Lubenice su idealno ljetno voće jer savršeno gase žed, a zbog male kalorijske vrijednosti mogu ih jesti svi pobornici zdravijeg načina prehrane. Osim što čuva zdravlje srca i uravnotežuje krvni tlak, ova poslastica dokazano prevenira rak pluća, dojke, prostate i drugih vrsta. Lubenica pripada obitelji Cucurbitaceae, u koju se svrstavaju krastavci i tikvice. Okrugloga je ili ovalnog oblika tamno zelene ili svjetlo zelene kore s prugama, dok je unutarnji sočan dio crvene boje s crnim, jestivim sjemenkama. Iako potječe iz južne Afrike, uzgajati se počela u Egiptu (sjemenke su pronađene u grobnici Tutankamona), a dalje se proširila na Mediteran i sve do Kine, gdje se uzgaja od 10 stoljeća. Energetska vrijednost joj je mala i iznosi 30 kcal na 100 g. Od toga sadrži 7,55% ugljikohidrata, 0,61°/0 proteina i 0,150/0 masti. Od minerala sadrži kalcij, željezo, magnezij, fosfor, cink, bakar, mangan, fluorid i selen, dok od vitamina ima vitamina C, tiamina, riboflavina, niacina, pantotensku kiselinu i vitamin B6. U 100 g sadrži i 0,4 g dijetalnih vlakana, 4,5 mg likopena i 303 mg beta-karotena.

Vrlo moćni antioksidansi

Visoki udio vode čini ovo voće idealnim desertom u vrućim ljetnim danima. Istraživanja potrošača otkrivaju da se za lubenicu vjeruje da je nutritivno vrijedna hrana i da je zdravi međuobrok. Među nutrijentima lubenice osobito su zanimljivi fitonutrijenti kao što su antioksidansi od kojih je najpoznatiji vitamin C, zatim likopen i betakaroteni. Ovi vrlo moćni antioksidansi spriječavaju štetno djelovanje slobodnih radikala na organizam. Vitamin C pomaže u održavanju funkcija vezivnog tkiva, sudjeluje u procesima koji pospješuju zacjeljivanje rana i potiče rad imunološkog sustava. Jedna od uloga je i u procesima iskorištenja željeza u organizmu. Likopen je također jedan od vrlo učinkovitih antioksidansa koji daje crvenu boju rajčici, lubenici i ružičastom grejpu. Istraživanja o likopenu su utvrdila njegovu zaštitnu ulogu u nekoliko vrsta raka (rak pluća, dojke, prostate i drugih vrsta). Likopen štiti stanice od oksidativnog oštećenja te na taj način sudjeluje u procesima zaštite srčano-krvožilnog sustava. Lubenica sadrži aktivne tvari koje ublažavaju upalna stanja i odličan je diuretik jer stimulira rad bubrega. Povećava stvaranje urina što pogoduje izbacivanju toksina iz organizma. Zanimljiv sastojak lubenice je aminokiselina citrulin koja se u tijelu pretvara u drugu aminokiselinu - arginin koja složenim procesima metabolizma utječe na sniženje tlaka i opuštanje krvnih žila. Time odlično djeluje na libido. Arginin poboljšava i osjetljivost na inzulin u oboljelih od dijabetesa tip 2 koji su otporni na inzulin.

Najbolje su glatke i ne previše sjajne

Pri kupnji cijele lubenice odaberite onu čija težina odgovara veličini, a kora je glatka i ne previše sjajna. Udarite li po njoj prstima zvuk ne bi smio biti šupalj. Strana na kojoj je lubenica ležala na zemlji prilikom sazrijevanja mora biti žućkaste boje, a nikako bijele ili zelene, jer nam je to pokazatelj da je ubrana prerano, što će se negativno odraziti na teksturu, okus i sočnost lubenice. Ukoliko kupujete rezanu lubenicu obratite pozornost na boju i svježinu voća. Čuvajte je u hladnjaku cijelu ili narezanu do tjedan dana, omotanu plastičnom folijom kako biste spriječili isušivanje i upijanje mirisa.

Ploške, kockice, kuglice ...

Prema namjeni možete je rezati na ploške, na kockice ili putem posebnog nožića vaditi u obliku kuglica. Prvenstveno se jede samostalno, ali može biti i dio voćnih salata gdje vam izdubljena kora polovice lubenice može poslužiti i kao zdjela za serviranje. Možete kombinirati i s drugim povrćem u obliku raznih salata, kao predjelo ili mali obrok. Tako narezanu lubenicu na kockice možete pomiješati s rajčicom i krastavcem, s rikulom i pinjolima uz dodatak mirisnog bosiljka ili samo s crvenim lukom uz dodatak soli i papra. Dobro rashlađena lubenica izvrsno se slaže i sa slanim sirevima, poput parmezana i feta sira. Kao ljetno osvježenje možete je pripremiti i u obliku hladne juhe.

Detoksikacija lubenicom

Napravite jednodnevno čišćenje organizma lubenicom. Ujutro i navečer popijte čašu probiotičkog jogurta, a ostatak dana jedite samo lubenicu. Nije određeno kotiko tubenice smijete pojesti, no to može biti i do 5 kilograma. Tijekom čišćenja trebate piti i vodu. Idući dan započnite voćem, a par sati nakon toga možete pojesti kuhano povrće ili laganu juhu. Čišćenje tijela lubenicom je zdravo i nije naporno za organizam.

Čaj od sjemenki za bubrege

Čuveni "spavajući prorok" Edgar Cayce posebno je preporučao čaj od sjemenke lubenice osobama koje imaju bubrežne kamence. Ovaj čaj također stimulira rad bubrega. Kako biste pripremili čaj, potrebna vam je žlica sjemenki lubenice, koje prethodno trebate samljeti ili isjeckati. Prelijte ih s pola litre kipuće vode i ostavite da se ohladi. Procijedite i odmah popijte čaj. Pijte ga 3 puta tjedno, a možete i više puta na dan.

Želite na brzinu stanjiti trbuh i zablistati na plaži? U svoju prehranu tada uključite namirnice koje ubrzavaju metabolizam, imaju malu kalorijsku vrijednost, pomažu u izbacivanju suvišne tekućine, nude stabilnu opskrbu energijom i osiguravaju duži osjećaj sitosti!

1. Bademi

Ne samo da su bademi puni za kožu korisnih vitamina E i proteina, nego i velik udio vlakana potiskuje osjećaj gladi. Istraživanje iz 2007., provedeno na Sveučilištu Purdue, pokazuje da unatoč relativno visokoj kalorijskoj vrijednosti bademi ne pridonose razvoju naslaga oko trbuha.

2. Zeleno lisnato povrće

Najbrži način skidanja naslaga oko trbuha? U svaki obrok uključite porciju lisnatog zelenog povrća. Kelj, špinat i zelena salata imaju vrlo malo kalorija, a nude puno vlakana, vitamina i minerala koji ne uzrokuju napuhivanje i nelagodu povezanu s drugim povrćem.

3. Zob

Zob zasićuje, a ako je jedete za doručak, tijelu pružate izvor stabilne energije. Možete smanjiti kolesterol.

4. Maslinovo ulje

Da, masnoće mogu pomoći pri mršavljenju. Polinezasićene masnoće, kao što su one u maslinovom ulju, sprečavaju pojavu gladi, a oleinska kiselina potiče razgradnju nakupljenog sala u tijelu.

5. Grah

Svako zrno graha je puno hranjivih tvari, uključujući proteine i vlakna. Ima malo kalorija te pruža kontinuiranu i ujednačenu količinu energije.

6. Metvica

Metvica je poznata ljekovita biljka. Posebno je korisna jer pomaže radu probavnih organa. Najbolje ju je piti kao čaj ako je moguće. Pokušajte piti tri šalice dnevno. Izvrsna je i za čišćenje kože!

7. Zeleni čaj

Zeleni čaj uklanja višak tekućine, pa se smanjuje i količina nakupljene tekućine oko trbuha. Ovaj čaj ubrzava i metabolizam, što pomaže pri izgaranju nakupljenog sala.

8. Alge

Morske alge na glasu su zbog veće količine joda, a jod je potreban za stvaranje hormona štitnjače. Štitnjača putem hormona regulira metabolizam i brzinu kojom tijelo sagorijeva masnoće. Sadrži i minerale koji sudjeluju u razgradnji masnoće oko trbuha i pomažu u izbacivanju viška vode.

9. Sok od brusnice

Osim što je pun vitamina C, sok od brusnice potiče tijelo da se riješi prekomjerne količine vode.

10. Jabučni ocat

Jabučni ocat se već dugo koristi za detoksikaciju, pa je zato dobro koristiti ga svakodnevno. Služi kao svojevrsni probavni tonik jer pomaže u uklanjanju štetnih bakterija.

11. Šparoge

Šparoge su pune vitamina A, vitamina B-kompleksa, te vitamina C i E. Sadrže i cink te kalij, koji također potiče izbacivanje prekomjerne tekućine.

12. Rajčice

Ukusne i pune antioksidansa. Smiruju upalne procese i pomažu pri izbacivanju suvišne tekućine. Važno je napomenuti da povoljno djeluju na leptin, koji regulira rad metabolizma.

13. Češnjak

Ova biljka ubija štetne bakterije i viruse, pa potiče zdravlje probavnih organa. A zdrava utroba je temelj za postizanje skladnog struka.

14. Lubenica

Malo kalorija, a puno antioksidansa, uključujući i vitamin C. Lubenice potiču izmjenu tekućine i sprečavaju oticanje.

15. Banane

Za razliku od onog što mnogi vjeruju, banane pridonose gubitku kilograma, a ne debljanju. Niz minerala i vlakna u njima pružaju kontinuiranu opskrbu energijom te pomažu pri uklanjanju suvišne tekućine.

16. Čili

Dodavanje čilija u hranu je odličan način ubrzavanja metabolizma. Jedan feferon sadrži dnevnu potrebnu količinu betakarotena (zdrava koža, kosa i nokti), te više nego potrebnu količinu vitamina C. Ovaj važan antioksidans pomaže u borbi s toksinima i stranim česticama koje se nalaze u krvi.

17. Krastavci

Vjerovali ili ne, krastavci su srodni lubenicama. Zato djeluju slično i protiv nakupljanja viška tekućine.

18. Potočarka

Potočarka je puna hranjivih tvari, uključujući i vitamin B1, B2, B6, C i E, kao i minerala mangana, karotena i kalija. To je pretvara u snažno sredstvo za čišćenje, poboljšanje probave, dok njena diuretična svojstva pomažu pri izbacivanju toksina i suvišne tekućine. Potočarka je također odličan izvor joda, koji pomaže radu metabolizma.

19. Komorač

Ovo korjenasto povrće obiluje vitaminom C, kalijem i manganom, a već dugo se koristi kao lijek za probavne probleme. Zahvaljujući visokom sadržaju prehrambenih vlakana, dobar je za zdravu probavu, smanjuje oticanje u tijelu, pomaže u izbacivanju toksina i viška tekućine. Čaj od komorača može pomoći stvaranju osjećaja sitosti.

20. Bobičasto voće

Malene, ali moćne, bobice su pune antioksidansa i viakana - samo jedna šalica malina sadrži nevjerojatnih 6 grama. Osim toga, male su kalorijske vrijednosti. Dodajte šaku u svaki doručak.

21. Cimet

Cimet bi mogao postati čarobni prah za uklanjanje sala oko trbuha. Ovaj začin pomaže u regulaciji razine šećera u krvi, a neka istraživanja pokazuju da ekstrakt cimeta čini masne stanice osjetljivijima na inzulin.

22. Limunska trava

Ključni sastojak u mnogim jugoistočnim azijskim jelima ima protuupalni učinak na probavni sustav, a djeluje i na poboljšanje cirkulacije. Smatra se da pomaže i pri uklanjanju prekomjernih masti u tijelu. Ova biljka izgleda poput trave, mirisom podsjeća na metvicu, dok je okus sličan limunu.

23. Đumbir

Ovaj začin se stoljećima koristi za dobru probavu. Ima protuupalna svojstva te sadrži antioksidanse. Sadrži i enzim zingibain, koji pomaže u probavi proteina.

24. Artičoke

Bogate su vlaknima, ubrzavaju probavu te smanjuju nadutost.

25. Avokado

Avokado smiruje probavni sustav, a sadrži i kalij, koji pomaže u regulaciji ravnoteže tekućine, te magnezij, koji sprečava zatvor.

26. Quinoa

Jeste li znali da Kate Moss, kad želi brzo steći željenu formu, umjesto žitarica za doručak jede quinou? Naime, cjelovita zrna quinoe sadrže odličnu kombinaciju proteina, vlakana, vitamina B i složenih ugljikohidrata.

27. Smeđa riža

Tko želi ravan trbuh treba jesti složene ugljikohidrate koji su bogati proteinima i vitaminima, a to sve ima smeđa riža.

28. Kuskus

Kuskus je uvijek odličan izbor. Dosadi li vam integralna tjestenina, posegnite za kuskusom. Održat će stabilnu razinu šećera u krvi i pružiti osjećaj sitosti.

29. Sjemenke suncokreta

Sadrže obilje dijetalnih vlakana, koja bi mogla produžiti osjećaj sitosti. Istovremeno olakšavaju probavu. Pune su vitamina E, proteina i složenih ugljikohidrata.

30. Pistacije

Uz bademe, pistacije su najbolji orašasti plodovi za postizanje ravnog trbuha. S obzirom na druge orašaste plodove, imaju najmanje kalorija i masnoća, dok su dobar izvor proteina, vlakana te važnih vitamina i minerala.

31. Jogurt

Prirodni jogurt, bez šećera, smanjuje napuhivanje jer sadrži bakterije koje pomažu probavi.

32. Skuša

Ima puno proteina, a malo "loših" masti. Odličan je izvor omega-3 i omega-6 masnih kiselina, što je dobro za zdravlje mozga. Dakle, mršavi i pametni? Zvuči dobro.

33. Papaja

Papaja sadrži prirodni enzim papain, koji pomaže u preradi proteina. Ublažuje i nadutost.

34. Ananas

Slično kao papaja, i ananas ima probavni enzim koji pomaže pri ublažavanju nadutosti, smiruje želudac, pa čak i ublažava žgaravicu. Osim toga, održava duže osjećaj sitosti.

35. Losos

Poput skuše, i losos je odličan izvor omega-3 i omega-6 masnih kiselina. Roštiljajte ili kuhajte na pari pa poslužite uz krišku limuna i šparoge.

36. Crni papar

Tražite jednostavan način sprečavanja nadimanja i nelagode nakon jela? Dodajte malo svježe mljevenog papra u obrok. Pospješuje dobru probavu, a pomaže i pri ublažavanju nadutosti.

37. Celer

Sadrži vrlo malo kalorija, a pomaže u izbacivanju štetnih, tvari iz organizma.

38. Paprike

Crvene paprike, slično kao i srodne im ljute čili paprike, djeluju dobro na probavu, a istovremeno ubrzavaju metabolizam. Crvene paprike pune su i vitamina C te pružaju osjećaj sitosti.

39. Leća

Leća može pomoći da izravnate trbuh. Sadrži niz hranjivih tvari, ukljućujući i vlakna, složene ugljikohidrate i bjelančevine.

40. Kikiriki

Grickajte ga u međuobrocima, pa ćete spriječiti prejedanje. Pazite samo da jedete one iz ljuske, a ne pržene i zasoljene.

Sirutka (ili surutka) je zelenožuta tekućina koja predstavlja sporedni proizvod u proizvodnji sira tj. koagulaciji kazeina. Od 10 litara mlijeka dobije se 1 kg sira i 9 litara sirutke. Iako je sirutka stara kao i sirevi, ova dragocjena tekućina se najprije bacala, a potom koristila isključivo kao krmivo. Njezina primjena u ljudskoj prehrani započela je nakon što se spoznalo da je izvanredan izvor visokovrijednih proteina. U početku su se dobivali proteini sirutke sa 10-15% proteina, a danas već sa 90-94% proteina. Stoga je ovaj nusproizvod u proizvodnji sira, koji su mnoge mljekare ranije smatrale otpadom, danas u dijetoterapiji namirnica "broj jedan". Preporučuju je i liječnici i dijetetičari jer ima ljekovita svojstva, ali i moć da skida višak kilograma.

Idealna za jačanje imuniteta

[caption id="attachment_78" align="alignleft" width="300"] Sirutka – regenerator jetre[/caption]Ono što sirutku čini izuzetno zdravom su, prije svega, bjelančevine, koje ovdje imaju glavnu ulogu u jačanju imuniteta, pa je ova supernamirnica nezamjenjiva kod osoba koje imaju smanjeni apetit, pogotovo poslije bolesti ili kod starijih osoba. Osim što podiže imunitet, te je zato glavni sastojak sportskih i drugih formula za jačanje, koristi se i u proizvodnji hrane za bebe te je i pravi izvor proteina u prehrani trudnica, jer je kod njih čak za trećinu povećana potreba za bjelančevinama.

Preporuča se svima pod stresom

Sirutka se preporučuje svima koji su pod stresom jer luči serotonin - hormon zadovoljstva - te eliminira umor i grčeve u mišićima. Još jedna velika dobrobit sirutkinih proteina za starije zasniva se na njihovoj sposobnosti da spriječe osteoporozu - razrijđenost kostiju karakterističnu za to životno doba. Kako su pokazale studije provedene na Bostonskom sveučilištu, nedovoljan unos bjelančevina u starijim godinama dovodi do značajnog razrijeđenja kostiju, posebno bedrene i kičme, a sirutka ih može nadoknaditi, čak i obama koje su alergične na laktozu (mliječni šećer). Sirutka čisti krvue žile od kolesterola, skida naslage na zubima, prevenira karijes, regenerira i čuva jetru. Uz to, proteini iz sirutke direktno se prerađuju u mišićnom tkivu, omogućujući brzi oporavak mišića poslije treninga. Sve druge proteine, kao što je poznato, prerađuje jetra. Sirutka sadrži i sve za organizam neophodne esencijalne aminokiseline. Ona je prirodni antiseptik, jer liječi upalu grla i dišnih putova.

Sirutka - eliksir za crijeva

Terapije sirutkom poznate su u liječenju crijevnih poremećaja, poput neredovite stolice, hormonalnih problema, gojaznosti i problema s cirkulacijom, te kod začepljenih artertja. Sadrži žive bakterijske kulture slične onima koje se nalaze u svježem jogurtu. Zdrava je jer sadrži minerale: natrij, kalij, fosfor, magnezij, cink, bakar, kobalt, mangan i molibden, kao i veliku koncentraciju mliječne kiseline i mliječnih enzima. Mliječne kiseline održavaju nisku PH vrijednost u crijevima i uništavaju prekomjeran broj nezdravih bakterija i gljivica, a nizak PH ujedno potiče peristaltiku, koja omogućuje normalan rad crijeva. Poput kiselog mlijeka i jogurta, i sirutku treba uzimati redovito, pogotovo kod nadutosti, neredovitih stolica, divertikulitisa, kolitisa i kronične upale crijeva. Sirutkini proteini pomažu pri mršavljenju: izazivaju osjećaj sitosti jer utječu na povećanje razine hormona koji smanjuje apetit.

Štiti nas od bolesti i brani od upala

Bjelančevine iz sirutke iste su kao i u majčinom mlijeku, a među njima je najzastupljenija bjelančevina alfa-laktalbumin. Ova bjelančevina je izvor osnovnih aminokiselina, veže kalcij i jača kosti i zube, podiže raspoloženje i liječi depresiju. Osim alfa-laktalbumina, sirutku čine i imunoglobulini (oko 10% sirutke), kao i laktoferin (oko 2% bjelančevina u sirutki), a igraju vrlo važnu ulogu u sprječavanju upala. Patogene bakterije i gljivice koriste željezo kako bi se širile i rasle, a pošto laktoferin veže željezo, time uspješno zaustavlja rast patogena. Laktoperoksidaza je također bjelančevina iz sirutke, a - poput laktoferina - sprječava rast bakterija. Ona je glavna kod podizanja imuniteta i brani nas od upala. Svakodnevno uzimanje sirutke odlično štiti od bolesti i čuva zdravlje. Ako se uzima oralno, stavlja se mala ili velika žlica sirutke u čašu vode i pije se uz svako jelo - to će regulirati izlučivanje kiseline iz želuca i pomoći debelom crijevu. Sirutka se može naći u tekućem obliku i u vidu praška. [color-box]Možda i najznačajnija stvar kod sirutke jest ta da ona regenerira jetru. Jetra je najveća žlijezda u našem organizmu i jedini unutarnji organ koji ima moć regeneracije. Bolesti jetre su česti uzročnici smrti, pa je vrlo važno da se brinemo o njoj tijekom života. Jetra obavlja veoma brojne, složene i bitne funkcije u našem organizmu; ima ključnu ulogu u preradi hrane koju unosimo u tijelo, važna je u detoksikaciji organizma, pa nas tako štiti i od raznih toksina kojima je naše tijelo izloženo. Kemijski proizvedeni lijekovi, koje kupujemo u ljekarni, opterećuju jetru jer sadrže strane i neprirodne tvari za organizam. Baš zbog toga preporučuje se konzumirati sirutku u slučaju duže i jače terapije komercijalnim lijekovima. Terapija se provodi tako da se u dužem periodu svakodnevno pije od pola litre do jedne litre sirutke dnevno, te pri tom izbjegava masna hrana, alkohot, cigarete i druge tvari koje oštećuju jetru. Kako bi se postiglo što bolje i brže izlječenje poželjno je u isto vrijeme redovito u prehrani upotrebtjavati i mladi sir. Najbolje ga je jesti za doručak, na prazan želudac.[/color-box]

Zbog prisutnosti gorkih tvari i fitosterola maslinovo ulje potiče rad jetre i žuči, ima antioksidativna svojstva, lako je probavljivo. Poželjna doza maslinovog ulja je 100 mg po kilogramu tjelesne težine. Sprečava bolesti srca i krvnih žila, poboljšava izgled kože, pomaže kod gripe, regulira krvni tlak i šećer. Masline su plodovi zimzelenog drveta Olea europaea L., koje raste u mediteranskom području (kod nas u Dalmaciji i Primorju). Prva su stabla maslina kultivirana još u prethistorijsko doba, 4000 godina prije Krista na području srednje Azije. Maslinova stabla zasađena su i na istočnome Mediteranu, gdje je proizvodnja maslinova ulja počela 2000 godina prije Krista.

Kako dobivamo maslinovo ulje

[caption id="attachment_82" align="alignleft" width="300"] Cijela istina o maslinovom ulju[/caption]Maslinovo ulje dobiva se postupkom mljevenja (gnječenja) i prešanja zrelih plodova masline. Kvalitetno ulje je tamnozeleno, prozirno i bez trpka okusa. Ulje se može aromatizirati začinima, grančicama začinskog bilja i agrumima, kao što su npr. anis, češnjak, ružmarin, menta, borovica, kopar i limun.

Uravnotežen sastav koji čuva zdravlje

Jelima daje jedinstven okus i istovremeno zahvaljujući uravnoteženom sastavu čuva naše zdravlje. Sprječava prijevremeno starenje krvnih žila, štiti želudac i jetru, potiče rast tijekom djetinjstva i produljuje životni vijek. Stoga se preporuča za svakodnevnu prehranu kao i kod pojedinih bolesti. Posebno kod ateroskleroze, crijevnih, žučnih i želučanih bolesti te za zarastanje unutarnjih i vanjskih rana. Uspješno sprječava i kronične upalne bolesti jer sadrži jedinstvene protuupalne tvari - biofenole. Najnovija istraživanja pokazuju da su te tvari najozbiljniji kandidati za kreiranje brojnih lijekova u idućem desetljeću. Upravo su oni, uz vitamine E i A, zaslužni za snažan antioksidativni učinak maslinovog ulja. Najbolje maslinovo ulje je ekstra djevičansko jer se dobiva hladnim prešanjem plodova masline pa u njemu ima najviše biofenola. Njihova koncentracija ovisi, izmedu ostaloga, o klimi i stupnju zrelosti ploda, a srednja vrijednost je 500-tinjak mg na litru djevičanskog ulja. Medu ovim se tvarima posebno ističu hidroksitirosol i oleokantal, jer su laboratorijski pokusi otkrili da imaju veću antioksidativnu moć od poznatih antioksidansa što se koriste kao standardi, poput hidroksitoluena.

Od čega štiti

Dokazano je da se kod žena koje svakodnevno konzumiraju maslinovo ulje smanjuje rizik od dobivanja raka dojke za 45%. Žličica tog ulja prije doručka terapeutski će djelovati na čir probavnih organa i »pomoći u sprječavanju nastajanja žučnih kamenaca«, a odavno je poznato i njegovo laksativno djelovanje. Maslinovo ulje sprečava bolesti srca i krvnih žila, poboljšava rad želuca i gušterače, smanjuje rizik od raka, poboljšava izgled kože i kose, pomaže kod probavnih tegoba, regulira krvni tlak i šećer, pomaže kod gripe i prehlade.

Agrume ili citruse volimo zato što su sočni, mirisni i raznovrsni. Uz obilje vitamina C koji nam je još više potreban u vremenima viroza, sadrže i mnoštvo drugih, izuzetno korisnih tvari. Kada u vrijeme različitih viroza, prehlada i gripe, zatrebamo više vitamina C najčešće posežemo za agrumima ili citrusima. Naranče, limun, mandarine i druge pripadnike citrusne obitelji ne volimo samo zato što su prave vitaminske bombe. Sviđa nam se i njihova sočnost, miris, svježina, boje, raznovrsnost... Na dohvat su nam ruke cijele godine, a dodamo li i znanstvene spoznaje brojnim epitetima kojima ih častimo tjerani osjetilima, agrume je lako voljeti. Od najmanjih i najkiselijih do najvećih i najslađih.

