organizama čija je steljka sastavljena od alga i gljiva. Steljka tog lišaja tvorevina je slična listu, visoka oko 10 cm te se s kratkim končastim organima učvršćuje na površinu zemlje. Ubraja se u lišaje grmaše jer mu je steljka uspravnog rasta i nepravilno razgranjena poput malog grma. Strana lišaja okrenuta suncu je maslinasto do smeđe-zelena, a donja strana je svijetlosive boje s bijelim mrljama. Ogranci lišaja su žljebasti, na vrhu prošireni i nepravilno trepavičasti. Najdonji dijelovi stelje su crvenkaste boje. U svježem stanju lišaj je mekan i kožasto-žilav, dok je u suhom stanju lomljiv i mnogo svjetlije boje. Ima slabi miris dok je okusa bljutava, sluzava i gorka.
RASPROSTRANJENOST: Ime biljke vodi do krivog shvaćanja da raste samo na Islandu, no ime je dobila samo radi toga što je na Islandu, gdje također raste, prvi puta primijenjena kao ljekovita biljka. Lišaj uspijeva gotovo na čitavoj sjevernoj polutki Zemlje, a nalazi se među vrijeskom i mahovinama na visokom sjeveru, gdje skromnim sjevernim jelenima služi kao hrana. Na tim područjima služi i kao hrana čovjeku, kao nadomjestak za žitarice jer se iz osušenog i smrvljenog lišaja priprema hranjiva kaša.
STANIŠTE: Na našim područjima javlja se često u velikom mnoštvu na planinskom području u svijetlim i smrekovim šumama i na visinskim pašnjacima među kamenjem, naročito na otvorenim područjima koja su često pod utjecajem vjetra. Za razliku od drugih lišajeva, raste na tlu.
LJEKOVITI DIO BILJKE: Sabire se čitav lišaj isključivo po suhom vremenu tokom čitave godine, tj. dok je moguće sabiranje s obzirom na vremenske prilike. Lišaj se očisti od raznih primjesa - zemlje, iglica, četinara, mahovine i dr. te se dosuši u hladu.
LJEKOVITO DJELOVANJE: Ublažuje nadražaje i rastvara sluz te ga treba primjenjivati kod svih vrsta prehlade. Vrlo dobri uspjesi mogu se postići kod bronhalnog katra, kašlja, hripavca, prehlade s prekomjernom sluzi, kod svih oboljenja pluća kao i kod slabih pluća te sklonosti k prehladama pri najneznatnijim vremenskim promjenama ili promjenama mjesta s drugom klimom. Preporuča se kod teških plućnih oboljenja, a naročito kod plućne tuberkuloze jer ne samo da teško oboljela pluća oslobađa temeljito od sluzi, već i potiče djelatnosti dišnog sustava. Svojstvo lišaja da krijepi i jača od značenja je kod stanja iscrpljenosti svake vrste: za vrijeme ili nakon teških bolesti, kod gubitka krvi uslijed operacija i nesretnih slučajeva, nakon ospica, nakon teških infekcijskih bolesti, nakon bolesti želuca i crijeva i dr. Povoljno utječe na sekreciju mlijeka kod majki koje doje, ali ne smije postojati upala prsiju ili prsnih bradavica. Daljnje područje primjene su oboljenja želuca i crijeva: akutni ili kronični proljevi, začepi, probavne smetnje, želučani ili crijevni katari i normaliziranje izlučivanja žuči. Dokazano je i da uspostavlja ravnotežu želučane kiseline bilo da je ima previše ili premalo. Posjeduje i antibiotičko dijelovanje, te se može donekle usporediti s djelovanjem penicilina.
UPOZORENJE: Prevelike doze i dugotrajna upotreba mogu dovesti do osjetljivih nadražaja u probavnom traktu i smetnje u jetrima. Količinu i trajanje primjene najbolje će odrediti liječnik.
PRIPRAVCI:
* Čaj: 1 žličica suhe biljke prokuha se u šalici vode i ostavi stajati 10 minuta. Čaj se pije nezaslađen, u gutljajima, 2-3 šalice dnevno.
Od pravog meksičkog umaka odrvenjet će vam jezik i suze će vam krenuti na oči - to je učinak čili papričice. Zbog te žestine mnogi izbjegavaju ovaj začin, a uz to vjeruju da im žestina čilija slabi osjetilo okusa. No, istina je upravo suprotna.
Ta ljuta papričica ne oštećuje ni osjet okusa ni probavne organe. Naprotiv, ubraja se među najzdravije namirnice. Čili papričice sadrže mnogo antioksidansa, koji uklanjaju slobodne radikale. Ti crveni, pakleno ljuti plodovi sadrže dva do tri puta više vitamina C od jednake količine citrusnog voća pa osjetno pridonose jačanju imunosnog sustava.
Uz vitamin C, čili sadrži i vitamine B1, B2, B6 i B12, vitamin P, stabilizator krvotoka te beta-karoten. Od minerala sadrži kalij, kalcij, magnezij, fosfor i cink. Zahvaljujući toj jedinstvenoj mješavini važnih tvari čili papričice dobro djeluju na krvne žile, ali i protiv tegoba artritisa. No, udarni im je sastojak kapsaicin, koji se već dugo koristi u preparatima protiv reume i bolova u leđima, a dobrodošao je i protiv prehlade jer pročišćava dišne puteve i održava prohodnost sinusa.
(Aloe vulgaris)
DRUGI NAZIVI: Aloa, aloja, prava aloja.
OPIS BILJKE: Aloe vera jednogodišnja je zeljasta biljka iz obitelji ljiljana (Liliaceae) koja naraste do 60 cm visine. Listovi su debeli, mesnati, kopljasti i na rubu pilasti s dugačkim bodljama, blijedozelene boje. Stabljika je 4-7 cm debela, okruglog oblika. Viseće duge cvjetne grozdove čine cjevasti crveni cvjetovi sa po šest latica. Sok joj je gorak, a miris osebujan.
STANIŠTE I UZGOJ: Najčešće se uzgaja kao ukrasna biljka u lončanicama i u klijalištima uzgajivača, te plantažno.
VRIJEME CVATNJE: Svibanj - lipanj.
UPOTREBA: Kneipp o aloe veri piše: "Čovjek mora pribjeći sredstvu u kojem je neka sitnica djelotvorna; na taj sam način ja u aloji našao lijek". Hipokrit opisuje razna ljekovita svojstva aloe: "stimulira rast kose, liječi tumor, pomaže kod problema želuca i crijeva", a Kristofor Kolumbo je o njoj rekao sljedeće: "Postoje četiri biljke koje su neophodne za čovjeka: to su pšenica, grožđe, maslina i aloja. Prva hrani, druga pruža radost srcu, treća osigurava harmoniju, a četvrta čini čovjeka zdravim."
LJEKOVITI DIO BILJKE: Listovi, od kojih se dobiva tiskanjem ili iscjeđivanjem svježi sok aloe vere, mogu se brati tijekom cijele godine. Svježi sok razrijedimo u alkoholu (80 g soka na 20 g alkohola). Daljom preradom soka može se dobiti prašak (Aloe pulvis), ekstrakt (Aloe extractum), emulzija (Aloe emulsio), te čisti sok Aloe Vere Barbadensis iz kojeg je posebnom tehnikom stabilizacije soka odstranjen aloin kao i ekstrakti aloina.
LJEKOVITO DJELOVANJE: Ako se koristi jako razrijeđen sok (kapi) liječi i podražuje želudac (slab želudac, čir na želucu i dvanaesniku), a u većoj koncentraciji djeluje na čišćenje crijeva i organizma, te potiče izlučivanje žuči. U pojedinim slučajevima takvo djelovanje koristimo za poticanje mjesečnice (izostale ili slabe), poštujući strogo propisanu terapiju liječnika. Sok se rabi u propisanim kurativama, a nikako samoinicijativno, kroz duže vrijeme. Uporaba soka (ili praška za vanjsku uporabu) djelotvorna je u liječenju očnih bolesti, čireva, rana i gnojnih upala rana. Emulzija koja se rabi za liječenje mokrog epidermitisa, opeklina II. i III. stupnja dobije se tako da se sok aloe vere pomiješa s ricinusovim i eukaliptusovim uljem. Prašak se rabi za posipanje rana, čireva i gnojnih rana ili za pripremu čaja koji se pije kod unutarnjih bolesti (jetra, crijeva, želudac), a služi i za vanjsku uporabu (ispiranje rana i raznih kožnih nečistoća). Svježe odrezan list položen ploštimice, rabi se za ublažavanje boli uzrokovane opeklinama, a ujedno i potiče zacjeljivanje. Aloe vera jača obrambene snage organizma te je izvrstan kao biogeni stimulator za jačanje organa (želudac, jetra, žuč) i imuniteta.
UPOZORENJE: Uzimanje većih količina soka aloe vere (oralno) može jako štetno djelovati na organizam. Aloe vera izaziva povećanu prokrvljenost organa donjeg dijela tijela i crijeva te je sok zabranjeno davati djeci, trudnicama i ženama sklonima povećanom krvarenju iz maternice, onima s plućnim bolestima i hemoroidima.
JESTE LI ZNALI: Kod Egipćana je aloe vera bila simbol ženske ljepote i mladalačkog duha. Faraoni su je smatrali eliksirom života. Njena kozmetička svojstva prepoznali su već i narodi antičkog doba. Kod Grka simbolizira ljepotu, strpljenje, sreću i zdravlje. Veliki humanist Mahatma Gandi rekao je kako je tajna njegove snage za vrijeme dugačkih postova nesalomljiva vjera u Boga, jednostavan način života i biljka aloe vera!
(Ecballium elaterium)
NAZIVI: štrkalj, štrkavac, štrcolica, štrcalica, primorska štrcalica, pipunić.
OPIS BILJKE: Divlji krastavac je trajna, hrapava i dlakava biljka s prizemnom stabljikom na kojoj su srcoliki listovi. Cvijet je svijetložute boje, zvonastog oblika, jednospolan, smješten u pazuhu lista. Plod je dlakava i bradavičasta duguljasta boba. Iz zrelih plodova, kad se otkinu, štrcaju sjemenke, zbog čega ga u narodu i zovu štrkavac ili štrcolica, a to se događa zbog velikog tlaka koji se u njemu stvara. Bez naročitog je mirisa i okusa.
STANIŠTE I UZGOJ: Ova mediteranska biljka raste na napuštenom zemljištu, uz putove, uza zidove, po nasipima, u gudurama, pokraj naselja. Uzgaja se plantažno.
VRIJEME CVATNJE: Od travnja do rujna.
UPOTREBA: Biljka se još u starom Egiptu rabila kao lijek. Starogrčki filozof Teofrast koristi korijen za liječenje bijele gube i šuge kod ovaca. U antičko doba smatran je jakim abortivom.
LJEKOVITI DIO BILJKE: Za lijek sabiremo sjemenke koje vadimo iz zrelog ploda, a sušimo listove na toplom i zračnom mjestu. Sok ploda dobivamo cijeđenjem za neposrednu uporabu.
LJEKOVITO DJELOVANJE: U literaturi se navodi da se u nas rabi kao poznati drastičan purgativ, naročito kod trovanja narkoticima. Sok iz svježeg ploda koristimo za liječenje sinusa i upala nosa, bolnih zglobova, reumatizma, kožnih nečistoća kao što su akne, gljivice, osipi, infekcije; kod edema zglobova, tegoba sa srcem, slabog rada bubrega, za izazivanje proljeva (naročito kod trovanja). Uziman u većoj količini oralno može izazvati teško trovanje, a ako se maže na kožu, alergije i edeme. Sjemenke pomažu kod tegoba sa sinusima, korijen uspješno otklanja bolove u zglobovima - antireumatik je i analgetik. Listovi se rabe kao snažan purgativ i diuretik za izbacivanje tekućine iz probavnog sustava edema i nakupljanja tekućine oko organa, bubrežnih i srčanih tegoba. Svježi list se prema recepturi pučke medicine rabi kao oblog kod krvarenja hemoroida. Zapadna pučka medicina divlji krastavac rabi za liječenje: akni, bolnih grčeva mjehura, bolesti srca, bolesti bubrega i to naročito kod pojave edema, cerebralne kongnestije, za detoksikaciju i pražnjenje crijeva, za izbacivanje katara, za izazivanje povraćanja, u liječenju žutice, ascitesa, kroničnog cistitisa, kožnih tegoba te kod nedostatka vitamina C.
LJEKOVITI SADRŽAJ: elaterin, elatericin, resin, pektin, ecbalin, gorke tvari, šećer, kukurbetacin E, vitamin C.
UPOZORENJE: Otrovan je svježi mliječni sok iz lista, te zreli plod. Trudnicama je zabranjena bilo kakva uporaba divljeg krastavca. Simptomi trovanja: slinjenje, povraćanje, jaki bolovi u želucu i crijevima, te proljev, a u većim količinama dolazi do jakih grčeva pa i do smrti. Ne smije se uzimati na svoju ruku!
JESTE LI ZNALI: Latinsko ime Ecballium dobiva po grčkoj riječi ekballein, koja u prijevodu znači 'baciti se', a elaterium od grčke riječi elatos - voziti, odnosno pobjeći.
PRIPRAVCI:
* Čaj: S 2 dl vruće vode prelijemo 1 žličicu osušenih listova, poklopimo da odstoji pola sata i procijedimo. Uzimamo 1-2 šalice čaja na dan. Čaj rabimo i za vanjsku uporabu.
* Sok: Dobivamo ga iz zrelog ploda cijeđenjem te ga koristimo za vanjsku i unutarnju uporabu kod navedenih oboljenja. Doziranje za unutarnju uporabu je 2-3 kapi na šalicu vode ili čaja. Doziranje za liječenje sinusitisa je 1 kap svježeg soka koji se razrijedi sa 10 kapi destilirane vode te se kaplje u nos 2-3 puta na dan po 2 kapi. Zreli plodovi se mogu sušiti te se u suhom obliku prokuhaju i uzimaju u ohlađenom čaju koji se kaplje u nosnice.
* Homeopatija: Koriste se homeopatski lijekovi elaterin u dozi 1:10, i elacterin u dozi 1:40 za liječenje koprivnjače i vrućice.
U rano proljeće, kad se priroda polako počinje buditi iz zimske uspavanosti, među prvim biljčicama koje svojim zelenilom prkose snježnoj bjelini jest i - medvjeđi luk. Okusa i mirisa sličnog češnjaku, ovaj samonikli rasadnik vitalnosti idealan je izbor za sve koji žele očistiti krv, žuč i jetru od zimskih proizvoda sagorijevanja.
Medvjeđi luk (Allium ursinum L.) - ili srijemuš, kako ga još neki zovu - ime je dobio upravo stoga jer je u rano proljeće najdraži izbor hrane medvjedima koji se bude nakon zimskog sna i žele što prije povratiti izgubljenu energiju. No slobodno se može utvrditi kako isto tako okrepljujuće medvjeđi luk djeluje na ljude, što su i stari narodi odavno shvatili. Tako su medvjeđem luku Rimljani davali prednost u odnosu na češnjak, baš kao i narodni liječnici danas. Dioskorid ga preporučuje za detoksikaciju organizma, dok poznati travar Kunzle piše kako ni jedna biljka na zemlji nije tako djelotvorna za čišćenje želuca, crijeva i krvi kao - medvjeđi luk! U bivšoj je državi tadašnja armija imala specijalke u kojima su bile ucrtane lokacije obilnijeg rasta ove biljke kako bi se vojnici mogli dodatno okrijepiti i osnažiti organizam. Stoga čudi da je medvjeđi luk u mnogim priručnicima o bilju neopravdano zapostavljen: ili ga uopće ne nalazimo ili je tek spomenut uz češnjak. Podsjetimo i kako je 1992. godine zbog brojnih ljekovitih svojstva upravo ova biljka proglašena biljkom godine u Europi!
Medvjeđi luk pripada porodici ljiljana (Liliaceae). Trajna je biljka koja naraste uspravno 20 do 40 cm, s duguljastom podzemnom stabljikom obavijenom bijelom prozirnom kožicom, te uspravnom i tankom lukovicom bijele ili žućkaste boje. Lukovica ja trajna, duga do 5 cm i tanka; iz nje u proljeće izrastu 2-3 eliptična, duguljasta i šiljasta lista, tamnozelene boje, sjajna, a pri dnu se postupno sužavaju u dugačku peteljku. Nakon listova iz lukovice izraste uspravna, gola i trokutasta cvjetna stabljika. Od travnja do svibnja se na vrhu cvjetne stabljike razvijaju mnogobrojni sitni bijeli cvjetići zvjezdastog oblika koji čine složen štitasti cvat. Cijela biljka ima miris po češnjaku, posebno ako se protrlja u ruci. Uglavnom je se može pronaći na bogatom humusnom tlu u sjenovitom mjestu, ponajviše uz potoke, rijeke, šumske putove, jarke, na brdskim i planinskim područjima.
Mnogi daju prednost medvjeđem luku pred češnjakom, djelomično i stoga jer raste nezagađen, bez umjetnih gnojiva i na čistom tlu.
NAPOMENA: Medvjeđi luk lako je zamijeniti za otrovni mrazovac, đurđicu ili čemeriku jer im je lišće posve nalik na lišće medvjeđeg luka! No niti jedna od ovih biljaka osim medvjeđeg luka - nema miris po češnjaku kad se protrlja prstima. Tako ćete ga najlakše prepoznati.