Ne samo vitamini i minerali

Obilje vitamina C i A, folne kiseline te kalija, kalcija i vlakana samo su dio zdravstveno/znanstvenih temelja na kojima počiva korist od citrusa. Naranča, primjerice, sadrži više od 170 različitih aktivnih biljnih tvari, od čega oko 60 flavonoida koji imaju protuupalno, protuvirusno i protutumorsko djelovanje. Ni drugi agrumi ne zaostaju po sadržaju tih tvari. Spomenimo samo jedan od flavonoida koji dominira u narančama, hesperidin. Istraživanja su pokazala da snižava krvni tlak i kolesterol, te ima snažna protuupalna svojstva. Tako štiti krvne žile i srce. Moćna kombinacija tvari poput hesperetina (nije isto što i hesperidin!), naringenina (snažan flavonoid), antocijanina (crveni pigmenti, moćni antioksidansi), te niz drugih polifenola daju agrumima zaštitnu ulogu kod različitih oblika raka, a posebice grla, usta i želuca. Limun je, pak, u narodnoj medicini korišten za liječenje različitih upala, grčeva i reumatizma, a suvremena je znanost pokazala da je za takav učinak ponajviše zaslužna tvar limonen. Ista tvar pomaže i normalizaciji razina kolesterola. Iako je sprečavanje i liječenje raka i srčanih bolesti tema velike većine istraživanja koja se bave tvarima iz agruma, u posljednjih nekoliko godina znanstvenici sve više proučavaju njihovu ulogu u funkcioniranju mozga, učenju i pamćenju.

Lijepe, mirisne, osvježavajuće

Većini ljudi najomiljeniji (a i najuzgajaniji) agrum je - naranča. Lijepi plod je bogat vitaminima C i A te izuzetno važnom folnom kiselinom. Potiče probavu, pa može pomoći kod konstipacije (otežana stolica). Lipidi, lecitin i fosfolipidi iz tog sočnog ploda važni su za normalnu funkciju jetre. A uklopit će se i u najrestriktivniju dijetu, jer zbog velikog postotka vode (90 posto), 100 grama naranče krije samo 43 kalorije. Limun, kralj osvježavajućih napitaka i obavezan sastojak terapije protiv viroza, oduvijek je bio hrana, lijek i sastojak kozmetičkih proizvoda. Osim zbog mirisa i okusa, volimo ga najviše zato što sadrži obilje vitamina C (jedan limun srednje veličine zadovoljava 30 posto dnevnih potreba za tim vitaminom). Sadrži i malo beta karotena i solidnu količinu magnezija.

Najslađa, najsočniji...

Za slasne mandarine, za koje se pretpostavlja da potiču iz jugoistočne Azije, možemo reći da su najpraktičniji paketić vitamina i minerala. Lako se gule, osvježavaju i sadrže malo kalorija - samo 46 u 100 grama. Mandarine obiluju beta karotenom, folnom kiselinom dakako, vitaminom C. Ispod kore kriju se i gotovo svi važni minerali, poput kalija, kalcija, fosfora, magnezija, te željeza, cinka i joda. I mandarina daje svoj prilog ljepoti - esencijalna ulja iz kore koriste se u proizvodnji različitih kozmetičkih proizvoda i parfema. Najslađa pripadnica obitelji agruma je klementina, blještave glatke narančaste kore i bez koštica. Tri klementine srednje veličine osiguravaju nam dnevno preporučenu dozu vitamina C, što dobro dođe u zimskim mjesecima. Kako nemaju koštica i dosta su slatke, od svih citrusa najbolji su sastojak voćnih salata, kojima daju svježinu i miris. Grejpu, crvenom i bijelom, možemo dati pridjev najsočnijeg agruma. U soku se krije golema količina vitamina C, a 100 grama voćke ima samo 32 kalorije. Jako je bogat pektinom, topivim vlaknom za koje su studije pokazale da usporava nakupljanje štetnih plakova u krvnim žilama. Oprezni s grejpom trebaju biti samo oni koji uzimaju neke lijekove (npr. imunosupresive, blokatore kalcijevih kanala, statine), jer tvari iz grejpa utječu na njihovo djelovanje u organizmu. Zato je najbolje posavjetovati se s liječnikom. Na kraju, tu je i limeta. Zelene kože i sočne svijetlo-zelene unutrašnjosti, limeta se najviše koristi za spravljanje sokova, koktela i marinade. Najmirisnija je članica obitelji agruma te prednjači po količini svih vitamina B skupine i višestruko nezasićenim masnim kiselinama. Manje je kisela od limuna pa se preporučuje onima koji traže blaži okus.

Ovaj lagani napitak se preporučuje osobama koje imaju povišen nivo kolesterola i triglicerida a možete ga napraviti od vrlo jednostavnih sastojaka. SASTOJCI • 6 limunova • 4 celera PRIPREMA • Limun dobro oprati sodom bikarbonom i isjeckati zajedno sa korom na kockice. • Celer oguliti i izrendati a zatim pomješati s limunom i preliti litrom vode. • Smjesu ostaviti da odstoji 24 sata, a zatim procijediti kroz gazu. NOTES • Ljekovitu laganu smjesu čuvati u frižideru i piti iz male (rakijske) čašice, po jednu prije svakog obroka. [printfriendly]

Ne gulite koru s breskve; prepuna je korisnih sastojaka koji će činiti višestruko dobro vašem tijelu. Breskve i njima vrlo srodne nektarine bogate su antioksidansima, vitaminima i mineralima, premda sastav varira od sorte do sorte. Najzastupljeniji i najjači antioksidansi u breskvi su fenoli, tvari prisutne u hrani biljnog porijekla. Kora breskve sadrži do dva i pol puta više fenola nego meso ploda, što je više nego dovoljan razlog da breskvu jedemo s korom. Ovo voće obiluje i karotenoidima, također snažnim antioksidansima. Najvažniji karotenoidi u breskvi su beta-kriptoksantin i beta-karoten koji se u organizmu pretvara u vitamin A, a daje i narančastu boju voću i povrću koje ga sadrži. Sorte bresaka i nektarina s narančastom korom imaju i do deset puta više beta-karotena od onih s bijelom korom. I koncentracija karotenoida veća je u kori nego u mesu ploda, a i povećava se kako plod dozrijeva. Svježa i konzervirana breskva dobar su izvor bakra, koji je organizmu potreban za stvaranje hemoglobina i kolagena. Osim toga, mnogi enzimi koji sadrže bakar pridonose obrani organizma od djelovanja slobodnih radikala. Breskva je i dobar izvor željeza, premda treba imati na umu da se željezo iz biljne hrane apsorbira lošije nego ono iz namirnica životinjskog porijekla. Breskva je bogata vitaminom B3, koji sudjeluje u mnogim metaboličkim reakcijama i posebno je zaslužan za stvaranje energije. Jedemo li redovito breskve, dobit ćemo i velike količine vitamina C, koji pridonosi zdravlju kostiju, hrskavica, zuba i desni, štiti od infekcija, pospješuje apsorpciju željeza i ubrzava zacjeljivanje rana. Tu je i vitamin E, koji štiti membranu stanica organizma. Breskve obiluju i prehrambenim vlaknima. Jedan veći plod osigurava pet do devet posto preporučene dnevne količine vlakana za odraslu osobu. I ovdje valja istaknuti da je najbogatija vlaknima kora ploda. Postoji više od 2500 sorti bresaka koje se dijele na tri osnovne skupine. To su: kalanke (koštica se lako vadi iz ploda), durancije (kod njih se koštica teško odvaja) te nektarine (imaju glatku koru bez dlačica). Kad se gleda boja mesa ploda, treba reći da je žuto meso aromatičnije, a bijelo meso slađe. Obje su varijante bogate vodom, imaju malo šećera i vrlo malo natrija, obilje kalija i malo joda: zbog tih odlika breskve su učinkovite za poticanje diureze. Malo kalorija: 100 grama breskve bez kore sadrži 90,7 g vode, 260 mg kalija, samo 3 mg natrija te jedva 27 kalorija.

Zbog vjerovanja da potiče ljubavne radosti, prozvana je jabukom ljubavi pa je zbog toga povremeno bila zabranjivana od crkve i prozivana biljkom Sotone. Moreplovci su je otkrili u Peruu i dopremili u Europu u 15. stoljeću. Čak 300 godina smatralo se da je to biljka lijepih cvjetića i plodova, ali otrovna. Otkad je otkriveno da je jestiva, zdrava hrana, uzgojeno je bezbroj sorti koje zadovoljavaju sve estetske i okusne zahtjeve. Ono što je važnije su njena ljekovita svojstva koja je ubrajaju u superhranu. Plodovi su puni antioksidansa koji aktiviraju djelovanje vitamina A,E,C I B. Uz visok postotak kalija, u njima se skrivaju i rijetki minerali poput kobalta, cinka i nikla. Cijelom nizu ljekovitih djelovanja pripomaže prirodni hormon kortizoe, karoten, eterična ulja, organske kiseline i druge tvari. Prema američkom Nutrition Almanacu, plod rajčice sadrži gotovo 10.000 supstancija, među kojima treba izdvojiti izuetno velike količine karotena likopena koji štiti od raka. Bogatstvo kiselina regulira probavne sokove, djeluje na rad crijeva, pomaže pročišćavanje jetre, protoku žuči te oslobađa sluz prilikom bronhitisa. Rajčica povoljno djeluje na rad srca i bubrega, pomaže kod reume, gihta i artitisa. Zato bi reumatičari trebali svaki dan popiti po čašu prirodnog soka od rajčice. A i muškarcima se preporuča da što češće piju kuhani sok rajčice, jedu juhu i umak jer, prema istraživanjima, kuhana rajčica za 50% smanjuje rizik od raka prostate. Rajčica snižava krvni tlak i potiče apetit, ali nema bojazni jer je siromašna kalorijama. Zovu je čistačem budući da u crijevima uništava loše bakterije. Ima i psihološki učinak jer potiče optimizam i dobro raspoloženje, što je posebno važno rekonvalescentima i osobama podložnim stresu.

Glavni krivac za višak kilograma je usporeni metabolizam. Rješenje je zdravi voćni napitak pomoću kojeg ćete ubrzati lijena crijeva i istopiti salo. SASTOJCI • 1 litra kipuće vode • 5 vrećica zelenog čaja • 1 grejp ili limun • 1 šaka sviježe mente PRIPREMA • Prokuhajte vodu i u nju stavite vrećice zelenog čaja na tri minute. • Zatim izvadite vrećice i ostavite da se čaj ohladi. U međuvremenu, očistite grejp ili limun i isjeckajte ga na komadiće. • U veliku staklenu posudu ulijte pripremljeni ohlađeni čaj, dodajte nasjeckani grejp ili limun i punu šaku listića mente. • Napitak ostavite u hladnjaku preko noći kako bi se sastojci sjedinili. Prije konzumiranja, procjedite i pijte tri puta dnevno prije obroka. NOTES • Rezultati će biti vidljivi već nakon 7 dana. • Ovo je voćna varijanta čuvenog Sasi-napitka koji je također pokazao veliku djelotvornost u gubljenju kilograma. [printfriendly]

Jeste li znali da je osnovni uzrok raka službeno otkriven već desetljećima, još 1923. godine, a pronalazač Otto Heinrich Warburg za svoje je otkriće dobio Nobelovu nagradu iz medicine? Na žalost, o tom se znanstveniku i njegovu otkriću ne zna i ne piše puno, kao da farmaceutski establišment namjerno prešučuje ono što je već odavno poznato. Naime, njemački fiziolog i liječnik Otto Heinrich Warburg (1883.-1970.) istraživao je metabolizam tumora i stanično disanje, posebno tumorskih stanica i 1931. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu za "otkriće prirode i načina rada respiratornih enzima stanice". 1953. je još jedan od znanstvenika iz Warburgova laboratorija dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu: Hans Adolf Krebs za potpunu identifikaciju ciklusa limunske kiseline (Krebsov ciklus). Godine 1924. Warburg je zaključio da je rast raka prouzročen time što tumorska stanica generira energiju (kao što je adenozin trifosfat - ATP) putem anaerobne fermentacije šećera (proces što se zove glikoliza), dok zdrava stanica pretvara šećer u energiju uz prisustvo kisika. On dalje zaključuje da je rak mitohondrijska disfunkcija. - Rak kao nijedna druga bolest ima nebrojene sekundarne uzroke - zaključuje Warburg, a njegov često navođeni citat za primarni uzrok raka je: "promjena normalne respiracije kisika u stanici sa anaerobnom fermentacijom šećera".

Rak - obrambeni menanizam stanice

Što to znači? Pojednostavimo: dijeta na osnovi hrane koja zakiseljuje i fizička neaktivnost stvaraju kiselu sredinu u tijelu (u slučaju fizičke neaktivnosti stanice nisu dovoljno snabdijevene kisikom). Stanična zakiseljenost uzrokuje izbacivanje kisika. Pomanjkanje kisika u stanicama stvara kiselu sredinu. A pomanjkanje kisika i kiselost dvije su strane iste medalje: ako netko ima jedno ima i drugo. To znači da, ako netko ima pretjeranu kiselost, automatski ima pomankanje kisika. Ako vašim stanicama nedostaje kisik, imat ćete zakiseljen organizam. Warburg zakljućuje da kisele supstance odbijaju kisik, s obzirom na bazične, koje privlače kisik. Dakle, kisela sredina je sredina bez kisika, a ako lišite stanicu za 35% njezinog kisika, za 48 sati možete je pretvoriti u stanicu raka. Sve normalne stanice imaju apsolutnu potrebu za kisikom, međutim tumoralne stanice mogu živjeti bez njega - ustvrdio je i zaključio kako su tumorska tkiva kisela, dok su zdrava tkiva alkalna. U svojem djelu "Metabolizam tumora", ovaj je kemičar i medicinar, kojega je slavni Albert Einstein povukao s bojišnice u Drugome svjetskom ratu "kako ne bi bio izgubljen njegov talent i kako bi mu se pridružio na sveučilištu", pokazao da su svi kancerogeni oblici okarakterizirani sa dva fundamentalna uvijeta: krvnom kiselosti i hipoksijom (pomankanjem kisika). Otkrio je, da su tumoralne stanice anaerobne (ne udišu kisik) i ne mogu preživjeti u prisutnosti visokih koncentracija kisika, već samo putem glukoze i u sredini bez kisika. Stoga, karcinom nije ništa drugo nego obrambeni mehanizam koji imaju neke tijelesne stanice kako bi preživjele u kiseloj sredini bez prisustva kisika.

Kako jedemo tako će nam biti

• DA ZAKLJUČIMO: Zdrave stanice žive u alkalnoj sredini punoj kisika, koja omogućava normalno funkcioniranje. Tumoralne stanice žive u kiseloj sredini siromašnoj kisikom. • VAŽNO: Prehrana je u prevenciji i liječenju raka najvažniji faktor! Naime, nakon što je završen probavni proces, hrana - ovisno o kvaliteti proteina, ugljikohidrata, masti, vitamina i minerala - osigurava i stvara uvijete kiselosti ili alkalnosti u tijelu. Kiselo ili alkalno stanje mijeri se pH skalom pri čemu je, ovisno čiji se izvor navodi, idealni pH raspon plazme krvi između 7,35 i 7,45 ili 7,7. Ako krv odstupa previše od svoje idealne pH vrijednosti u predugom vremenskom razdoblju, osoba postaje bolesnom, pa čak može i umrijeti.

Hrana koja zakiseljuje tijelo = hrana čiju konzumaciju trebamo što je moguće više izbjegavati!

• Rafinirani šećer i svi njegovi proizvodi. Od svih je namirnica najgora, jer nema bijelančevina, bez masti je, nema vitamina ni minerala, sastoji se samo od rafiniranih ugljikohidrata koji štete gušterači. Njegov pH je 2,1 (veoma kiseo). • Meso, sve vrste. • Proizvodi životinjskog podrijetla: miljeko i sirevi, skuta jogurt itd. • Rafinirana sol. • Rafinirano brašno i svi njegovi proizvodi: tjestenine, torte, keksi... • Kruh. Najveći dio sadrži oksidirane masti, margarin, sol, šećer i konzervanse. • Margarin. • Kofein: kava, crni čaj, čokolada. • Alkohol. • Cigarete. • Antibiotici i generalno svi lijekovi. • Bilo koja kuhana hrana. Kuhanje uništava kisik povećavajući kiselost hrane. • Sva industrijski prerađena hrana, u konzervama, koja sadrži konzervanse, umjetne boje, arome, stabilizatore itd. Krv se neprestano sama regulira kako ne bi upala u metaboličku kiselost, kako bi garantirala dobru funkcionalnost i optimizirala stanični metabolizam. Tijelo mora imati temelje prehrambenih minerala za neutralizaciju krvne kiselosti u metabolizmu, ali sva spomenuta hrana (pogotovo rafinirana) zakiseljuje krv.

Hrana koja alkalizira = hrana koju je poželjno konzumirati!

• Svo sirovo povrće. Iako je neko kiselo po okusu, u tijelu reagira pa postaje alkalno. Neko je pomalo kiselkasto ali uza sve to stvara osnovu za pravilnu ravnotežu. Sirovo povrće proizvodi kisik, dok ga kuhano ne proizvodi! • Voće, isto tako. Primjerice, limun ima pH faktor približno 2,2 a unutar tijela stvara vrlo visok stupanj alkalnosti, možda najjači od svih. Stoga nemojte da vas zavara njegov kiseli okus! I inače voće proizvodi dosta kisika. • Orašasti plodovi, primjerice bademi, jako su alkalni. • Integralne žitarice: jedina alkalizirajuća žitarica je proso. Sve su ostale žitarice lagano kisele, uza sve to, kako idealna prehrana treba i određeni postotak kiselosti, naravno da neke treba konzumirati. Sve žitarice moraju se jesti kuhane. • Med ima veoma visoku alkalnost. • Klorofil: bilje je veoma alkalno (pogotovo aloa vera). Voda je važna za proizvodnju kisika. Kronična dehidracija je najvažnija tjelesna napetost i korijen najvećeg dijela svih degenerativnih bolesti. Vježbanje daje kisik cijelom tijelu. Sjedeći način života uništava život. Idealno je imati 60% alkalnu prehranu i izbjegavati proizvode koji su u većini kiseli, kao što su gazirana industrijski proizvedena pića, rafinirani šećeri, kao i svi zasladivači. Ne smijemo zloupotrebljavajti sol, već je koristiti što je manje moguće. Za bolesne osobe idealno je da prehrana bude 80% alkalna. Ako imate karcinom savjet je da alkalizirate tijelo što više.

Alkalizirati ili umrijeti

Dr. George W. Crile iz Clevelanda, jedan od najpriznatijih kirurga na svijetu, otvoreno izjavljuje: "Takozvane 'prirodne' smrti nisu ništa drugo nego terminalna točka kisele zasićenosti tijela." Kao što je ranije naglašeno, potpuno je nemoguće da se rak pojavi u nekoj osobi koja oslobađa tijelo svih kiselosti jednom alkalnom prehranom, koja povećava pijenje čiste vode i koja izbjegava hranu koja proizvodi kiselost. Općenito, rak se ne ugovara, niti se naslijeđuje. Ono što se naslijeđuje su prehrambene navike i stil života. To može proizvesti rak. I nutricionist dr. Theodore A. Baroody svojim je opsežnim istraživačkim radom i kliničkim spoznajama pokazao da su bolesna stanja neposredno povezana sa zakiseljenošću organizma. On ističe kako starenje, pomanjkanje energije, stres, glavobolja, srčane bolesti, alergije, ekcemi, koprivnjaća, astma, bubrežni kamenci i arterioskleroza, između drugih bolesti, nisu ništa drugo nego akumuliranje kiselosti. U svojoj knjizi "Alkalizirati ili umrijeti" navodi: "U stvari, nisu važna bezbrojna imena bolesti, ono što je važno jest da one sve proizlaze iz osnovnog uzroka: previše kiselih otpadaka u tijelu." S njim se slaže i dr. Robert O. Young, koji kazuje: "Povećana zakiseljenost organizma uzrok je svih degenerativnih bolesti. Ako dođe do poremećaja ravnoteže i organizam započne skladištiti kiselost i njegove otpatke u većoj mjeri nego što ih može izlučiti, onda se manifestiraju bolesti."

Kombiniranje namirnica

Kombiniranje namirnica koje stvaraju lužnatost ili kiselost, u knjizi "Alkalizirati ili umrijeti" navodi dr. Baroody.

• DINJE

Dinje u tijelu uzrokuju vrlo lužnatu reakciju i preporučljivo ih je jesti same ili 20 minuta prije konzumiranja druge hrane. U crijevima se vrlo brzo probavljaju, a ako se zbog prisutnosti druge hrane zadrže u želucu, brzo se razgrade i fermentiraju.

• VOĆE I POVRĆE

Uzrokuje umjerenu kiselost pa se ne smije konzumirati istodobno. Svježe voće se u tankom crijevu brzo probavlja (75-90 minuta), dok razgradnja nekih vrsta povrća traje i do tri sata.

• VOĆE I ŠKROB

Ne kombinirajte! Ako skupa konzumirate voće kao što su smokve, grožđice, banane, datule ili suhe šljive i škrobne namirnice kao što je kruh, doći će do fermentacije u želucu i nastanka umjereno kiselog okoliša. U takvim slučajevima u ustima ne dolazi do razgradnje škroba, što je posljedica smanjenog izlučivanja ptijalina (enzima u slini koji stvara lužnatost). Škrob se zato u ustima ne razgrađuje i zadržava šećer, odnosno slatko voće u želucu. Počinje fermentacija. Spomenuto pravilo ne vrijedi za agrume i domaći punozrnati pšenični kruh, ali istodobno ne smijete konzumirati druge namirnice, pića ili začine.

• ŠKROB I POVRĆE

Razgradnja škroba počinje u ustima. Škrob se izvrsno slaže s povrćem (nastaje umjereno kiseli okoliš), zato su preporučljive kombinacije riže ili krumpira s kuhanom brokulom, mrkvom ili crvenim lukom. Također si možete pripremiti kruh i salatu. Ali ne kombinirajte istodobno u jednom obroku dvije škrobne namirnice, kao što su riža i krumpir.

• ŠKROB I BJELANČEVINE

Nije preporučljivo kombinirati. Obrok s kruhom i mesom ili s mesom i krumpirom stoga je potpuno neprikladan. Naime, kod probave bjelančevina izlučuje se solna kiselina koju škrob neutralizira i time njegovu razgradnju znatno usporava. Škrob i bjelančevine neprobavljeni se zadržavaju u želucu i crijevima, dok ne počne proces gnjiljenja, pri čemu nastaje vrlo kiseli okoliš koji stvara izvrsne uvjete za razvoj bakterija i bolesti.

• BJELANČEVINE

U istom obroku konzumirajte samo jednu vrstu hrane s visokim sadržajem bjelančevina. Ako istodobno konzumirate dvije takve namirnice, poput mesa i mlijeka, probavni sokovi namijenjeni razgradnji mlijeka mogu zaustaviti probavu mesa. [color-box]A KEMOTERAPIJA? Kemoterapija zakiseljuje tijelo do te mjere da ono mora posegnuti za alkalnim rezervama organizma kako bi neutraliziralo kiselost, žrtvujući mineralne osnove (kalcij, magnezij, kalij) ugrađene u kosti, zube, udove, nokte i kosu. Iz tog razloga primjećujemo promjene na osobama koje primaju taj tretman, između ostalog i opadanje kose. Za tijelo ne znači ništa biti bez kose, ali kiseli pH značio bi smrt. Teoretičari zavjere ističu kako se o tome malo zna i piše jer farmaceutska industrija zarađuje milijarde takvim tretmanima, pa se ne želi odreći profita. A što je više ljudi bolesno - time im zarada više raste.[/color-box]

Smokva predstavlja biljni rod iz porodice murva ili dudova. Tom rodu pripada oko 800 različitih vrsta koje su raspoređene širom toplih krajeva Zemlje, a naposlijetku u mnogim suptropskim zemljama. Najpoznatija je obična smokva, - Ficus Carica čiji su plodovi zreli ili osušeni - prerduju se u marmeladu, rakiju i kavin surogat. Naziva se još i figa, crna smokva i petrovka. Domovina smokve ja Mala Azija, predijeli Sirije i Palestine, gdje su stvorene najbolje sorte na svijetu. Otuda je preko Crnog mora smokva stigla do Grčke. U Mezopotamiji je bila poznata prije više od 4000 godina, dok je u drevnom Egiptu bila jedna od glavnih kultura. U Rim su je donijeli Feničani. Divlju smokvu nalazimo u Indiji, Afganistanu, Pakistanu i Turskoj. Smokvin list koji su Adam i Eva rabili kao odjeću znan je u cijelom svijetu, od Amerike do Azije. Kod nas se smokva uglavnom uzgaja u Primorju i Dalmaciji i njezinom zaleđu. U našim krajevima ima oko 50 sorti smokava. Dijele se na jednorotke i dvorotke, a prema boji plodova na bijelice i crnice.

Ljekovitost smokava

Ljekovitost smokve zapisana je u staroegipatskim zapisima, kod starih civilizacija sredozemnog pojasa. Smokva se u legendama opisuje kao simbol plodnosti i razmnožavanja. Ljekoviti dijelovi su plod smokve, mliječni sok, list i kora drveta. Ne preporučuje se suhe smokve posipati brašnom jer se na taj način omogućuje razvoj brašnene grinje te mogu biti tada jako štetne za zdravlje. Poslije jedenja smokava pravilo koje se mora poštivati je da se ne smije piti voda. Smokva je u nutricionističkom smislu energetsko stimulativna namirnica, te ju je kao takvu uvijek dobro uzimati u jutarnjim satima kada ju organizam najviše treba.

Stimulatori za mozak

Plod smokve je sočan, sladak i vrlo ukusan. Svježe smokve sadrže do 80 % vode i jedine su od voća sa najvećim sadržajem prirodnih šećera. To ih čini izvrsnim izvorom energije i stimulatorima za mozak, čine nas budnijima i svježjima, a reakcije su brže. Svježi plodovi sadrže puno šećera, 12 - 14 %, uglavnom glukozu i fruktozu, zatim organske kiseline i značajne količine pektina. Od vitamina sadrži vitamine C, B1, B2, karotene, a od mineralnih tvari kalcij, kalij, magnezij, fosfor, željezo, bakar.. Suhi plodovi smokve vrlo su kalorični jer sadrže od 50 - 70 % šećera. Svi dijelovi biljke sadrže mliječni sok koji se koristi u mliječnoj industriji kao sredstvo za zgrušavanje. Enzim mliječnog soka - ficin - koristi se u proizvodnji sireva te za čuvanje i poboljšanje kvalitete mesnih proizvoda. Sok u listovima ima ublažavajuće i protuupalno djelovanje te se preporučuje za suhu i masnu kožu. Eterično ulje iz listova ima i baktericidna svojstva. U prehrani smokva se preporučuje za poboljšanje probave, kao blago umirujuće sredstvo te za povećanje bubrežne aktivnosti. U narodnoj medicini smokva je odavno popularna kao sredstvo protiv kašlja. Pravi se sirup od plodova kuhanih u mlijeku. Brojna istraživanja naznačila su i antitumorsko djelovanje.