■ ZELENI PREPEČENAC
SASTOJCI:
• nekoliko kriški tosta • vezica medvjeđeg luka • maslinovo ulje • sol
PRIPREMA: Tost razrežite po dijagonali da dobijete po dva trokuta od svake kriške. Tostirajte ga, pospite s nekoliko kapi maslinova ulja i sitno nasjeckanim medvjeđim lukom te posolite. Može se jesti kao predjelo ili lagana večera.
(Alliaria officinalis)
DRUGI NAZIVI: lukavac, češnjevka, češnjeva trava, lučica.
OPIS BILJKE: Češnjača pripada porodici krstašica, koja je vrlo brojna i rasprostranjena po kontinentu. Jednogodišnja je ili višegodišnja biljka s uspravnom, najčešće slabo razgranjenom stabljikom, visokom do 40 cm. Listovi su bubrežasti do srcasti i jajasto izduženi, i pri trljanju ugodnog intenzivnog mirisa. Cvjetovi su sitni, bijeli, združeni u rahli vršni grozd. Plodovi češnjače su dugi i uski suhi pucavci, mahunasta oblika s mnogo crvenkastih hrapavih sjemenki. Biljka se nekad u narodnoj medicini često koristila zbog jake arome, a u današnje vrijeme rijetko se koristi kao ljekovito bilje.
STANIŠTE I UZGOJ: Češnjača je vrlo obična i raširena biljka koju nalazimo najviše u blizini naselja, po živicama, uz poljske i šumske putove, u nizinskim i brdskim predjelima; planinske su biljke ljekovitije.
VRIJEME CVATNJE: Od travnja do svibnja.
UPOTREBA: Osim u ljekovite svrhe preporučuje se i za jelo, kao salata ili zamjena za češnjak (ne zadržava neugodni zadah).
LJEKOVITI DIO BILJKE: Ljekovita je cijela nadzemna biljka, bere se u početno vrijeme cvatnje, a koristi se sušena ili svježa.
LJEKOVITO DJELOVANJE:
Služi prvenstveno kao sredstvo koje:
❖ tjera mokraću i znoj,
❖ potiče brzo zarašćivanje rana,
❖ liječi i pomaže kod unutarnjih, raku sličnih čireva koji zastrašujuće izgledaju i teško zacjeljuju,
❖ istjeruje crijevne parazite iz tijela,
❖ učvrščuje zube
❖ liječi gnojno zubno meso,
❖ liječi gnojne rane u usnoj šupljini.
Od osušenih listova češnjače može se prirediti čaj za koji se smatra da jača apetit i preporučljiva je za kuhanje kao i začin za salate. Sitno izrezani listovi odlikuju se izrazito jakom aromom kao mješavina bijelog luka i senfa. Pomaže kod upala usta i ždrijela i dišnih putova. Biljka posjeduje i izrazito antiseptično djelovanje.
PRIPRAVCI:
❖ Čaj: Jedna žlica svježe češnjače prelije se s 1/2 litre vrele vode i nakon 5 minuta se procijedi; popije se tijekom dana, vrlo topao, na gutljaje. Tim se čajem liječe unutarnji raku slični teški Želučani katar i crijevni paraziti. Grgljanjem i ispiranjem usne šupljine ovim čajem učvršćujemo klimave zube, liječimo ugnojene desni i rane u ustima.
❖ Oblozi: Svježe listove dobro natucamo i stavimo kao obloge na rane koje cure i one će brzo zacijeliti.
❖ U kuhinji: Zapečena češnjača -
- Sastojci: 4 veća krumpira, 400 g češnjače, 1 dl kiselog vrhnja, svježi sir, sol, papar i malo ulja.
- Priprema: Kuhajte češnjaču oko 10 minuta pa procijedite. Dodajte ulje, papar i sol. Krumpir ogulite pa naribajte na tanke kriške. U nauljenu posudu za pečenje stavite polovicu krumpira (kao donji sloj), zatim nadjev od češnjače pa ostatak krumpira (kao gornji sloj). Prelijte vrhnjem, pospite svježim sirom te zapecite u pećnici na 200°C oko 45 minuta ili dok krumpir ne omekša.
Soja je biljka koja potiče iz Istočne Azije i bila je jedna od najvažnijih izvora ishrane u Aziji. Soja hispida ili Glycine max je vrsta biljke iz familije bobova. Plod soje je mahuna, koja sadrži jednu do pet sjemenki žute, zelene, smeđe ili crne boje, ovisno o sorti. Za uzgoj soje pogodni su krajevi s toplim i vlažnim ljetima, umjereno toplom i umjereno vlažnom klimom, bez naglih promjena temperature. Ubraja se u najstarije kultivirane biljke u svijetu, a u istočnoj Aziji uzgajala se još prije 5 tisuća godina. U Europu je donesena tek u 18. stoljeću.
Kivi, kineski ogrozd ili kivi ka (Actinidia deliciosa, A. chinensis) brzo je rastuća, do 10 metara visoka suptropska penjačica iz porodice povijuša (Actinidiaceae). Iako se u svojoj domovini, Kini, uzgaja već više od 1000 godina, kivi je svoju ophodnju svijetom započeo tek u 20. stoljeću. Premda su neki europski botaničari opisivali ovu voćku još sredinom 19. stoljeća, kivi je tek početkom 20. stoljeća donesen u Europu, SAD i na Novi Zeland. U Europi i SAD-u počeo se uzgajati tek 70-ih godina prošlog stoljeća.
Želite li obnoviti svoju zalihu vitamina C spravite ovaj napitak.
SASTOJCI (za 2 osobe):
• 2 kivija oguljena i usitnjena
• listovi mente
• 2 dl tonika
• 2 žlice smeđeg šećera ili 10 kapi stevije
• 1 iscijeđena limeta
• led
PRIPREMA: Napunite čaše kivijem, dodajte mentu, šećer ili steviju i podijelite sok od limete. Napunite svaku čašu ledom i dodajte tonik. Promiješajte i dekorirajte kivijem.
Ljekovito djelovanje čaja od lista masline bilo je poznato još u srednjem vijeku. Danas ga preporučuju i mnogi liječnici, jer se velika količina ljekovitih tvari iz lista masline izlučuje u vrućoj vodi. Iako se kao lijek najčešće priprema čaj od osušenog lišća masline, može se pripremati i od svježeg, tek ubranog.
List masline sadrži gorku tvar, flavonoide, saponine, tanin, smolu, šećer, nešto eteričnog ulja te kolin, koji širi krvne žile i tako smanjuje previsok krvni tlak. Osim toga, u listu masline su oleuropein i oleuropezid, tvari za koje se smatra da su najaktivnije i najljekovitije sastavnice lista masline.
List masline ne sadrži tvari koje bi mogle imati ikakvo štetno djelovanje na čovjekov organizam, ali uzimanje prevelikih količina čaja može u početku pogoršati zdravstveno stanje. No, to je samo privremena popratna pojava koja zapravo dokazuje ljekovito djelovanje tvari iz lista masline. Zbog djelovanja tih aktivnih tvari odjednom se uništava velik broj štetnih mikroorganizama pa ih jetra ne može odmah izbaciti iz organizma. Organizam tada može reagirati laganom glavoboljom, blagim alergijskim promjenama na koži i osjećajem umora. Kad jetra ukloni sve štetne tvari iz organizma, nestaju popratne pojave. Stoga je najbolje u početku uzimati manju količinu čaja od lista masline, a zatim pomalo povećavati dnevnu dozu.
Listu masline pripisuje se da širi krvne žile, snižava previsok krvni tlak, povećanu masnoću i kolesterol u krvi, smanjuje povećanu količinu šećera i mokraćne kiseline u krvi, usporava i liječi aterosklerozu te pomaže kod srčanih tegoba. Također liječi prehladu, gripu i upalu pluća. Ima blagotvoran učinak na neurednu probavu i potiče bolji rad želuca i crijeva.
[color-box]List masline bio je cijenjeno i često korišteno ljekovito sredstvo još od najstarijih vremena. Smatra se da su njegova ljekovita svojstva otkrili stari Egipćani, koji su ga, osim kao sredstvo koje jača i djeluje protiv groznice, koristili i za mumificiranje faraona.[/color-box]
Mlijeko je namirnica, a ne napitak.[/caption]2. Kravlje mlijeko na tržištu je najviše zastupljeno, no ne treba zaboraviti da postoje kozje mlijeko, ovčje mlijeko te sojino i zobeno mlijeko. Sojino mlijeko i zobeno mlijeko dostojna su i korisna zamjena za kravlje mlijeko. Sadrže minerale i elemente u tragovima, proteine, folnu kiselinu, nezasićene masne kiseline, antioksidanse i vitamine, kao i vlakna. Ipak, njihov je nutricionistički sastav drugačiji, tako da se i sojinom i zobenom mlijeku dodaju neki minerali i vitamini.
3. Sterilizirano ili pasterizirano mlijeko je, zbog termičke obrade, moguće čuvati od 3 do 6 mjeseci. Svježe mlijeko je, nasuprot tome, kratkotrajno, tj. može ga se koristiti najviše šest dana. Zahvaljujući novim postupcima pasterizacije trajnost tzv. svježeg mlijeka također se promijenila. Mlijeko se svega nekoliko sekundi grije na temperaturi od 80 do 85 °C. Pri tome najvažniji sastojci mlijeka ostaju očuvani, a trajnost mu je produljena na otprilike dva tjedna.
4. Neobrađeno, svježe pomuzeno mlijeko sadrži 3,5-5 posto masnoće. Termičkom obradom mlijeku se oduzima dio masnoće ili se čuva nepromijenjena, izvorna količina masnoće. Izbor
je dakle moguć između mlijeka sa 0,9, 2,8 i 3,5 posto mliječne masti.
5. Veliki broj istraživanja potvrdio je brojne prehrambene vrijednosti mlijeka, no neka su istraživanja pokazala da ima i neke štetne učinke. Primjerice, prema rezultatima jednog istraživanja proizlazi da pušačima koji piju mlijeko prijeti veća opasnost od bronhitisa, i to čak za 60 posto u usporedbi s pušačima koji ne piju mlijeko.
6. Prema mnogim studijama mlijeko je eliksir zdravlja. Istraživanja pokazuju da mlijeko pomaže spriječiti osteoporozu te da je korisno u prevenciji raka debelog crijeva. Da bi se takav učinak mlijeka postigao, trebalo bi svaki dan popiti dvije-tri čaše obranog mlijeka obogaćenog vitaminom D.
7. Punomasno mlijeko najbolje je za sportaše i one koji žele očuvati vitkost i dobru kondiciju. Naime, 100 ml takva mlijeka sadrži 3,3 grama bjelančevina i 64 kcal. Bogato je esencijalnim aminokiselinama potrebnim za izgradnju stanica. Posebno je bogato bjelančevinama koje sudjeluju u izgradnji mišića. Mlijeko opskrbljuje organizam i kalcijem, esencijalnim za pravilan rast i čvrstoću kostiju.
8. Danske znanstvene studije dokazale su da bio-mlijeko, u usporedbi s «običnim» mlijekom, sadrži 50 posto više vitamina E i 75 posto više beta-karotena. Udio omega-3 masnih kiselina također je veći ako je mlijeko dobiveno od krava koje se hrane svježom travom te krava koje se više kreću. Sadržaj kalcija i vitamina B12 ne razlikuje se od onog u «običnom» mlijeku.
9. 15 posto odraslih osoba loše probavlja kravlje mlijeko. Organizam odraslih osoba stvara mnogo manje laktaze, enzima koji razgrađuje mliječni šećer - laktozu. Kad ovog enzima
potpuno nedostaje, javljaju se proljevi i nadutost. Osobe koje pate od nedostatka laktaze ne podnose mlijeko, ali i neke druge gotove proizvode koji sadrže laktozu koja se u prehrambenoj industriji koristi kao stabilizator.
10. Mlijeko razbuđuje. Svega 1/8 litre obranog mlijeka sadrži toliko tirozina koliko je potrebno da se potakne sinteza dopamina i noradrenalina, neuroprijenosnika koji podražavaju mozak. Tako potaknut, mozak bolje i brže funkcionira, poboljšava se sposobnost razmišljanja. No masnoće koje sadrži punomasno mlijeko usporavaju mentalne aktivnosti.
Sastojci: 1 l rakije • 50 dag zdravih, zrelih, krupnih crnih maslina • 40 dag šećera • kora od 1 limuna • kora od 1 naranče • kora od 1 grejpfruta (sve tanko oljušteno sa vanjskog dijela ploda) • 8-10 klinčića
Sve skupa se pomiješa u većoj tegli od 2-3 litre sa velikim otvorom i pusti odstojati 40 dana. Češće treba promiješati, osobito prvih 5-6 dana da se otopi šećer, a i inače da se svi sastojci međusobno prožmu. Teglu držati zatvorenu, pokrivenu spomenutih 40 dana. Zatim filtrirati kroz finu gazu (2-3 sloja) zatim dobro začepiti i ostaviti da stoji i sazrije oko 6 mjeseci. Najbolje je staviti liker u bocu od 2 litre, jer ga bude oko 1,6 litara.
Uzmite 2 luka • 2 žlice djevičanskog maslinova ulja • 250 g crnih maslina 750 g oštroga bijelog brašna sol • 4 žličice suhoga kvasca • 3 žlice peršina • 1 metvicu • 4-5 dl mlake vode
Luk narežite i prodinstajte na ulju. Masline krupno narežite pa ih u posebnoj zdjeli pomiješajte s lukom, brašnom, kvascem, soli, sjeckanim peršinom i sjeckanom metvicom. Miješajući dolijevajte mlaku vodu. Umijesite tijesto pa ga odložite na toplo da se udvostruči, te ga tada premijesite. Tijesto razdijelite u dva kruščića i stavite na veći, uljem namazani lim. Zarežite ih nožem na 3-4 mjesta i stavite peći na 220 stupnjeva 40 minuta.
U Americi je izraz "hranjen kukuruzom" sinonim za "zdrav". A za to ima razloga. Prosječan klip kukuruza ima 200-400 zrna, od kojih je svaki pravo malo skladište ugljikohidrata, bjelančevina, vitamina, minerala i vlakana. Škrob je sastojak koji je najviše zastupljen u zrnu kukuruza (73%) i predstavlja važan izvor energije. Ostali ugljikohidrati su jednostavni šećeri: glukoza, saharoza i fruktoza u količini 1-3 posto. A svi koji misle da kukuruz opterećuje organizam suvišnim kalorijama, grdno se varaju: u prosječno velikom svježem klipu kukuruza ima samo 80 do 100 kcal. Kukuruz je izvrstan izvor tiamina (vitamin B1) koji ima važnu ulogu u pravilnom radu mozga. Naime, vitamin B1 sudjeluje u sintezi acetilkolina, prijenosnika živčanih impulsa, koji je zadužen za dobro pamćenje. Nedostatak tog neuroprijenosnika primijećen je kod starijih osoba koje boluju od Alzheimerove bolesti ili čiji mozak slabije funkcionira. Kukuruz ima također mnogo niacina (vitamin B3) koji regulira kolestreol u krvi, kao i folata, fosfora i vlakana. Kukuruz sadrži više bjelančevina nego mnoge druge vrste povrća. Zato se ne treba čuditi da ova žuta zrna hrane cjelokupno stanovništvo Srednje i Južne Amerike. Žuti pigmenti koji daju kukuruzu boju zlata zovu se lutein i zeaksantin. Oba pripadaju porodici karotenoida a - poput ostalih karotenoida - i oni pomažu u borbi protiv srčanih bolesti i raka. No, imaju jednu ulogu koja ih razlikuje od svih ostalih. Svojim antioksidantnim djelovanjem štite vrlo osjetljivo područje u oku: žutu pjegu. Bez žute pjege ne bismo imali oštar centralni vid koji nam omogućuje čitanje sitnih tiskanih slova, vožnju automobila ili raspoznavanje osobe koja stoji vrlo blizu nas. Točnije, to je presudni dio vida koji se gubi usljed bolesti oka u starijih osoba, a zove se makularna degeneracija. Takvo je stanje glavni uzrok sljepoće u starijih ljudi. Lutein i zeaksantin mogu to spriječiti.
Ljekovitost kukuruza nalazi se u ženskim cvjetovima (kukuruznoj svili) i plodu (zrnu i klicama). Kako bi kukuruzna svila (u našem narodu poznata i kao kukuruzni brkovi) bila ljekovita, prije oprašivanja valja je odrezati i sušiti naglo, u sjeni ili vrlo oprezno, na umjetnoj toplini. Također je dobra kukuruzna svila u vrijeme dok su kukuruzi mliječni. Zrela, suha i tamna kukuruzna svila posve je bezvrijedna i ne sadrži ljekovita svojstva. Najbolja je kukuruzna svila s biološki uzgajanog kukuruza, daleko od javnih prometnica, željezničkih pruga i industrijskih pogona. Sušena kukuruzna svila upotrebljava se kao diuretik te djelotvorno i neškodljivo sredstvo za mršavljenje. Dobro je znati da dužim čuvanjem kukuruzna svila gubi djelovanje za izlučivanje mokraće i postaje vrlo dobro sredstvo za čišćenje crijeva.
Čaj od kukuruzne svile dobro pomaže kod vodene bolesti, upale mokraćnog mjehura, srčanih bolesti, gihta i reume, Izbacuje pijesak iz bubrega i mokraćnog mjehura i ublažava kašalj. Preporuča se i šećernim bolesnicima jer snižava povišeni šećer u krvi. Kretanjem, izbacivanjem iz prehrane škroba, šećera i životinjske masti te pijenjem čaja od kukuruzne svile, šećerni bolesnici s dijabetesom lakšeg oblika bolest mogu dovesti pod kontrolu. Kukuruzna svila također pomaže kod grčeva bubrega te kod noćnog mokrenja u krevet (djece i starijih osoba). Dužim uzimanjem smanjuje i visoki krvni tlak.
[color-box]PRIPREMA ČAJA OD KUKURUZNE SVILE - U šalicu kipuće vode (2,5 dl) staviti žličicu dobro osušene kukuruzne svile i ostaviti da odstoji nekoliko minuta. Zatim procijediti i uzimati svaka 2 do 3 sata po 1 žlicu nezaslađena toplog čaja. Ako je kukuruzna svila svježa, uzme se 1 žlica i kuha 2 minute u 3 dl vode. Ocijedi se i pije nezaslađeno (3 puta dnevno, između glavnih obroka).[/color-box]
(Salvia officinalis)
DRUGI NAZIVI: Žalfija
OPIS BILJKE: Kadulja je razgranat grm, visine 30-40 cm, višegodišnje, drvenaste stabljike. Listovi su srebrnasto bijeli, srcoliki, namreškani i dlakavi. Cvjetovi su tamnoplavo ljubičasti, dvousnati, a na vrhovima stabljike tvore klasaste pršljenove. Svi dijelovi biljke imaju jak aromatičan miris. Omiljena je ispaša za pčele, a njen med ubraja se među najcjenjenije vrste meda u svijetu.
RASPROSTRANJENOST: Najrasprostranjenija je na jadranskim otocima i u priobalnom području.
STANIŠTE: Samoniklo raste na suhim terenima. Voli sunčana mjesta, jer je osjetljiva na vjetar i hladnoću.
VRIJEME CVATNJE: Od svibnja do lipnja.
LJEKOVITI DIO BILJKE: Lišće. Bere se pred cvjetanje u svibnju. Sadrži: eterično ulje s tujolom, cineolom, salvonom; smolu, škrob, tanin; soli kalija, kalcija i fosfatne kiseline.
LJEKOVITO DJELOVANJE: Kadulja ima antiseptično, baktericidno, fungicidno, virustatično i protuupalno djelovanje. Čaj od kadulje pročišćava dišne organe, upaljeno grlo, ždrijelo i krajnike, te pomaže kod promuklosti. Smatra se da pomaže čak i pri saniranju kaverni kod plućne tuberkuloze, jer sadrži tanin koji zaustavlja krvarenje. Isto tako čaj zaustavlja jako znojenje plućnih bolesnika, mladih u pubertetu, žena u menopauzi i poslije poroda. Zanimljivo je da blagi čaj potiče znojenje, a jaki ga zaustavlja i sprječava. Koristi se kod kožnih problema, rana koje ne zacjeljuju, ekcema i svraba. Izuzetno je djelotvorna kod bolova i grčeva u želucu, vraća apetit, a smiruje upale crijeva i želuca, te tegobe u jetri i žučnoj vrećici. Kadulja predstavlja prirodnu djelotvornu pomoć kod problema s mokraćnim putevima, a naročito otežanog mokrenja. Stari Rimljani koristili su ju u tretmanu neplodnosti, jer snažno djeluje na ženske spolne organe, te otklanja sklonost pobačaju. Plinije ju je nazvao "salvia" (ljekovita), što potječe od latinske riječi "salvus" (zdrav). Moderna je medicina svojim kemijskim sredstvima potisnula kadulju koja uistinu zaslužuje zapaženo iesto u svakom kućnom vrtu.
JESTE LI ZNALI: Stara rimska izreka kaže: "Zaprijeti li smrt, po kadulju u vrt". O njezinom ugledu govori činjenica da je oko 1680. objavljena knjiga s 400 stranica koja je opisivala samo ljekovitost kadulje.
PRIPRAVCI:
❖ Masiranje desni kod upala, paradentoza: jakim čajem od kadulje namočiti vatu i nježno kružnim pokretima masirati desni.
❖ Protiv noćnog znojenja: treba nešto prije spavanja uzeti 50 kapi tinkture od kadulje.
❖ Zarastanje gnojnih rana: ispirati i oblagati uvarkom kadulje. Čim je oblog suh, treba ga ponovo smočiti.
❖ Promuklost: 45 g kadulje kuhati 20 minuta u 1/2 1 mlijeka s 1 velikom žlicom meda. Pije se u toku dana u 3 obroka.
❖ Bolovi i grčevi želuca: uzeti 10 g cvjetne grane kadulje, popariti litrom kipuće vode i piti po 1 šalicu prije jela.
❖ Za jačanje krvi, živaca i zaustavljanje drhtanja ruku: kadulju kuhati u omjeru pola vode i pola vina.
❖ Protiv gripe i jake prehlade: piju se 2 šalice toplog kaduljina čaja na dan.
❖ Kaduljin med: ima snažno antiseptičko i umirujuće djelovanje. Izvanredno djeluje protiv suhog kašlja jer omogućava izbacivanje sluzi iz dušnika i bronhija. Nezamjenjiv je u terapiji dišnih organa. Najbolje ga je grgljati.
U KUHINJI:
U domaćinstvu se koristi i kao začin. U hranu se stavljaju cijeli listići ili njihovi vršci, a može se i samljeti. Budući da ima izraziti miris i okus, koristi se u manjim količinama.
(Annona muricata)
OPIS BILJKE: Zimzelena biljka, porijeklom iz Srednje i Južne Amerike. Graviola ima ugodan, slatkast okus kojeg uspoređuju s kombinacijom ananasa i jagoda s kremastom notom koja podsjeća na kokos ili bananu. Trenutačno je jedan od najpopularnijih preparata prirodne medicine o čijim dobrobitima se vijest sve više širi. Ovo čudesno stablo koje raste duboko u Amazonskoj prašumi, učinkovito i na prirodni način uništava stanice raka snagom čak 10.000 puta jačom od kemoterapije, a da pri tome ne šteti zdravim stanicama kao što je to slučaj kod kemoterapije. Stoga, prirodna terapija graviolom ne uzrokuje ekstremne mučnine, gubitak težine te gubitak vlasišta.
LJEKOVITO DJELOVANJE: O ljekovitosti graviole saznajemo od jednog od najvećih američkih proizvodača lijekova koji je ovaj plod podvrgnuo na više od 20 laboratorijskih testova koji su se provodili od 1970-ih godina. Istraživanja su pokazala da ekstrakt graviole ubija maligne stanice čak 12 vrsta karcinoma, među kojima su karcinom debelog crijeva, dojke, prostate, pluća i gušterače. Mnoge studije sa Katoličkog sveučilišta u Južnoj Koreji te sveučilišta Purdue potvrdile su da graviola selektivno cilja i precizno ubija stanice raka između ljudskih stanica čak 10.000 puta učinkovitije od Adriamycina (lijeka koji se koristi u kemoterapiji), ostavljajući zdrave stanice netaknutima, što je razlikuje od kemoterapije koja neselektivno uništava sve reprodukcijske stanice (kao što su želudac i stanice kose).
Istraživanja su objavljena u časopisu Journal of Natural Products. Evo njenih drugih blagodati graviole:
• Antikancerogeno svojstvo, prevencija tumora - djeluje na više razina: uništava stanice raka bez štetnih nuspojava, štiti imunološki sustav, pomaže u izbjegavanju smrtonosnih infekcija, uspostavlja normalan rad organa, vraća životnu energiju te pozitivan životni stav.
• Antibakterijsko, antigljivično i antiparazitno djelovanje.
• Jača imunološki sustav i štiti od smrtonosne infekcije.
• Jača tijelo i pojačava životnu energiju.
• Pomaže kod stresa, depresije te živčanih poremećaja.
• Ima umirujući efekt.
• Snižava visoki krvni tlak.
• Podrška je limfnom sustavu i cirkulaciji.
• Pomaže u liječenju bolesti srca, astme, artritisa, dijabetesa te problema s jetrom.
• U peruanskoj Amazoniji čaj od listova graviole upotrebljava se kao sredstvo za smirenje i protiv dijabetesa.
• U brazilskoj Amazoniji čaj od graviole lijek je za jetru.
• U Indiji se preporuča za bolji san, protiv bolesti žuči, prehlade kao i za brže otrežnjenje pijanaca.
• U Africi ga koriste kao analgetik i često nalazi primjenu u liječenju dječje groznice.
• Razni dijelovi graviola stabla, uključujući koru, lišće, korijenje, plod i sjemenke ploda se stoljećima koriste u medicini južnoameričkih Indijanaca za liječenje bolesti srca, astme, problema s jetrom i artritisa.
• Plodovi i sok od graviole se tradicionalno upotrebljavaju za liječenje groznice, dijareje te za stimulaciju izlučivanja mlijeka kod dojilja.
UPOZORENJE: Ne koristiti za vrijeme trudnoće ili dojenja. Osobe sa niskim krvnim tlakom trebaju pripaziti dok uzimaju graviolu.
JESTE LI ZNALI: Na engleskom jeziku graviola ima nadahnuti naziv 'soursop' što znači: izvorni sok.
PRIPRAVCI: Dnevno se uzima od 1 do 3 grama graviole pomiješane u vodi. Zbog učinka opuštanja, najbolje ju je uzimati uz večeru, 2-3 sata prije spavanja. Pijenje puno vode (najmanje 1,5 l) korisno je za ispiranje mrtvih i umirućih stanica iz tijela. Pri dugotrajnom korištenju potrebno je praviti pauze. Preporučeni dnevni unos graviole:
• infuzija: 1 čaša 3 puta dnevno
• tinktura: 2-4 ml 3 puta dnevno
• kapsule: 2 g 3 puta dnevno.
(Colchicum autumnale)
DRUGI NAZIVI: Vočak.
OPIS BILJKE: Mrazovac pripada porodici ljiljana (Familiae Liliaceae). Ljekarnički naziv mu je Semen et Tubera Colchici. Veliki cvjetovi su svijetle crvenoružičaste boje, slični šafranu. Trogradna plodnica je zapravo trouglasta cijev koja obavija i lukovicu, razvija se duboko u zemlji i izlazi iz zemlje zajedno s velikim i jakim lancetastim listovima. Vani se plodnica razvija u suhi tobolac pun sjemenki. Svi dijelovi mrazovca su otrovni, a najotrovnije je sjemenje koje sadrži kolhicin. Bez naročitog je mirisa, jako gorkog i odbojnog okusa.
STANIŠTE I UZGOJ: Raste na vlažnim livadama, pašnjacima, uz potoke, rijeke, nasipe.
VRIJEME CVATNJE: kolovoz - listopad.
UPOTREBA: Mrazovac se odavnina koristio za liječenje gihta, a rabili su ga stari grčki liječnici koji su ga nazivali 'biljnim arsenom'. Prirodni je analgetik, antihelmetik, antireumatik, citostatik, emetik, katarik, mikotik, sedativ, stimulans.
LJEKOVITI DIO BILJKE: Sabiru se sjeme i gomolj i od njih priprema tinktura. Tobolci se beru kad potpuno sazriju, tj. kad se osuše, a to je u svibnju i lipnju.
LJEKOVITO DJELOVANJE: U pučkoj medicini tinktura mrazovca rabi se u razblaženom obliku za liječenje: astme, artritisa, reumatskih bolova i kroničnih oblika reume, gihta, zatvora, protiv raznih parazita i vodene bolesti.
UPOZORENJE: Mrazovac se smije uzimati samo pod liječničkom ili veterinarskom kontrolom jer vrlo lako dolazi do težih i po život opasnih trovanja! Nužan je veliki oprez kod branja srijemuša - medvjeđeg luka jer su mladi listovi medvjeđeg luka i mrazovca vrlo slični, a često i rastu jedni do drugih. Trudnicama je strogo zabranjen!
SIMPTOMI TROVANJA: Pečenje u ustima, bolovi želuca, kolike, proljev-dijareja, hemoglobuniurija, nadražaj usta, grebanje u grlu, tegobe sa gutanjem, mučnina, povraćanje, krvavo mokrenje, žeđ, spori rad srca, kolaps, itd. Kolhicin u malim količinama truje stanice, jako oštećuje kapilare i koči dijeljenje stanica. Kod trovanja treba postupiti kao i kod trovanja drugim otrovnim biljem. Konzumacija 5-10 g sjemena mrazovca ili 60 g lišća izaziva smrt.
JESTE LI ZNALI: Veterinari mrazovcem liječe reumatske tegobe.
PRIPRAVCI:
❖ Tinktura: Priprema se po propisima farmakopeje od sjemenki mrazovca. Uzimati tri puta po 5-6 kapi na dan, s vodom ili čajem.
❖ Homeopatija: homeopatski lijek Colchicum rabi se u obliku matične tinkture te u potencijama od C 6 do C 200, kod povraćanja, srčanih tegoba, slabe cirkulacije, neuralgije, artritisa, proljeva i reume.
(Achillea millefolium)
DRUGI NAZIVI: hajdučka trava, šporiš, kunica, petrovsko cvijeće.
OPIS BILJKE: Stolisnik je samonikla i trajna biljka, visine do 80 centimetara, iz obitelji glavočika. Stabljika joj je čvrsta, puna i dlakava, a na njoj su poredani naizmjenično, dvostruko-trostruko perasto iscijepani listovi. Cvjetići su glavičasti, smješteni u štitac, bijeli ili ružičastocrveni. Podanak je površinski - horizontalan i razgranat. Ima gorak okus i aromatičan miris.
STANIŠTE I UZGOJ: Možemo ga pronaći doista svugdje. Raste po poljima, livadama, uz puteve, kraj pruga, među oranicama, voćnjacima, planinskim visoravnima i nasipima, a voli umjereno vlažno zemljište.
VRIJEME CVATNJE: od travnja do rujna.
UPOTREBA: Tisućljetna tradicija bilježi uporabu stolisnika u liječenju i sprečavanju infekcija, kod vanjskih i unutarnjih krvarenja, ženskih bolesti, čišćenja krvi i izbacivanja sekreta te unutarnjih upalnih procesa (mokraćni organi i putevi, želudac, crijeva). Popularna je terapija sa svježim sokom stolisnika, kojim jačamo probavne organe i pročišćavamo krv. Eterično ulje je dobar lijek za jačanje živaca i dobar aromatik.
LJEKOVITI DIO BILJKE: U vrijeme cvatnje beremo biljku u dužini 30 centimetara, napravimo snopiće ili vezice te ih obješene sušimo na toplom i prozračnom mjestu. Kad se osuše, rukama ih usitnimo i pohranimo u suhu ambalažu. Možemo i svježu biljku narezati na sitne, oko centimetar duge dijelove, te rasprostremo i sušimo na toplom, prozračnom mjestu u hladu. Lišće prije cvatnje sadrži sve ljekovite sastojke, ali za vrijeme cvatnje ti ljekoviti sastojci su u cvijetu. Od cvijeta i listova dobiva se eterično ulje, plave boje - azulen, a sadrži i vitamin K i vitamin C, karotin i mnoge druge ljekovite sastojke.
LJEKOVITO DJELOVANJE: Pomaže kod: bolesti dišnih puteva - astma, gripa, bronhitis, angina, upala grla (za grgljanje) - upale zubnog mesa, kašlja, paralize respiratornih organa, porebrice, krvarenja pluća, groznice, prehlade i krvarenja nosa. Koristi se i kod bolesti srca i krvožilnog sustava: za ubrzani puls, anginu pektoris, kod poremećaja cirkulacije, arterioskleroze, čišćenja krvi, zaustavlja krvarenja. Učinkovit je kod bolesti jetre: ascitisa, ciroze, masne jetre, zastoja u radu jetre, raznih lezija, otečene jetre i raka. Koristi se i kod kroničnih želučanih oboljenja: pojačava apetit, smanjuje katar, regulira želučanu kiselinu, gastritis, grčeve, kolitis, liječi sluznicu, regulira probavnu fermentaciju i ublažava abdominalne bolove. Poznata je učinkovitost stolisnika i kod bolesti crijeva: grčeva, katara, slabog rada crijeva, regulira proljeve, zatvor, liječi hemoroide. Kod bolesti mjehura pomaže kod: cistitisa, pijesaka, kamenaca i mokrenja u krevet. Liječi i bolesti bubrega.
JESTE LI ZNALI: Naziv 'Achilea' dobiva po Ahileju, kojem je Afrodita liječila ranu. Naš naziv govori sam za sebe: stolisnik ili stotinu listova, mada 'millefolium' znači tisuću listova. Hajdučka trava se smatra najoriginalnijim narodnim imenom, koja govori da su hajduci ovu biljku nosili uvijek sa sobom (platnena vrećica s praškom, oko vrata), radi liječenja raznih rana od hladnog i vatrenog oružja.