Reguliranje stolice

Poznato je laksativno djelovanje svježe i suhe smokve još iz antičke medicine. I danas se upotrebljava kao najprirodniji laksativ koji ne ostavlja nikakve posljedice, niti stvara naviku, a nema bojazni niti od mogućeg iritantnog proljeva. Reguliranje stolice svježom ili suhom smokvom je uvijek dobra i korisna preporuka. Bolja je od uzimanja jakih laksativa koji stvaraju naviku i potrebu stalnog uzimanja. Povremene zatvore stolica liječimo kompotom od suhe smokve ili od suhih kao i njihovom kombinacijom. Jače ili kronične zatvore riješavamo kombinacijom smokve, šljive i seninog lišća.

Psihički stres

Magneziji, kojim smokve obiluju, jedan je od ključnih čimbenika koji naš organizam štite od štetnog utjecaja psihičkog stresa. On je zaista pravi melem za stanice živčanog sustava. Naročito se preporuča uzimanje namirnica bogatih magnezijem u stanjima napetosti, anksioznosti, depresije i kod PMS -a.

Želučane tegobe

Suha smokva djeluje na gastrointestinalni trakt, u prvom redu na rad želuca, kao digestiv, te kao inhibitor viška želučane kiseline, smiruje tegobe kod gastritisa i katara želuca, te uravnotežuje odnos bakterija u crijevnoj flori.

Bolesti bronha i pluća

Ovaj slasni plod povoljno i ljekovito djeluje na bronhe u kojima pojačava sazrijevanje sekreta. Smiruje kašalj, i potiče iskašljavanje, a rabi se i kod oboljenja pluća te bronhitisa. Preporuča se uzimati vino od smokve.

Antiseptičko djelovanje

Antiseptičko djelovanje smokve pučka medicina rabi za početne upale grla, pluća, te za liječenje nametnika tj. parazita u crijevima.

Ugrizi i ubodi

Kod ugriza insekata, kukaca i drugih životinja, rabimo oblog od suhe smokve na način da je raspolovimo i privijemo uz mjesto ugriza.

Oblozi za tumore i otvrdnuća

Oblozi za liječenje raznih tumora i otvrdnuća spravljamo od mljevenih smokava u koje umiješamo kvasac i zgnječeni češnjak, te tom smjesom previjemo oboljelo mjesto. Rabimo i svježu smokvu koju ispecite, razrežite i stavite na manji tumor ili otvrdnuće.

Bradavice

Smokve sadrže proteolitički enzim poznat kao ficin. Tvrde smokve daju mlijeko koje se nalazi u plodu i grančicama. To mlijeko uklanja otekline na nožnim prstima i bradavice - to potječe još od kralja Solomona. Mlijeko se nanosi jedanput na dan, tijekom pet do sedam dana.

Kurje oči

Za liječenje kurjih očiju i za uklanjanje neželjenih kožnih izraslina: otvorite svježu smokvu i unutrašnjim dijelom je preko noći ostavite da stoji preko kurjeg oka. Ujutro smokvu uklonite i stopalo uronite u vruću vodu. Nakon sat vremena pokušajte ukloniti kurje oko.

Na spomen kokosa obično nam prvo na pamet padne niz palmi uz tropsku plažu. No, uskoro bismo mogli sve češće pomišljati i na kokosovo ulje, mnogostruko korisnu namirnicu, sve popularniju u zapadnoj kulturi. Kokos i njegovo ulje svakodnevna su namirnica stanovnika Polinezije, Filipina, Šri Lanke itd., a istraživanja su pokazala da tamošnja populacija u usporedbi s drugim kulturama ima niže razine kolesterola i manje srčanih bolesti. Opsežno istraživanje stanovnika atola Pukapuka i Tokelau, koji u svakom obroku konzumiraju neki oblik kokosa, pokazalo je da imaju idealan indeks tjelesne mase i urednu probavu, a bolesti kao što su ateroskleroza, srčane bolesti, kolitis, hemoroidi, čirevi, divertikuloze i rak crijeva gotovo su im nepoznate.

Stabilno na vrućini

Na sobnoj temperaturi kokosovo je ulje krutina bijele boje (nazivaju ga i maslacem), a na temperaturi višoj od 23-25°C prelazi u tekuće stanje. Vrlo je otporno i stabilno na visokim temperaturama, pa je odlično za prženje i kuhanje. Djevičansko kokosovo ulje počinje se dimiti (tada mu se kemijska struktura mijenja i postaje štetna za ljudski organizam) na oko 170°C, a lagano rafinirano na 230°C. Kokosovo ulje ne tpeba čuvati u hladnjaku, na sobnoj temperaturi ostaje svježe dvije do tri godine. Njegova je primjena u kuhinji vrlo jednostavna - koristite ga kao bilo koju drugu masnoću (ulje, margarin, maslac), u jednakoj količini.

Do četiri žlice na dan

Nema službenih preporučenih dnevnih doza za kokosovo ulje, jer se smatra namirnicom, a ne dodatkom prehrani. Općenito se smatra neštetnim za ljude. Američka agencija za sigurnost hrane, FDA, uvrstila ga je na svoj popis sigurnih namirnica, a opće preporuke za odrasle su dvije do četiri žlice na dan. Nije uputno da sami uzimate kokosovo ulje za liječenje težih i ozbiljnih stanja, ali učinit ćete mnogo za zdravlje uključite li kokosovo ulje u svakodnevnu prehranu te u higijenske i kozmetičke rituale.

Tri savjeta

1. Kokosovo ulje snažno djeluje protiv gljivičnih infekcija. Korisno ga je uzimati oralno i svakodnevno nanositi na zahvaćena područja. 2. Odlično je za terapeutsku masažu jer smiruje umorne i bolne mišiće, a ako ga obilnije nanesete, i za senzualnu masažu cijelog tijela. Može biti lubrikant (ali ne slaže se s lateksom). 3. U kombinaciji s eteričnim uljima (paprene metvice, ružmarina, limuna...) učinkovito odbija kukce. Na žlicu kokosova ulja ide 5-6 kapi eteričnog; tom mješavinom namažite kožu.

Njega kože

Kokosovo ulje može poslužiti i kao: ■ Krema za lice, posebno ako imate masnu kožu sklonu aknama, jer ima antibakterijska svojstva. ■ Sredstvo za odstranjivanje šminke koje istovremeno hidratizira kožu. ■ Maska za lice ako ga pomiješate s medom, ostavite na licu deset minuta i potom isperete mlakom vodom. ■ Hidratantno sredstvo za tijelo umjesto uobičajene kreme koju koristite nakon kupanja. ■ Piling za tijelo ako pomiješate jednu žlicu šećera od trske i tri žlice kokosova uha. ■ Maska za kosu ako ulje umasirate u kožu vlasišta, ostavite da odstoji 15 minuta i isperete. Neće vam trebati regenerator nakon pranja. ■ Balzam prije depilacije britvicom, dovoljno je na kožu nanijeti malo kokosova ulja i zaštitili ste kožu od neugodna struganja britvice.

Kupine su rasprostranjene širom sjeverne polutke, u zemljama s kontinentalnom klimom, gdje ih prati glas ukusnog voća koje svoju ljekovitost duguje antioksidansima koji štite od raka, čuvaju kardiovaskularni sustav, usporavaju starenje organizma i pomažu u borbi protiv štetnog djelovanja sunca na kožu. Kupina (Rubus fruticosus) crna jagoda ili kupinjača, kako je ponegdje zovu, naziv je za nekoliko vrsta biljaka penjačica iz roda Rubus, porodice ruža (Rosaceae). Ima oblik trnovitog grma s dugim i savijenim granama, a može doseći visinu od 50-300 cm. Stablo im je manje - više pokriveno trnjem i mjestimično je odrvenilo. Bodlje služe za penjanje, ali i kao obrambeni mehanizam protiv životinja koje se hrane lišćem kupine. Listovi su perasti, na rubu pilasto nazubljeni, s gornje strane tamnozeleni i glatki, a odozdo obrasli gusto pustenastim dlakama. Možemo je pronaći najčešće na zaštićenim mjestima uz rubove šuma, ograde, putove, uz živice ili šumarke. Cvjeta od svibnja do kolovoza. Cvjetovi su bijeli, smješteni na lažnom štitcu, a svaki cvijet nosi mnogo peštica iz kojih se razvija po jedna mala mesnata koštunica, a sve zajedno povezane čine plod kupine koji je najprije zeleno - crvene, a potom crne boje. Kupine sazrijevaju od kolovoza do listopada. Okus mladih listova je gorkasto slatkast, a ploda aromatičan, sladak i sočan.

U knjigama starih bilinara

Sigurno je da su kupine na europskom području rasprostranjene još iz antičkih vremena i da je u to doba bila poznata biljka skoro svim narodima. Grčki liječnik Dioskorid preporučivao ju je za liječenje usne šupljine, crijeva, želuca, maternice, kože i raznih rana, Plinije za proljeve i krvarenja, a Galen za odstranjivanje kamenaca. Kao dobar lijek za grlobolju, zubobolju, migrenu, groznicu i kašalj, spominje je i sveta Hildegarda u srednjem vijeku. Kupine su rasprostranjene širom sjeverne polutke, od Europe, Azije i Sjeverne Amerike u zemljama s kontinentalnom klimom. Postoje stotine vrsta kupina, a neke su autohtone samo za pojedina područja.

Štite kardiovaskularni sustav

Kupine se ubrajaju u supervoće, prije svega zbog vrlo ljekovitih antioksidanata, kao što su antocijani, vitamin C, vitamin E, elaginska kiselina, kafeinska kiselina, p-kumarinska kiselina, rutin, galna i cimetna kiselina. Antioksidanti sudjeluju u procesima sprječavanja štetnog djelovanja slobodnih radikala te na taj način pomažu u zaštiti od oboljenja od raka, štite kardiovaskularni sustav, usporavaju starenje organizma, pomažu u borbi protiv štetnog djelovanja sunca na kožu i pomažu kod usporavanja bolesti kognitivnog sustava (npr. Alzheimer). Kako bi u potpunosti iskoristili pozitivna svojstva kupina preporučuje se konzumiranje zajedno s nekim drugim bobičastim ili sličnim voćem, čime se ostvaruje sinergistički efekt i bolja iskoristivost ljekovitih sastojaka. Antioksidanti takoder imaju i antivirusna i antibakterijska svojstva. Zanimljivo je istaknuti da se elaginska kiselina ne razara termičkom obradom, pa ostaje u marmeladama ili drugim slasticama od kupine zadržavajući svoje ljekovito djelovanje.

Razaraju stanice leukemije

Ako se redovito konzumiraju, kupine takoder pomažu u očuvanju od upala dišnog sustava i tromboze. istraživanje provedeno na Sveučilištu Pittsburgh, a objavljeno u Journal of Biological Chemistry, otkrilo je da kupine prirodno sadrže tvari koje razaraju stanice leukemije. Značajna prednost u konzumiranju kupina je i to da se organizmu osigurava visok sadržaj dijetalnih vlakana, koja doprinose smanjenju rizika od pojave dijabetesa, divertikuloze i stvaraju osjećaj sitosti, što pomaže u reguliranju tjelesne težine. Kupine prirodno sadrže salicilnu kiselinu, koja je inače aktivni sastojak aspirina i koristi se za ublažavanje bolova, snižava temperaturu te djeluje protuupalno. Konzumiranjem kupina takoder doprinosimo zaštiti vida, jačanju imunološkog sustava, a vanjskom primjenom za liječenje manjih rana. Zahvaljujući visokoj koncentraciji fitoestrogena, što je dokazano znanstvenom studijom na Sveučilištu Helsinki, ispituje se uloga u sprječavanju raka dojke i grlića maternice. Visoki udio tanina može poboljšati zacjeljivanje manjih rana, ublažiti probavne smetnje i upalu probavnog sustava. U Njemačkoj zdravstvena zajednica preporučuje kupine za ublažavanje hemeroida. Neki znanstveni radovi povezuju sadržaj tanina i s antitumornim djelovanjem.

NARODNA MEDICINA

❖ Čaj od listova kupine je dobar (preporuka komisije E) za sve vrste proljeva, a njime ispiremo i grlo kod upala krajnika, zubnog mesa, guše, ranica, te kod povišene temperature. U čaj za grgljanje dobro je dodati sto kapi propolisa. ❖ Kod upale zubnog mesa i skorbuta dobro je žvakati listove. ❖ Za izbacivanje sekreta i sluzi iz bronhija, čaju od listova kupine dodati med i propolis. Takav čaj otvara apetit te liječi želudac. Čaj od listova pojačava mokrenje. ❖ Plodovi kupine dobar su afrodizijak, pa ga zbog toga cijene u arapskom narodu, gdje njeguju i običaj žvakanja listova. Vina i sirupi od kupine takoder pojačavaju spoini nagon muškaraca. ❖ Protiv nametnika u crijevima, glista, trakavice, ameba, svježe plodove kupina valja uzimati u većoj količini kao i sok od kupina pomiješan s rakijom. ❖ Kupina osvježava i hladi organizam, te se sok pije i kod visoke temperature. ❖ Jača krv i cijeli organizam, umiruje živce pogotovo napetost i nervozu, te pomaže kod nesanice, u tom je slučaju dobro pojesti obrok kupina prije spavanja ili popiti sok pomiješan s malo rakije.

KUĆNA BILJNA APOTEKA

❖ ČAJ Jednu žlicu usitnjenog lista kupine preliti s 2 dl vruće vode, poklopiti i nakon jednog sata procijediti. Piti do tri šalice čaja na dan. ❖ SOK 5 kg kupina izmiješati sa 1 kg šećera i 1,5 l vode. Ostaviti da odstoje preko noći na hladnome. Sutradan dobro ispasirati, a sok zagrijavati do 75 stupnjeva C, vruć uliti u već pripremljene sterilizirane ili zagrijane boce i odmah hermetički zatvoriti. Pohraniti na hladno mjesto. ❖ SIRUP 1 kg kupina zgnječiti u emajliranoj posudi i ostaviti da odstoje preko noći na hladnome. Sutradan procijediti kroz sokovnik ili lanenu krpu i staviti kuhati. Kad sok zavrije dodati 1 kg šećera i kuhati stalno miješajući do željene gustoće. Još vrući sirup uliti u pripremljene sterilizirane boce i hermetički zatvoriti. Pohraniti na hladno mjesto. ❖ MARMELADA 5 kg kupina zgnječiti ili - još bolje - pasirati. Dodati 1,5 kg šećera i kuhati miješajući, sve dok smjesa ne bude gusta toliko da se teško odvaja od kuhače. Vruću marmeladu polako lijevati u već pripremljene tople staklenke i staviti ih u mlaku pećnicu da se stvori tanka korica. Staklenke pokriti i staviti da se hlade. Sutradan ih hermetički zatvoriti i pohraniti na hladno mjesto. ❖ VINO 5-7 kg kupina slagati u staklenku od deset litara, i to tako da se svaki red šećeri s ukupno 1,5 kg šećera. Kad je staklenka puna zatvoriti je dvostrukom gazom ili poklopcem. Ostaviti na toplome tri tjedna. Kad kupine isplivaju na površinu treba ih odstraniti i ocijediti ih od soka. Sok potom procijediti i uliti u staklenku da odstoji još tjedan dana. Vidljivi talog koji se kroz to vrijeme pojavi odstraniti pažljivim pretakanjem u boce, začepiti ih dvostrukom gazom i pohraniti na tamno i hladno mjesto. Vrenje vina prestaje nakon tri tjedna i tada boce treba začepiti plutenim čepom. Držati na tamnom i hladnom mjestu. ❖ PROTIV PUŠENJA Žvakanje mladih izdanaka, pupoljaka kupine pomaže u prestanku pušenja, jer poslije žvakanja cigareta nikako ne paše.

Život bez sunca, koje stvara vitamin D u našoj koži, ne bi bio moguć. Ovaj važan vitamin aktivan je u metabolizmu kostiju, ragulira apsorpciju kalcija i aktivan je u imunosustavu, dok je njegov deficit povezan s bolovima u mišićima, lomljivošću kostiju i osteoporozom... Malo se govori i piše o vitaminu D. Razlog se krije vjerojatno u činjenici da je ovaj vitamin potpuno besplatan, naime naše ga tijelo stvara kada nam sunčeva svjetlost dodiruje kožu. Još uvijek nam ne mogu prodavati sunčevu svjetlost, promocija vitamina D onda zaista nema smisla jer nitko nema zarade od toga. Industrija krema za sunčanje ne želi da saznate o važnosti vitamina D jer bi to smanjilo njihov profit. Mnogo je ljudi stoga nedovoljno informirano o benefitima vitamina D za zdravlje.

Riba i sunce dobitna kombinacija

Zbog nedostatka vitamina D i kalcija čak 38% žena između 15 i 19 godine ima premalu gustoću kostiju. Gotovo desetina svjetskog stanovništva boluje od osteoporoze. U Hrvatskoj prema nekim podacima preko 200 tisuća žena u postmenopauzi ima osteoporozu. Osteoporoza je uzrok 5 milijuna prijeloma na godinu, a od 12 do 25% žrtvi umire u roku od 6 mjeseci nakon prijeloma bedrenih kostiju ili kukova. U skladu sa tim, nemojte dopustiti da vaše kosti prebrzo ostare i postanu šuplje, a vi se smanjite i pogrbite. Neka vaše kosti ostanu mlade s vitaminom D i kalcijem. Naime čak 80% vitamina D stvara se u koži uz pomoć sunca. Između studenog i veljače, koža ljudi koji žive iznad 45 stupnja geografske širine ne stvara vitamin D jer sunčeva svjetlost u tom razdoblju nema dobar spektar. Zašto onda Eskimi i Skandinavci nemaju deformirane kosti? Odgovor je vrlo jednostavan, zato jer jedu puno ribe bogate vitaminom D- haringe, lososi, srdele i pastrve najbolji su izvor vitamina D.

Nedostatak vitamina D i bolesti

Osim osteoporoze, s manjkom vitamina D povezuje se i depresija, shizofrenija, rak prostate, crijeva, dojke i jajnika. Rizik od bolesti poput dijabetesa i raka se smanjuje za 50 - 80% izlaganjem prirodnoj snčevoj svjetlosti 2 - 3 puta tjedno. Rahitis je bolest kostiju takoder uzrokovana manjkom vitamina D. Nedostatak vitamina D može smanjiti stvaranje inzulina i pogoršati dijabetes. Pretilost smanjuje iskoristivost vitamina D pa stoga gojazni ljudi trebaju unositi duplo više vitamina D. U svijetu se vitamin D naširoko koristi za liječenje psorijaze. Kronični nedostatak vitamina D ponekad se pogrešno dijagnosticira kao fibromialgija zbog sličnih simptoma: slabosti i bolovi u mišićima. Djeca koja redovito uzimaju vitamin D (200 IJ dnevno) imat će za 80 % manji rizik od dijabetesa u idućih 20 godina.

Vitaminom D protiv raka dojke

Novija istraživanja pokazuju da vitamin D ima ulogu u prevenciji karcinoma. Jedno je istraživanje u Torontu pokazalo da žene s manjkom vitamina D imaju 94% veću vjerojatnost za napredak bolesti i 73% veću vjerojatnost za smrtni ishod u nadolazećih 10 godina. To je prva studija koja je pokazala vezu između vitamina D i progresije raka dojke. Za sada je prerano preporučiti svim ženama nadoknadu vitamina D s ciljem smanjenja mogućnosti nastanka karcinoma dojke, dok se ne učini daljnje istraživanje i ne dokaže uzročno posljedična veza. Stanice raka dojke imaju na sebi receptore za vitamin D i nakon što dođe do vezivanja s vitaminom D i njihove posljedične aktivacije koje usporavaju stanični rast, uzrokuju smrt stanice i smnajuju agresivnost tumora.

Kronični umor i bol

Ako vas stalno bole mišići i osjećate se izmoždeno bez osobitog razloga, sigurno vam nedostaje vitamina D. Analiza 22 studije s pacijentima koji su patili od različitog oblika kroničnog umora i bolova pokazuje povezanost tegoba i manjak vitamina D. Naime, 48-100% onih koji su se žalili na bolove u leđima te 93% ljudi s kroničnim bolovima mišića imalo je u krvi nedostatnu razinu vitamina D. Kada je manjak nadoknađen, bolovi su se povukli.

Deset minuta je dovoljno

Evolucija za nas nije isplanirala stalan boravak iza zidova i stakla. Tijekom sunčanih dana čovjek proizvede gotovo 200 mikrogrma vitamina D, dok s hranom u prosjeku unosimo 5 mikrograma. Time ne mislimo da se treba pržiti na suncu cijeli dan - već desetak minuta na klupi u parku pri kasnom predvečernjem suncu biti će dovoljno da napunite zalihe vitaminom D i pri tome ne izgorite. Ako uz to dva puta na tjedan jedete ribu, nećete imati problema s nedostatkom ovog vitamina. Ako želite uzimati suplemente, imajte na umu da je za odrasle osobe preporučen dnevni unos u Republici Hrvatskoj 5 mcg ili 200 IJ dok se maksimalno dopušteni dnevni unos za zdrave osobe navodi 10 mcg ili 400 IJ. Izuzetak su stariji i nepokretni ljudi koji smiju uzimati čak 600 IJ na dan.

Imate li vitamina D?

Ako imate koji od navedenih simptoma, možda patite od nedostatka vitamina D.

SIMPTOMI KRATKOROČNOG NEDOSTATKA:

• Sklonost infekcijama • Razdražljivost, nemir, grčevi mišića • Rahitis kod djece, nepravilni zubi, mekana zubna caklina, X i O noge, deformacija kralježnice

SIMPTOMI DUGOROČNOG NEDOSTATKA:

• Osteoporoza - prijelom bedrene kosti • Osteomalacija - deformacija kostiju, nogu i kralježnice, nastajanje grbe, bolovi u leđima, ispadanje zubiju • Bolovi u zglobovima • Slabost mišića i teškoće pri penjanju uz stube i ustajanju

RIZIČNA SKUPINA

Ako se nalazite u kojoj od navedenih stavki svakako povećajte unos vitamina: • Vegetarijanstvo • Stariji ste od 65 godina • Ne izlazite na sunce • Invalid ste ili nepokretni • Imate bolesti na jetri, bubrezima, štitnjača • Pijete previše alkohola • Uzimate veće količine lijekova • Anoreksični ste • Trudni ste ili dojite

ČUVENO RIBLJE ULJE

Ako su vam kao djeci davali riblje ulje odvratna mirisa, radilo se o vitaminu D. Proizvođači ribljeg ulja uvjerili su roditelje da je ono neophodno za opskrbu ovim vitaminom. No dok se djeca ljeti igraju na svježem zraku, mlada koža proizvodi dovoljno vitamina D pa riblje ulje nije potrebno. Samo je bebama potrebno dvostruko više vitamina D nego odraslima, zbog brzog rasta kostiju. To je razlog zašto su majke nekada svoje bebe satima vozile naokolo u kolicima. Ne samo zbog svježeg zraka, nego da bi se kod bebe s malo sunčeva svjetla stvarao vitamin D. Danas je on zakonski propisan u mliječnim proizvodima za bebe ili ih propisuje liječnik.

Uvijek je dobro zapamtiti

• Izloženost sunčevoj svjetlosti najjeftiniji je i siguran način da dobijete dovoljne količine ovog vitamina • Iscjeljujuće zrake sunca iz kojih koža stvara vitamin D, ne mogu proći kroz staklo. Kada se nalazite u kući, uredu ili autu vaša koža ne stvara vitamin D • Potrebno je dnevno popiti 10 čaša mlijeka s vitaminom D kako biste unijeli minimalne količine ovog vitamina u organizam • Što dalje živite od ekvatora, tim duže trebate biti izloženi suncu da biste dobili dovoljno vitamina D • Ljudi s tamnom kožom trebaju 20 do 30 puta više sunčanja kako bi dobili istu količinu vitamina D • Dovoljne količine vitamina D su presudne za apsorpciju kalcija u organizmu. Bez vitamina D naše tijelo ne može apsorbirati kalcij, što čini dodatke prehrani sa kalcijem beskorisnim ako imate manjak vitamina D • Antioksidansi povećavaju sposobnost organizma da apsorbira vitamin D jer omogućuje da duže ostanemo na suncu, bez da izgorimo • Kroničan nedostatk vitamina D ne možete riješiti preko noći, potrebno je vremena i vremena da se nadoknadi gubitak • Čak i slabe kreme za sunčanje blokiraju stvaranje vitamina D za 95% • Nije se moguće predozirati vitaminom D, jer tijelo samo regulira proces stvaranja ovog vitamina iz sunčevih zraka, uzimajući koliko je potrebno • 76% trudnica pati od ozbiljnog nedostatka vitamina D. Za njihovu djecu to povećava rizik obolijevanja od dijabetesa, artritisa, multiplaskleroze i shizofrenije kasnije u životu.

Ako volite jesti i uživate u obilju hrane i pića - a imate osjetljiv želudac koji vam može pokvariti taj gušt, svakako nabavite anis. Uvijek kada se bliži kraj jedne godine i približava početak nove, tada anis postaje sve traženiji sastojak u našoj kuhinji. Posebno se to odnosi na smeđe-žuti anis atraktivnog zvjezdastog oblika kojega u golemim količinama danas uzgajaju u Japanu i Indokini, a podrijetlom je iz jugozapadne Kine. Kod nas je stoga poznat i kao kineski anis, za razliku od "običnog" koji u naše domove dolazi u obliku sjemenki svijetlozelene do sive boje i dug je tek 4 do 6 mm. Ovaj potonji se odavno udomaćio u našim krajevima i dobro uspijeva širom Sredozemlja pa je postao neizostavan začin u brojnim azijskim te kuhinjama južne Europe i Bliskog istoka.