PRIPRAVCI:
❖ Čaj: 2 žličice sušenog cvijeta i lista prelijemo s 2 dl vrele vode, poklopimo i ostavimo da odstoji 10 minuta. Pije se protiv smetnji u bubrezima i jetri, kod želučanog i crijevnog katara, čira na želucu, gastritisa itd.
U KUHINJI: Beremo mlade proljetne listove koje rabimo za pripremu ukusnih jela ili kao začin.
Uz aktivan odmor, vrtom može ostvariti i znatan doprinos kućnom budžetu. Uzgoj povrća u kućnom vrtu omogućuje mnogo veći izbor povrća nego što nam pružaju naše tržnice, što znači svestraniju, zdraviju, bogatiju i raznovrsniju ishranu. Povrće koje dolazi iz vrta na stol u mnogome je bolje od onoga što je prošlo svoj neminovni put od proizvođača do potrošača, koji ponekad uključuje i kraće skladištenje u hladnjači. Pored svih suvremenih mjera u pakiranju i transportu, povrće s vremenom gubi dio vitamina i šećera, aromatičnih tvari i vode, a sve to utječe da se kvaliteta postepeno gubi.
Nekoć je sol bila rijetka i dragocijena, a zbog nje su se čak i vodili ratovi. Vojska je sol primala kao dio plaće. No vremena kada se sol mjerila zlatom davno su iza nas. Danas je sol jeftina te se prekomjerno koristi u prehrambenoj industriji u obliku kuhinjske soli i natrija. A to je za naš organizam vrlo štetno, posebno za srčanožilni sustav.
Natrij je glavni elektrolit u organizmu koji regulira razinu izvanstanične tekućine u tijelu. Status hidriranosti organizma izravno je ovisan o natriju budući da je natrij taj koji pumpa vodu u stanice. U suprotnom smjeru, iz stanice prema vani, kalij pumpa van nusprodukte staničnih procesa i time ih šalje na put eliminacije iz organizma - putem urina, znoja ili stolice. To je poznati fiziološki princip "natrij-kalijeve" pumpe kojom se odvija proces izmjene tvari između stanice i njene okoline.
Osim što je odgovoran za ravnotežu vode u organizmu, natrij također održava osmotsku ravnotežu, kiselo-baznu ravnotežu i volumen plazme, te sudjeluje u provođenju živčanih impulsa i kontrakcijama mišića. Bez natrija nema ulaska hranjivih tvari u stanicu, nema rada srčane pumpe, nema ulaska glukoze u stanice i nema apsorpcije hranjivih tvari iz crijeva.
Vlakna su, uglavnom, sastavni dijelovi biljnih stanica koji - uneseni hranom - u tankom crijevu ne podliježu procesu probave. U debelom crijevu pod djelovanjem bakterija samo se djelomično razgrađuju. Biljna vlakna se uglavnom sastoje od složenih ugljikohidrata (polisaharida): celuloza, hemiceluloza, pektin, lignin, biljne smole i gume. Najčešća je podjela na osnovnu topivost u vodi: na netopiva i topiva vlakna. Generalno gledano, netopiva vlakna imaju glavnu ulogu u prevenciji probavnih poremećaja, dok su topiva vlakna značajna za reguliranje dijabetesa, smanjenje kolesterola u krvi i liječenje pretilosti. Za razliku od makronutrijenata (drugih ugljikohidrata, bjelančevina i masti) koji organizmu daju neophodnu energiju, biljna vlakna ne daju energiju, ali zbog toga što se pretežno nalaze u biljnoj hrani predstavljaju dragocjen izvor vitamina i minerala te imaju važnu ulogu u organizmu. Međutim, nemaju sva vlakna istu ulogu u organizmu.
» CELULOZA - polisaharid koji čini osnovni sastojak zida stanica biljnog tkiva. Celuloza se ne topi u vodi. Prirodni izvori celuloze su: integralno i crno brašno, kupus, mladi grašak, kelj, kora krastavca, paprike, jabuke i repa.
» HEMICELULOZA - komponenta polisaharida zida stanica i nekih sjemenki. Djelomično je topiva u vodi, odnosno sa vodom stvara gel. Prirodni izvori hemiceluloze su: cijela zrna, brokula i korijen repe. Celuloza i hemiceluloza, sadržana u biljnim vlaknima, upijaju vodu, te bubreći povećavaju ukupnu količinu fekalnih masa, a istovremeno skraćuju vrijeme zadržavanja hrane do organa za probavu.
» LIGNIN - drvenasta vlakna biljke koja služe za povezivanje i potporu, te joj daju čvrstinu. To je strukturni element perifernih ovojnica sjemenki. Lignin se ne otapa u vodi, kiselinama i bazama. Izvori lignina su: zrelo povrće, patlidžan, jagoda, kruška i rotkvice. Lignin smanjuje probavljivost biljnih vlakana, veže se za žučne kiseline i na taj način sprječava apsorpciju kolesterola.
» PEKTIN - komponenta polisaharida zida stanice bez lignina. Topiv u toploj vodi daje polisaharid. Izvori pektina su: jabuke, ribizl, cvketača, kupus, suhi grašak, krumpir, jagode, maline i kupine. Pektin u crijevima formira gel koji prekriva sluznicu crijeva, vežući žučne kiseline u probavnom traktu. Vežući se sa žučnim kiselinama smanjuje apsorpciju masti i kolesterola, naročito LDL-kolesterola ('lošeg'), dok koncentracija zaštitnog HDL-kolesterola ostaje nepromjenjena. Pektinski gel oblažući crijeva sprječava i apsorpciju šećera poslije objeda što je naročito važno u prehrani dijabetičara. Pektin poboljšava čvrstinu stolice, veže teške metale i iznosi ih iz tijela.
» PROTOPEKTIN - netopivi kompleks pektina sa celulozom, hemicelulozom i ionima metala. Pri termičkoj obradi i prilikom sazrijevanja voća i povrća narušava se taj kompleks i oslobađa pektin (omekšavanje prezrelih plodova).
» BILJNE SMOLE I GUME - polisaharidi topivi u vodi. Biljne smole se ponašaju kao i pektini, utječu na apsorbiranje u želucu i tankom crijevu.
■ KUKICHA ČAJ - je zimska varijanta zelenog čaja s time što se ovaj čaj - umjesto listića - pravi od preprženih grančica zelenog čaja. Kao i bancha, sadrži velike količine kalcija a pogodan je za žene u menopauzi i za osobe koje pate od osteoporoze. Efikasno uništava bakterije i otklanja sve otrove iz organizma. Zeleni čaj je već poznat kao snažno antioksidativno sredstvo; uništava slobodne radikale koji uzrokuju brže starenje i propadanje organizma, te snižava razinu kolesterota.
■ UMEBOSHI ČAJ - radi se od polovice umeboshi šljive koja se kuha u dvije šalice vode oko 20 minuta. Ovaj napitak sprječava gubitak minerala, jača krv i krvotok te regulira crijevnu floru.
■ KOMBUCHA ČAJ - dobar je za jačanje krvne slike i odstranjuje otrove iz tijela. Pravi se tako što traku kombu alge od 5 cm kuhamo u litri vode dok ne provrije, a nakon toga još 15 minuta ostavimo da ključa na tihoj vatri.
■ SHIITAKE ČAJ - Četvrtina shiitake gljive natopi se u malo vode i ostavi da odstoji do pet sati. Nakon toga se kuha 2o-ak minuta sa prstohvatom morske soli ili žličicom tamarija. Pije se jednom dnevno. Bogat je antioksidansima, ima antibakterijsko djelovanje, podiže imunitet i odlična je preventiva protiv raka. Rastvara višak masnoće životinjskog podrijetla i čisti jetru.
Voće kraljeva i drevnih plemena[/caption]Avokado cvijeta u velikim cvjetovima koji sadrže 100-300 manjih. Do oprašivanja dolazi u samo 0,1% slučajeva. Glavni uzrok toga leži u činjenici što je tijekom prvog dana cvjetanja sazreo samo tučak i što su prašnici još nerazvijeni. Cvijet se kasnije na jedan dan zatvara. Kad se cvijet ponovno otvori, prašnici su već zreli, ali je tučak uvenuo. Osim toga se cvjetovi sa zrelim prašnicima u odnosu na cvjetove sa zrelim tučcima otvaraju u različito doba dana. Plodovi su okrugli, zelene boje i teški do 2 kg. Kora je hrapava. U trgovinama ili na tržnici većinom ćete naići na tvrd i nezreo avokado zato što se na taj način manje oštećuje i kvari. Zrelost avokada možete utvrditi ukoliko ga uzmete u ruku i lagano stisnete. Nezreli avokado bit će tvrd, a zreli će biti blago mekan, dok će kod prezrelog avokada nakon pritiska ostati blage udubine. Izbjegavajte kupnju avokada čija je kora oštećena ili ima tamne mrlje. Ukoliko niste sigurni, bolje je kupiti tvrdi, nezreli avokado i ostaviti ga 3-5 dana na sobnoj temperaturi da dozrije. Zreli avokado možete čuvati u hladnjaku do sedam dana. Narezani avokado, pokapan limunovim sokom, možete čuvati u zatvorenoj posudi do dva dana. Pire od avokada možete i zamrznuti. Na dvije žlice pirea dolazi po jedna žlica limunova soka. Zamrznuti pire može se čuvati do pet mjeseci.
Salata od avokada i jaja[/caption]SASTOJCI:
• 1 veći avokado
• Pola glavice zelene salate
• 1 kuhano jaje • sol • papar
• 5-6 cherry rajčica
• Pola ljubičastog luka
• 1 žlica nasjeckanih badema
• Maslinovo ulje • limunov sok
PRIPREMA: salatu oprati i narezati na trakice, usitniti jaja, rajčice narezati na pola, avokado na kockice, a luk na polumjesece. Sastojke pomiješati, začiniti solju, paprom, maslinovim uljem i limunom. Posuti nasjeckanim bademom.
Integralne žitarice djeluju na zdravlje cijelog
Peršin kao začin ima jaku preventivnu 
Namaz od peršina za anemiju i detoksikaciju 
Kamilica sprječava upale, uklanja grčeve i 
Za prehranu se koristi zreli krumpir.[/caption][caption id="attachment_900" align="alignleft" width="300"]
Cvjetovi su od bijele do ljubičaste boje.[/caption]UPOTREBA: U pučkoj medicini beru se zeleni plodovi te se iz njih cijedi sok. Za prehranu se koristi zreli krumpir. On predstavlja idealnu namirnicu u dijetalnoj ishrani naročito osoba s oboljenjima unutarnjih organa. Pire od krumpira bez soli ili s vrlo malo soli i malo masnoće predstavlja dijetalni obrok kojeg podnose i najteži bolesnici, obrok koji je lako probavljiv te direktno djeluje na peristaltiku, kao i na višak želučane kiseline koju upija i odvodi iz želuca. Kod gastritisa, hepatitisa, bolesti kože i ekcema, pire od krumpira predstavlja lijek. U ishrani dijabetičara krumpir predstavlja osnovu za pripremu pojedinih jela te namirnicu koja povoljno utječe na cijeli metabolizam. Pojedinim dijabetičarima ponekad predstavlja jedinu hranu koju mogu uzimati. Oblozi od krumpira koji se pripremaju na razne načine staro su oprobano pučko sredstvo u liječenju. U kozmetici krumpir ima svojstvo upijanja raznih štetnih tvari iz kože, kao i ljekovito sredstvo umirivanja bolova nadražene kože. U kozmetici lica i tijela kod raznih kožnih nečistoća kao što su ispucala koža, žuljevi, divlje meso, opekotine, udarci i ugrizi također se koristi krumpir. Krumpir hrapave i ružičaste ljuske ima više škroba te je pogodan za pripremu krumpirova tijesta. Krumpir glatke i ljubičaste ljuske ima manje škroba te je pogodniji za pripravljanje drugih jela, kao što je krumpirova salata. Krumpir je najljekovitiji ako je kuhan ili pečen u ljusci. Ako se guli, treba ga guliti što tanje. Oguljeni i izrezani krumpir stavlja se u toplu vodu jer tako izgubi manje od svoje ljekovitosti. Krumpiru koji klija ili je zelene boje potrebno je odstraniti klice, a zeleni dio odbaciti jer ako se kuha s klicama ili zelenim dijelovima može biti opasan - može doći do trovanja.
LJEKOVITI DIO BILJKE: Gomolj.
LJEKOVITO DJELOVANJE: Povoljno utječe na liječenje: jetre, neredovite probave i srčanih oboljenja. Ljuska ili kora dobro je sredstvo za čišćenje cijelog organizma te se kod težih bolesti pije čaj od krumpirovih ljuski. Postoji tradicija liječenja tumora čajem od kore krumpira.
UPOZORENJE: Svi zeleni dijelovi biljke su otrovni.
PRIPRAVCI:
Krumpirov sok: Krumpir operemo i naribamo. Stavimo naribani krumpir u lanenu krpu i stiskanjem iscijedimo sok koji uzimamo uvijek svježe pripremljen. Krumpirov sok možemo dobiti i uporabom sokovnika s centrifugom. Kod gastritisa: uzimamo po 1 žlicu soka razrijeđenog s malo vode, pola sata prije doručka, ručka, večere. Kod jetrenih oboljenja: ujutro natašte uzeti 0,5 dl soka krumpira i piti u gutljajima (razrijeđen vodom ili sokom mrkve), 2 puta dnevno jesti juhu od krumpira s peršinom, 2 puta na dan salatu od krumpira s maslačkom i dosta peršina i luka, te malo maslinova ulja i soka limuna.
Vlakna sprečavaju prejedanje.[/caption]4. Ako ste se nedavno naglo udebljali, imate visok kolesterol ili šećer, vaša prehrana vjerojatno nema dovoljno vlakana.
5. Mnogi prerađeni proizvodi s vlaknima kao i suplementi uključuju umjetna sladila, laksative te druge nepotrebne sastojke. Dobro čitajte sastav pa tek onda kupujte.
6. Namirnice najbogatije vlaknima su: mahunarke, mekinje, suhe šljive i alge. Različita vlakna su zapravo sastavni dio svježeg voća i povrća te neprerađenih žitarica.
7. Između ostalog, vlakna smanjuju rizik od dijabetesa i srčanih bolesti, štite od raka debelog crijeva i bubrežnih kamenaca.
8. Optimalna dnevna doza vlakana trebala bi biti 38 grama za muškarce i 25 grama za žene.
Juha od rajčice jedna je od onih koje
Salate su izuzetno zdrave i okrepljujuće.[/caption]Najčešće ćemo na tanjuru naći ono što nazivamo jednostavno vrtnom salatom (Lactuca sativa). Vrtna salata najpoznatija je vrsta roda Lactuca koji broji preko sto vrsta raznih salata ali sve imaju nešto zajedničko: mliječni sok blago narkotičkog djelovanja, koji je najaktivniji dio biljke. Vrtna salata sadrži 95% vode, dok su ostalo vitamini i minerali. Od minerala salata sadrži najviše kalija, kalcija i natrija. Kalij je koristan za živce, bubrege i srce, jača imunološki sustav. Kalcij je izvrstan za kosti, mišiće, živce i zgrušavanje krvi te kao protuupalni element. Natrij regulira vodu u organizmu, čiji poremećaj često vodi do poremećaja krvnog tlaka i stvaranja solne kiseline u želucu. Osim minerala sadrži i brojne vitamine: najviše vitamina C, vitamin E koji je snažan prirodni antioksidans i štiti stanice tijela od oštećenja i kancerogenih učinaka, vitamine A i B2 koji su korisni za oči, kožu, sluznicu i spolne žlijezde, a nazivaju se i 'vitaminima ljepote'. Uz to sadrži folnu kiselinu, vitamine B1 i B6, fosfor, željezo, magnezij, bakar, magnan i cink, elemente koji su neophodni za dobro funkcioniranje mišićnog tonusa i zdravlja kože. Razne vrste zelenih salata crvenih listova bogate su i beta karotenom ali i malim količinama gorkih tvari koje osim klasičnoga dobrog djelovanja na probavu utječu i na rad jetre te na izlučivanje žuči. 100 grama salate sadrži samo 23 kalorije pa je možete uživati u velikim količinama.
Puterica je najrasprostranjenija salata u Europi.[/caption]Puterica je prava zvijezda među zelenim salatama, naročito bogata manganom i magnezijem. Vrlo je laganog okusa, pa je ukusna izmiješana sa svim mogućim sastojcima i prelivena različitim preljevima. Kako ima vrlo nježne listove, mora se iskoristiti odmah nakon kupnje i začiniti neposredno prije upotrebe. Iako je njena sezona od svibnja do listopada, uzgaja se u staklenicima, pa je ima tijekom cijele godine. Najrasprostranjenija je salata u Europi.
Radič je posebno bogat kalcijem, koji 
Rikula ili rikola vrlo je aromatična 
Salata s piletinom i mandarinama.[/caption]SASTOJCI:
• 100 g salate puterice
• 250 g grilanih pilećih prsa
• nekoliko kriški mandarina
• 2-3 rotkvice
• jedan mladi luk
• maslinovo ulje
• sjemenke sezama
• ocat
PRIPREMA:
Na roštilju ispecite pileća prsa i ohladite, a potom ih narežite na sitnije komadiće. Poslažite ih na manje listove salate puterice, dodajte nasjeckani luk, rotkvice narezane na kolutiće i kriške mandarine, te začinite solju, žlicom maslinova ulja i octom. Pospite sjemenkama sezama i poslužite uz integralne krekere.