DUGA LISTA DOBRIH UČINAKA

[caption id="attachment_232" align="alignleft" width="300"] Anis može smiriti nervozu pa čak i ublažiti
epileptične napadaje.[/caption]Oba anisa imaju jak, ugodan miris i specifičan slatkast okus mada nisu u nikakvom srodstvu. Dok kineski obično dodajemo u čaj i voćne napitke kako bi im poboljšali aromu i pomogli njihovom glamuroznom, blagdanskom izgledu: domaći anis čiji je latinski naziv Pimpinella anisum, ima manje raskošnu ali zato puno širu i zanimljiviju primjenu. Od davnine je poznat kao vrlo učinkovit lijek za različite želučane i probavne tegobe. Njegova ljekovita svojstva spominje već Hipokrat, a poznato je da su ga cijenili i u Starom Rimu gdje su njime žene ublažavale tegobe s mjesečnicom i koristile za bolje stvaranje mlijeka kod dojilja. Poznati njemački botaničar koji je utro put modernoj fitoterapiji Richard Willfort, u knjizi "Ljekovito bilje i njegova upotreba", navodi više blagotvornih učinaka anisa. Osim kao ženski lijek koji pospješuje "izlučivanje mlijeka i menstruaciju", spominje ga kao djelotvornu pomoć protiv nadimanja, zatim za smirenje grčeva u želucu te za bolju probavu. Vjerojatno to objašnjava zašto je ovaj skroman začin danas toliko drag osobama koje nakon jela imaju žgaravicu, osjećaju težinu u trbuhu ili imaju vjetrove te neredovitu i tvrdu stolicu. Sve češće se anis preporuča i osobama koje otežano mokre, jer potiče rad bubrega te djeluje kao blagi dijuretik. Poznato je i da pojačava znojenje pa ne čudi što je prisutan u većini detoksikacijskih dijeta kojima mnoge žene i muškarci nastoje tijekom proljeća očistiti organizam od nakupljenih toksina i štetnih tvari.

OLAKŠAVA DISANJE, SMIRUJE NERVOZU

Posljednjih godina se često ističe dobar učinak anisa na dišne putove. Poznato je, naime, da olakšava kašalj i pomaže pročišćavanju dišnih putova te pluća pa se preporuča kao pomoć kod prehlade, bronhitisa, astme. Tako je dospio u različite sirupe, tablete, pastile i druge pripravke koje uzimamo radi lakšeg disanja. Nešto manje se govori o njegovom antireumatskom učinku iako anisom možemo smiriti bol, ublažiti oticanje te poboljšati pokretljivost zglobova. Stručnjaci to tumače njegovim dobrim učinkom na cirkulaciju te blagim analgetskim djelovanjem. Nekoliko studija pokazuje da se anis ponaša i kao antiseptik pa štiti rane od infekcija. Willfort navodi kako sjemenkama možemo smiriti upalu zubnog mesa, zaštititi usnu šupljinu od infekcija te ukloniti zadah iz usta. Također, tvrdi kako potiču brže zacjeljivanje rana. Unazad nekoliko godina sve se više govori o utjecaju anisa na naš živčani sustav. Neka istraživanja ukazuju da on može smiriti nervozu pa čak i ublažiti epileptične napadaje.

PUNO MINERALA I LJEKOVITI ANETOL

Što to anis čini tako moćnim saveznikom u očuvanju našega zdravlja? Koloplet fitotvari, vitamina i minerala smještenih u njegovoj sjemenki, među kojima ipak moramo izdvojiti anetol: sastojak koji mu daje karakterističan okus i miris. Anetol je u stvari glavni sastojak eteričnog ulja kojemu pripisujemo brojna ljekovita svojstva anisa. U sjemenu anisa nalaze se još estragol, p-anisaldehid, acetofenon, pinen tc vitamin C i B skupine, kao i niz minerala i elemenata u tragovima, npr. kalcij, željezo, magnezij, kalcij, mangan, cink, bakar. Znanstvenici su izračunali da sa 100 g. sjemena anisa u organizam unosimo 26% preporučene dnevne količine vitamina C, 46% vitamina B6, 81% minerala kalcija, 45% magnezija, čak 115% mangana te 264% željeza! Još je poznato da nas ta količina anisa snabdijeva sa 337 kalorija koje većinom dolaze od ugljikohidrata. Gotovo 50% sjemena čine naime šećeri, oko 18% bjelančevine, 16% masti, a 12% prehrambena vlakna.

PRIMJENA ANISA OD ČAJA DO TOPLIH OBLOGA:

• PROTIV NADUTOSTI I ZA BOLJU PROBAVU Nakon jela pojedite pola žličice usitnjenih sjemenki anisa. • KOD BOLOVA U TRBUHU U jednom decilitru vode skuhajte 2 žlice sjemenki anisa pa ih stavite na čistu gazu da dobijte topli oblog za trbuh. • PROTIV ŠTUCANJA I PODRIGIVANJA Popijte šalicu toplog čaja od anisa. Pripremite ga prelijevanjem 2 dl vruće vode preko žličice anisa, ostavite da odstoji 10 minuta pa procijedite i pijte u gutljajima. • ZA SMIRENJE GRČEVA U ŽELUCU Uzmite žlicu "tonika" kojeg ste dobili dodavanjem 2 do 6 kapi eteričnog ulja anisa u apotekarski alkohol. • KOD ZADAHA IZ USTA Nakon obroka popijte čašicu vina obogaćenog anisom: u pola litre vina umiješajte 4 kapi eteričnog ulja anisa. • ZA BRŽE CIJELJENJE RANA Nanesite dvije-tri kapi eteričnog ulja na ranu i kožu oko nje. • KOD REUME ZGLOBOVA Nježno umasirajte ulje anisa na bolni zglob.

Iz godine u godinu kako u svetu tako i na našim prostorima sve su popularniji proizvodi od kokosa. Počev od kokosovog ulja, preko kokosovog mleka i brašna pa sve do kokosove vode. Ono što je jako specifično i što kokosovu vodu čini tako magičnom i popularnom je činjenica da ima sastav sličan našoj krvnoj plazmi. Upravo iz tog razloga se ratovima od pre koristila za transfuziju krvi kao prva pomoć ranjenicima. Verovatno ne znate i podatak da jedna od najpoznatijih svetskih pevačica Rijana svakog meseca naručuje veće količine kokosove vode i odvaja lepe svote novca samo da bi je pila redovno svakog meseca nabavljujući je iz Brazila. Slobodno možemo reći da je kokosova voda zaista sa pravom toliko popularna već sada, a postaje sve popularnija iz dana u dan. Ipak, ne bi trebalo da je mešate sa kokosovim uljem ili kokosovim mlekom pošto su to sve različite stvari i različitu funkciju i benefite imaju.

Koje su osnovne dobre strane kokosove vode?

Ono što je najbitniji podatak vezan za ovu vodu je to da ona u sebi sadrži veliki broj minerala. Jedan od njih i svakako najbrojniji je mineral kalijum. Kalijum je uz natrijum jako bitan izvor elektrolita za naš organizam pa ga nikako ne smete zanemariti. Pored kalijuma, ova voda je odličan izvor i drugih minerala poput kalcijuma, mangana, govždja itd. Kokosova voda ne sadrži holesterol i ima jako malo kalorija pa je možete slobodno konzumirati u većim količinama tokom dana bez bojazni da ćete se ugojiti. U jednom napitku od na primer 200 mililitara imate samo 50 kalorija što je zaista fascinantno. Jako je popularna kako kod sportista tako i kod rekreativaca jer je jedan sjajan izbor za hidrataciju i osveženje organizma. Svi dobro znamo koliko dehidratacija može biti opasna pa je na vreme možemo sprečiti konzumiranje kokosove vode nakon treninga. Pored minerala koje smo pomenuli, u ovoj vodi ima jako puno i bitnih vitamina. Najvažnije je pomenuti vitamine B komplexa koji nam je jako bitan da ga unesemo iz spoljne sredine. Pored ovih prednosti koje smo nabrojali, kokosova voda ih ima još puno tako da ukoliko ste u prilici trebali bi nabaviti jednu kokosovu vodu i videti kakav će efekat imati na vas.

Osigurati svom tijelu potrebne hranjive tvari prvi je i najvažniji korak prevencije brojnih tegoba. Pretpostavke i tvrdnje koje potkrepljuju mnogobrojna istraživanja, ali i dugogodišnja praksa narodne medicine, pokazuju da je matična mliječ doslovce dragocjena pomoć u jačanju imunosnog sustava. Takav učinak matične mliječi pripisuje se 10-hidroksidekanoičnoj kiselini (10-HDA) i gamaglobulinu koje sadrži. Zahvaljujući 10-HDA i rojalizinu matična mliječ ima i antibiotska svojstva te baktericidno djelovanje na neke bakterije (E.coli, Salmonella sp., Proteus vulgaris, Bacilius subtilis, Staphylococcos aureus. Streptococcus apis). Prema nekim autorima matična mliječ učinkovito djeluje i protiv gljivica, virusa te nekih protozoa (Trypanosoma cruzi).

Na što i kako djeluje

[caption id="attachment_244" align="alignleft" width="300"] Matična mliječ: kako i zašto je volimo[/caption]Popis do sada utvrđenih djelovanja matične mliječi podugačak je, niti jedan prirodni niti sintetski proizvod ne može se s njom mjeriti. Zahvaljujući sterolima i acetilkolinu pomaže spriječiti niz bolesti živčanog sustava kao što su difuzna ateroskleroza u mozgu sa žarišnim oštećenjima i bez njih, astenična neuroza, Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest, multipla skleroza te senilna demencija. Poboljšava koncentraciju i sposobnost pamćenja, poboljšava rad središnjega živčanog sustava, što uvelike potpomaže u savladavanju stresa.

Krvožilni sustav

[caption id="attachment_252" align="alignleft" width="240"] Matična mliječ - dodatak prehrani[/caption]Matična mliječ sadrži acetilkolin i niacin koji potiču širenje krvnih žila te se preporučuju osobama s povišenim krvnim tlakom, ali i u prevenciji tromboze te za držanje kolesterola pod nadzorom. Djeluje kao antioksidant, kožu štiti od starenja, pomaže i cijeljenju oštećene kože, a osobito oštećenja UV zračenjem. Primjenjuje se i u nekim kožnim bolestimaa poput seboreje na masnoj koži i rozaceje. Smanjuje mogućnost nastanka infekcija. Kombiniranjem matične mliječi i propolisa ublažuju se menstruacijski bolovi u većine žena. U menopauzi matična mliječ smanjuje razdražljivost, ublažava depresiju, smanjuje znojenje i ublažava navale vrućine. Istraživanja su pokazala da matična mliječ pridonosi i kvalitetnijem spolnom životu, osim toga izrazito je bogata cinkom te je dragocjena pomoć u zaštiti zdravlja prostate.

I još ...

Pojačava tkivno disanje te podiže razinu energije u organizmu. Kod djece koja su zaostajala u rastu, psihomotoričkom i mentalnom razvoju nakon uzimanja matične mliječi uočen je znatan napredak. Dokazano je da u dojilja s problemom nedostatka mlijeka matična mliječ znatno utječe na povećanje količine istog. U slučaju astme matična mliječ pruža veliku pomoć astmatičarima koji na nju nisu preosjetljivi. Znanstveno je dokazano da matična mliječ može zaštititi organizam od alergije ili ublažiti alergijske simptome suprimirajući antigen, specifičnu proizvodnju imunoglobulina (lgE) i oslobađanje histamina iz mastocita te čuvajući funkciju makrofaga.

Živimo u vremenu koje je jako stresno i izloženi smo nerviranju i tenzijama gotovo svakodnevno. Počev od svog radnom mjesta, preko porodice pa sve do bliskih prijatelja. Upravo iz tog razloga nam je potrebno da pronađemo svoj mir i da se opustimo na što bolji i efikasniji način. U tom opuštanju i smirenju vaših živaca u velikoj mjeri vam može pomoći čaj od kantariona. Ovaj čaj važi za jedan sjajan antidepresiv. Pošto je na prirodnoj bazi, možete ga bez bojazni konzumirati. Uvijek je bolje odlučiti se za ovu prirodnu varijantu uz ljekovite biljke i čajeve nego posezati za nekim preparatima sa štetnim kemikalijama. Čaj od kantariona ima velike prednosti za naše zdravlje a neke od njih su: Smiruje vas i deluje odlično na depresiju i anksioznost. Kao što smo spomenuli u uvodu ovog teksta, čaj od kantariona je najpoznatiji po svom antidepresivnom djelovanju. Ima moć da vas opusti, pogotovo u večernjim satima, kada vam je pred spavanje potreban mir da bi imali dobar i kvalitetan san. Odličan je i za žene, pogotovo u menopauzi. Kako žene stare, ulaze polako u godine i menopauzu, u njihovom organizmu se dešavaju razne promjene. Ovaj čaj je idealan da svoj organizam vratite u normalan balans. Jača vaš imunitet. Jak imuni sistem čovjeka ja jako važan, kako zbog toga što će vas bolje štititi od raznih mogućih bolesti, tako i što ćete imati više energije i biti ćete zdraviji i sretniji. Kantarion čaj možete osim ispijanja koristiti tako što ćete od njega praviti i obloge pa stavljati na kožu za brže zarastanje rana. Također, što se vanjske upotrebe tiče, možete pomoću njega i čistiti lice i njegovati kožu da bi ste uklonili bubuljice. Ovaj čaj je odličan i za liječenje prehlade i problema sa grlom. Možete ga konzumirati i u slučaju ove vrste problema, pogotovo u zimskom periodu. Benefiti čaja od kantariona su zaista mnogobrojni i nema razloga da ne počnete da ga pijete koliko već od sutra.

ŠTO JE ZAPRAVO PROPOLIS?

Propolis je ljepljiva smolasta tvar koja nastaje preradom biljnih sokova koje pčele sakupljaju sa različitih biljaka, uglavnom jablanova i zimzelenovog drveća. Njegov naziv PROPOLIS potječe od grčke riječi - pro - prije, ispred, za i polis - grad, a prevodi se kao obrana za grad ili branitelj grada. Tako se košnica - grad pčela - pomoću njega štiti od napada uljeza, uključujući infekciju. Povijesni zapisi pokazuju da je propolis veoma važan i cijenjen proizvod u medicini bio i u Egipćana, Babilonaca, Arapa, Grka, Rimljana i drugih starih naroda. U zapisima 12. stoljeća opisano je liječenje usne šupljine i ždrijela, kao i karijesa ljekovitim propolisom. Pčele proizvode propolis i koriste ga da bi se zaštitile i stvorile u prirodi najsterilniji poznati prostor. Osim što ima ulogu da zatvara postojeće rupe i pukotine, popravlja i pojačava sveukupnu strukturu košnice, propolis ima i ulogu imunološkog sustava u košnici tako što djeluje protubakterijski, protuvirusno i protugljivično.

KEMIJSKI SASTAV PROPOLISA

Propolis se najvećim dijelom sastoji od ljepljive smole, koje obično kontaminirano peludom, pčelinjim voskom, prašinom i drugim materijalima, što ovisi o klimi, zemljopisnom položaju gdje se košnice nalaze, prevladavajućoj vegetaciji, kao i prisutnost zagadivača okoline na tom području. Upravo zbog svih navedenih razloga, sastav propolisa može jako varirati, pa ne postoje standardne upute o doziranju, već se treba pridržavati uputa proizvođača propolisa, odnosno propolisnog proizvoda kojeg ste nabavili. Tako, iako se za propolis zna već tisućama godina, znanje o njegovom kemijskom sastavu datira od pred svga nekoliko desetljeća. Kemijski sastav propolisa je vrlo složen i sadrži otprilike: • 55% smole i balzama • 7,5 do 35% voska • 10% hlapljivih ulja • 5% peluda • 5% masnih kiselina • 4,4% raznih nečistoća - ostaci pesticida, tragovi zagađenja okoliša • terpene • taninske tvari, izlučevine pljuvačkih žlijezdi pčela i "akcidentalne" spojeve Propolis je bogat aminokiselinama, te ima visoki sadržaj vitamina, uključujući bioflavonoide, koji imaju antioksidansno djelovanje. Tako od vitamina sadrži vitamine B1, B2, B6, C, E, nikotinsku kiselinu i pantotensku kiselinu, te slijedeće mineralne tvari - natrij, kalij, magnezij, kalcij, barij, bor u tragovima, stroncij, cink, kadmij, silicij, olovo, selen u tragovima, nikal, krom, mangan, titan, srebro, bakar, kobalt, molibden, vanadij.

SVOJSTVA PROPOLISA

Na temperaturi između 25 i 45°C propolis je mekan, podatan za oblikovanje i ljepljiv. Na temperaturi nižoj od 15 stupnjeva postaje krut i lomljiv, a na onoj iznad 45 gumasto ljepljiv. U tekuće stanje najčešće prelazi na temperaturi između 60 i 70 stupnjeva. Za neke uzorke točka topljivosti je iznad 100 stupnjeva. Zbog svojeg sastava propolis djeluje protiv virusa, bakterija i gljivica. Posebno svojstvo propolisa je da bakterije na njega ne stvaraju otpornost i nema štetnih popratnih pojava, što je mana sintetskih antibiotika. Kao snažan antioksidant učinkovito djeluje protiv slobodnih radikala, koji se danas smatraju uzročnicima mnogih, pa i najtežih bolesti, poput arteroskleroze, katarakta, starenja, Parkinsove i Alzheimerove bolesti. Propolis se također upotrebljava u stomatologiji kao sredstvo u liječenju parandetoze i za jačanje zubnog mesa. Preventivno djeluje kod upale grla, a iznimno dobre rezultate postiže u liječenju infekcija, opeklina, otvorenih rana te čireva probavnog sustava. Novija istraživanja sve više potvrđuju da jača imunološki sustav te ima neposredni antikancerogeni učinak. Stoga ga mnogi stručnjaci smatraju zlatnim proizvodom košnice i lijekom 21. stoljeća.

MJERE OPREZA

Mogućnost alergije na propolis vrlo je rijetka. Preporuka je da se započne s manjim brojem kapi od preporučene doze postupno povećavajući dozu. Dojenčad do jedne godine ne smije uzimati alkoholnu otopinu propolisa s medom, a za djecu vrtićke dobi svakako se treba posavjetovati s liječnikom. Oralni propolis može uzrokovati alergijske reakcije kod osoba koje su alergične na pelud. Budući da propolis porijeklom može biti iz bilo kojeg dijela svijeta, pelud koju sadrži može potjecati od različitih biljaka, a ne samo od biljaka koje rastu na našem području. Iz tog razloga, osobe s alergijama na bilo koju vrstu biljnog peluda moraju biti oprezne kod uzimanja propolisa na usta. Osobe koje boluju od astme trebale bi izbjegavati propolis jer bi kemijski spojevi koje on sadrži mogli izazvati asmatični napad. Iako do sada nije zabilježen ni jedan slučaj križne reakcije, osobama koje su alergične na ubode pčela savjetuje se izbjegavanje propolisa zbog moguće pojačane osjetljivosti na bilo koji pčelinji proizvod.

RAZLIČITI OBLICI PROPOLISA

Proizvodi na bazi propolisa dolaze na tržište u različitim oblicima: • alkoholnim otopinama • bezalkoholnim otopinama • uljnim kapima • sprejevima za usnu i nosnu šupljinu • mastima i kremama • tabetama i kapsulama Ti proizvodi dolaze ili kao čisti propolis ili kao propolis obogaćen ekstraktima drugog ljekovitog bilja. Za liječenje se propolis obično primjenjuje s medom ili drugim pčelinjim proizvodima. Na našem je tržištu najzastupljenija alkoholna otopina propolisa koncentracije 20% i više. Takva otopina propolisa može se uzimati pomiješana s medom. U šalicu se stavi žlica meda i na med kapne propolis te dobro promiješa sve dok se ne dobije mutna medna masa. Mješavina se može uzeti sama i topiti što dulje u ustima ili se upotrebljava kao namaz na kruh ili se pak ulijeva u hladni ili mlaki napitak.

PRAVILNO ČUVANJE

Propolis je prilično stabilan, ali preporuča se njegovo pravilno čuvanje. Potrebno ga je držati u hermetički zatvorenim posudama, na tamnom mjestu pri temperaturi od 10 do 12°C, dakle daleko od toplinskih izvora. Isto tako, ne preporuča se miješanje starog i novog propolisa. Tijekom 12 mjeseci pravilnog skladištenja propolis će izgubiti vrlo malo ili gotovo ništa na svojim antibakterijskim svojstvima.

PRIMJENA EKSTRAKTA PROPOLISA

20 g usitnjenog propolisa na 10 ml 70% alkohola treba ostaviti na sobnoj temperaturi tri dana i s vremenom na vrijeme promućkati bočicu. Poslije tri dana ekstrakt procijediti kroz jedan sloj gaze. Ekstrakt propolisa uzima se kod tuberkuloze, kod upale krajnika, kod upale srednjeg uha - ukapa se tri puta dnevno po tri kapi. Kod čira na želucu i dvanesniku uzima se po 20 kapi u toploj vodi ili mlijeku 1 do 1,5 sat poslije jela 2 do 3 puta dnevno.

BRONHITIS, UPALA SLUZOKOŽE NOSA I DUŠNIKA

Postupak inhalacije propolisa u kućnim uvjetima je ovakav - 60 g propolisa u 40 g voska treba staviti u aluminijsku posudu veličine 300 ml te je potom staviti u drugu veliku posudu s vrelom vodom. U takvim se uvjetima propolis i vosak rastope, fitoncidi propolisa se s parom podižu. Ovako inhalirati trebalo bi ujutro i navečer po 10 do 15 minuta.

UPALA SLUZOKOŽE USNE ŠUPLJINE

Ovo je vrlo rasprostranjeno oboljenje koje zahtijeva dugo liječenje, no pripravak na osnovi propolisa daje dobre rezultate. • 50 g dobro očićenog i usitnjenog propolisa preliti sa 60 ml 70% etil alkohola i 20 ml etera. Ovu smjesu ostaviti nekoliko dana u dobro zatvorenoj posudi od tamnog stakla i povremeno promućkati. Poslije rastapanja smjesu procijediti kroz gazu, a dobiveni filtrt koristiti kao osnovni pripravak za liječenje. On se može koristiti bez dodatne obrade, ali ako se žele ukloniti tvrde supstance smjesu treba ostaviti još nekoliko dana. Ta tekućina koristi za pripravu sljedećih pripravaka: • filtrat propolisa 50 g • med s 2% mliječi 5 g • riblja mast 2 g Dobivena smjesa dobro se izmiješa i nalije u posudu od tamnog stakla. Prije primjene ovog pripravka sluzokožu - koliko je moguće - dobro osušiti. Žuti tanki sloj koji se stvara otporan je tijekom 24 sata, a postupno ga otapa pljuvačka. NAČIN PRIMJENE: Oboljelo mjesto dobro očistiti peroksidom vodika i prosušiti mlazom toplog zraka, potom pincetom nanijeti nekoliko kapi otopine pripravka dok se ne stvori cjeloviti tanki sloj. Nakon toga oboljelo mjesto iznova prosušiti mlazom toplog zraka - pritom alkohol i eter isparavaju. Stvara se tanki sloj koji ima ulogu zaštitnog zavoja i stabilan je tijekom 24 sata. Ovaj postupak valja svakodnevno ponavljati 3 do 4 dana do potpunog izliječenja.

KRONIČNA UPALA GRLA

Kronična upalna oboljenja sluzokože ždrijela vrlo su rasprostranjena. Bolesnici koji pate od ove kronične bolesti često se žale na suhoću grla, grebanje, osjećaj stranog tijela u ždrijelu, na suhi kašalj i skupljanje ljepljive sluzi uz istovremenu suhoću. Propolis djeluje na tijek bioloških procesa u tkivima organizma i ima antimikrobno, protuupalno i anestetičko djelovanje. Također aktivira proces obnavljanja. Ovdje valja uzimati ekstrakt propolisa u ovakvom omjeru: Jedan dio ekstrakta na dva dijela glicerina ili ulja i dobro promiješati. Kod kronične upale grla prvo dobro očistiti od sluzi sluzokožu nosa, usta i ždrijela, potom premazati dobivenom smjesom tijekom 10 do 15 dana jednom dnevno. Za jednu primjenu dovoljno je 2 do 2,5 g.

ANGINA

Najdjelotvornije sredstvo protiv angine u bilo kojem stadiju jest propolis. Brzo pomaže samo propolis visoke kakvoće - on u ustima može izazvati osjećaj peckanja i malu utrnutost jezika. U svim ostalima slučajevima neočišćeni vosak koji se daje kao propolis ima jak cvjetni miris i bezvrijedan je. Za liječenje angine potrebno je poslije jela polako žvakati komadić propolisa veličine nokta. Tijekom dana potrebno je pojesti 5 g propolisa. Ako se ovo učini, angina prolazi za dva dana, bez komplikacija koje su karakteristične za ovu bolest.

UPALA VAGINE I MATERNICE

Kod liječenja upale vagine i grlića maternice koja je izazvana trihomonasom, patogenim gljivicama ili mješovitim bakterijskim infekcijama koristi se 3% otopina propolisa u 96% etilnom alkoholu. Baktericidno djelovanje frakcije etilen alkohola - 3 mg/ml hranjive sredine - ispisano na "Stafilocosus piogenes". Liječenje traje 7 do 10 dana, pripravak se koristi jednom dnevno.

DOBRO JE ZNATI

♦ ZA UKLANJANJE ŽULJEVA - lepinjice od čistog propolisa veličine zrna graška staviti na žulj i zaviti. Poslije 3 dana zavoj skinuti, a žulj odrezati ♦ KOD GRIPE I ANGINE - kako kod bolesti tako i preventivno komadić propolisa veličine zrna graška cuclati u ustima, a noću skloniti iznad desni - tako držati propolis u ustima 24 sata. ♦ KOD ZUBOBOLJE - držati komadić propolisa veličine zrna graška pored korijena oboljelog zuba.

INHALIRANJE

Za inhaliranje propolisom u kućnim uvjetima potrebno je 60 g propolisa i 40 g voska. Ovo se stavi u emajliranu posudu 200 do 300 ml, a potom na lonac uzavrele vode. Čim se zapari, treba inhalirati po 10 do 15 minuta, 10 do 15 dana, dva puta dnevno ujutro i navečer. Ova metoda daje dobre rezultate u liječenju bronhitisa, tuberkuloze, angine, hunjavice, gripe i upale grla.