Kapar je tropska i suptropska biljka[/caption]Podsjetimo, kapar je tropska i suptropska biljka koja raste na obalama Sredozemnog mora u obliku grma, dok je kod nas možemo pronaći na gotovo svim otocima srednjeg i južnog Jadrana. Naravno, tamo gdje ga ovce i koze nisu pobrstile! Voli mjesta izložena suncu. Grmovi traju tridesetak godina, a obilno počinju rađati nakon pete godine. U rodnoj godini grm može dati i do dva kilograma cvjetnih pupova. Lišće je okruglo i mesnato, a s gornje strane sjajno. Cvjetovi su pojedinačni, dvospolni, sa četiri bijele latice koje su prema rubovima ružičaste te s dugim prašnicima. Cvjetaju od svibnja do rujna. Sirovi pupovi nisu jestivi. Beru se za vrijeme suhih dana, ručno, te se više cijene oni manji, tvrđi i okrugliji. Ukoliko se pupovi otvore ili su veliki, ne beru se već se puštaju da se rascvjetaju u svoj svojoj jedinstvenoj ljepoti. Nakon berbe otkidaju se peteljke s pupova i ostavljaju da se posuše dan-dva a potom se potope u morsku vodu ili ih se dobro posoli te se tako drže također jedan do dva dana. Potom se ispiru hladnom vodom i stavljaju u ocat, te na sunce deset dana. Pritom nastaju kiseline kaprin i senfolglykosid, koje kaparima daju njihov pikantan okus. Nakon deset dana nečisti ocat se mijenja čistim, malo razvodnjenom octom.
Tjestenina s lososom i kaparima[/caption]SASTOJCI: (za dvije osobe)
• 400 g tjestenine po želji (pene)
• 250 g sušenih filea lososa
• 2 dl vrhnja za kuhanje
• 1 manji luk • žličica kapara
• češnjak • ružmarin
• maslinovo ulje • sol • papar
PRIPREMA:
Tjesteninu skuhajte u slanoj vodi i procijedite. Na maslinovom ulju lagano zažutite manji usitnjen sjeckani luk. Kad postane staklast dodajte malo soli da sasvim omekša. Potom dodajte usitnjeni češnjak i na trakice izrezane filete dimljenog lososa, promješajte i zalijte vrhnjem za kuhanje. Pustite da provrije, te po želji dodajte malo bijelog papra. Umak prelijte preko ocijeđene tjestenine (ne ispirite je vodom), lagano promiješajte, poklopite i pustite da odstoji 5-6 minuta. Prije posluživanja pospite listićima ružmarina i žličicom kapara.
Salata s mozzarelom i kaparima[/caption]SASTOJCI: (za jednu osobu)
• 150 g tjestenine
• 100 g sira mini mozzarele
• jedna rajčica
• nekoliko crnih maslina
• žličica kiselih kapara
• par režnjeva luka srebrenca
• list metvice ili bosiljka
• maslinovo ulje
• sol • papar
PRIPREMA:
Tjesteninu skuhajte po uputama na omotu. Neka bude 'al dente'. Ohladite je te joj dodajte luk, na kockice narezanu rajčicu, mozzarelu, masline i kapare. Začinite uljem, solju i paprom, te ukrasite bosiljkom ili metvicom.
Pčelinji pelud ulazi u grupu najkompletnije 
Čaj od cvjetova bazge dobar je za 
Plućnjak je izvanredna pomoć kod svih 
Divlji kesten je vrlo dobar prirodni lijek za 
Orah[/caption]VRIJEME CVATNJE: Svibanj, prije no što se pojave listovi.
LJEKOVITI DIO BILJKE: listovi oraha - beru se u lipnju i brzo osuše kako bi i nakon sušenja zadržali zelenu boju i ostali djelotvorni; nezreli plodovi oraha - sabiru se u lipnju i srpnju za proizvodnju orahove rakije koja služi za jačanje želuca; zreli plodovi oraha imaju izrazito balzamičan miris i oštar, gorak i trpak okus. U suhom stanju miris se gubi.
[caption id="attachment_1038" align="alignleft" width="300"]
Ljekoviti list oraha[/caption]LJEKOVITO DJELOVANJE: U službenoj su upotrebi listovi oraha i osušeno zeleno usplođe. Čaj od listova oraha primjenjuje se kao sredstvo za čišćenje krvi. Izvana djeluje čaj od listova oraha za jačanje kao kupelj, oblozi ili za ispiranje kod skrofuloze, otečenih žlijezdi, rahitičnog oboljenja kostiju, kod gnojenja kostiju, oteklina kostiju, krvarenja zuba, očnog katara, oboljenja zubnog mesa i kod stanja opće slabosti. Vrlo dobri rezultati pokazuju se kod bubuljica, krasta na glavi, lišaja na bradi, mliječnih krastica, gnojnih osipa te kod prekomjernog znojenja nogu i bijelog cvijeta. Zeleni ili osušeni listovi rado se primjenjuju u obliku čajnog oparka protiv šećerne bolesti i žutice. Protiv tih bolesti uzima se 5 žlica usitnjenih i osušenih listova koji se stavljaju na močenje kroz 24 sata u 1 litru bijelog vina. Nakon što je procijeđeno, pije se po 1 mala čašica vina ujutro na tašte i uvečer prije spavanja. Bilinar Kunzle preporuča protiv bijelog cvijeta čaj pripremljen od cvjetova oraha i to 2 žličice cvjetova za 1 šalicu čajnog oparka. Čaj od svježih listova jača slabe živce. Svježi listovi polažu se na gnojne rane jer ublažuju upalu, a liječe i crveni vjetar. Gnojne upale na prstima ruku i nogu kupaju se u čaju od listova.
PRIPRAVCI:
» OPARAK, OBLOG: Za liječenje bolesti krajnika, vrata i ždrijela priprema se oparak od 1 litre vode i 100 g svježih listova te se time češće grglja. Isti se pripravak upotrebljava kao oblog preko očiju kod upaljenih ili inače osjetljivih očiju.
» UVARA: Jaki čajni uvarak od orahovih listova upotrebljava se kao kupelj kod ozeblina. Taj se uvarak može primijeniti i kod ispadanja kose; njime se češće masira koža glave. Čajni uvarak nakapan na kožu djeluje protiv uboda insekata.
» VINO: Ako se zeleno usplođe orahovih plodova stavi u pola litre vina i pola litre maslinova ulja, dobije se sredstvo za masiranje glave koje se može upotrijebiti čitavu godinu kod ispadanja kose i prhuti. Čaj od orahovog lišća preporuča se ženama u drugom stanju koje pate od začepljenosti.
Lonicera svojim mirisom podiže raspoloženje 
Osim što se primjenjuje kao začin, korijandar 
Pesto od korijandra[/caption]SASTOJCI:
• 1 češanj češnjaka
• 1/2 čaše badema indijskih oraščića
• 1 čaša lišča svježeg korijandera
• 2 žlice soka limuna
• 6 žlica maslinovog ulja
• morska sol
PRIPREMA:
Korijander i ulje dobro sameljite u blenderu. Dodajte ostale sastojke i meljite dok ne dobijete glatku smjesu. Ako je potrebno, dodajte malo vode. Konzumirajte svakodnevno, namazano na komad integralnog kruha.
Juha od mrkve i korijandra[/caption]SASTOJCI:
• 500 g mrkve • 1 luk • sol
• 1 žlica maslinova ulja
• 1 žlica sjemenki korijandra
• 1 vezica svježeg korijandra
• povrtni temeljac
• 1 dl vrhnja za kuhanje
• svježe mljeveni crni papar
PRIPREMA:
Zagrijte ulje u loncu i dodajte luk narezan na kockice, zazlatite ga i potom dodajte mrkvu narezanu na kolutiće i posolite. Pirjajte 3-4 minute dok ne omekša, potom dodajte sjemenke korijandra i vezicu korijandra kojeg ste usitnili. Malo lišća ostavite za garniranje. Dodajte temeljac i vrhnje za kuhanje i kuhajte 10 minuta. Maknite s vatre i usitnite štapnim mikserom. Ukrasite s malo vrhnja za kuhanje i svježim listovima korijandra. Juhu možete poslužiti i uz krutone (croutons) - pržene kockice kruha.
[color-box]OPREZ! Korijandar ne bi smjele uzimati osobe s komplikacijama žuči i žučnih kamenaca, osobe s akutnim čirom na želucu i dvanaesniku, osobe s bolestima jetre, slabog želuca ... Kod osjetljivih osoba može doći do kontaktne alergije u dodiru s biljkom. U većim količinama korijandar može izazvati narkotični efekt.[/color-box]
Češnjak - vrlo učinkovit lijek protiv kurjeg oka.[/caption]Ovaj prirodni antioksidant pokazao se vrlo učinkovitim u otklanjanju kurjih očiju, a također njegova antibakterijska i antigljivična svojstva sprečavaju infekcije. Preporučljivo je navečer prije spavanja utrljati češanj češnjaka na ciljano područje, a ujutro ga isprati toplom vodom. Ovaj postupak treba ponavljati svaku večer. Također, treba pomiješati češanj ispasiranog češnjaka s malo soli i nanijeti na kurje oko (nikako i na okolne dijelove kože), a zatim pričvrstiti i ostaviti da djeluje najmanje 12 sati. Postupak ponoviti nekoliko puta.
Cikla je jedan od najboljih prirodnih obnavljača 
U slučaju sindroma kroničnog umora ljekovite 
Džem od maslačka[/caption]SASTOJCI:
• 300-400 g svježe ubranih cvjetova maslačka
• 1 kg smeđeg šećera
• 2 limuna (po mogućnosti nabavite one neprskane)
• 1 žličica limunske kiseline u prahu
• Voda za kuhanje
PRIPREMA:
Cvjetove maslačka prelijte hladnom vodom i ostavite da odstoji 24 sata. Sljedeći dan dobro procjedite maslačak te ulijte 1/2 litre tople, prokuhane vode. Kuhajte 20-ak minuta. Potom dodajte smeđi šećer, sitno narezane limune (najprije ih dobro operite, možete ih narezati s korom, ali to se preporučuje samo ako su neprskani odnosno ako nisu kemijski tretirani) te limunsku kiselinu. Kuhajte još 5 minuta da se šećer potpuno rastopi. Kada džem dobije boju meda, maknite ga s vatre. Pustite da se ohladi pa procijedite preko gaze. Vratite na vatru i kuhajte još 2 minute, a zatim ulijte u čiste staklenke.
Ako džem od maslačka uzimate kao ljekoviti pripravak (pomaže kod astme i bronhitisa) najbolje ga je uzimati ujutro, natašte. Možete njime zasladiti biljne čajeve.
Krem juha od koprive[/caption]SASTOJCI:
• 200 g koprive
• 3 krumpira
• 1 glavica luka
• 2 režnja češnjaka
• 1 žlica maslinova ulja
• 1 žlica maslaca
• 6 Šalica vode
• Sol, papar
PRIPREMA:
Operite i ocijedite koprive (u rukavicama). Odvojite lišće od stabljika te ostavite samo mlade i svježe listove. Ogulite krumpir i narežite ga na kockice pa nasjeckajte luk i češnjak. Popirjajte ih u loncu na malo maslinova ulja i malo maslaca. Zagrijte vodu u loncu i pustite da zavrije. U velikoj tavi zagrijte maslac i »maslinovo ulje«. Dodajte luk i pržite ga dok ne omekša. Potom dodajte češnjak i krumpir te pržite nekoliko minuta. Dodajte koprive i kuhajte ih dok ne omekšaju. Dodajte proključalu vodu i kuhajte sve zajedno 15-20 minuta. Smjesu stavite u blender i miksajte dok ne postane kompaktna. Po želji začinite solju i paprom. Napomena: juhu možete obogatiti s malo slatkog ili kiselog vrhnja, ili povrtnim temeljcem. Za jedan od najjednostavnijih načina pripreme juhe dovoljna je kopriva, vrhnje i malo češnjaka.
Juhu možete poslužiti s komadićima kruha poprženog na maslacu. Kod posluživanja, juhu možete ukrasiti i s malo kiselog vrhnja i svježeg papra.
Njoki s pestom od medvjeđeg luka[/caption]SASTOJCI:
• 150 g listova medvjeđeg luka
• 100 ml maslinova ulja
• 50 g pinjola (možete ih zamijeniti orasima ili sjemenkama suncokreta, po želji ih tostirajte na tavi bez masnoće)
• 50 g naribanog parmezana ili slične vrste sira
• Sol po potrebi
PRIPREMA:
Medvjeđi luk dobro operite i narežite. U blenderu lli pomoću štapnog miksera temeljito izmiksajte maslinovo ulje i medvjeđi luk, a potom smanjite brzinu miksanja te dodajte sir i pinjole. Pustite da smjesa odstoji 1-2 sata da se sastojci prožmu. U hladnjaku se može čuvati otprilike tjedan dana.
Ovo je odličan namaz za kruh i prepečenac; umak za tjesteninu; dodatak uz riblja i mesna jela te dodatak salatama, juhama i varivima; nadjev za kiflice i palačinke ...
[color-box]OPREZ! Ako dobro ne poznajete medvjeđi luk, mogli biste ga pri branju zamijeniti s listovima đurđice, mrazovca i čemerike, otrovnim biljkama koje se nipošto ne smiju konzumirati jer su opasne po život! Medvjeđi luk možete razlikovati po tome što ima miris sličan češnjaku – protrljajte list među prstima. No svakako je najsigurnije potražiti savjete iskusnih berača i stručnjaka za ljekovito bilje.[/color-box]
Grožđice uspješno reguliraju krvni tlak[/caption]
Ne bacajte iskorištene vrećice čaja[/caption]Znanstveno je dokazano da zeleni čaj, zahvaljujući obilju antioksidansa, sprečava i ublažava bore i vraća koži elastičnost. Stavite sadržaj iz dvije iskorištene vrećice zelenog čaja u zdjelu, pa dodajte žlicu dvije meda i malo limunovog soka. Nanesite smjesu na prethodno očišćeno lice, vrat i dekolte, ostavite je da djeluje dvadesetak minuta i zatim, isperite mlakom vodom. Tretman primjenjujte dva puta tjedno, ali samo ako nemate osjetljivu kožu. Vrećice čaja mogu pomoći i u slučaju natečnih kapaka i iritacija oka. Ostavite ih da se dobro ohlade u hladnjaku, a zatim ih privijte na oči i pustite da djeluju oko 15 rninuta. Postupak ponavljajte nekoliko puta tijekom dana.
U terapiji geografskog jezika vrlo učinkovitima 
Ako nema dovoljno suza ili njihov kemijski 
Aloja je bogata hranjivim sastojcima i pozitivno 
Aloja se jednostavno uzgaja, a uz neke 
Trušljika, u narodu još znana kao frangula, 
Crvena ljuta paprika u prahu jedan je od 
Čisto, djevičansko kokosovo ulje vrlo je 
Za suzbijanje glavobolje dobrim se pokazao 
Uz žalfiju i cimet recite zbogom atletskom stopalu[/caption]Začin koji obično dodajete poslasticama može biti odličan saveznik u borbi protiv gljivične infekcije na stopalima. Izmrvite 8-10 štapića cimeta u 4 šalice kipuće vode i kuhajte 5 minuta. Zatim maknite sa vatre i ostavite da odstoji najmanje 45 minuta. Ulijte ovaj čaj u kupku i pustite da djeluje na stopala 15-30 minuta. Postupak možete ponavljati svakodnevno, dok se infekcija ne povuče.
Bar jedna jabuka dnevno inače je korisna za 
Hrastova kora se od davnina koristi 
Ne bacajte ljuske jajeta[/caption]Ovu pastu, koja jača zube i obnavlja mineralima, možete napraviti sami. Ljuske od 12 jaja kuhajte oko 8 minuta, a potom ih ocijedite i poredajte na lim. Zatim pecite u pećnici na 200°C oko 15 minuta, izlomite ih i sameljite u mlinčiću za kavu ili u blenderu. U manjoj posudi pomiješajte prah od ljuski, 1 žlicu sode bikarbone, 1 do 3 žlice kokosovog ulja (po potrebi kako biste dobili glatku smjesu) i 10 kapi eteričnog ulja mente. Pastu stavite u staklenku, zatvorite i svako jutro njome perite zube.
Peršin ubija do 86 % malignih stanica in vitro.[/caption]U blenderu izmiksajte jednake količine češnjaka i korijena hrena. Mješavinu čuvajte u hladnjaku, a 3-4 puta dnevno pomiješajte po pola žličice lijeka u pola šalice toplog mlijeka i popijte. Ipak, nemojte koristiti ovaj lijek ako ste trudni, imate čir na želucu ili dvanaesniku ili neku drugu bolest gastrointestinalnog sustava. Češnjak se može koristiti i samostalno – treba pojesti po jedan češanj tri puta dnevno prije obroka, a neugodan zadah može se neutralizirati žvakanjem peršina, koji se također smatra odličnim borcem protiv raka. Može pomoći i čaj koji se radi tako što se 15 g sjeckanog peršinovog korijena prelije šalicom kipuće vode, ocijedi se nakon što odstoji nekoliko minuta, a pije tri puta dnevno prije obroka.