ZANIMLJIVOST

• pripravci od propolisa ubijaju izazivače tuberkuloze, difterije, sifilisa, patogenih gljivica, streptokoka, stafilokoka i dr. • eterično ulje propolisa po snazi anestetičkog je djelovanja nadilazi djelovanje kokaina za 5,5 puta, a novokaina za 52 puta. • alkoholna otopina propolisa koristi se kao analgetik kod pojave osjetljivog dentina - zubne kosti, utrljavanjem vatom u trajanju od nekoliko minuta, a učinak traje 10 do 15 minuta. • Kod unutrašnje primjene masti na propolisu očituje se opće poboljšanje, dobro raspoloženje, doabr san i poboljšanje teka.

Echinaceu su koristili još Indijanci kao lijek protiv rana uzrokovanih kožnim prištevima, aknama i ozeblinama, no njezina najveća upotreba bila je protiv ugriza zmija. Aktivna svojstva biljke otkrivena su krajem 19. stoljeća zahvaljujući jednom njemačkom liječniku koji je proveo mnogo godina zajedno s Indijancima. Od tada je biljka u centru pažnje mnogih studija budući da jača obrambena svojstva organizma. Zbog te karakteristike nalazimo je u mnogim farmaceutskim i kozmetičkim proizvodima - tretmani protiv bora, iritirane i suhe kože... U Europi ne postoji u prirodnom stanju, nego se uzgaja u mnogim vrtovima kao lijepa i ukrasna biljka koja cvate više mjeseci. U ljekovite se svrhe uzgaja u velikim količinama, upotrebljava se korijenje ili čitava biljka te se radi ekstrakt u alkoholu, budući da vodeni ekstrakt ne donosi zadovoljavajuće rezultate.

SVOJSTVA

Ehinacea je u stanju pokrenuti i ojačati nespecifičan obrambeni sustav organizma. U brojnim kliničkim ispitivanjima dokazano je da svjež ekstrakt biljke i njezina korijena jača snagu bijelih krvnih tjelešaca. Tako često uspijeva sprečiti pojavu bolesti ili barem znatno skratiti njezino trajanje. Cvate od lipnja od listopada.

OPIS BILJKE

Biljka je iz poredice Asteraceae, ima šuplju stabljiku koja naraste od 50 do 150 cm visoka, listovi su uski, duguljasti i prekriveni sitnim dlačicama, najčešće nazubljeni, cvjetne glavice pojedinačne ili jedva spojene prekrasne su grimizne boje. Uzgaja se kao ljekovita biljka, i ne širi se spontano.

PRIPRAVLJANJE I KORIŠTENJE

1. čaj - 30 do 50 g sjeckanog korijena stavi se u litru kipuće vode. Uzima se 3 do 5 čaša na dan. 2. farmaceutski proizvodi - u obliku ekstrakta, tinkture, kapsula - slijedite uputstva za uzimanje. 3. masti, kreme i sl.

DJELOTVORNOST

Ehinacea sadrži mnogo aktivnih tvari koje se mogu grupirati u: • Eterična ulja - 20 komponenata - jedan od njih in vitro pokazuje onkološka svojstva - uništava stanice tumora. Smatra se da eterična ulja potiču jačanje imunološkog sustava. • Glukozid sastavljen od dva šećera koji djeluju kao antibiotik protiv raznih bakterija. • Poliacetileni koji uništavaju bakterije i gljivice • Inulin, vitamin C

INDIKACIJE

• Imunostimulans - jača obrambeni sustav organizma tako što povećava proizvodnju antitjela i leukocita u krvi - čaj i farmakološki proizvodi. • Djeluje protuupalno i zacjeljivajuće: putem posebnog enzima zaustavlja širenje bakterija i favorizira proizvodnju tkiva koje liječe i zatvaraju rane. Liječi kožne rane - akne, čireve, upaljene opekotine, ekceme, upalu kožnih žlijezda, ubode i ugrize kukaca - čaj, farmakološki pripravci, masti i kreme. • Stimulira rad bubrega i jetre u procesima detoksikacije - čaj i farmakološka djelovanja. • Infekcijske bolesti - djeluje sporije od antibiotika ali vremenski efekt je duži. Aktivna svojstva biljke nemaju popratne pojave, za razliku od farmaceutskih proizvoda. Zato se savjetuje njezino korištenje kao preventiva - čaj i farmakološki pripravci. • Koristi se protiv dječjih bolesti, herpesa, gripe, upale sinusa, bronhitisa i dišnih bolesti - čaj i farmakološki pripravci. • Liječi upalu prostate i mjehura - čaj i farmakološki pripravci.

NUSPOJAVE

Nema podataka o mogućim nuspojavama kod uzimanja Ehinacee.

ZNANOST KAŽE

Iako se na policama ljekarni ehinacea može kupiti već neko duže vrijeme, američki su znanstvenici tek nedavno otkrili da ova ljekovita biljka upola smanjuje mogućnost dobivanja prehlade i hunjavice. Naime, istarživanja su pokazala da biljka smanjuje vjerojatnost razvitka prehlade za čak 58%, a isto tako za dan i pol smanjuje trajanje prehlade. Znanastvenici pretpostavljaju da djeluje tako što ojačava imunološki sustav, a zaključke temelje na 14 različitih studija. U jednoj su studiji ispitanici uz ehinaceu uzimali vitamin C i ta je kombinacija umanjila pojavu prehlade za 86%. U slučaju kad su uzimali samo ehinaceu, učinkovitost je bila 65%, a 35% kad su sudionici bili cijepljeni rinovirusom, najčešćim uzročnikom prehlade. U prodaji se može pronaći više od 800 proizvoda koji sadrže ehinaceu, a u proizvodnji lijekova koriste se različiti dijelovi biljke - cvijet, stabljika, korijen.

PROTIV INFEKCIJA

Na prvi znak simptoma infekcije ili u akutnoj fazi može se uzeti 3 do 4 ml ehinacee u tekućem obliku svakih 2 do 3 sata prvog dana bolesti, te nastaviti 3 do 4 puta dnevno slijedećih 10 do 14 dana, odnosno u fazama oporavka. Ukoliko se uzima preparat ehinacee u tabletama ili kapsulama, preporučena doza je 300 mg tri puta na dan za isti vremenski period. Ako se uzima preventivno ili u fazi održavanja, dovoljno je uzimati 2 do 3 puta dnevno.

PRAKTIČNI SAVJETI

Kada su oko vas svi prehlađeni i kišu ili se jedan član obitelji osjeća izuzetno slabo nakon promjene vremena, kapi ehinacee su odličan stimulans za obrambene snage tijela. Taj je preparat veoma koristan i na dugim putovanjima, naročito kod promjene vremenske zone i nedostatka sna. Pomoću tih kapi mnogi danas mogu dosta raditi u trenucima jakog stresa, a da zbog toga ne pati njihov obrambeni sustav. Aktivne tvari ehinacee djeluju sinergistički i pojačavaju proizvodnju i aktivnost bijelih krvnih stanica - limfocita i makrofaga. Tri glavne skupine spojeva odgovornih za djelovanje biljke su alkilamidi, derivati kofeinske kiseline i polisaharidi. Ehinacea povisuje razinu interferona, važnog dijela tjelesno odgovornog na virusne infekcije kao što su prehlade i gripa. Može se uzimati i preventivno, no učinkovitija je i ako se uzima kad nastupe prvi simptomi gripe ili prehlade. Ehinacea se može davati i kod djece. Djeci iznad šest gođina može se davati pola čajne žlice tri puta na dan, dok djeci ispođ šest godina treba davati četvrtinu čajne žlice triput na dan.

Ljekovita svojstva metvice poznata su od davnina, a njezini čajevi, ulja i kupke koriste se tijekom cijele godine, no posebice su ugodni za toplih dana. Prepoznatljivi okus mentola metvicu je promovirao u omiljeni začin gurmana, pa je obilato koriste u kombinaciji s drugim začinskim biljem, a dodaju je svježu nakraju pripreme obroka. Prva saznanja o metvici potiču s dalekog lstoka (Kina i Japan). Već oko 1200. prije Krista postojale su kulture metvice u Egiptu, što nam potvrđuju zapisi istraživača Afrike, Georga Schweinfurtha, koji je otkrio u starim egipatskim grobovima ostatke vijenca koji je sadržavao i listove paprene metvice. No, vremenom su se kulture metvice mijenjale, križale i prelazile u divlje vrste. Iz Sjeverne Afrike, preko južne Europe, metvica je došla u Englesku krajem 17. stoljeća. Smatra se da je danas ondje najviše ima, ali i najviše vrsta, pa se već ustalio i naziv "engleska metvica". Preko Nizozemske doseljena je pak u Srednju Europu i u naše krajeve. Proširivanje metvice možemo zahvali ti opatima koji su se oduševljavali biljem i sadili ga u svojim samostanskim vrtovima. U kapitularima Karla Velikog spominju se tri vrste metvice, a već su poznavali i velik broj podvrsta. Opat Walafrid Strabo napisao je: "Ako bi netko htio nabrojiti moći, vrste i imena metvice, tada bi također morao znati koliko mnogo riba pliva u Eritrejskom moru ili koliko vidi iskri iz kratera vulkana Etne."

SVJEŽA METVICA

[caption id="attachment_285" align="alignleft" width="300"] Eterično ulje od metvice vrlo je djelotvorno
u aromaterapiji.[/caption]Na toplom ljetnom danu svježa metvica dočarava južni simbol gostoljubivosti, u obliku grančice zelene metvice potopljene u ledenoj čaši ili ledenoj srebrnoj šalici. Kada je hladno, ili vrijeme blagdana, metvica također znači poštivanje tradicije. Metvica će tada biti korištena za poboljšanje okusa, ukrašavanje svinjskog pečenja, povrća, kao sastojak želatinoznih umaka i kremastih deserta. Metvica ima svoju zadnju berbu u jesen, pa se u to doba mora pokupiti lišće za sušenje ili zamrzavanje za zimu. Bez obzira na način na koji se jede, pije, ili se priprema, metvica je biljka s mnogim svojstvima za dobro zdravlje. Ustvari, razlog što su naši preci često koristili i uzgajali ovu biljku jest u njenim brojnim zdravstvenim prednostima. Čak i danas, prirodoslovci i dalje koriste paprene metvice za liječenje žučnih kamenaca, kao i sindroma iritabilnog crijeva i prehlade. Biljka metvica pripada velikoj obitelji s više od 30 vrsta, a najčešće su paprena metvica i zelena metvica.

MEDITERAN I METVICA

Porijeklom iz Mediterana i Zapadne Azije, metvica se često križala, čineći stručnjacima teškoće u razlikovanju vrsta. Međutim, sve sorte metvice sadrže eterično ulje mentol, što daje metvici obilježje hlađenja, osjećaj čišćenja. Grci su vjerovali da metvicom mogu liječiti promuklost i štucanje. Zapravo, metvica je naziv dobila iz legende grčke mitologije jer - Mintbe je izvorno nimfa. Po Iegendi, Perzefona, u nastupu bijesa, pretvorila je Minthe u ponizno stvorenje, koje se može gaziti. Pluton, kojemu se Perzefona na taj način sveti, sitno pati, ali ne može poništiti čaroliju. Ipak, uspio je ublažiti začaranost dajući Minthe slatki miris. Zato se, kaže također legenda, miris širi zrakom kad se diraju njezini listovi. Minthe je tako postala biljka erotskoga predznaka, pa se, grickanjem listova, koristi kao afrodizijak. Iz Sredozemlja metvica je prenesena u Ameriku, gdje su je odnijeli iseljenici, a koristila se prvenstveno u medicinske svrhe.

KAKO UZGOJITI METVICU

Uzgoj biljke zahtijeva duboko zemljište, bogato humusom i vlagom. Sadi se u proljeće ili u jesen. Bere se prije cvatnje, od lipnja do kolovoza, po lijepom i sunčanom vremenu, najbolje oko podneva. Listovi se skidaju sa stabljike i suše u tankom sloju, jer ako je puno listova jedan preko drugog - listovi pocrne i gube na kvaliteti. Metvica se suši u hladu, na prirodnoj toplini. Kod previsoke temperature gubi eterično ulje i postaje bezvrijedna. Može se sijati u zemlju, ali i kao lončanica. Bitno je da ima što vlažnije tlo i umjereno sunce. Sve više od toga znači da će snažno bujati. Često rezanje ili košenje velikih parcela držat će metvicu ljepšom. Metvicu možete uzgajati s drugim biljem, a posebno joj je drag pratilac — ruža. Prema legendi, to je dobra biljka za čuvanje mrava podalje od vrata, a koristi se protiv miševa i buha. Držite stoga metvicu u blizini hrane, kreveta i ormara. Koristite je kako biste osvježili kuću, jer ona djeluje poput osvježivača jer donosi svježi miris u svakoj prostoriji.

METVICA NIJE ZA SRČANE BOLESNIKE

Ljekovite tvari u biljci su eterično ulje, s 50 do 90 posto mentola, do 10 posto mentona, tanin, fermenti i gorke tvari. U upotrebi su listovi (folia menthae piperitae) i eterično ulje (oleum mentae piperitae), od kojih se pripremaju čajevi, tablete i kapljice. Ulje od paprene metvice ima poseban utjecaj na živce osjetljive na hladnoću. Kod trljanja kože uljem najprije osjetimo hlađenje, a zatim pečenje. Vanjskom upotrebom smanjit ćemo lokalne bolove, glavobolje, a i neuralgični se bolovi smanjuju ili posve nestaju. Isto tako, ako pijemo metvicu, umirit ćemo probavne smetnje, smanjiti žučne i bubrežne kolike, grčeve crijeva te imati osjećaj neosjetljivosti. Ako ulje paprene metvice koristimo u aromaterapiji, za masažu ili u kupkama, blagotvorno djeluje na probavu, štucavicu, jutarnje mučnine i bolest vožnje. Imate li pak problema s bolovima u stopalima ili mišićima koristite je kao kupku. Ulje je izvrsno i za inhalacije kod prehlada, sinusitisa, upale pluća, bronhitisa i astme, jer olakšava iskašljavanje. Možemo ga koristiti i kao izvrsno sredstvo za odbijanje kukaca. Dobro je kombinirati ulje paprene metvice s nekim drugim uljima, kao što su levanda, eukaliptus i ružmarin, a suhi listovi mogu se staviti i u neke druge vrste čajeva kako bi se poboljšala aroma. Metvicu nemojte upotrebljavati ako imate bolesno srce, a nije ni za novorodenčad!

ODLIČNA KAO AFRODIZIJAK

Nervoznim ljudima, a i onima koji se lako uzbuđuju, možda će se učiniti suviše stimulativnom. Čaj od paprene metvice tradicionalno se upotrebljavao kao afrodizijak. Za čaj je potrebno jednu veliku žlicu lišća preliti s dva dcl vrele vode, ostaviti poklopljeno barem 15 minuta i procijedi. Pije se nezaslađen prije, a zaslađen medom ili nekim drugim zasladivačem poslije jela. Listovi metvice se ne smiju ni kuhati ni trljati jer se eterična ulja nalaze u žilama na površini listova - da ulje ne ishlapi. Kod probavnih smetnji metvici je dobro dodati i kamilicu (flores chamomillae).

TRUDNICAMA I DOJILJAMA PREPORUČA SE KAO ČAJ

Kod trudničkih mučnina ili za smirivanje živaca služi čaj od jednakih količina listova metvice i matičnjaka (melissa officinalis): jedna žlica mješavine prelije se sa 2,5 dl vrele vode, ostavi odstajati pola sata. Pije se po jedna šalica tri puta na dan. Majkama koje doje savjetuje se čaj od metvice s mlijekom, jer djeluje protiv zgrušavanja mlijeka i stvaranja mliječnih čvorova u prsima. Umivanje tijela ohlađenim uvarkom od metvice u vrijeme ljetnih vrućina djeluje osvježavajuće. Nakon umivanja, tijelo ne moramo brisati nego pustiti da samo ishlapi. Metvičina voda veoma je dobra za ispiranje usne šupljine u slučaju upale zubnog mesa i zubobolje.

PROTIV NESANICE I GLAVOBOLJE

Kao sredstvo protiv nesanice, nemira i glavobolje pomiješamo metvicu i matičnjak s hmeljom: tri žlice hmelja i 20 grama metvice i matičnjaka poparimo s 1/2 litre vode, pustimo da odstoji, procijedimo i pijemo zaslađeno poslije jela ili nezaslađeno prije jela. Miran i zdrav san za osobe koje puno sjede osigurat će čaj od metvice i kruh s džemom od šipka.

Priča o čaju započela je prije više od 4,5 tisuće godina. Prema kineskoj mitologiji, 2737. godine prije Krista kineski vladar Shen Nung, učenjak i travar, tijekom jednog od svojih brojnih lovačkih izleta, sjedio je ispod stabla divljeg čajevca dok je njegov sluga kuhao vodu za piće. List sa stabla pao je u vodu i Shen Nung rekao je slugi neka ga pusti da se skuha. Želio je probati kakvog će voda biti okusa. Kad se voda malo ohladila, kušao ju je i ona je imala izvrstan okus. Bio je oduševljen, ne samo njenom aromom nego i učinkom - brzo je osjetio osvježenje i umor od dugotrajnog lova je nestao. Vrativši se u dvorac, svima je ispričao o tom novom piću i ono je uskoro postalo vrlo popularno u Kini.

KAKO JE ČAJ STIGAO U EUROPU

Jedan japanski monah donio je prah za spremanje čaja u Japan u 12. stoljeću, da bi do 17. stoljeća pijenje čaja postalo značajan dio japanske kulture i filozofije življenja. Vjerojatno je preko arapskih trgovaca i Europa već u 13. ili 14. stoljeću imala prve knntakte s kineskim čajem, ali do danas nisu sačuvani pisani tragovi o tome: sve do 1610. godine, kada je u tovaru jednng broda nizozemske istočno-indijske kompanne u Europu dovezen zeleni čaj porijeklom iz Japana. Iz Amsterdama čaj je stigao u Englesku i Francusku. Potražnja je brzo rasla, tako da su već 30 gndina kasnije bili ustanovljeni redovni transporti čaja u Europu. Osim morskim, čaj je u Europu počeo stizati i kopnenim putem. Takozvanim "putem svile", karavanama je čaj dopreman do Indije, a zatim dalje preko Rusije u Europu. Ovaj čaj je dugo bio cjenjeniji zbog bolje zaštite od vlage tijekom transporta, što je na dotadašnjim trgovačkim brodovima bilo problematično. Već na početku 17. stoljeća Englezi su bili obožavatelji ispijanja čaja. Zbog visoke cijene, u početku su si ga mogli priuštiti samo plemići i drugi imućni građani. Unatoč visokoj cijeni, čaj je postajao sve popularniji. Nakon svađe s kineskim liferantima koji su kao monopolisti stalno dizali cijene, Englezi su od 1880. godine počeli uzgajati čaj u njihovim kolonijama u Indiji i Cejlonu, današnjoj Šri Lanki. Do tada u Europu je stizao uglavnom samo zeleni kineski čaj. Englezi su listove čaja ubrane u svojim kolonijama puštali da fermentiraju, pa je tako dobivan tzv. crni čaj, koji je više odgovarao ukusu Europljana. Od carskog dvora u Kini do ruske čajne sobe, od japanskng ispijanja čaja do britanskih trgovina punih raznih vrsta čajeva • cijene se iscjeljujući i osnažujući učinci čaja.

PRETEĆA LIJEKOVA

Čaj se smatra najstarijim načinom liječenja, pretečom lijekova, čuvarem zdravlja i "lovcem" na slobodne radikale, a u prilog tome govori podatak da je Hipokrat ostavio zapise o 400 ljekovitih biljaka i njihovoj primjeni u liječenju. Poznato je također da različite vrste čajeva pomažu pri različitim zdravstvenim poteškoćama – ljeti hlade, zimi griju, oporavljaju bolesne, okrepljuju umorne, opuštaju napete. Kad se uzimaju s mlijekom, četiri šalice čaja na dan osiguravaju ljudskom tijelu značajnu količinu hranjivih sastojaka: oko 17 posto preporučene dnevne količine kalcija, 5 posto cinka, 22 posto vitamina B2, 5 posto folne kiseline i vitamina B1 i B6. Šalica čaja je također izvrstan izvor mangana, koji je neophodno potreban za opći tjelesni razvoj, i kalija koji pomaže u održavanju ravnoteže tekućine u tijelu. Ljekovite čajeve savjetuje se piti samo onda kada je to potrebno, jer ako se piju svaki dan u većim količinama, može se izazvati suprotna reakcija. Preporučena dnevna količina čaja za ljekovite svrhe ne treba se prekoračivati, kao ni početi s velikim količinama - dok se tijelo ne navikne. Svaki organizam reagira različito na lijek u čaju, tako da se treba polako početi dok se ne nađe idealna količina. Stručnjaci daju prednost čajevima koji nisu upakirani u filter vrećice, jer se rezanjem na vrlo sitne komadiće gube ljekoviti sastojci, posebno eteričnih ulja. Za ljekovito djelovanje dovoljno je popiti dvije do tri šalice čaja na dan. Dodaci kao što su mlijeko, šećer ili med mogu umanjiti djelovanje ljekovitog čaja, pa ih je bolje ne koristiti. Izuzetak su čajevi protiv kašlja gdje med, svojim antibakterijskim svojstvima, pojačava ljekovitost.

ČAROBNA KAMILICA

Jedan od najpoznatijih i najčešće upotrebljavanih čajeva je onaj od kamilice i može se slobodno reći da je prvi pomoćnik pri brojnim poteškoćama. Koristi se kao ljekoviti napitak već stoljećima i procjenjuje se da se dnevno širom svijeta popije preko milijun šalica ovog blagog i ukusnog čaja. Mnogi ljudi vole ga popiti prije odlaska na spavanje da lakše utonu u san, a u jednoj knjizi o biljkama tvrdi se da sprječava i noćne more. Pomaže kod probavnih tegoba i bolova u trbuhu, smanjuje nadutost, pospješuje probavu, olakšava disanje i osvježava organizam te smanjuje upalne procese. Kamilica se cijeni i u kozmetici, pa se smatra da organizam ozdravljuje iznutra i uljepšava izvana. U manjim količinama dobar je i za djecu, uz prethodnu konzultaciju s liječnikom. Iako je blag i siguran za uporabu, čaj kamilice ipak može izazvati kod nekih ljudi alergijske reakcije. Ako osoba pati od peludne groznice ili alergije na amhroziju, bolje je da ga izbjegava, dok bi ga ljudi koji boluju od astme trebali piti u malim količinama. Premda se smatra da kamilica olakšava bolove pri porođaju, ne savjetuje se piti ga puno tijekom trudnoće jer može izazvati kontrakcije maternice.

ČAJNI TRENDOVI

Čaj se ne ispija samo radi njegove ljekovitosti, već i kao dio društvenog rituala, te se nalazi visoko na ljestvici trendovskih običaja. Posljednjih godina popularnost ispijanja čaja posebno raste među mlađim ljudima. U barovima širom svijeta čaj se sve više koristi kao preljev ili kao sastojak svakodnevne hrane ili različitih pića, pa je tako jedan od novih trendova i sladoled od zelenog čaja. Također, jedan od trendova koji se njeguje u posljednje vrijeme, u skladu s trendom zdravijeg življenja, jest upotreba čaja u cjelovitim listićima, umjesto u filter vrećicama. Takav čaj zadržava više korisnih sastojaka i, poslužen, vizualno ljepše izgleda. Pored biljnih, moderni su i voćni čajevi raznih, slatkih, okusa i mirisa koji neodoljivo privlače posebice mlađe osobe. Čak postoji podatak da danas mladi ljudi i tinejdžeri piju više čaja nego zaslađenih i gaziranih napitaka. Jedan od "trendi" napitaka je svakako i ledeni čaj. Od dodataka čaju, smeđi šećer i med su danas mnogo poželjniji dodaci čaju nego što je to nekad bilo mlijeko. Na zapadnoj obali SAD posebno je popularan "pjenušavi čaj", koji sadrži tapioka "perlice" koje izgledaju poput sićušnih mjehurića, a kod nas je nedavno postao vrlo tražen bijeli čaj, zlaćane boje i osvježavajućeg okusa, koji se u kineskoj medicini odavno smatra glavnim sastojkom eliksira mladosti, dugovječnosti i ljepote. U svakom slučaju, trend pijenja čaja je u tijeku u cijelom svijetu, stoga nemojte zaostajati, pridružite mu se i vi!

U drevnom se Egiptu vjerovalo da suze boga sunca Ra, kada padnu na zemlju, bivaju pretvorene u pčele, koje zatim grade saće i proizvode med. Za Egipćane ti su mali kukci stoga božanskoga podrijetla. No, koja je njihova stvarna važnost za čovjeka?

PČELE I PESTICIDI

Jedna nedavna vijest, koju je objavila Europska unija, kazuje o zabrani korištenja određenih vrsta pesticida u poljoprivredi, za dvije godine, jer izazivaju ozbiljne rizike za život pčela. Prema istraživanju Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA), ocjenjuje se kako štetne posljedice nastaju prilikom kontakta pčela s pesticidom koji se koristi protiv sušenja sjemena, a pčele su izložene negativnom djelovanju preko peluda ili nektara tretiranih biljaka. Jedan od triju pesticida koje EU želi eliminirati iz sredstava koji se koriste u poljoprivredi sadrži čak iznimno visoku toksičnost. U svjetlu toga istraživanja, neke su zemlje već poduzele mjere, pa se tako toksični pesticidi više ne koriste u Njemačkoj, Švicarskoj, a u Italiji su zasad znatno ograničeni. Naravno da su agrokemijske tvrtke svim sredstvima komunikacije i političkim pritiscima pokušale ukloniti zabrane na europskoj razini (tvrdeći kako je u opasnosti 50.000 radnih mjesta, ali i posao vrijedan sedamnaest milijardi eura!)To je, međutim, mobiliziralo Greenpeace, čiji je cilj uvjeriti europske vlade ne popustiti pritisku. EU, pak, dok se ne dobije zeleno svjetlo od apsolutne zabrane svih zemalja članica, odlučila je da se zaustavi korištenje pesticida na dvije godine - i to onih koji se koriste u uzgoju suncokreta, kukuruza, uljane repice i pšenice. Jer, smatraju, izuzetno je važno kontinuirano djelovanje tih malih kukaca?

ZNAČAJ PČELA

Još je Albert Einstein rekao: "Ako pčele nestanu, čovječanstvu će ostati samo nekoliko godina života." Zloguke procjene kažu da bi se to moglo i dogoditi, jer pčele su glavni nosioci procesa "oprašivanja". A izraz "oprašivanje" odnosi se na kretanje peluda iz cvijeta koji opet stvara cvijet koji ga prima. Posljedice toga fenomena od najveće su važnosti s ekološkog i ekonomskog stajališta budući da je oprašivanje potrebno ne samo za rast nego i plod sjemena, bilja, koji služi da bi se vrsta množila. Oprašivanja koje nastaju prijenosom peludi preko životinja najučinkovitija su. Među svima onima koji su uključeni u oprašivanju, pčele čine 90 posto toga posla. Dakle, kad posjeti cvijet, pčela na sebe veže pelud, i uvijek nesvjesno – prenosi ga na drugi cvijet.

SINDROM PROPASTI PČELA

U jesen 2006. godine, pojavio se uznemirujući scenarij, koji se počeo manifestirati na globalnoj razini: pčele koje su napuštale svoje košnice, nikada se nisu vratile. Američki znanstvenici objasnili su to "poremećajem propasti kolonija pčela", koje je nazvano sindromom propasti kolonija. U košnicama se dogodio "raspad" jer su pčele zaražene virusima i gljivicama. Pesticidi su odigrali ulogu u postupnom nestanku pčela. Ako bi se, dakle, ukinulo korištenje tih pesticida, moguć je povratak pčela i vrijednih proizvoda koje su oni u stanju stvoriti. Korisnost pčela je zapravo bitna za apiterapiju, odnosno liječenje bolesti pomoću proizvoda dobivenih ili prerađenih iz izlučevina pčela, a posebno med, pelud, matična mliječ, propolis i pčelinji otrov.

ULOGA MEDA

[caption id="attachment_305" align="alignleft" width="300"] Med je prirodni proizvod i ne može biti
proizveden na sintetički način.[/caption]Med je prirodni proizvod i ne može biti proizveden na sintetički način. Osnovni sastojak za nastajanje meda jest nektar, slatka tekućina koja se izlučuje isključivo u svrhu privlačenja pčela i drugih oprašivača kukaca. Tekućina je to koja se sastoji uglavnom od vode (70-92 posto) i šećera (uglavnom saharoza), ali i vitamina, minerala i brojnih drugih elemenata. Njegov sastav varira od cvijeta do cvijeta, pa je upravo nektar taj koji će odrediti okus, teksturu, boju te vrline meda. Poznata su brojna ljekovita svojstva meda. Općenito je dobar za upalu grla, a ima sedativno djelovanje protiv živčanog uzbuđenja i nesanice. Wildflower med je poznat po svojim detoksikacijskim svojstvima u liječenju jetre, dok med od kestena potiče cirkulaciju i čisti mokraćni sustav. Zanimljiva svojstva ima med od suncokreta, koji snižava razinu kolesterola, ali i poboljšava kalcifikaciju kostiju. Med od smreke i maslačka pomaže u čišćenju dišnib putova, ali pozitivno djeluje i na bubrege.

ŠTO JE PELUD

Kad pčela završi prikupljanje nektara na cvijetu, tijelo joj je prekriveno peludi koja se pridržava uz njezin uglavnom donji dio. Prije povratka u košnicu, pčele se služe "kistom", koji se nalazi na njihovim nogama, a koriste ga kao češljić kojim čiste pelud zaostao na tijelu. Taj pelud, natopljen pčelinjom slinom i nektarom, oblikuje se u određene forme te se pohranjuje u specifičnim stanicama u košnicu, gdje prolazi kemijske i fizičke transformacije za dobivanje tzv. "pčelinjeg kruha", koji će služiti za ishranu pčela. A u zdravstvenoj primjeni poboljšava opće stanje tijela, regulira balansiranje metabohzma i smanjuje funkcionalne smetnje metabolizma.

MATIČNA MLIJEČ - MLIJEKO OD PČELA

»Matična mliječ«, zlatne ili bisernobijele tvari, osobito okusa slatkoga i kiselkastoga, može se smatrati pčelinjim mlijekom. To je ustvari proizvod koji se dobiva iz sekreta "hypopharyngeal žlijezda" i od žlijezde pčela čija je uloga hraniti larve u kolonijama. »Matična mliječ« je hrana koju jedu sve larve pčela. Zašto matična mliječ? Zato što, kao med, ima i mnoga ljekovita svojstva, koristan je za ozdravljenja s obzirom na odlična nutritivna i tonizirajuća svojstva, a k tome je prirodni izvor vitamina A, vitamina C, D, E, posebice, B kompleksa.

PROPOLIS KAO ČUVAR

Propolis ("pro", znači "prije" i "polis", značenje "grad") jest tvar koju pčele ostavljaju na ulazu u svoje košnice, kako bi se zaštitili od vanjskih utjecaja. Suprotno medu i pčelinjem kruhu (plod transformacije nektara i peluda), propolis se koristi kao hrana pčelama: njegov osnovni sastojak je u stvari smolasta tvar koja pokriva klice nekih listopadnih biljaka (johe, breze, hrasta, jasena, kestena, brijesta, šljive, vrbe i pogotovo topole), ali i crnogorice (borovi, jele, smreke). Nakon berbe, pčele same odrađuju posao s dodatkom voska, peludi i enzima koje proizvode pčele same. Propolis ima brojne terapeutske pokazatelje: služi liječenju upale usne šupljine, kao i ranice te ozljeda s vanjske strane, dok je iznutra koristan u prevenciji i liječenju infekcija dišnog sustava bakterijske, virusne i druge provenijencije.

PČELINJI OTROV

Proizvode ga dvije žlijezde — alkalna, koja izlučuje alkalnu tekućinu i kiselinu, te žlijezda povezanih s "torbicom" koja sadrži otrov. Pčela ubode žalcem, koji se nalazi na kraju trhuha. Ubod pčele je krajnji vid njene obrane, nakon čega ona umire zbog odvajanja žalca iz abdomena, što uključuje internu nepopravljivu ranu. Postoji najmanje 18 aktivnih komponenti, s farmaceutskog stajališta, u pčelinjem otrovu. Još uvijek nije u potpunosti razjašnjen mehanizam njegova djelovanja na organizam, no znanstvenici vjeruju da je sposoban za mijenjanje funkcije imunološkog sustava te pridonosi proizvodnji kortizola, snažnoga antiupalnoga sastojka.

PČELINJI UBOD

... ima različite učinke, ali općenito uzrokuje edem oko ugriza, s posebnim osjećajem boli i otekline. Može se dogoditi i da žalac izazove alergijsku reakciju, posljedice koje bi mogle biti oteklina sluznice, otežano disanje, plućni edem i hemoliza. Ovi slučajevi su sporadični, ali ne treba ih podcjenjivati. Pčelinji otrov, koji se još uvijek ne može ukloniti bez usmrćenja kukaca, koristi se za liječenje reume, artritisa i nekih kroničnih upalnih bolesti. Otrov se koristi za liječenje, i to izravno, kroz pčelinje ubode, ali i razrijeđen uz pomoć šprica, ili sadržan u različitim pripravcima (kreme i losioni). Dakle, mi ne možemo ne zahvaliti prirodi što je stvorila ove male kukce koji imaju tako golem značaj. I kao što je Victor Hugo napisao: "Ne postoji ništa što podsjeća na dušu kao pčela koja ide od cvijeta do cvijeta, poput duše koja ide od zvijezde do zvijezde i daje med - kao što duša daje svjetlo."

Zeleni čaj je bogat polifenolima, uključujući i EGCG (epigallocatechin gallate), što je glavni aktivni sastojak ovoga napitka, pa može povećati djelovanje termogeneze (procesa sagorijevanja masti). EGCG također ima antioksidativni učinak jer stimulira jetrene enzime kako bi se uklonio višak toksina. Da ne spominjemo kako suzbija stanice raka i na taj način smanjuje rizik od karcinoma. Nije slučajno što se Japan, unatoč tome što je riječ o jednoj od zemalja s najvećom stopom pušenja, svrstava u zemlje s najnižim postotkom raka pluća u svijetu.

KAKO I KADA PITI ZELENI ČAJ TIJEKOM DANA

Prije obroka – kad smo gladni i još nije vrijeme za ručak, jedan od lijekova da se smiri glad i stekne osjećaj sitosti često se pije čaša vode prije obroka. Pokušajte zamijeniti uobičajenu čašu vode šalicom zelenog čaja; vrući ili hladni čaj osobni je izbor koji ne mijenja svojstva zelenog čaja. Za vrijeme obroka - pijenje zelenog čaja za vrijeme obroka može pomoći ne samo da bi naše tijelo uvijek bilo hidratizirano već da bi se olakšao proces probave. Između obroka - šalica zelenog čaja između obroka dobra je kada želite zamijeniti visoke kalorijske zalogaje bez kojih ponekad ne možete. Prilično je ugodno doći na ručak ili večeru bez nesnosne gladi! Zeleni čaj također ima mnoge druge osobine koje pomažu da se opustite, smanjite tjeskobu, stres i glavobolju. Ne zaboravite, međutim, da zeleni čaj sadrži tein, tvar koja djeluje na živčani sustav i pruža učinke slične onima od kofeina. A za one koji pate od toga, najbolje je da se izbjegne piti zeleni čaj tijekom večeri osim ako ne želite provesti večer s prijateljima, bez rizika da zaspite.

ZELENI ČAJ I ZDRAVLJE

Zeleni je čaj postao vrlo popularnim pićem u svijetu zbog svojih iznimno snažnih zdravstvenih beneficija. Gotovo je nevjerojatno što zeleni čaj može učiniti za vaše zdravlje. Ako, dakle, pijete tri do četiri šalice zelenog čaja na dan, svakako si radite veliku uslugu svom zdravlju.

NAVODIMO 25 RAZLOGA ZAŠTO BISTE TREBALI REDOVITO PITI ZELENI ČAJ

1. ZELENI ČAJ I RAK: Zeleni čaj smanjuje rizik od raka. Antioksidansi u zelenom čaju su 100 puta učinkovitiji od vitamina C i 24 puta bolji od vitamina E. To pomaže tijelu da štiti stanice od oštećenja za koje se vjeruje da su povezane s rakom. 2. ZELENI ČAJ I BOLESTI SRCA: Zeleni čaj pomaže u sprečavanju srčanih bolesti i moždanog udara zbog snižavanja razine kolesterola. Čak i nakon srčanog udara sprječava izumiranje stanica i ubrzava oporavak. 3. ZELENI ČAJ I ANTI-AGING: Zeleni čaj sadrži antioksidanse poznate kao polifenoli koji se bore protiv slobodnih radikala. Što pak znači da pomaže u borbi protiv starenja i potiče dugovječnost. 4. ZELENI ČAJ I MRŠAVLJENJE: Zeleni čaj pomaže pri gubitku tjelesne težine jer sagorijeva masnoće i pojačava metabolizam. U jednome danu tako može sagorjeti 70 kalorija, znači do 7 kg u jednoj godini. 5. ZELENI ČAJ I KOŽA: Antioksidans iz zelenog čaja štiti kožu od štetnog djelovanja slobodnih radikala, koji uzrokuju bore i starenje kože, a pomaže i protiv raka kože. 6. ZELENI ČAJ I ARTRITIS: Zeleni čaj može spriječiti da se smanji rizik od reumatoidnog artritisa. Naime, zeleni čaj štiti hrskavicu. 7. ZELENI ČAJ I KOSTI: Pijenjem zelenog čaja štite se kosti zbog visine fluora u zelenom čaju. To pomaže zadržati kosti jakima. Ako pijete zeleni čaj svaki dan, to će vam pomoći zadržati gustoću kostiju. 8. ZELENI ČAJ I KOLESTEROL: Zeleni čaj može pomoći u smanjenju razine kolesterola. Također poboljšava omjer dobrog kolesterola u odnosu na loš kolesterol, naprosto smanjuje loš kolesterol. 9. ZELENI ČAJ I GOJAZNOST: Zeleni čaj sprječava pretilost zaustavljanjem kretanja glukoze u masnim stanicama. Ako vodite računa o zdravoj prehrani, redovito vježbajte i pijte zeleni čaj, pa je mala vjerojatnost da ćete biti pretili. 10. ZELENI ČAJ I DIJABETES: Zeleni čaj poboljšava lipide i metabolizam glukoze, sprječava povećanje šećera u krvi i regulira metabolizam. 11. ZELENI ČAJ I ALZHEIMEROVA BOLEST: Zeleni čaj potiče pamćenje. Premda ne postoji lijek za Alzheimerovu bolest, zeleni čaj usporava proces smanjenja acetilkolina u mozgu, što dovodi do Alzheimerove bolesti. 12. ZELENI ČAJ I PARKINSONOVA BOLEST: Antioksidansi iz zelenog čaja sprječavaju oštećenje stanica u mozgu koje mogu uzrokovati Parkinsonovu bolest. Oni koji piju zeleni čaj u manjem su riziku da će Parkinsonova bolest napredovati. 13. ZELENI ČAJ I BOLESTI JETRE: Zeleni čaj pomaže pri zatajenju jetre. Istraživanja su pokazala da zeleni čaj uništava štetne slobodne radikale u masne jetre. 14. ZELENI ČAJ I KRVNI TLAK: Zeleni čaj pomaže pri snižavanju visokog krvnog tlaka. Pijenje zelenog čaja održava krvni tlak smanjen što potiskuje angiotenzin. 15. ZELENI ČAJ I TROVANJE HRANOM: Katehin, koji se nalazi u zelenom čaju, može ubiti bakterije koje uzrokuju trovanje hranom, a ubija i toksine koje proizvode te bakterije. 16. ZELENI ČAJ I ŠEĆER U KRVI: Šećer u krvi ima tendenciju da se povećava sa životnom dobi, ali polifenoli i polisaharidi u zelenom čaju pomažu sniziti razinu šećera u krvi. 17. ZELENI ČAJ I IMUNITET: Polifenoli i flavonoidi pronađeni u zelenom čaju potiču imunitet, posebice u borbi protiv infekcija. 18. ZELENI ČAJ I HIDRATACIJA: Istok tisućama godina gleda na čaj kao na nezaobilazni napitak za svaki dan, sveprisutan je od stola do meditacije, sastavni je dio rituala gostoljubivosti. Brojna istraživanja pokazala su da je čaj drugo najčešće konzumirano piće u svijetu - nadmašuje ga samo voda. 19. ZELENI ČAJ I OŠTEĆENJE SLUHA MOBITELOM: Tim istraživača iz Kraljevskog sveučilišta u Londonu u studijama koje govore o povezanosti s konzumacijom čaja otkrivaju da čaj sadrži moćne antioksidante, polifenole, koji sprečavaju oštećenje sluha od posljedica telefoniranja mobitelom. 20. ZELENI ČAJ I UPALA UHA: Zeleni čaj pomaže kod upale uha. Da biste očistili upaljeno uho, natopite vatu u zelenom čaju i očistite zaražene uho. 21. ZELENI ČAJ I HERPES: povećava učinkovitost kad se interferonom djeluje na herpes. Primjenjuju se oblozi od zelenog čaja, na suhu kožu, prije tretmana interferonom. 22. ZELENI ČAJ I KARIJES: Zeleni čaj uništava bakterije i viruse koji uzrokuju mnoge stomatološke bolesti. On također usporava rast bakterija, koje dovode do lošeg daha. 23. ZELENI ČAJ I STRES: L-theanine, vrsta aminokiselina u zelenom čaju, može pomoći oslobađanju stresa i tjeskobe. 24. ZELENI ČAJ I ALERGIJE: EGCG koji se nalazi u zelenom čaju ublažava alergije. Dakle, ako imate alergiju, stvarno bi ozbiljno trebalo uzeti u obzir pijenje zelenog čaja. 25. ZELENI ČAJ I HIV: Znanstvenici u Japanu otkrili su da EGCG (epigallocatechin gallate) u zelenom čaju može zaustaviti HIV vezivanjem zdravih stanica imunološkog sustava. To znači da zeleni čaj može spriječiti HIV virus od širenja.

Možete li zamisliti zimske dane bez sarme, sekelji gulaša, pirjanoga kiselog zelja s pire krumpirom i buncekom, ili salate od kiselog zelja s prekrasno aromatičnim bučinim uljem? Ako vam to čini relativno čestu svakodnevnicu, na dobrom ste putu, jer s kiselim zeljem (kupusom) vaš se organizam obogaćuje mnogim poželjnim hranjivim tvarima. Kiselo zelje, osim kod nas u Hrvatskoj, specifično je u ponudi sjevernoeuropskih zemalja, poput Njemačke, iz koje i dolazi naziv sauerkraut, zatim Poljske, Austrije, Češke, Slovačke, itd.

Kako je sve počelo

Godine 1778. kapetan James Cook organizirao je prvu ekspediciju za put oko svijeta. U to vrijeme skorbut je bio gorljivo i ozbiljno znanstveno pitanje, jer je zbog njega umiralo tisuće mornara različitih nacija. Nije bilo neobično da se brod vraća s putovanja s vrlo malo preživjele posade nakon pustošenja skorbuta. Cook je tražio i primao svaku tadašnju podršku za prevenciju skorbuta, pa i potražio iskustva brodskog liječnika Jamesa Linda, koji je otkrio kako svježe i konzervirano voće i povrće, među ostalim i kiselo zelje, pomaže u sprječavanju skorbuta. Rezultat je uslijedio - prvo uspješno putovanje na kojem nitko nije umro. Cook je time izgradio ugled te primio medalju Kraljevskog društva za uspjeh u suzbijanju bolesti. Od tada je smanjena opasnost od skorbuta na putovanjima oko svijeta.

Glukoza = mliječna kiselina

Kiselo zelje dobiva se anaerobnom fermentacijom, stoga se prilikom pripremanja nastoji istisnuti zrak, a kace se dobro pokrivaju. U odsutnosti zraka, bakterije mliječno kiselog vrenja glukozu pretvaraju u mliječnu kiselinu, koja konzervira namirnice s obzirom na to da stvara nepovoljne uvjete za razvoj štetnih bakterija. Mlječna kiselina nastaje prilikom kiseljenja zelja zbog djelovanja Lactobacillusa na glukozu i dodavanja slane vode. Kiselo zelje fermentirano u slanoj vodi (rasol) dobar je izvor vitamina C i vrlo je ukusna namirnica. Takva vrsta konzerviranja povrća naziva se biološko konzerviranje.

Brojni povoljni učinci

Zelje od kojeg dobivamo kiselo zelje pripada skupini kupusnjača, jednoj od mnogih podcijenjenih vrsta povrća, a zapravo je temetj našeg zdravlja, najjeftiniji i najhranjiviji. 0 kupusnjačama čujemo sve više i više jer imaju snažan utjecaj na prevenciju raka, kao i na ostale aspekte održavanja zdravlja. Sastojci koje sadrže kupusnjače ponekad su gorki i neugodna mirisa, no oni pomažu biljci da se obrani od insekata i ostatih nametnika. Kupusnjače sadrže najveću koncentraciju ljekovitih sumporovih spojeva, koji povećavaju sposobnost jetre da stvori enzime koji neutraliziraju potencijatno otrovne tvari. Bijelo zelje odličan je izvor snažnih antioksidansa koji pomažu u zaštiti od štetnih slobodnih radikala. Razgradnjom u probavnom sustavu sastojci zelja povoljno djeluju u borbi protiv raka. Istraživanja pokazuju da ljudi koji jedu više kupusnjača, poput brokule, cvjetače, prokulica, uključujući kiselo zelje, manje obolijevaju od raka pluća i mokraćnog mjehura, želuca i debelog crijeva. Kiselo zelje ima i brojne druge blagotvorne učinke. Sadrži visoke razine hranjivih tvari i malo kalorija, te je stoga idealna namirnica za zdravo mršavljenje. Nadalje, istraživanja pokazuju kako je upravo kiselo zelje afrodizijak, poboljšava probavu, povećava iskoristivost vitamina, proizvodi mnoge enzime korisne organizmu, pomaže u rastu zdrave flore u probavnom sustavu, održava ravnotežu hormona, štiti kožu i povoljno djeluje na rad srca. Indol-3-karbinol iz kiselog zelja i slične hrane potiče rast tvari koje blokiraju stvaranje estrogena, hormona koji može potaknuti rast raka dojke te ostalih malignih bolesti reproduktivnog sustava. Kiselo zelje sadrži i probiotike u obliku živih mliječno-kiselih bakterija, te prebiotike u obliku vlakana koji potiču zdravlje probavnog sustava i štite od bolesti probavnog sustava, poput proljeva.

Vrijedni sastojci

Kiselo zelje bogato je fitonutrijentima, sumporovim spojevima (sulforafanom i izotiocijanatom) koji štite od raka želuca te pomažu u cijeljenju oštećenja na koži izazvanih prekomjernim izlaganjem UV zrakama. Laktobacili su vrsta probiotika (podržavaju život) koji imaju blagotvorna svojstva na ljudski organizam. Probiotici su živi sastojci hrane koji imaju povoljne učinke na organizam domaćina. Prirodno se nalaze u fermentiranim proizvodima poput kiselog zelja. Brojne dobrobiti za zdravlje pripisuju se probioticima, uključujući djelovanje na probavu i bolesti probavnog sustava, povišene masnoće (hiperlipidemijal, visoki krvni tlak, alergije te imunosni sustav. Učestalo konzumiranje hrane s probioticima, poput kiselog zelja, koji se prirodno nalaze u probavnom sustavu, dokazano pomaže umiriti bol u želucu te jača imunosni sustav. Indol-3-karbinol smanjuje rizik od raka prostate i dojke. Antikancerogeno svojstvo kupusnjača temelji se na sulforafanu i indol-3-karbinolu jer pomažu da se u organizmu ustale mehanizmi antioksidacije i detoksikacije koji uništavaju i uklanjaju karcinogene. Zelje je i odličan izvor vitamina C. Vitamin C je u vodi topljiva esencijalna tvar, stoga se mora unositi hranom. Hrana bogata vitaminom C može se nesmetano konzumirati jer se višak izlučuje iz organizma, a povećan unos preporučuje se pušačima i pasivnim pušačima. Vitamin C je antioksidans koji pomaže u zaštiti stanica od štetnih slobodnih radikala, te smanjuje opasnost od raka, jer sprječava oštećenja u vodenom okolišu (unutar i izvan stanica), poput probavnog sustava, štiti i pomaže imunosnom sustavu, sprječava prehlade, pomaže kod upale uha te poboljšava apsorpciju minerala željeza i kalcija. Procjena količine vitamina C pronađenog u 23 vrste zelja prije i poslije kiseljenja uz pomoć prirodnog mliječno-kiselog vrenja je sljedeća: u sirovom zelju iznosi od 12 do 112,5 mg/100g, u kiselom zelju od 5,8 do 52,0 mg/100g, a u rasolu od 2,1 do 48,8 mg/100g. Rane sorte zelja imaju najvišu količinu vitamina C, a kod kiselog zelja i rasola količina vitamina C ovisna je o količini u sirovom stanju. S početka priče znamo da je skorbut bolest koja se javlja pri nedostatku vitamina C. Očituje se krvarenjem desni, diskoloracijom kože zbog pucanja krvnih žila, slabim zarastanjem rana, slabom funkcijom imunosnog sustava (prehlade i infekcije dišnih putova i druge plućne bolesti). Nadalje, kiselo zelje obiluje mnogim drugim ljekovitim hranjivim tvarima, poput kalcija, magnezija i mangana, koji sudjeluju u izgradnji kostiju, zatim folnom kiselinom, vitaminom B6, omega-3 masnom kiselinom, kalijem i vitaminom A koji podržavaju zdravlje srca, te vitaminima B1 i B2 koji stvaraju energiju. Uz to, kiselo zelje dobro je opskrbljeno i bjelančevinama, koje izgrađuju mišiće, i aminokiselinom triptofan, koja regulira san. Na koncu, dobro smiruje stres, jer je bogat izvor antioksidansa - već spomenutog vitamina C, vitamina A i E, betakarotena i minerala selena. Antioksidansi suzbijaju štetan učinak slobodnih radikala u tijelu oslobođenih u reakciji na stres, te pomažu pretvoriti triptofan u serotonin, što znatno poboljšava raspoloženje.

Najzdravije je sirovo

Vrlo je važno naglasiti da termička obrada (kuhanje, pirjanje) uništava korisne laktobacile nastale tijekom procesa fermentacije kojom se svježe zelje pretvara u kiselo. Stoga treba biti oprezan pri termičkoj obradi i svesti je na minimum, ako želimo dobiti sve hranjive tvari o kojima smo govorili. Najbolja je konzumacija kiselog zelja na salatu uz dodatak bučinog ili maslinova ulja s češnjakom, te bilo kojim drugim začinom po želji. Tako sirovo konzumirano kiselo zelje ponudit će nam najviše od svih nabrojanih hranjivih tvari. Važno je naglasiti i da je najbolje čuvanje kiselog zelja u slaklenkama, a ako se želi smanjiti unos soli, može se isprati pod tekućom vodom prije pripreme jela.

Rezultate svojih istraživanja znanstvenici temelje na rezultatima deset studija objavljenih između 1966. i 2009. godine, koje su uključivale gotovo 280.000 odraslih osoba. Tijekom tog perioda 5500 osoba je doživjelo moždani udar, a gotovo 3100 koronarne bolesti srca. Viši unos kalija je bio povezan s 19 posto manjim rizikom od moždanog udara i 8 posto manjim rizikom od koronarnih bolesti srca. - Ovi rezultati podržavaju globalne preporuke za povećavanjem potrošnje hrane bogate kalijem, kako bi se spriječile vaskularne bolesti - ističe dr. Pasquale Strazzullo sa Sveučilišta u Napulju. Druga je studija, pak, otkrila kako prehrana bogata sirovim voćem i povrćem može pomoći u zaštiti od moždanog udara. U tom su istraživanju znanstvenici ispitivali učestalost moždanog udara među više od 20.000 muškaraca i žena, u dobi od 20 do 65 godina, koji nisu imali kardiovaskularne bolesti na početku istraživanja. Tijekom deset godina praćenja sudionici su doživjeli 233 moždana udara. Nakon što su u obzir uzeli niz faktora, istraživači su otkrili kako ljudi s visokim unosom (više od 262 grama dnevno) sirovog voća i povrća imaju čak 36 posto manju vjerojatnost za moždani udar od onih s niskim unosom (manje od 92 grama dnevno) sirovog voća i povrća. - Međutim, ne postoji povezanost između rizika od moždanog udara i visokog unosa (više od 233 grama dnevno) ili niskog unosa (manje od 113 grama dnevno) prerađenog voća i povrća, ističe Linda Oude Griep s nizozemskog Sveučilišta.