[color-box]DOBRO JE ZNATI: Tvar koja ubija stanice raka
Peršin se smatra jednim od učinkovitijih prirodnih lijekova u borbi protiv ove opake bolesti. Studija objavljena u časopisu Pub Med 2013. godine dokazala je da peršin ubija do 86 posto malignih stanica in vitro. »Peršin« sadrži apigenin, tvar koja inhibira proliferaciju zloćudnih stanica, koja je u kombinaciji s lijekovima protiv tumora vrlo učinkovita. Apigenin se može naći i u luku, celeru, artičokama, korijandru, origanu, narančama, crnom vinu i čaju od kamilice.[/color-box]
Haskap se najčešće konzumira sirov.[/caption]Plod je iznutra tamnoljubičaste boje, a bogat je antioksidansima, vitaminima i željezom. Zbog činjenice da dospijeva vrlo rano, prije ostalog voća, najčešće se konzumira sirov. Prerađuje se u džemove, voćne sokove, osvježavajuća pića i sirupe. Vrlo je cijenjen kao dodatak mliječnim proizvodima, jogurtu i sladoledu jer se smrznuta boba stavljena u usta brzo otapa, a koštica se ne osjeti. Mliječne proizvode oboji crvenoljubičasto. Kao i kod borovnice, okus haskapa dobro se slaže s jelima od divljači i crvenih mesa. Od bobica se proizvodi i voćno vino bogatog okusa. Sok haskapa ima 10-15 puta koncentriraniju boju od brusnice. U područjima gdje haskap raste u prirodi postoji dugogošnja narodna primjena pri aterosklerozi, hipertenziji i gastrointestinalnim poremećajima. Novije znanstvene studije idu u prilog tome. Bobice su bogat izvor vitamina C, antocijanina, proantocijanidina i drugih flavonoida, imaju antitumorogena, antimutagena, antimikrobijska, protuupalna i protualergijska svojstva.
[color-box]SIBIRSKA BOROVNICA: Ime sibirska borovnica pogrešno se upotrebljava za dvije vrste bobičastog voća: aroniju i haskap (modru kozokrvinu, kamčatsku bobicu) koje oblikom ili bojom podsjećaju na borovnicu, a zajedničko im je što podnose niske temperature. Niti jedna od tih vrsta botanički se ne ubraja u borovnice. Postoji li sibirska borovnica kao zasebna biljna vrsta? Odgovor je: ne, sibirska borovnica ne postoji kao zasebna botanička vrsta. To je nespretno sročen naziv koji se u Hrvatskoj, ali i u ostalim zemljama regije upotrebljava za različite vrste bobičastog voća koje oblikom ili bojom podsjećaju na borovnicu, a zajedničko im je što podnose niske temperature. Sibir je u svijesti naših ljudi oduvijek sinonim za hladnoću i nepovoljne klimatske uvjete, odatle i sibirski u nazivu za velik broj vrsti, čak i onda kad one nemaju stvarne zemljopisne poveznice s ovim krajem našeg planeta. Naziv sibirska borovnica za ove se vrste ne upotrebljava, koliko je nama poznato, ni u jednom drugom jeziku, osim u hrvatskom i jezicima zemalja u okruženju.[/color-box]
Kamnica zvana još malina kamenjarka i 
Merala[/caption]Merala (Merala Amelanchier ovalis Med.) kod nas zvana i hrušćica ili aronika, još je jedna, u nas rijetka vrsta bobičastog voća. Grmolika je biljka iz roda merala (Amelanchier) i porodice ruža (Rosaceae). Plod joj je crvenoljubičasta bobičasta jabučica koja zrenjem prelazi u vrlo tamno ljubičaste, gotovo crne nijanse. U prirodi raste uglavnom u brdskim područjima s umjerenom klimom. Postoje brojne vrste koje se često koriste kao ukrasni grmovi u parkovima i na okućnicama, a nekoliko vrsta selektirano je za komercijalni uzgoj. Ima vrlo ukusne plodove koji se konzumiraju sirovi, koriste u jelima, prerađuju u džemove ili dodaju mliječnim proizvodima. Merala raste pojedinačno ili u malim skupinama po sunčanim, svijetlim i otvorenim mjestima. Nalazimo je na kamenjarima i na suhim i vapnenastim terenima. Može ju se naći i uz rubove šuma. Iznimno dobro podnosi sušna razdoblja ali je otporna i na mraz. Grmolika je biljka koja naraste do dva metra visine. Grane su uspravne, tanke i crvenkasto-smeđe boje. Listovi su ovalnoga oblika do 4 centimetra a karakterizira ih tupi završetak i vrlo malo nazubljen rub. Cvjetovi su žućkasto-bijeli, oblikuju grozdasti cvast, sakupljeni su do osam cvjetova u nakupini, a imaju po pet latica. Biljka cvate prije listanja. Plodovi su okrugli, boja zreloga ploda je plavo-crna. Merala počne plod donositi u dobi od tri do četiri godine a može doseći starost od četrdeset godina. Cvate u travnju i lipnju kada izrastaju cvjetovi zvjezdastoga oblika, dok listovi u rujnu porumene, te istovremeno sazrijevaju ljubičasti do tamno-plavi plodovi veličine graška. Jedu se svježi, ili se od njih samostalno ili u kombinaciji s drugim voćem priprema marmelada jer su bogati prirodnim šećerom. Spadaju u divlje voće. Zbog svojih dekorativnih cvatova merala se sadi i kao ukrasna biljka, u vrtovima. S obzirom da dobro podnosi vjetar, hladnoću, sušu i druge vremenske neprilike te ne iziskuje posebnu njegu, iznimno je pogodna za uzgoj.
Rabarbara[/caption]Iako je rabarbara (Rheum rhabarbamm) povrće, zbog svoje glavne upotrebe u slasticama (pitama i kompotima) u velikom dijelu svijeta svrstava se u voće. Ovu biljku zanimljivog izgleda i specifičnog okusa danas rijetko možemo pronaći u vrtovima, samo ponekad na tržnici i gotovo nikad u trgovinama. U Hrvatskoj je neopravdano zanemarena iako se stariji među nama s nostalgijom sjećaju izvrsnog okusa i zanimljivog izgleda kompota od rabarbare što su ga pripremale naše bake. Rabarbara je trajnica iz istoimenog roda, rabarbara (Rheum) porodice dvornjače (Polygonaceae). Porijeklom je s obala rijeke Volge, gdje je rasla u divljem obliku. Za ljudsku prehranu koriste se lisne peteljke. Danas se uzgaja u gotovo cijelom svijetu u kultiviranim varijetetima koji se razlikuju uglavnom u boji stabljike koja varira od zelene, preko različitih nijansi ružičaste pa sve do tamnocrvene. Uopćeno je mišljenje da je rabarbara bolja ukoliko su peteljke tamnije crveno obojene. No boja peteljki nije povezana ni s okusom ni s kvalitetom. Pojedine sorte ponešto se razlikuju u okusu i pretežitoj namjeni, ali razlika u okusu i kvaliteti prvenstveno je rezultat uzgojnih čimbenika poput sastava tla, pravilne njege, osunčanosti, količine vlage ... Kod nas se u uzgoju uglavnom nalaze tamnije obojene sorte poput Glaskins perpetual ili produktivna sorta Victoria iako su u drugim zemljama i svjetlije obojene sorte, poput Champange sa ružičastim stabljikama jednako cijenjene i zastupljene na tržištu.
Rabarbara je vrlo popularna u SAD-u, gdje se smatra voćem, i u Europi, posebno u Velikoj Britaniji i skandinavskim zemljama. Pita od rabarbare tradicionalni je dio blagdanskog ručka prilikom američkog Dana zahvalnosti. Od stabljika se pripremaju razni kolači, džemovi, kompot i osvježavajuća pića. Narezana stabljika može se sušiti ili ušećeriti. Korijen rabarbare tisućama se godina koristi kao vrlo široko primjenjivo sredstvo u narodnoj medicini, posebno u tradicionalnoj kineskoj. Zbog potencijalne toksičnosti ne navodimo ovdje njegovu upotrebu, jer smatramo da niti jedan dio ove biljke ne bi u ljekovite svrhe trebalo koristiti bez nadzora stručne osobe. Naime, list rabarbare sadrži znatne količine oksalne kiseline koja je toksična. Iako je letalna doza vrlo visoka i trebalo bi pojesti veću količinu lišća za znatnije posljedice po organizam, općenito je mišljenje da je lišće rabarbare otrovno i ne treba ga konzumirati. Za ljudsku prehranu koriste se isključivo stabljike koje sadrže mali udio oksalne, a znatno veći udio malatne kiseline koja mu daje kiselost. Osobe kojima je dijagnosticiran artritis, reumatizam ili giht trebaju izbjegavati konzumaciju većih količina rabarbare.
Trnina, crni trn ili divlja šljiva.[/caption]Trnina, crni trn ili divlja šljiva (lat. Prunus spinosa L.; eng. blackthorn - biljka, sloe - plod; njem. Schwarzdorn, Schlehdorn) uglavnom je poznata kao ljekovita biljka za koju malo ljudi zna da je i još jedna vrsta divljega jestivog voća. Riječ je o razgranatom grmu iz roda šljiva (Prunus), porodice ruža (Rosaceae). Kao grm raste u visinu 1-3 metra, kao drvo može narasti do 5 metara, rijetko više. Cvate sitnim cvjetovima u ožujku, travnju i svibnju, prije listanja. Plod je koštunica tamnoplave boje, promjera 10-12 mm. Plod dozrijeva od kolovoza do listopada, ali tada je izrazito trpkog okusa. Trnina je u prirodi rasprostranjena u gotovo cijeloj Europi i dijelu sjeverne Afrike. Smatra se pretkom današnjih kultiviranih vrsta šljiva. Iako je njena prehrambena uporaba ograničena, u mnogim se europskim kuhinjama još uvijek upotrebljava, a kod nas je neopravdano pala u zaborav.
Konzumacija trnine ima dugu tradiciju - postoje dokazi da je konzumirana još u mlađem kamenom dobu, a kao voće poznavali su je i u starom Rimu. Činjenica je da njezin trpkokiseli okus u svježem stanju nije za svačije nepce, ali nakon nekoliko mrazeva postaje prihvatljiviji, a i brojne su mogućnosti prerade ovoga zdravog voća. Za konzumaciju u svježem stanju pogodan je u studenom ili prosincu. Od prezrelih (mrazom "ofurenih") plodova mogu se raditi sirupi, džemovi, miješane marmelade ili voćne pite. Dodaje se u kompote od šljiva, jabuka i krušaka, poboljšava im okus i dodaje im ljekovitu komponentu. Iako je plod najbolje ubirati u studenom i prosincu, sličan efekt može se dobiti tako da se ranije ubrani plodovi ostave nekoliko tjedana u zamrzivaču. Dodaje se kao začin u jela od divljači, posebno u gulaše kojima naglašava okus i daje tamno obojenje. Ukiseljene trnine delikatesa su posebno cijenjena u Francuskoj, gdje se vrlo često serviraju kao zamjena za masline. Od sušenih bobica spravlja se ukusan i ljekovit čaj. Trnina se upotrebljava i kao sirovina za proizvodnju alkoholnih pića. U Velikoj Britaniji proizvodi se sloe gin (koji nije pravi džin), a biljni likeri od trnine proizvode se u Italiji (bargnolino), Francuskoj (epine) i Španjolskoj (patxaran). U Rusiji se proizvodi delikatesna rakija 'temovka'. Od fermentiranih plodova proizvodi se i vino.
Narodna medicina odavno poznaje ljekovitost trnine, iako je u današnje vrijeme njezina upotreba zapostavljena. U ljekovite se svrhe prvenstveno koristio plod, ali i cvijet, list, kora i korijen. Od plodova se rade pekmez i sok ljekovitog djelovanja. Pekmez se najčešće koristi kao sredstvo za pospješivanje probave kod osoba s neurednom stolicom, dok se sok koristi za ublažavanje problema uzrokovanih bolestima u usnoj šupljini i grlu (upale sluznice usne šupljine i desni, upaljeno ždrijelo). Čaj od cvjetova pospješuje izlučivanje mokraće, smanjuje intenzitet grčeva probavnog sustava i općenito se upotrebljava za jačanje probavnog sustava. Čajem su se također ispirali kožni osipi. Pripravci od korijena (najčešće čaj) nekada su se upotrebljavali za liječenje groznice.
Gljive su izuzetno zdrava hrana koja 
Lisičarka je prepoznatljiva po karakterističnom 
Na podočnjake stavite tanke kolutove svježeg 
Kompot od suhih šljiva i smokava priprema se tako što se sitno nasjecka po 150 g šljiva i smokava i kuha u litri vode dok se voće ne raskuha. Pije se po jedna šalica kompota ujutro, u podne i navečer, a komadi kuhanog voća se pojedu. Od istih vrsta voća može se napraviti i namaz tako što se spomenuta količina suhih šljiva i smokava, sitno nasjeckana, kuha u pola litre vode dok masa ne postane gusta.
Crni grah je važan izvor proteina, magnezija, 
Sok od pšenice jedan je od najboljih prirodnih 
Encijan - spas kod želučanih tegoba[/caption]Cvjetovi encijana su dvospolni, rastu u pazušcima listova i prepoznatljive su žute boje, a potpuno se razvijaju tek nakon šest do osam godina vegetacije biljke. Za razliku od drugih gorkih biljaka, od kojih je većina otrovna, tisućugodišnje iskustvo naših predaka pokazalo je da encijan nikome neće naškoditi, a skoro svima će pomoći.
Tofu na grilu[/caption]Priprema 15 minuta * kuhanje 15 minuta
Za 4 osobe:
SASTOJCI:
• 4 kriške tofua (debljine otprilike 1 cm)
• 4 svježe datulje
• 4 male mrkve
• 2 žlice marmelade od limuna
• 2 žlice slanog maslaca
• Majčina dušica, sol, maslinovo ulje, balzamični ocat, crvena papričica u prahu
PRIPREMA:
Datuljama izvadite koštice, izdubite ih uskom žličicom i napunite marmeladom od limuna. Slani maslac otopite na umjerenoj vatri, dodajte datulje, pokrijte i kuhajte deset minuta na laganoj vatri.
Mrkve operite, ogulite i narežite po duljini na trakice. Posolite, začinite maslinovim uljem i balzamičnim octom.
Tofu narežite u obliku trokuta i stavite na zagrijani gril da dobije žućkasto-smeđu boju. Pecite otprilike pet minuta sa svake strane. Tofu pospite papričicom, majčinom dušicom i po želji dodajte malo soli.
Koštice od višanja koriste se za pravljenje 
Rižoto s jagodama[/caption]SASTOJCI:
• 30 g maslaca
• 1/2 glavice crvenog luka
• 100 g svježih jagoda
• jedna čaša bijelog vina
• 4 žlice vrhnja
• 1l bujona po želji
• 350 g riže
• sol i papar
• parmezan i nekoliko jagoda za dekoraciju
PRIPREMA: Na maslacu popržite sitno nasjeckani crveni luk. Očistite i operite jagode, pa ih dodajte luku i pirjajte ih na niskoj temperaturi dok ne postanu kašaste. Dodajte rižu te sve lagano propirjajte. U to ulijte vino i kuhajte nekoliko minuta dok alkohol ne ispari, a zatim dolijte temeljac po potrebi uz stalno miješanje. Kad je riža napola skuhana, posolite i dodajte vrhnje. Maknite s vatre pa je poklopite i ostavite 15 minuta da upije tekućinu. Rižoto ukrasite naribanim parmezanom i jagodama.
Veganski Cheesecake s jagodama[/caption]SASTOJCI: (za koru)
• 2 šalice oraha
• 5 datulja
• nektar agave po želji
• (za kremu) 3 šalice indijskog oraha
• 5 datulja
• 1 žličica morske soli
• nektar agave po želji
• 3 šalice jagoda
• 3/4 šalice limunovog soka • 3/4 šalice kokosovog ulja
• ekstrakt vanilije
PRIPREMA KORE: Orahe isperite u nekoliko voda i osam sati držite potopljene u vodi. Nakon toga ih stavite u blender zajedno s datuljama i dodajte malo sirupa od agave. Kad se formira kompaktna smjesa, razvaljajte koru na dnu kalupa prethodno obloženog papirom za pečenje.
KREMA: Indijski orah isperite u nekoliko voda pa ga na dva sata potopite u vodu. Zatim ga usitnite i dodajte malo morske soli, limunovog soka, sirupa od agave, vaniliju, kokosovo ulje i nekoliko jagoda. Smjesa treba biti kompaktna. Nakon toga nanesite kremu na koru. Preostale jagode poslažite po kremi i stavite cheesecake u hladnjak da se stegne.
Proljetna salata s jagodama[/caption]SASTOJCI:
• 2 žlice sezamovih sjemenki
• l žlica maka
• 1/2 žlice maslinovog ulja
• malo zaslađivača po želji
• 2 žlice limunovog soka
• navrh noža mljevene paprike
• 1/2 žlice VVorcestershire umaka
• 1/2 glavice sitno nasjeckanog luka
• 3 šake mladog špinata
• 150 g jagoda
• 1 veći krastavac
• 1 žlica pečenih badema
PRIPREMA: U posudi srednje veličine pomiješajte sezamove sjemenke, mak, zaslađivač, maslinovo ulje, limunov sok, papriku, VVorcestershire umak i luk. Poklopite i ostavite da odstoji jedan sat. U velikoj posudi pomiješajte špinat, jagode i bademe. Dodajte krastavac narezan na trake. Preko salate prelijte dressing pa je ostavite u hladnjaku 10 do 15 minuta.