Gdje sve ima kalija?

• MARELICA, SUŠENA (1850 mg) Marelice pomažu kod suhoće grla i ždrijela, umora, poteškoća u koncentraciji te pospješuju izgradnju stanica. Vlakna iz marelice omogućuju regulaciju rada crijeva i reguliraju krvni tlak. Lutein i zeaksantin, kojih ima u marelici, štite osjetljivu strukturu mrežnice od fotooksidacije. Inače se nedostatak luteina dovodi u vezu s kataraktom. Neka istraživanja upućuju na to da marelica poboljšava rad mozga i da je važna za intelektualni rad. Djelovanje folne kiseline, kao i bogarstvo kobalta i bakra u marelici čine je idealnim voćem za slabokrvne ljude. Sušena marelica je bogatija energijom i ugljikohidratima, ima tri puta više proteina, a tek neznatno više ulja (0,5%). Izrazito je narančaste boje zbog velike količine beta karotena - ima ga čak dvostruko više nego u svježem plodu! • SOJA (1680 mg) Soja je jedina biljna namirnica koja sadrži sve esencijalne aminokiseline bez kojih organizam ne može funkcionirati. Sojini su proteini po iskoristivosti potpuno jednaki proteinima životinjskog podrijetla, pa upravo iz tih razloga soja može ravnopravno sudjelovati u izgradnji proteina u ljudskom organizmu. Sadrži više proteina od kravljeg mlijeka, ali bez zasićenih masnoća i kolesterola. Osim kalijem, bogata je kalcijem i fosforom, kao i željezom, sumporom, manganom, natrijem, molibdenom, bakrom, borom, jodom, kobaltom i cinkom. Upravo zbog takvog sastava ne postoji ni jedna biljka koja bi joj po svojoj vrijednosti i iskoristivosti mogla konkurirati. Otkriveno je i da soja pomaže u prevenciji karcinoma dojke, pa tako žene na Istoku koje jedu prirodne proizvode od soje mnogo rjeđe oboljevaju od karcinoma dojke, u usporedbi sa ženama na Zapadu. Prirodni i cjeloviti sojini proizvodi snižavaju kolesterol i smanjuju rizik nastanka karcinoma debelog crijeva. Također smanjuju valunge i pojavu frakture kuka. Jačaju imunitet i lagani su za bubrege. • GROŽĐICE (746 mg) Uz suhe šljive i marelice, grožđice spadaju u voće s najvećim udjelom antioksidansa. Iako se za hranu koja je slatka i ljepljiva poput grožđica smatra da je štetna jer uzrokuje propadanje zubi, novije istraživanje dokazalo je upravo suprotno. Fitokemikalije prisutne u grožđicama suzbijaju rast bakterija u usnoj šupljini odgovornih za nastanak karijesa i bolesti zubnog mesa. Osim što pomažu u održanju zdravlja zubi, one uglavnom sadrže fruktozu i glukozu, a ne saharozu, koja je glavni krivac za bolesti usne šupljine. Istraživanja su pokazala da bor kojeg također ima u grožđicama štiti od osteoporoze i pozitivno djeluje u terapijama estrogenom kod žena u menopauzi. • KRUMPIR (421 mg) Krumpir je namirnica povoljna za prehranu osoba svih dobnih skupina - dragocjen je izvor energije i ugljikohidrata (škroba). Sadrži tvari koje odlično djeluju na ljudsko zdravlje te liječi bolesti nastale uslijed poremećene izmjene tvari (giht, reuma). U narodnoj medicini krumpir se upotrebljava kao pomoćno ljekovito sredstvo kod reumatizma, upale zglobova, glavobolje, visoke temperature, opekotina, ozeblina, u obliku kaše od oguljenoga, sirovog krumpira. Prilikom termičke obrade namirnica vitamin C se velikim dijelom razara, dok se u krumpiru gubi tek ako se kuha oguljen i narezan. Kada se krumpir kuha u kori, sačuvana je trećina vitamina C, a pečen u kori gubi ga neznatno. Vitamini i minerali nalaze se u kožici krumpira i neposredno ispod nje pa se preporuča guliti samo tanki sloj ili ga pripremati neoguljenog. • BANANE (360 mg) Zrele banane sadrže tvari koje djeluju na dva načina: aktiviraju epitelne stanice sluznice želuca tako da proizvode debeli zaštitni sloj sluzi koji predstavlja barijeru želučanoj kiselini i eliminiraju bakterije iz želuca (osobito Heliobacter pylori) za koje se pouzdano zna da uzrokuju nastanak čira. U jednoj od studija pokazalo se kako mješavina banane i mlijeka bitno smanjuje lučenje želučane kiseline. One su i dobar izvor pektina, topljivih vlakana, koji upijaju tekućinu te na taj način potpomažu normalnu peristaltiku probavnog kanala i olakšavaju izlučivanje stolice. Ujedno povećavaju sposobnost organizma da apsorbira kalcij, pa time ovo voće posredno pomaže usporavanju gubitka kalcija iz kostiju kod bolesti kao što je osteoporoza. • DINJA (320 mg) Dinja sadrži vitamine C i A koji djeluju kao antioksidansi, štiteći organizam od kardiovaskularnih bolesti i starenja; pospješuje rad bubrega, pomaže u uklanjanju štetnih tvari iz organizma i smanjuje visoki krvni tlak. Zbog biljnih vlakana ovo slatko voće također povoljno djeluje na probavu, pomaže u smanjenju tjelesne težine i kod nadimanja u trbuhu. Zbog visokog sadržaja beta-karotena dinja se ubraja među antikancerogenu hranu, a oblog od iscijeđenog soka dinje ili od naribane dinje služi za otklanjanje boli. • BROKULA (316 mg) Osim obilja hranjivih tvari, brokula sadrži i različite biološki aktivne sastojke (fitokemikalije), čija antioksidativna svojstva pozitivno utječu na zdravlje, smanjujući rizik obolijevanja od nekih oblika karcinoma i srčanih bolesti. Brokula je zahvaljujući svojem specifičnom sastavu postala žarištem znanstvenih istraživanja. Otkrilo se da sadrži aktivne tvari koje sadrže sumpor - indol karbinol i sulforafan. Sulforafan potiče prirodne obrambene mehanizme organizma u borbi protiv nekih vrsta karcinoma (želuca i debelog crijeva) te uništava bakteriju Helicobacter pylori koja može pridonijeti pojavi čira i karcinoma na želucu čak i kad je otporna na uobičajene antibiotike. Indol karbinol, pak, može napasti Herpes simplex vims i spriječiti faktore koji pomažu reprodukciji virusa. Kao odličan izvor vitamina C omogućuje zaštitu LDL kolesterola od oksidativnog oštećenja. Ima i važnu ulogu u zacjeljivanju rana te djeluje antialergijski, potiče formiranje žuči, pomaže u obrani od virusa i detoksikaciji organizma. Po djelotvornosti u liječenju i preventivi nekih vrsta karcinoma brokula je na prvome mjestu, a kako potiče stvaranje antitumorskih enzima, preporučuje se konzumirati je radi povećanja otpornosti organizma na tumore te kao pomoć u borbi protiv nekih vrsta tumora. Ipak, pripazite na vrijeme kuhanja brokule jer duljom se pripremom smanjuje sadržaj dragocjenih sastojaka te mijenjaju izgled, boja i tekstura. • GRAŠAK (244 mg) Grašak obiluje vitaminima, mineralima, odličan je izvor vlakana i hranjivih tvari koje mogu pomoći u očuvanju zdravlja. Održava zdravlje kostiju i srčano-krvožilnog sustava jer je izvrstan izvor vitamina K (24% preporučenog dnevnog unosa), koji aktivira osteokalcin koji pomaže ugradnji kalcija u kostima i održava normalno grušanje krvi. Dobar je izvor folne kiseline i vitamina B6. Ovi nutrijenti sprečavaju nakupljanje homocisteina koji narušava vezanje kolagena u kostima, što može uzrokovati osteoporozu, a pridonosi i aterosklerozi. Grašak također osigurava nutrijente koji pomažu u prevenciji od raka, primjerice vitamin C, koji je učinkovit i kao antioksidans. • RAJČICA (222 mg) Rajčica ne sadrži oksalnu kiselinu, pa u njoj mogu uživati i oboljeli od reume i upale zglobova. Ona povećava i izlučivanje vode iz organizma, dobro djeluje na srce i krvotok, regulira probavu i snizuje krvni tlak. Bogata je pektinima i mnogim organskim kiselinama koje potiču tek, aktiviraju probavne procese i sprječavaju negativno djelovanje bakterija. Likopen ima najjače antioksidativno djelovanje od svih karotenoida prisutnih u namirnicama, dvostruko snažnije od beta-karotena i deset puta snažnije od alfa-tokoferola u neutraliziranju slobodnih radikala. Smanjenje rizika oboljenja od karcinoma od 35% povezano je s konzumiranjem deset ili više serviranja proizvoda rajčice tjedno. Likopen u proizvodima rajčice ima mnogo veću iskoristivost nego u svježoj rajčici uz prisustvo masti, primjenu topline te količinu i prisustvo drugih karotenoida poput beta-karotena.

Jeste li znali?

Kalij regulira srčanu funkciju, smanjuje krvni tlak i potreban je za normalnu ravnotežu vode u organizmu. Esencijalan je za sintezu nukleinskih kiselina i proteina, kontrakciju mišića i rad živaca te provođenje živčanih signala, važan je za eliminaciju CO2 iz pluća te normalnu funkciju bubrega. Sudjeluje u pretvorbi glukoze u glikogen, te održavanju normalne acidobazne ravnoteže u oragnizmu. U većem dijelu tjelesnih procesa u kojima sudjeluje, kalij je u sprezi natrijem, i to u suprotnim ulogama. Manjak kalija izuzetno je rijedak kod zdravog organizma, zbog široke rasprostranjenosti ovog elementa u hrani. Nedostatak se javlja kod upotrebe diuretika, dugotrajnih proljeva i povraćanja, dok su simptomi nedostatka: slabost, anoreksija, mučnina, ravnodušnost, bojazan, pospanost i iritiranost.

U djetinjstvu naših mama i baka rogač je bio nezamjenjiva grickalica. Danas je ova zdrava mahuna rijetko prisutna u prehrani, a u dječjim rukama ju gotovo više i ne vidimo - mada je ta namirnica izuzetno ukusna i bogata kalcijem i vitaminima važnima za noramalan rast dječjeg organizma. Možda vas baš to ponuka da proširite repertoar jela koja pripremate sebi i svojim mališanima - pa isprobate neki od recepata koji vam preporučamo.

HRANA IZ BIBLIJSKIH VREMENA

Rogač je u ljudskoj prehrani prisutan više od 4000 godina. Najvjerojatnije je upravo rogač - hrana iz biblijskih vremena o kojoj se priča. Smatra se naime da se rogačem hranio Ivan Krstitelj pa odatle i potječe njemački naziv za rogač - Johannisbrot, što u prijevodu znači Ivanov kruh. U antičko doba sjemenke rogača služile su kao jedinica za mjeru vaganja zlata. Interesantno je naime da bez obzira na veličinu i uvjete čuvanja, sjemenke rogača uvijek imaju jednaku masu - od 0,18 grama. Jedna sjemenka je tako jednaka 1 karatu. Naziv karat kojega rabimo i danas za 0,18 grama zlata u stvari dolazi od keration, grčke riječi za zrno rogača. U terapijske svrhe ovu su namirnicu koristili još stari Egipćani. Ljepljiva svojstva rogača primjenjivali su u mumificiranju, a mahune i sjemenke stavljali u grobnice vladara kao izuzetnu dragocjenost. Starim Grcima i Rimljanima su kao lijek služili nezreli plodovi.

NAJSTARIJE POZNATO SLADILO

Rogač sadrži malo masti, bogat je pektinom, obiluje bjelančevinama i rijetko djeluje kao alergen. Kalorijska vrijednost mu je upola manja nego čokolade. U 100 grama praha rogača ima 222 kcal i 4,7 g bjelančevina, 91,5 g ugljikohidrata, 0,67 g masti te čak 41 g vlakana. Ugljikohidrati dakle čine 80% sastava rogača. No, on sadrži i zavidnu dozu vitamina - A, B1, B2, B3 i D - te značajne količine kalcija, fosfora, kalija, magnezija. U manjim količinama sadrži željezo, mangan, barij, bakar i nikal. Njegova prirodna slatkoća promovirala ga je u najranije vrste sladila, a danas rogač uglavnom koristimo kao zamjenu za kakao i čokoladu. Drugačijeg je okusa od čokolade, ali je zato po sastavu mnogo prihvatljiviji. U rogaču ima malo masti, ne sadrži kofein i teobromin, te rijetko djeluje kao alergen. Za razliku od čokolade ne sadrži feniletilamin, oksalnu kiselinu i stimulanse. Feniletilamin može potaknuti razvoj migrene, porast krvnog tlaka te šećera u krvi. Oksalna kiselina ometa apsorpciju kalcija i cinka, minerala koji su važni za zdrave kosti i kožu. Stoga je mljeveni rogač idealan za osobe koje pate od povišenog kolesterola i krvnog tlaka, migrene, tjeskobe ili imaju dijabetes. Zbog niskog glikemijskog indeksa (GI 15) rogač spada u poželjnu dijabetičku hranu, a radi velike količine vlakana, odnosno tanina saveznik je svih osoba koje imaju rijetku stolicu i probavne probleme.

KAO GRICKALICA ILI ČAJ

Tanini iz rogača sprečavaju rast i razvoj koli bakterija i istovremeno podupiru dobar sastav crijevne flore pa smirujuće djeluju na želučanu i crijevnu sluznicu. Rogač zato često koristimo za ublažavanje mučnina i proljeva, posebno kod djece. Bogat je izvor vitamina i minerala, naročito kalcija o kojemu trebamo voditi računa od najranijih dana pa do starosti budući da izgrađuje kosti. To je razlog zašto se nutricionisti zalažu da se rogač češće nađe u našoj prehrani. Za jelo obično koristimo osušenu mahunu, a od samljevenog rogača pripremamo čaj ili njime zamjenjujemo kakao. U prehrambenoj industriji je tražen uglavnom kao aditiv koji zgušnjava i stabiliza različite prehrambene proizvode.

ČAJ OD ROGAČA

Jednostavan je za pripremu, a djeca i svi članovi obitelji sa probavnim tegobama bit će vam zahvalni. PRIPREMA: Uzavrite 3 dl vode, dodajte 2 ravne čajne žlice praha rogača, pustite da ključa 2 do 3 minute. Skinite s vatre i još mlačni čaj procijedite kroz filter-papir kojega ste stavili na cjediljku. Nemojte dodavati šećer ili druge zaslađivače, ali možete dodati malo cimeta u prahu.

VRUĆI ROGAČ

Bolji i od čokolade! SASTOJCI: • 4 žlice rogača u prahu • 1 dl slatkog vrhnja • 1 dl mlijeka • 1 čajna žlica cimeta • zaslađivač po ukusu PRIPREMA: Sve sastojke polagano kuhajte na tihoj vatri 5 do 10 minuta, mješajući pjenjačom da se rogač potpuno otopi. Poslužite vruće.

Acai, akai ili asai bobice plod su jedne vrste palme. Dugo su bile obavijene velom tajne zbog činjenice da rastu isključivo u Brazilu, na posebnim palmama u prašumama Amazone. U tradicionalnoj brazilskoj medicini korištene su za dobivanje ulja koje se smatralo eliksirom za dijareju (proljev), čaj od korijena ove biljke koristio se kod žutice, a sok od bobica kod groznice. Iako bismo ih po okusu, boji i izgledu mogli uporediti s našim borovnicama, acai imaju čak sedam puta veću antioksidativnu aktivnost od borovnica! Prilikom proučavanja osobina i djelovanja antioksidanasa i raznih vrsta namirnica bogatim antioksidansima došlo se do zaključka da ove bobice imaju vrijednost iznad 1000 na karakterističnoj skali, što je uvjerljivo najviša koncentracija od svih oblika prirodne hrane na svijetu. Ujedno sadrže 19 vrsta aminokiselina kakvih ima u jajetu, masne kiseline kakvih ima u maslinovom ulju, te vlakna koja čine da imaju nisku energetsku (malo kalorija), a visoku nutritivnu vrijednost.

BOŽJI PLODOVI

Ako je suditi po sastavu, nije ni čudo što su acai berry, kako ih zovu s engleskoga govornog područja, dobile nazive "super hrana", "božiji plod" i "energetska bomba". Naime, ove tamne bobice sadrže vitamine C, Bl, B2, B3, E i A, proteine i minerale magnezij, kalcij, bakar, cink, kalij i željezo. U 100 g imaju 45 g vlakana, što je zaista specifično, jer nijedna druga voćka nije tako bogata vlaknima. Plod ove biljke ima brojne koristi: pomaže da se postigne zdrav san, oslobađa tijelo od toksina, regulira razinu šećera u krvi, održava razinu kolesterola u normalnim granicama, poboljšava vid i održava pravilno funkcioniranje cijelog tijela. Neka su istraživanja pokazala da acai mogu usporiti rast leukemije, spriječiti razvoj kroničnih oboljenja srca, krvožilnog sustava i dijabetesa. Kako su izuzetno jaki antioksidansi, često se može čuti da podmlađuju, pa se odnedavno ulje acai bobica koristi u kozmetičkim preparatima. Što je možda još važnije, ne pokazuju nikakve štetne efekte i nuspojave.

ZDRAVSTVENI BENEFITI

USPORAVANJE STARENJA

Antioksidansi kojima acai obiluju sprječavaju slobodne radikale na staničnoj razini da vrše razarajuća djelovanja, štite organizam od starenja, obnavljaju stanice koje pomažu da se sačuva koža i čine da ona uvijek izgleda dobro, čisto, da je zategnuta i sjaji se. Ublažavaju bore i umanjuju štetu prouzrokovanu prekomjernim sunčanjem, zagađenjem, pesticidima i pušenjem. Kožu održavaju svježom i mladom.

BOLJE PAMĆENJE I RASPOLOŽENJE

Poboljšavaju mentalne sposobnosti. Uslijed boljeg protoka krvi mozak funkcionira efikasnije, održava se endokrini balans, sprječava senilnost i depresija, te poboljšava raspoloženje. Acai povećavaju vašu izdržljivost za dnevne zadatke i podižu razinu energije, što je veliki plus ako ste pogođeni kroničnim umorom, od kojeg danas trpi većina ljudi.

REGENERACIJA MIŠIĆA

Visoka razina vitamina B, kao i aminokiselina u acai bobicama pomaže da mišići budu zdravi i da se pravilno razvijaju. Zato se posebno preporučuju onima koji su zainteresirani za mišićnu regeneraciju kod slučajeva hipertrofije, kao i osobama koje se bave body buildingom.

JAČANJE IMUNITETA

Uništavanjem štetnih entiteta u tijelu putem prirodnih antioksidansa, pomažu u borbi protiv raznih bolesti. Slobodni radikali uništavaju stanične membrane naših bijelih krvnih zrnaca i imunoglobina, koji imaju glavnu ulogu u borbi protiv bolesti. U prisustvu antocijana koji se dobija od acai bobica, krvne stanice su oslobođene slobodnih radikala u većoj mjeri, što im omogućava djelovanje na optimalan način.

PREVENCIJA BOLESTI SRCA

Plodovi acai sadrže mnogo esencijalnih masnih kiselina, kao što su omega 6, omega 3, omega 9 i fitosteroli. Proučavanja su pokazala da su ovi sastojci ključni u prevenciji srčanih oboljenja te mogu pomoći kod onih kojima je već dijagnosticirana neka vrsta ovakvih tegoba.

PROTIV ALZHEIMEROVE I PARKINSONOVE BOLESTI

Antioksidanti pozitivno djeluju ne samo u jačanju imuniteta i detoksikaciji, već i u tretiranju te prevenciji Alzheimerove, Parkinsonove bolesti, reumatoidnog artritisa i drugih neurodegenerativnih bolesti.

POSPJEŠAVANJE PROBAVE

Fibrozna, vlaknasta priroda acai bobica pomaže u probavi hrane tako što pospješuje oslobađanje od toksina, što omogućava da cjelokupan proces probave hrane prođe u najboljem mogućem redu.

SMANJENJE TJELESNE TEŽINE

Jednostavan razlog za efikasno djelovanje kod mršavljenja je taj što su acai bobice vlaknaste strukture, što doprinosi osjećaju sitosti i čini da potreba za unosom hrane bude smanjena. Esencijalne masne kiseline snižavaju glicerin i šećer u krvi te tako obuzdavaju apetit.

POJAČAVANJE SEKSUALNE ŽELJE

Acai bobice imaju reputaciju jačanja seksualne želje. Stabilnija razina kolesterola može pojačati proizvodnju testosterona i estrogena, koji su važni za održavanje libida.

SAVEZNICE PROTIV BOLESTI

Sveučilište na Floridi objavilo je istraživanje koje pokazuje da acai bobice u laboratorijskim testovima pokreću proces samouništenja do 86% stanica raka! Proučavanja su dokazala i kako sadrže ključne sastojke u prevenciji i liječenju srčanih oboljenja, zahvaljujući visokoj raini fenola, antioksidansa koji je 20 puta jači od C vitamina, a čak 50 puta jači od E vitamina. Nije zanemarljiv ni sadržaj vitamina A i C, B1 i B2, kalija, magnezija i željeza koji sprečavaju upale i daju vitalnost. Zato su acai bobice efikasne u borbi protiv kolesterola, pogotovo kod osoba starijih od 50 godina. Poznate su i kao odlično oruđe u borbi protiv stresa i depresije.

KAKO IH NABAVITI

Ako želite znati gdje kupiti acai bobice, možete ih probati nabaviti online u smrznutom obliku. Naime, ukoliko niste u posjeti regiji gdje rastu, ne možete ih probati svježe jer se, nakon što se uberu, moraju zamrznuti unutar 24 sata. Postoji osam vrsta acai bobica koje rastu u Srednjoj i Južnoj Americi, a pokrivaju područje od sjevernog Brazila do Perua. Ako ikada posjetite neka od tih mjesta, do acai bobica ćete doći vrlo jednostavno, posjetom nekih od lokalnih trgovina, dok ih u kafićima možete probati pomiješane u frapeu za doručak. Kod nas, pak, mnoge trgovine zdravom hranom nude razne proizvode od acai bobica, pa ih možete nabaviti u obliku koncentrata energetskih pića, u prahu i kapsulama. Svi se suplementi i dodaci prehrani prave od zamrznutih bobica. Međutim, važno je imati na umu da nisu svi acai proizvodi jednaki. Ako pogledate popis sastojaka, vidjet ćete kako mnogi proizvođači ovih dijetetskih proizvoda zapravo stavljaju vrlo malo acai bobica u proizvod, pa tako možete kupiti acai sok u kojemu je samo 15% acai bobica. Pa gdje onda kupiti acai bobice visoke kvalitete i pristupačne cijene, pitate se. Možda je ipak najbolje poigrati se malo na internetu i pronaći prozvod koji vam odgovara (primjerice, na e-Bayu) te ga potom preporučiti vašoj trgovini zdrave hrane da ga počne naručivati i uvede ga u redovnu prodaju.

Pšenica (Triticum vulgare) je od samih početaka pratilac i "pomagač" razvoja ljudske kulture. Prema pronađenim zapisima i nalazima utvrđeno je da je poznata više od 10 tisuća godina, kada je uzgajana u Iraku, Maloj Aziji, Kini i Egiptu. Prije oko 5 tisuća godina uzgaja se u Rusiji i istočnom dijelu Europe, da bi stari Rimljani širili njen uzgoj prema sjeveru Europe. Nakon otkrića Amerike i Australije počeo je uzgoj pšenice i na tim kontinentima. Naziv "pšenica" je, s malim modifikacijama, zajednički svim slavenskim jezicima. To ukazuje da se pšenica gajila u pradomovini Slavena. Riječ je o jednogodišnjoj biljci iz roda Triticum, fam. Gramineae, potfam. Hordeaceae - klasaste trave. Cvjeta u svibnju i lipnju, a zrnje sazrijeva od srpnja do kolovoza. Uzgaja se na različitim zemljištima, ali se visoka proizvodnja može ostvariti samo na najboljima. Najviše joj odgovaraju plodna, duboka i umjereno vlažna zemljišta blage reakcije, što mogu biti najbolja prirodna zemljišta ili slabija zemljišta oplemenjena određenim postupcima. Teška, zbijena i pretjerano vlažna zemljišta pšenica ne podnosi, ali ne uspijeva ni na pjeskovitom i suhom tlu. Dobro se prilagođava klimi i tlu te ih ima puno vrsta. Postoji ozima i jara pšenica. Jara pšenica ima znatno kraću vegetaciju od ozime pšenice, a otpornija je i na sušu i visoke temperature. Jara pšenica uzgaja se na većim, a ozima na manjim nadmorskim visinama. Područje Hrvatske pripada najpovoljnijoj zoni uzgoja pšenice, za vrhunsku proizvodnju.

DJELOTVORNE TVARI

Plod pšenice sastoji se uglavom od vode, škroba, šećera, masti, bjelančevina i minerala. U pšeničnom zrnu nalaze se i vitamini, vrlo značajni za ishranu ljudi i stoke, i to: karoten kao izvor vitamina A, vitamini B1 i B2, E, K i vitamin PP. Najviše vitamina ima u klici. U 1 kg pšeničnog kruha nalazi se 1300-2450 mg fosfora (što je više od dnevne potrebe čovjeka), 10 mg željeza i 140-260 mg kalcija.

Što je sve ljekovito?