Rižini valjušci s jagodama[/caption]SASTOJCI:
• 6 jagoda srednje veličine
• 150 g crne čokolade
• 100 g kokosa
• 150 g rižinog brašna
• zaslađivač po želji
• 150 ml vode
• kukuruzni škrob
PRIPREMA: Dobro operite i očistite jagode pa ih osušite na kuhinjskom papiru. Čokoladu ugrijte na pari tako da omekša, pa dodajte kokos i zaslađivač. Sve dobro promiješajte. Rižino brašno pomiješajte s vodom pa napravite tijesto. Podijelite ga na šest komada i svaki komad što više rastanjiti. Svaku jagodu obložite slojem čokolade i kokosa tako da se formira kuglica, koju potom treba obložiti rižinim tijestom. Nakon toga kuglice uvaljajte u kukuruzni škrob kako se ne bi lijepile. Pecite ih u pećnici, u poklopljenoj posudi 10-12 minuta na 180 °C.
Džem od jagoda[/caption]SASTOJCI:
• 3 kg jagoda
• 1 kg šećera
• sok od jednog većeg limuna
• 6 vrećica vanflin šećera
PRIPREMA: Očistite jagode, operite ih, nasjeckajte, stavite u odgovarajući veći lonac pa posipajte šećerom i ostavite da stoje kako bi pustile sok. Poslije 2-3 sata stavite lonac s jagodama na vatru i dodajte sok od limuna. Jagode kuhajte sve dok ne dobijete džem željene gustoće, ali prilikom kuhanja neophodno je često miješati kako ne bi zagorio. Pretkraj kuhanja dodajte vanilin šećer i pustite da se istopi, a zatim maknite sa štednjaka i ulijte džem u sterilizirane staklenke. Čuvajte u hladnjaku.
Čišćenje organizma limunadom jedna je od 
Zlatno mlijeko spoj je kurkume,kokosova ulja, 
Ledeni desert Semifredo od čokolade i lješnjaka[/caption]Ledeni desert Semifreddo od čokolade i lješnjaka, bez jaja i termičke obrade:
SASTOJCI:
• 1 šalica slatkog vrhnja
• 1 šalica mlijeka
• 1 šalica kiselog vrhnja
• 1/2 šalice šećera
• 50 g. tamne čokolade
• 100 g. lješnjaka
POSTUPAK: Lješnjake lagano prepržite na tavi, prebacite na dasku i nasjeckajte na komadiće. Mlijeko, šećer i kiselo vrhnje izmiješajte električnim mikserom. U tu smjesu dodajte istučeno slatko vrhnje, otopljenu čokoladu i nasjeckane pržene lješnjake te sve dobro i pažljivo promiješajte. Prebacite smjesu u plastičnu posudu s poklopcem i stavite u zamrzivač na nekoliko sati.
Orašasti plodovi prepuni su vlakana, hranjivih 
LCHF model prehrane vraća nas izvornom 
Đumbir je jedinstvena biljka koja se koristi 
Glog je od davnina poznat kao najbolji 
Ako se borite protiv angine pectoris, u 
Ulje lavande jedno je od najpopularnijih u 
Med od maslačka[/caption]U veći emajlirani lonac stavite 500 g cvjetova maslačka (dobro ih operite i ostavite da se ocijede od viška vode), 2 nasjeckana limuna s korom (prethodno odstajala u otopini sode bikarbone i dobro oprana), 12 opranih listova višnje i 6 čaša vode. Kuhajte dok ne zakipi pa na laganoj vatri kuhajte još deset minuta, uz stalno miješanje. Maknite lonac sa štednjaka i ostavite je da 24 sata odstoji na hladnom. Nakon toga procijedite kroz gazu pa u tekućinu stavite 1,5 kg šećera. Pustite da zakipi, a zatim kuhajte na laganoj temperaturi još jedan sat. Ostavite da se ohladi, a zatim med raspodijelite u staklenke.
Ako su staračke pjege već vidljive, 
Zeleno lisnato povrće štiti jetru[/caption]Špinat, kelj, rukola, blitva, raštika, zelena salata i drugo zeleno lisnato povrće puno je klorofila, enzima, vitamina i nutrijenata, što znači da blagotvorno djeluje na cjelokupni organizam, ali je dokazano i da pomaže u regulaciji sastava masnih kiselina u jetri.
Parni oblozi od preslice nisu učinkoviti 
Pomoću lovorovog lista možete vrlo učinkovito 
Prednost čaja od kamilice je što se redovitim 
Sok od kupusa može se piti svakodnevno.[/caption]Priprema: Može se koristiti svaka vrsta kupusa, ali treba znati da crveni kupus sadrži daleko više antocijanina - antioksidansa koji stanice mozga štiti od oštećenja slobodnim radikalima.
Najjednostavniji način za dobivanje soka od kupusa je upotreba sokovnika. Treba piti po 1 dl triput dnevno prije jela, s tim što se uvijek priprema svježa količina soka. Ukoliko odstoji na zraku, sok od kupusa oksidira i gubi veliki dio ljekovitih svojstava. Može se koristiti u kombinaciji s mrkvom, ali mu ne treba dodavati sol, limun ili neki drugi začin.
Zeleni čaj i limun za bolju koncentraciju[/caption]»Zeleni čaj« bogat je katehinima, antioksidansima koji mogu spriječiti oštećenje stanica. Osim toga, ovaj napitak potiče cirkulaciju krvi, suzbija sljepljivanje trombocita, snižava razinu kolesterola i krvni tlak. Ljudi koji piju zeleni čaj imaju bolje pamćenje. Međutim, ako ga pijete s limunom - apsorpcija katehina bit će maksimalna, a usput će se sintetizirati i neki novi flavonoidi, sličnog antioksidativnog djelovanja. Vrlo je važno da zeleni čaj ne, prelijevate kipućom vodom, jer to uništava katehine, kao i da sat prije i poslije konzumiranja ove kombinacije ne koristite mliječne proizvode budući da remete sintezu ovih antioksidanasa.
Aronija ima iznimno visok antioksidativni učinak.[/caption]Poželite li sami uzgojiti aroniju, nećete imati previše problema. Uspjet će gotovo svugdje, no najbolje joj odgovaraju vlažna tla. Dobro bi bilo izbjegavati pješčana tla, dok su tla s velikom količinom podzemne vode sasvim u redu. Na takvom tlu neće uspjeti klasične vrste poput jabuka, no aronija s time nema problema. Aronija je biljka koja je jako zahvalna jer održavati je gotovo i ne treba i uspješno će je uzgojiti svaki laik. Njena otpornost na hladnoću, mraz i sušu gotovo je nevjerojatna. Plodovi dozrijevaju od početka do sredine kolovoza i najčešće dozru svi u isto vrijeme pa je potrebna samo jedna berba. Nakon berbe važno je odmah preraditi proizvode jer ne mogu dugo stajati, dok smrznuti mogu potrajati do dva tjedna.
[color-box]Aronija poboljšava cirkulaciju u krvnim žilama glave te pomaže kod glavobolje i migrene, a zaustavlja i razvoj ateroskleroze te stvara snažnu zaštitu od pojave Alzheimerove bolesti.[/color-box]
Aronija ima iznimno visok antioksidativni učinak (mnogostruko viši od borovnice ili primjerice crnog ribizla), odnosno sprječava stvaranje štetnih slobodnih radikala u organizmu. Sto grama zrelih plodova aronije sadrži 16100 ORAC jedinica dok je dnevna doza potrebna za zaštitu tkiva od 3000 do 5000 ORAC jedinica. Odlična je preventiva za zaštitu od malignih bolesti dok je znanstveno dokazano da ubija maligne stanice mozga, pluća, dojke, debelog crijeva i jetre. Sadrži preko 300 aktivnih spojeva pa je zasigurno jedna od najzdravijih biljaka na svijetu, barem za ljudski organizam. Od vitamina sadrži sve esencijalne nutrijente - C, A, E, B1, B2, B3, B5, B6, B9, a od minerala je bogata cinkom, željezom, kalijem, kalcijem, manganom, fosforom i jodom. Poboljšava cirkulaciju, regulira kolesterol i trigliceride u krvi, snižava krvni tlak, pomaže kod migrene, blagotvorno djeluje na sluznicu i želudac, poboljšava rad žuči i jetre te podiže imunitet. Najbolja stvar jest da je sigurna za konzumaciju i za trudnice i za djecu od navršene godine dana starosti. Trudnicama čak može pomoći pri ublažavanju mučnine.
[color-box]Visoka razina antioksidansa u aroniji sprečava stvaranje slobodnih radikala i degeneraciju zdravih stanica u tijelu, ali i osvježava kožu, usporava starenje te nastanak bora i strija.[/color-box]
Bobice aronije će nakon odmrzavanja postati 
Cvjetovi ove medonosne biljke nude obilje 
Vitamin B9 ili folna kiselina regulira cijeli niz 
Limoncello - liker od zelenih limuna[/caption]SASTOJCI:
• 1 litra votke ili alkohola
• 12 zelenih neprskanih limuna
• 1,5 litra vode
• 650 g šećera
PRIPREMA: Operite limune i skinite im samo gornju kožicu (bez bijelog djela). Stavite je u veću staklenu posudu koja se može poklopiti. Zalijte alkoholom i ostavite da stoji najmanje 2, a najbolje 4 tjedna. Potom prokuhajte vodu i šećer, ohladite i nalijte u mješavinu korica i alkohola. Ostavite da stoji još barem 2, a najbolje 4 tjedna. Pretočite u boce koje se daju dobro začepiti i spremite na hladno (može i u hladnjak).
Liker od kupina[/caption]SASTOJCI:
• 50 dag kupina
• 25 dag šećera
• 1 litra rakije (40%)
PRIPREMA: Kupine operite i pustite da se osuše na čistoj krpi. Izmiješajte ih sa šećerom, stavite u staklenku od otprilike 2 litre i zalijte rakijom. Staklenku dobro zatvorite i ostavite na suncu 6 tjedana. Povremeno dobro protresite. Nakon toga liker procijedite u boce i dobro zatvorite. Neka odleži još 1 do 2 mjeseca.
Višnjevac - liker od višanja[/caption]SASTOJCI:
• 2 kg višanja
• 2 kg šećera
• 2 l alkohola ili rakije
• 50 g istucanih koštica svježih trešanja
PRIPREMA: Zrele višnje očistiti od peteljki, oprati i poredati u veću teglu red višanja, pa posuti šećerom i istucanim košticama od trešanja. Naliti alkohol (rakiju), povezati celofanom i ostaviti da stoji na suncu (ne prejakom) oko mjesec dana. Potom procijediti kroz gazu, uliti u boce i ostaviti na hladno mjesto. Liker od višnje maraske možete napraviti tako da složite limunovu i narančinu kora, klinčiće i šećer u prahu, te ostavite na suncu nekoliko dana. Tom soku se doda rakija loza i ostavi 2 mjeseca na suncu.
Liker od mente[/caption]SASTOJCI:
• 100 g listova mente (metvice)
• 1/2 kg šećera
• 1 l 90% alkohola
• 1 l vode
PRIPREMA: Listove mente ubrati rano ujutro. Staviti ih u staklenku, dodati alkohol, hermetički zatvoriti i ostaviti tako 10 dana. Svaka 2 dana protresti staklenku. Nakon 10 dana procijediti preko gaze i dobro ocijediti listove. U litri vode otopiti šećer i kuhati nekoliko minuta. Kada se ohladi dodati alkohol u staklenki. Ostaviti 24 sata, filtrirati i spremiti u prozirne boce da se lijepo vidi zelena boja likera.
Orahovac - liker od oraha[/caption]SASTOJCI:
• 0,5 kg zelenih oraha
• 1 litra alkohola ili rakije komovače
• 3 dag cimeta
• 7,5 dl vode
• 3 dag klinčića
• 750 dag šećera
PRIPREMA: Orasi se operu, obrišu, razrežu na komadiće i stave zajedno sa začinima u alkohol. Tekućina se dobro začepi i ostavi 30 dana. Nakon toga se šećer i voda kuhaju, pa kad je sirup čist i gust, izmiješa se s alkoholom. Liker se zatvori u boci i pusti da odleži nekoliko tjedana.
Liker od kave[/caption]SASTOJCI:
• 5 dag kave
• 2 dl vode
• 1/2 kg šećera
• 1/4 l alkohola
• vanilija
PRIPREMA: Od kave se skuha jaka kava. Šećer se skuha u sirup, pa se kuhana i procijeđena kava doda u ohlađeni sirup. Zatim se dodaju alkohol i vanilija a boca dobro zatvori. Nakon nekoliko tjedana liker se procijedi i može koristiti.
Jedite voće na prazan želudac, i to prije obroka![/caption]Stoga, jedite voće na prazan želudac, i to prije obroka!
Čuli ste kako se ljudi žale: Podrigujem svaki put kada jedem lubenice, ili: Od voća mi se napuhuje želudac. Kad pojedem banane imam osjećaj kako hitno moram na zahod, itd.To se neće dogoditi ako pojedete voće na prazan želudac. Voće pomiješano s drugom hranom izaziva truljenje i proizvodi plinove. Dakle, vi se zato napuhujete! U principu sve voće - čak i ono kiselo - u našem tijelu postaje alkalno.
Otkrijte sve blagodati koje pruža 
Chia puding[/caption]Sastojci za 2 obroka:
• ¼ šalice chia sjemenki
• 1 šalica vode (preporučamo bademovo mlijeko)
• ¼ žlice cimeta
• ¼ žlica vanilije praha
• 2 datulje (bez koštica)
Priprema: Stavite chia sjemenke u zdjelu te ih namočite u vodu ili mlijeko. Dodajte ostatak sastojaka i pustite da sve odstoji 30 minuta povremeno miješajući. Kada je smjesa dovoljno gusta možete početi raditi desert. U zdjelicu prvo stavite 2-3 žlice guste smjese pa malo sezonskog voća (šumsko voće ili jabuke ili banae) zatim opet guste smjese i tako do vrha zdjelice „gradite“ svoj puding. Možete ga završiti s nekoliko kupina i malina na vrhu.
Chia hrskavi slatki keksići[/caption]Sastojci:
• 1 šalica bademovog brašna
• 1 žlica kokosova ulja
• 1 žlica meda
• 1 žlica chia sjemenki
• 3 žlice vode
• 1 žličica cimeta
• Malo soli
Priprema: Pomiješati chia sjemenke s vodom i ostaviti 10-15 minuta. Pećnicu prethodno zagrijte na 180°C. Sve sastojke pomiješajte (dovoljno je rukom). Pleh obložite papirom za pečenje i dobivenu smjesu ravnomjerno nanesite na pleh. Pecite 10 minuta pa izvadite i izrežite na kockice, zatim vratite još 5 minuta na 180°C i potom smanjite na 150°C i pustite da se 30 minuta na toj temperaturi suše.
Ulje bora odlično je sredstvo za iskašljavanje 
Koraba je niskokalorično povrće i dobar je 
Odresci od korabe[/caption]SASTOJCI:
• 1 veća koraba
• 2 žlice brašna
• 1 žličica mljevene paprike
• 1 žličica soli
• 2 žlice krušnih mrvica 1 žličica sezama
• 1 žlica maslinovog ulja
PRIPREMA: Korabu narežite na kolutove, stavite ih u kipuću vodu, pa kuhajte osam minuta. U međuvremenu pomiješajte brašno s 3 žlice vode i po pola žličice soli i paprike. Posebno pomiješajte krušne mrvice s preostalom solju i paprikom. Kolutove korabe ocijedite od viška tekućine, a zatim ih umočite prvo u smjesu s brašnom pa u mrvice. U dubljoj tavi zagrijte palmino ulje, te pržite korabu na srednjoj vatri oko pet minuta. Odreske poslužite uz umak od nemasnog sira s vlascem i maslinama.
Salata s korabom i brusnicama[/caption]SASTOJCI:
• 2 korabe
• 1 veća kisela jabuka
• 1/2 glavice crvenog luka
• 1/3 šalice brusnica
• 1/2 šalice nasjeckanih oraha
• 1 žlica jabučnog octa
• sol
• papar
• 100 g kozjeg sira
• svježi peršin
PRIPREMA: Narežite korabu i jabuku na tanke trake, luk na polumjesece, a zatim sve pomiješajte u dubljoj posudi za salatu. Dodajte brusnice i orahe pa promiješajte. Salatu posolite, popaprite i poprskate jabučnim octom, lagano promiješajte i poslužite na tanjur. Pospite je usitnjenim sirom i listovima peršina.
Pita s korabom, komoračem i brokulom[/caption]SASTOJCI:
• 2 korabe
• 1 manja brokula
• 1 komorač
• 2 češnja češnjaka
• 500 g heljdinih kora za pitu
• sol
• papar
• 5 žlica maslinovog ulja
• 1 jaje
• 1 dl slatkog vrhnja
• 1 šalica gazirane vode
PRIPREMA: Narežite češnjak na krupnije komade, a brokulu, komorač i korabu na manje kocke. Kratko popržite češnjak u tavi na 2 žlice ulja, pa izvadite. U istoj masnoći pirjajte korabu, brokulu i komorač u vlastitom soku dok ne omekšaju. Posolite, popaprite i dodajte češnjak, pa promiješajte. Slažite po dvije kore, poprskajte ih kiselom vodom pomiješanom s 3 žlice maslinovog ulja. Na jedan kraj stavite pripremljeni nadjev, pa uvijte u roladu. Postupak ponavljajte dok sve ne potrošite. Rolade slažite u tepsiju obloženu papirom za pečenje, premažite ih umućenim jajetom sa slatkim vrhnjem i pecite na 200 stupnjeva dok ne porumene.
Punjena koraba[/caption]SASTOJCI:
• 4 srednje korabe
• 150 g mljevene junetine
• 50 g pancete
• 1 glavica luka
• 2 češnja češnjaka
• 1 veća mrkva
• 50 g celera
• 50 g parmezana
• 200 ml mlijeka
• 2 žlice brašna
• 1 žlica maslinovog ulja
• sol
• papar
• peršinov list
• 4 ljute papričice
PRIPREMA: U dubljem loncu kuhajte vodu sa žličicom soli dok ne zavri. Ogulite korabe, izdubite im sredinu, pa ih kuhajte na laganoj vatri u kipućoj vodi dok ne omekšaju (oko sedam minuta). Pirjajte mljeveno meso pet minuta na maslinovom ulju. Narežite na kockice luk, pancetu, celer i mrkvu, pa ih stavite u posudu s mesom, posolite i pirjajte dok svi sastojci ne omekšaju. Napravite umak: pomiješajte brašno s mlijekom tako da nema grudica. Posolite, popaprite i kuhajte na laganoj vatri dok se ne zgusne, a zatim dodajte naribani parmezan i miješajte dok se ne istopi. Umak i prijano meso pomiješajte s povrćem, pa time napunite korabe. Na svaku stavite svjež peršinov list i po jednu ljutu papričicu.
Punjene korabe s preljevom[/caption]SASTOJCI:
• 4 korabe srednje veličine
• sol i svježe mljeveni bijeli papar
• 1 stari kruh
• 1 luk
• 350 g mljevene govedine
• 1/2 žličice paprike
• 1 žličica nasjeckanog peršina
• 1 jaje
Preljev:
• 10 dag svježeg sira
• 1 dcl jogurta
• 1 dcl kiselog vrhnja
• 1 češanj češnjaka
• 1/2 kutijice krem-sira
• kopar
PRIPREMA: Ogulite korabu. Operite i nasjeckajte listiće i odložite ih u poklopljenu posudu. Kuhajte korabe u slanoj vodi 20 minuta, zatim ih ocijedite i ostavite da se ohlade. Sačuvajte 6 žlica vode od kuhanja. Korabama odrežite vrh i izdubite ih žlicom. Meso korabe fino sameljite. Kruh namočite u hladnoj vodi i zatim iscijedite suvišnu tekućinu iz njega. Sitno nasjeckajte luk. Mljeveno meso pomiješajte s mljevenom korabom, lukom i kruhom te začinite solju, paprom i mljevenom paprikom. Umiješajte nasjeckano korabino lišće, peršin i jaje. Posložite korabe na tepsiju ili vatrostalnu posudu namašćenu maslacem, svaku napunite ovom mješavinom i pokrijte odrezanim vrhom. Sačuvani temeljac od kuhanja korabe ulijte u posudu i pecite 25 minuta na 200°C. Za to vrijeme pripremite preljev. Nasjeckajte češnjak i pomiješajte ga sa svježim sirom, krem-sirom, jogurtom i kiselim vrhnjem te popaprite i posolite po želji. Kad izvadite korabe iz pećnice, pustite da se malo ohlade i poslužite prelivene umakom i posute s malo kopra.
Anis i med suzbijaju polipe na glasnicama[/caption]Sjemenke anisa jedan su od najboljih lijekova protiv polipa na glasnicama. Jednu žlicu sjemenki prelijte s dvije šalice kipuće vode i ostavite da odstoji pola sata. Ocijedite i uzimajte po 1/4 šalice, pola sata prije svakog obroka. Ipak, smatra se da je anis mnogo učinkovitiji ako se pomiješa s lipovim medom i šljivovicom. Prelijte jednu žlicu sjemenki s 1/2 l vode, držite na laganoj vatri dok ne zakuha. Nakon što se ohladi ocijedite, a onda dodajte pet žlica lipovog meda i dvije žlice šljivovice. Dobro promiješajte i uzimajte po jednu žličicu mješavine svakih sat vremena.
Anis se može koristiti i u kombinaciji sa zobi - šaku neoljuštenih žitarica prelijte litrom hladne vode i kuhajte na tihoj vatri. Nakon vrenja, dodajte dvije žlice sjemenki anisa i kuhajte tri minute. Nakon što odstoji pola sata izvan štednjaka, ocijedite, zasladite medom i pijte tijekom dana u gutljajima.
Marmelada od bobica bazge.[/caption]❖ Marmelada od bobica bazge: 2 kg bobica zgnječimo ili propasiramo te kuhamo u malo vode uz dodatak 1/2 kg šećera. Kad veći dio tekućine ispari, smjesu spremimo u staklenke. Marmelada je vrlo ukusna i zdrava.
❖ Juha od bazginih bobica: Operite kilu bobica bazge, skuhajte u litri vode sa četiri klinčića, dva štapića cimeta, 200 grama meda i sokom od limuna. Pustite da se krčka 35 minuta. Oljuštite šest jabuka, rasijecite na komade i kuhajte u juhi dok ne omekšaju. Zatim od svega toga napravite pire, procijedite i još jednom prokuhajte.
❖ Pohana bazga (za 4 osobe): Uzmite 8 velikih cvjetova bazge, ulje za prženje i tijesto za paniranje: 8 dag brašna, 1 dl piva, 2 žumanjka, snijeg od 2 bjelanjka i sol. Žumanjke, sol, pivo i brašno pomiješajte. Dodajte snijeg od bjelanjaka. Oprane i osušene cvatove bazge uvaljajte u brašno, namočite u tijesto i spustite u ne prevruće ulje. Umjesto piva možete upotrijebiti i mlijeko ili bijelo vino. Ako želite da jelo bude slatko u tijesto dodajte 2 žlice šećera.
❖ Ocat od cvjetova bazge: 15 g svježih cvjetova bazge staviti u 1/2 litre jabučnog octa, ostaviti na toplom mjestu 2 tjedna i procijediti; dnevno se uzimaju 2 žlice s vodom. Primjenjuje se za liječenje gore navedenih bolesti.
❖ Sirup od bobica: bobicama bazge dodamo limun bez kore i nekoliko bobica žutike te načinimo sirup u sokovniku.
[color-box][caption id="attachment_1753" align="alignleft" width="300"]
Domaći aromatični sirup i sok od bazgina cvijeta.[/caption]Sirup od cvjetova bazge: 40 velikih, lijepih cvjetova prelije se sa 4 litre hladne vode i pusti odstajati 24 sata, potom se procijedi i u tekućinu doda 4 kg šećera i 4 vrećice limuntusa, dobro je dodati i sok od 4 limuna. Kroz naredna se 24 sata cijela smjesa povremeno miješa i potom puni u boce. Ovaj se osvježavajući i vitaminozni sirup razrjeđuje s vodom, a naročito ga rado piju djeca.[/color-box]
❖ Sok od bobica bazge: Uzeti 5 kg bobica bazge, 2 kg šećera, 1 litru vode, 1 vrećicu kozervansa, koru od 1 limuna i 5-10 klinčića (po želji). Odvojiti bobice od peteljki, oprati ih, staviti u lonac s debelim dnom i preliti vodom. Kuhati na laganoj vatri dok ne zavrije, maknuti s vatre, dodati šećer, limunovu koru narezanu na trakice i klinčiće pa vratiti na laganu vatru da ponovno zavrije i kuhati 10-ak minuta. Maknuti s vatre, dodati vrećicu konzervansa i uliti u boce.
❖ Sok od cvjetova bazge: Ovo nije sirup, nego sok za brzu potrošnju. Vrlo je osvježavajući i idealan za vruće dane. SASTOJCI: 5 cvjetova bazge, 5 litara vode, 1 kg šećera, 1 limun narezan na kolute i 3 žličice limunske kiseline. Sve sastojke staviti u staklenku, ostaviti na suncu 10 dana, a zatim procjediti i uliti u boce. Čuvati u hladnjaku.
❖ Bazgino vino: 1 litra cvjetova bazge, 2,25 kg šećera, 1,35 kg grožđica, 1 paketić kvasca i 13,3 litre vode. Cvatove bazge koji su ubrani po suhom i sunčanom vremenu odvojiti od peteljki, staviti u plastično vjedro, posipati šećerom i zaliti vodom. Dodati aktivirani kvasac. Vjedro pokriti polivinilskom folijom i ostaviti stajati 9 dana na miru, u toploj prostoriji. Nakon toga procijediti mošt, dodati mu grožđice i uliti u odgovarajuću hrastovu bačvicu. U hladnom i tamnom podrumu lagano vrenje (tiho vrenje) će trajati šest mjeseci. Tada vino preliti u čistu posudu, profiltrirati i puniti u boce. Nudi se u svečanim prigodama; njegova krasna svijetložuta boja i delikatan okus to zaslužuju.
Lagana voćna salata[/caption]SASTOJCI:
• 1 dinja
• 1 mango
• bobe grožđa
• pola šalice jagoda
• listovi metvice
• sok od limuna
PRIPREMA: Dinju izdubite žlicom za sladoled (ili običnom žličicom), dodajte mango narezan na kriške, bobe grožđa i jagode. Začinite s malo limunova soka i ukrasite listovima metvice.
Cezar salata[/caption]SASTOJCI:
• 200 g pilećih prsa pečenih na žaru
• 100 g zelene salate
• 1 rajčica narezana na kriške
• pola žute paprike narezane na trakice
• pola zelene paprike narezane ne trakice
• kolutiće svježeg krastavca
PRIPREMA: Sastojke posložite u veću zdjelu, dodajte malo soli, ulja i octa te promiješajte. Salatu možete začiniti i s nekoliko kapi limunova soka ili umjesto običnog ulja upotrijebiti maslinovo.
Salata s tjesteninom[/caption]SASTOJCI:
• 100 g tjestenine farfalle (masnice)
• 100 g mozzarele
• nekoliko trakica crvene i žute paprike
• žlica kapara
• nekoliko maslina
• 1/4 glavice luka
• peršin ili bosiljak po želji
PRIPREMA: Skuhajte i ohladite tjesteninu, dodajte joj na kriške narezanu mozzarelu, te luk i paprike koje ste kratko bacili na grill. Dodajte masline i kapare te u salatu umiješajte žlicu maslinova ulja. Po želji dodajte nasjeckani peršin ili bosiljak.
Ljetna salata od graha[/caption]SASTOJCI:
• 1 mala konzerva crvenog graha, iscijeđenog i osušenog
• 1 mala konzerva slanutka. iscijeđenog i osušenog
• 5-6 malih cherrv rajčica
• pola crvene i pola žute paprike na kockice
• 1/2 šalice tanko narezanog lišća celera
• 1 mali luk na rezance
• prstohvat lišća svježe metvice
• prstohvat pešina
• 1 žlica meda
• limunski ili jabučni ocat, papar
PRIPREMA: Sve sastojke, osim octa i meda, stavite u veliku zdjelu. U posebnoj posudi pomiješajte ocat i med te pospite po salati. Servirajte uz tople lepinje.
Salata s rikolom[/caption]SASTOJCI:
• velika šalica oprane rikole
• 4-5 cherry rajčica na polovice
• 100 grama feta sira na kockice
• par crnih maslina
• maslinovo ulje
• ocat i sol po želji
PRIPREMA: u zdjeli za salatu pomiješajte sastojke, dodajte žlicu maslinova ulja, te po želji malo soli i žlicu jabučnog octa.
Salata s piletinom i mandarinama[/caption]SASTOJCI:
• 250 g grilanih pilećih prsa
• nekoliko kriški mandarina
• jedan mladi luk
• 100 g zelene salate (puterice)
• 2-3 rotkvice
• maslinovo ulje, ocat
• sjemenke ćurekota
PRIPREMA: Na roštilju ispecite pileća prsa i ohladite, a potom ih narežite na sitnije komadiće. Poslažite ih na manje listove zelene salate, dodajte nasjeckani luk, rotkvice narezane na kolutiće i kriške mandarine, te začinite solju, žlicom maslinova ulja i octom. Pospite sjemenkama ćurekota i poslužite uz bio-krekere.
Bogata salata[/caption]SASTOJCI:
• pola šalice kuhane i ohlađene smeđe riže
• 2 žlice kuhanog slanutka
• 1/4 glavice kelja, na trakice
• 1 rajčica, na kockice
• 1 avokado, na kockice
• 1 narezani luk • 2 čena češnjaka
• 1 žlica maslinova ulja
• sok od jedne limete • 2 žlice jogurta
• pola žličice korijandera
• pola žličice chilija • sol • papar • peršin
PRIPREMA: U tavi zagrijte maslinovo ulje i popržite narezani luk, a zatim i češnjak. Dodajte chili i korijander i pirjajte još minutu. Posolite i dodajte slanutak te pirjajte 8-10 minuta, dok ne postane zlatan i hrskav. Potom dodajte kelj i pirjajte još 2 minute. Smanjite vatru i dodajte sok od pola limete. Pomiješajte s kuhanom i ohlađenom smeđom rižom. Za preljev dobro pomiješajte sok od pre-ostle polovice limete, sol, papar i jogurt.
Čaj - ohlađen i adekvatno pripremljen
Ledena kava - poslastica prava[/caption]Iako neki recepti zahtijevaju vruću kavu, većina pića bit će mnogo ledenija ako najprije dobro ohladite kavu. Usput zaledite malo kave u posudi za led jer bi običan led mogao suviše razvodniti piće. U svaku kocku možete dodati i zrno kave. "Shakeri" za koktele također su korisni jer će pića pripremljena u njima biti vrlo pjenasta, i izgledaju dojmljivo.
Limunov sok kao stvoren je za čišćenje i 
Naša najpoznatija sorta je šljiva bistrica[/caption]Šljiva (Prunus domestica) je koštunjavo voće svima poznatoga ukusnog ploda, podrijetlom iz Male Azije. Koristila se još u starom vijeku. Iz starih zapisa doznajemo da je krasila viseće vrtove Babilona. U stari se Rim dopremala iz Sirije, a Rimljani su je konzervirali sušenjem. Zapadna Europa upoznala je šljivu zahvaljujući križarima koji su je donijeli sa svojih ratnih pohoda. Danas se uzgaja preko 2000 vrsta šljiva raznih boja (crne, crvene, blijedo-ljubičaste, žute), a postotak antioksidansa u njima varira ovisno o vrsti i mjestu uzgoja. To voće konzumira se svježe ili suho, čak i kao sok od suhih šljiva. Naša najpoznatija sorta - šljiva bistrica - dozrijeva krajem kolovoza i početkom rujna. Najbolja je ona koju možete odabrati i ubrati u svom voćnjaku, ali i ona na tržnici ili u voćarnici ako znate kako treba izgledati: šljiva treba biti s peteljkom, čvrsta i neoštećena, dok je "magličavost" površine dokaz da se njome pravilno rukovalo.
Džem od šljiva[/caption]Kao što je poznato, u prehrani se šljiva koristi svježa i sušena. Od nje se prave: pekmez, džem, kompot, slatko i rakija šljivovica, a dobro je poznata i kao dodatak mesnim jelima. Na jelovniku bi nam se trebala naći što češće, u raznim oblicima. Najpoznatiji zaštitni znak bakine kuhinje je pekmez ili džem od šljiva. Kuhana u vodi ili vinu s dodatkom šećera, narančine ili limunove korice i začina može biti izvrstan kompot. Nezamjenjiva je u kombinaciji s različitim vrstama tijesta, od pita preko savijača do okruglica od krumpirova tijesta. Gušći umak od propasiranih kuhanih šljiva sa šećerom i cimetom, a po želji i muškatnim oraščićem poslužite sa sladoledom od vanilije. U slanim jelima najviše se koristi sušena šljiva, osobito u kombinaciji sa svinjetinom, junetinom i peradi. Svinjetinu i perad možete nadijevati ili obložiti šljivama, a kod pirjane junetine stavite je u umak kako bi dobio dodatnu punoću. Šljivovica, bila ona obična ili prepečenica, izvrstan je aperitiv, a možete je koristiti i za flambiranje slatkih i slanih delicija. A evo i jednoga starinskog recepta za džem od šljiva. Potrebno vam je 1,5 kg šljiva, 150-200 g šećera i cimet. Šljive očistite od koštica i posložite u originalni lim od pećnice kožom prema dolje. Pospite šećerom i cimetom. Stavite u pećnicu na 200°C na otprilike 40 minuta i pazite da ne zagori. Gotove su kad se otopljeni šećer pomiješan sa sokom od šljiva malo zgusne. Gotov džem stavite u zagrijane staklenke, ohladite i čuvajte na hladnom do uporabe.
[color-box]