• Cjelovita zrna • Napola polirana zrna • Brašno • Pahuljice • Zeleni sok pšeničnih trava • Pšenično posije • Pšenične klice • Ulje od pšeničnih kica • Pšenična kaša • Pšenični škrob CJELOVITA ILI INTEGRALNA znači da zrna nisu podvrgnuta nikakvoj obradi ni rafiniranju. Ponekad nisu sasvim cjelovita, nego samo napola prerađena, ali je još sačuvan dio vrijednih sastojaka. NAPOLA POLIRANA ZRNA oljuštena su i donekle osiromašena, ali nisu drugačije rafinirana kao što je to slučaj s ječmenom kašom. BRAŠNO: zrnje je mljeveno poslije pročišćavanja i ljuštenja čime je izgubljen dio vrijednih sastojaka. Postoji, doduše, i brašno od cjelovitog zrnja. Nudi se i instant za brzo pripremanje palente ili dječjih kašica nakon posebne obrade uz pomoć prirodnih enzima. PAHULJICE: žitarice se prešaju između dva valjka na visokoj temperaturi pa se škrob gotovo do kraja skuha. Tako su priređene žitarice odmah jestive za razliku od sirovog zrnja.

Ljekovito djelovanje

Žitarice daju organizmu energiju koja se oslobađa polako pa dugo ostajemo siti. Izvrsne su za sportaše i osobe koje intenzivno uče (posebno se preporučuju za međuobroke, kada nas iznenada uhvati glad, umjesto slatkiša). Pšenica je bogata hranjivim tvarima. Za zdravlje su posebno važni vitamini skupine B koji izvrsno djeluju na živčani sustav. To su minerali i oligoelementi, nužni za jačanje otpornosti organizma i sprječavanje bolesti srca i krvožilnog sustava. Žitarice povećavaju udjel ugljikohidrata i time uspostavljaju bolju ravnotežu u prehrani. Prema mišljenju stručnjaka, barem 60% kalorija trebali bi dobivati iz ugljikohidrata (najviše u obliku škroba iz žitarica) kako bismo smanjili količinu namirnica s mnogo masnoća i bjelančevina. Osim za hranu, pšenica se koristi i za njegu kože i kose; ulje od pšeničnih klica, razne kreme koje pomažu u njezi kože kao i za liječenje ekcema, lišaja i alergijskih osipa. Pripravci od pšenice koriste se i u liječenju plućnih bolesti, gastritisa, hemeroida, noćnog mokrenja, loše probave, rahitisa, živaca i dr.

PŠENIČNO BRAŠNO

Naše moderno brašno, kemijski izbijeljeno u snježnobijelu boju, u kojemu nema vitaminskih i mineralnih tvari, iz kojega su izvučene sve primjese koje pospješuju probavu, nije proizvod s kojim bismo se trebali ponositi. Glasoviti narodni liječnici i istraživači ishrane vide već posljedice te tako protuprirodne djelatnosti i dižu svoj glas upozoravajući na štetnost. Neophodno je da čovjek uživa kruh iz cijelog zrna, koji sadrži ne samo unutrašnjost zrna nego i ovojne slojeve zrna - mekinje i posije. Kršenje osnovnih prirodnih zakona dovelo je do toga da gotovo 80% današnje generacije nema više zdrave zube, da je gotovo 70% opterećeno prekomjernom količinom želučane kiseline, čirevima na želucu, začepljenošću i oboljenjima najteže prirode u izmjeni tvari.

KRUH OD INTEGRALNE PŠENICE

SASTOJCI: • 500 g pšeničnog brašna od integralnog zrna • šalica toplog mlijeka • paketić suhog kvasca • žličica meda • žličica ulja • 1/2 žličice soli PRIPREMA: Najprije pomiješajte mlijeko, med i kvasac i ostavite nekoliko minuta stajati. Potom pomiješajte s uljem, solju i brašnom i umijesite tijesto na dasci dobro posutoj brašnom. Na kraju, tijesto još jednom istucite i oblikujte kruh ili tijesto stavite u nauljeni oblik. S gornje strane premažite uljem. Neka se pokriveno još malo diže na toplom mjestu, a potom pecite na 200-250 stupnjeva C.

RIŽOTO OD PŠENICE

SASTOJCI: • 100 g pšenice • 1 manja tikvica, šalica rikole • 1 crvena paprika - kockice • malo parmezana • kocka za uhu ili temeljac PRIPREMA: Pšenicu kuhajte u temeljcu ili s kockom, a zadnjih 5 minuta dodajte tikvicu narezanu na kockice. Ohladite. U zdjeli pomiješajte sve sastojke, začinite solju, paprom, maslinovim uljem i limunovim sokom. Pospite parmezanom.

LJEKOVITI PRIPRAVCI

KRONIČNI GASTRITIS, HEMEROIDI: Držati dijetalnu ishranu i jesti kuhanu pšenicu s mlijekom. Uzeti 0,3 kg pšenice i dobro je očistiti. Naliti vode u visini dva prsta iznad pšenice i kuhati. Kad voda proključa, naliti drugu vodu opet dva prsta iznad pšenice. Kad i ova voda iskuha, dodati još jednom vodu te kad i ova iskuha svako bi zrno pšenice moralo biti raskuhano. Uzeti kutljaču i staviti tako skuhanu pšenicu u 3 dl mlijeka. To pojesti prije doručka, ručka i večere. Ovakva terapija s pšenicom (samo da nije bijela) vrlo je korisna. TVRDE DOJKE PRI DOJENJU: 2 šake mekinja pšenice kuhati na laganoj vatri 1 sat u 2 litre vode. Kad je kuhano, dodati šaku sitno isjeckanog lista i cvijeta podbijela (Tussilago farfara) i lista ranjenika (Betonica officinalis). Ostaviti poklopljeno dva sata. Procijediti, staviti dio gustiša na lanenu krpu i priviti na dojke. Oblog držati 3 puta dnevno po 2 sata. Namakati svakih 30 minuta procijeđenom tekućinom. Nakon skidanja obloga obrisati bolna mjesta procijeđenim čajem. OBOLJENJA BUBREGA: Jesti kuhanu pšenicu sa 2 dl prokuhanog mlijeka zaslađenog šećerom. SRČANA OBOLJENJA: Kuhana pšenica s mlijekom preporučuje se i u dijeti kod srčanih oboljenja. Također se preporuča konzumiranje dvopeka ili jučerašnjeg kruha. BOL U LAKTU: Za bol u laktu uzeti 3 šake mekinja i kuhati u 1,5 1 vode. Kad se stvori kaša, staviti je na lanenu krpu dok je još topla priviti je na lakat. Oblog stavljati prije spavanja i držati ga cijelu noć. Ujutro skinuti oblog, oprati lakat mlakom vodom i namazati maslinovim uljem. Obloge upotrebljavati sve dok bolovi ne prestanu. DIJABETES: Osobe oboljele od dijabetesa trebale bi u svojoj ishrani koristiti kruh od cjelovitog zma, od crnog brašna, mekinje, te tjesteninu od brašna cjelovitog zrna.

Netko ga voli, a netko nikako da se navikne na njegov osebujan okus — uglavnom bučino ulje nikog ne ostavlja ravnodušnim. Nedostatak mu eventualno može biti cijena, a inače je bučno ulje — čisto zdravlje! Bučine koštice, bolje rečeno sjemenke iz bučinog ploda su izdašna i zdrava hrana. Osim kalorijske vrijednosti (zbog značajnog prisustva ulja) te su sjemenke poznate i hvaljene zbog toga što sadrže neke minerale i zaštitne tvari (antioksidanse). Osušeno bučino sjeme (koštice) sadrži prosječno od 18-20% tamnosmeđeg ulja specifičnog mirisa i okusa koje se dobiva hladnim prešanjem. Između ostalog, istraživanja su pokazala da koštice mogu biti vrlo korisne u sprečavanju raka prostate i jajnika.

Zašto je zdravo?

Koštice sadrže 30-40% proteina, te izuzetno povoljan odnos zasićenih i nezasićenih masnoća, a osobito mononezasićene oleinske kiseline čije nam je blagotvorno djelovanje na zdravlje dobro poznato i iz maslinova ulja. Nezasićenih masnoća ima 35-40% u odnosu na ukupne masnoće, a u tome oleinska kiselina predstavlja prosječno 30%. U bučinim sjemenkama ima samo 5-9% ugljikohidrata i oko 20% vlaknaste strukture. Bučino ulje je bogato manganom, selenom, željezom te vitaminima E i D. Treba znati kako potpomaže i stvaranje serotonina koji je važan regulator dobrog raspoloženja, a bučine koštice odnosno bučino ulje sadrži i obilje E vitamina. Prisutna oleinska kiselina pomaže u snižavanju "lošeg" LDL kolesterola, a glutaminska kiselina služi u tijelu za sintezu gama-amino-maslačne kiseline (GABA) koja je važna u prevenciji stresnog stanja. Osim toga oleinska kiselina važan je dio mediteranske prehrane koja služi u sprečavanju kardiovaskularnih bolesti.

Kako se dobiva?

Mnogi stručnjaci bučine koštice po sadržaju mikrominerala uspoređuju s orasima što nije daleko od istine. U bučinom ulju nema nikakvih dodataka niti naknadne industrijske obrade. Popečene koštice buče pripremaju se zagrijavanjem na temperaturi od 75°C u trajanju od 15-20 minuta. Nakon toga koštice dobivaju posebnu aromu. Zanimljiva stvar se događa i s karotenoidima kada se bučine koštice prepeku. Ne samo da se aroma značajno poboljša, već se sadržaj karotenoida poveća. Ako se tako popečene bučine koštice mljevenjem pretvore u brašno, dobiva se zapravo zdravi dodatak prehrani koji se može staviti u različite namirnice, a posebno u pecivo i kruh. Takvim dodatkom njihova hranjiva vrijednost se značajno povećava. Od pamtivijeka se smatralo da bučine koštice sadrže neke tvari kojima se mogu istjerati crijevni paraziti kao što je primjerice trakavica, zatim da su korisne za liječenje zatvora (konstipacije) i upale debelog crijeva (kolitisa). Pokazalo se i da bučine koštice pomažu kod zacjeljivanja dubljih povreda na kostima i zglobovima.

Kako ga koristiti?

Bučino ulje se najčešće koristi za pripremu salata, a na taj način ga je i najzdravije koristiti. Kada se kuha na bučinom ulju, mnogi zaštitni čimbenici mogu izgubiti na vrijednosti, ali dragocjena oleinska kiselina i njeno blagotvorno djelovanje na organizam ostaje. Sjemenke buče se koriste za grickanje (pržene sjemenke s ljuskom) te kao sirovina za različite proizvode u farmaceutskoj i kemijskoj industriji. Uljane pogače koje ostaju nakon prešanja sjemenki buče golice sadrže 57-60% bjelančevina, a koriste se kao koncentrirano krmivo, mamci pri pecanju riba i dr. Meso ploda buče može se koristiti za proizvodnju kašice za djecu, dodatak za kruh, kolače, pekmeze, biosokove, džemove i dr.

Rast bez pesticida

Buča je jedna od rijetkih kultura koja se može uzgajati bez ili s minimalnom primjenom pesticida i mineralnih gnojiva te sve više postaje zanimljiva ne samo s ekonomskog, već i ekološkog stajališta. Buča iznimno dobro reagira na organska gnojiva, a vrlo je pogodna za izmjenu u plodoredu, što je čini pogodnom za ekološku proizvodnju. Za dobar rast i razvoj buča potreban je otvoreni, od vjetra zaštićen položaj zemljišta, dovoljno vlage, topline i svjetlosti. Buče su vrlo osjetljive na niske temperature. Prestaju rasti pri temperaturi od 6-7°C, a smrzavaju se na -1°C. Najviše vode buče trebaju u fazi intenzivnog rasta, tj. 35 do 45 dana nakon nicanja. Buče vrlo dobro uspijevaju na humusnim, prozračnim, pjeskovito-ilovastim do ilovasto-pjeskovitim terenima.

Šipak sazrijeva od početka rujna do sredine studenoga, stoga je jesen pravo vrijeme za prikupljanje ovih visokovrijednih crvenih plodova. Bobice biljke koju još nazivaju divljom ružom, sadrže više vitamina C nego limun, naranča i paprika zajedno. Vrijednost šipka postala je još značajnija kad je dokazano da se sadržaj vitamina C kuhanjem ne smanjuje, nego po nekima čak i povećava. Ipak, utvrđeno je da količina vitamina C ne ostaje dugo stalna, nego se nakon jednogodišnjeg stajanja i najbolje čuvanih plodova, smanjuje na samo jednu četvrtinu od prvotne količine.

Gdje ga pronaći?

Šipak raste uz živice i plotove, uz putove, uz rubove šuma, po pašnjacima i kršu, te u vrtovima. Riječ je o grmu oko 2 metra visokom i trnovitom. Listovi su mu jajoliki, oštro nazubljeni, na peteljkama, naizmjenični, te neparno perasti. Cvjetovi su veliki, bijelo-ružičaste boje. Plod šipka je jajolika crvena boba, slatkokisela okusa, te imaju mnoštvo dlaka. Šipak cvate u lipnju i srpnju, a tada se i beru cvjetovi. Plodovi se, pak, beru u jesen. Valja obratiti pažnju na to da se uberu plodovi dok su još nepotpuno zreli, ali isto tako valja obratiti pažnju da se ne uberu nezreli, tvrdi i zeleni plodovi, te prezreli modro crveni i mekani plodovi koji nisu ljekoviti. Plod se bere po suhom i lijepom vremenu i odmah se prerađuje ili suši. Plod nakon berbe morate očistiti od ostatka cvijeta, zatim ga prerezati na polovice, te ih očistiti od dlačica i sjemenki, a nakon toga se stavljaju sušiti na temperaturu od oko 40°C. Nakon što se plodovi posuše, možete ih i usitniti. Osušeni plodovi potamne, ali ako su pregorjeli onda ih uklonite jer moraju ipak zadržati malo svoje crvenkaste boje.

Čuvanje čaja od šipka

Čuvanje čaja vrlo je bitno kako bi on zadržao svoja ljekovita svojstva i okus. Čaj od šipka čuvajte na hladnom, suhome i tamnom mjestu gdje nema vlage i jakih mirisa, te u dobro zatvorenoj ambalaži da nema prevelikog doticaja sa zrakom. Za to se preporučaju posude od stakla, porculana ili limene kutije.

Borac protiv gripe i prehlade

Šipak se sastoji od: natrija, tanina, flavonoida, mnogo vitamina P, vitamina K, oko 1600 mg % vitamina C, oko 12-18 mg % vitamina A, oko 0,02 mg % vitamina B2, vitamina B1, 3% jabučne i limunove kiseline, masnog ulja i eteričnog ulja, 15% šećera, 10% pektina, vanilina i dekstrina. Stoga se može ustvrditi kako šipak blagotvorno djeluje na probavni trakt te je odličan u liječenju mnogih oboljenja, dok je u prevenciji nezamjenjiv. Redovna upotreba čajeva od njegovih crvenih bobica osigurava organizmu optimalnu količinu vitamina C koja će spriječiti zimske prehlade i infekcije. Čajevi od šipka najefikasniji su i najjeftiniji način da za vrijeme dugih zimskih mjeseci u organizam unesete dovoljno askorbinske kiseline i time ga učinite otpornijim na prehladu i gripu koje haraju u to doba godine. Čaj od šipka je jedan izuzetno ljekovit napitak.

Ljekovitost čaja od šipka

• Unos čaja od šipka smanjuje razinu slobodnih radikala. • Zbog antiupalnih svojstava pomaže kod infekcije mokraćnog sustava, čisti dišne putove i olakšava disanje (čisti sluz iz dišnih putova). • Izuzetno je dobar kod sprečavanja prehlada i raznoraznih virusnih infekcija (ovo svojstvo može zahvaliti izuzetnom bogatstvu vitamina). • Sprječava starenje tkiva i stanica, te pomaže kod obnove stanica. Stimulira mokrenje. • Sadrži polifenole koji štite od raka i kardiovaskularnih bolesti, te poboljšavaju cirkulaciju. • Pročišćava krv, pomaže kod mučnine. • Blago snižava krvne žile, pomaže kod dizenterije. • Pomaže kod padavice i kamenca u bubrezima i mokraćnom mjehuru. • Izuzetno je dobar za kožu, mišiće i kosti. • Pomaže kod probavnih tegoba i proljeva. • Sprječava bolove zubi. • Pomaže kod detoksikacije organizma. • Djeluje umirujuće, te sprječava stres. • Povećava imunitet cijelog organizma. • Jača, osvježava i povećava energiju.

Priprema čaja od šipka

Čaj od šipka može se praviti od plodova, sjemena, cvjetnih latica i od koštica. Naravno, ljekovita svojstva čaja ovise o ovome, ali i o načinu pripreme. Klasični način pripreme čaja od šipka: Kuhajte 0,2 litre vode dok ne zavre. Stavite 1 žličicu u jednu šalicu. Ulijte vodu u šalicu. Ostavite šalicu da stoji 5-10 minuta. Procjedite čaj. Nakon toga možete početi uživati u ispijanju ovoga izuzetno ugodnoga okusa, mirisa, te nadasve zdravog napitka. Čaj za blago sužavanje krvnih žila preporuča se tuberkuloznima i onima s upalom pluća, te u slučaju napada žučnih kamenaca, kada dobro djeluje ako se pije topao.

Vino od šipka

Za pripremu šipkovog vina potrebno je 3 kg ploda, 4 litre prekuhane vode i 2 kg šećera. Plodovi šipka se operu, očiste od peteljki, po duljini razrežu i stave u posudu sa širokim otvorom. Iz vode i šećera pripremi se šećerna otopina, i čim se izbistri, nalije se na plodove. Posuda se zatvori čepom za vrenje ili lanenom krpom te se sadržaj prepusti vrenju na toplom mjestu. Nakon potpunog vrenja, tako dobiveno vino se procijedi i napuni u boce te čuva dobro začepljeno, najbolje u hladnom podrumu.

Za miran i dubok san

• Kuhajte 2 dl vode dok ne postane kipuća. Poparite 1 veliku žlicu cvijeta kipućom vodom. Ostavite 5 minuta. Nakon toga procijedite. Zasladite medom i pijte triput dnevno po 1 šalicu. • Kuhajte 1 veliku žlicu zdrobljenog šipka 5 minuta u 3 dl vode. Dodajte 3-4 lista paprene metvice. Poklopite i ostavite 2 sata. Nakon toga procijedite. Zasladite medom. Taj se čaj pije tijekom dana umjesto vode, a osobito prije spavanja. Srčani bolesnici ne trebaju pretjerivati kod uzimanja čaja od šipka jer kod većih količina može doći do tegoba sa srcem ili drugih neželjenih posljedica.

DŽEMOVI, ŽELEI, MARMELADE...

Šipak se upotrebljava za pripremu čajeva, džemova, želea, sirupa, marmelade i juha (u Švedskoj vrlo popularno nacionalno jelo, juha nyponsoppa), osvježavajućih pića (nama dobro poznata Cockta) te alkoholnih pića (tradicionalno mađarsko piće Palinka) i vina.

Vitamini K i E manje su spominjani od sveprisutnih B kompleksa, A i C vitamina, no njihova uloga u organizmu vrlo je velika i nezamjenjva: vitamin K čuva čvrstoću naših kostiju te je zadužen za zgrušavanje krvi, dok je vitamin E naš najbolji saveznik protiv ateroskleroze i moždanog udara!

Vitamin K

Prosječnom čovjeku vjerojatno je teško zamisliti da mali list salate predstavlja tako moćnu osnovu za čvrstu koštanu strukturu našega tijela. Ako mislite da su kostima potrebni samo minerali poput kalcija i magnezija, varate se. Činjenica je da vitamin K, koji je sadržan u listovima salate, spada u najvažnije čimbenike za stavranje zdrave koštane osnove i ima posebno značenje za nakupljanje kalcija u kostma. Kao i vitamin D, koji je također aktivan pri razmjeni tvari u kostima, i on je topljiv u mastima. No u usporedbi s vitaminima A i D, ne može doći do predoziranja vitaminom K. Izuzetak su pacijenti koji uzimaju lijekove za sprečavanje zgrušavanja krvi. Naime, vitamin K poznat je kao koagulacijski (od tuda i ono K u nazivu), odnosno antihemoragični vitamin, jer ima važnu ulogu u zgrušavanju krvi. Nedostatak ovog vitamina može rezultirati raznim hemoragičnim bolestima. Jedan od najčeščih uzroka manjka vitamina K u organizmu je nesposobnost jetre za sekreciju žuči u gastrointestinalni sustav, jer kod nedostatka žuči nema adekvatne digestije i apsorpcije masti, pa se zato smanuje i apsorpcija vitamina K. Zato se vitamin K daje injekcijom svim pacijentima s bolesnom jetrom ili začepljenim žučnim kanalima prije izvođenja kirurške intervencije.

Zašto vegetarijanci imaju čvrste kosti?

Jeste li znali da vegetarijanci u starosti imaju znatno čvršće kosti nego drugi ljudi? Do prije desetak godina znanstvenicima je to bila velika zagonetka. Strogi vegetarijanci - vegani - ne jedu mliječne proizvode, koji su glavni izvor kalcija u našoj prehrani. Tek prije nekoliko godina postalo je jasno kako razlog čvrstoće njihovih kostiju leži u obilju vitamina K. Kod oboljelih od osteoporoze utvrđeno je da jedu premalo povrća i da im je niska koncentracija vitamina K. On je pak zadužen da se kalcij spoji s proteinom osteokalcinom i tako se taloži u kostima. Bez vitamina K osteokalcin ne može nataložiti kalcij u kostima!

Prevenira osteoporozu

Vegetarijanci imaju znatno manju potrebu za kalcijem budući da unose puno vitamina K jedući zeleno lisnato povrće. Iskorištenost kalcija optimalna je jer se uz pomoć vitamina K dobro taloži u kostima. Žene koje uzimaju dovoljno vitamina K (više od 100 mikrograma dnevno) imaju 30% manji rizik oboljenja od osteoporoze. Stoga stručnjaci za zdrave kosti preporučuju zeleno lisnato povrće i salate. Otprilike 100 mikrograma vitamina K sadržano je u dvjema žlicama brokule ili u 100 grama zelene salate.

Dvije glavne uloge

Dugo se vjerovalo da je vitamin K zadužen samo za zgrušavanje krvi. Ali na primjeru koštane razmjene materija pokazuje se da priroda, kada već na raspolaganju ima molekulu kao što je vitamin K, to nikada ne koristi samo za jednu svrhu. Iznova ćete ustanoviti kako hranjive tvari surađuju kao složeni mehanizam. U izgradnji kostiju to su: kalcij, magnezij, cink, mangan, vitamin D, vitamin K i vitamin B6. Hranjiva i besprijekorna prehrana optimalno kombinira sve te tvari.

Pomaže pri zacjeljivanju rana

Vitamin K zadužen je za zgrušavanje krvi. Ako ste se ozljedili, uravnotežen sustav neurotransmitera pobrinut će se da se krv spoji s proteinom i tako zatvori ranu. S obzirom da se malo vitamina K stvara i u crijevima, ovaj mehanizam uglavnom besprijekorno funkcionira. Izuzetak su novorođene bebe, koje u prvim tjednima nemaju bakterije u crijevima za izgradnju vitamina K. Zbog toga se za novorođenčad preporuča preventivno uzimanje vitamina K koji će ih štititi od iznenadnih krvarenja. [color-box]SPAS ZA ŽENE! Puno žena žali se na preobilna krvarenja tijekom mjesečnice. Vitamin K može pomoći da se bržim zgrušavanjem krvarenja smanje. Tablete s klorofilom, tj. zelenom bojom biljaka, u koncentriranom obliku sadrže vitamin K ali ne uzimajte sintetski vitamin K. Radije u prehranu uvrstite namirnice bogate ovim vitaminom, kao što su: kiseli kupus, brokula, peršin, prokulica, zelena satata, špinat, kopriva, rajčica, grašak, soja, mrkva, krumpir, biljna ulja, riblje ulje, mlijeko, sir i alge. I imajte na umu: što je povrće zelenije - to je bogatije vitaminom K.[/color-box]

Jeste li dobro opskrbljeni vitaminom K

Ako imate koji od navedenih simptoma, možda patite od nedostatka vitamina K: ❖ duga krvarenja pri ozljedama ❖ jaka krvarenja kod mjesečnice u žena ❖ sklonost krvarenju iz nosa

Vitamin E

Sve stanice ljudskoga tijela omeđene su membranama u čijoj strukturi dominiraju masnoće, pa nije teško shvatiti što znači zaštita tih membrana. Kompletna komunikacija odvija se preko njihovih površina, one su dakle izložene promjenama, a najviše procesu oksidacije. Stanice moždane mase, koje kontroliraju cijeli sustav, sadrže preko 60% masnoće. Njihova zaštita predstavlja pripremu za stare dane, a moguće i odlaganje procesa starenja. Poznato je nadalje da se (osim unošenja masnom hranom) kolesterol stvara i u organizmu. Sprječavanje oksidacije tog kolesterola ključno je za rješavanje problema začepljenja krvnih žilica u srcu i mozgu, jer se upravo oksidirani LDL kolesterol taloži na kritičnim mjestima (vratne žile, žile u preponama, srčani mišić).

Stabilne nezasićene masti

Vitamin E u biljkama i nezasićene masti uvijek djeluju zajedno. Proizvode se u velikim količinama u uljanim klicama i sjemenkama, posebno u pšeničnim klicama i suncokretovim sjemenkama. Posebice se nezasićene masti (masne kiseline) koriste za izgradnju staničnih stijenki novih biljaka. Slobodni radikali lako napadaju nezasićene masne kiseline, oksidiraju ih i uništavaju zbog njihove kemijske strukture. Zato se ulja, koja sadržavaju veliki udio nezasićenih masti, zgrušavaju ako stoje otvorena na zraku i osvjetljenim mjestima. Vitamin E štiti masti da se ne pokvare tako što odbija velik broj slobodnih radikala prije nego što oni dođu do masnih kiselina. S druge strane, ako jedete previše masnoća životinjskog podrijetla, a premalo biljnih masnoća, vaše će stanice imati tako čvrste stijenke kroz koje je gotovo nemoguć prolaz hranjivih tvari.

Najbolji saveznik protiv ateroskleroze

Dvije velike studije nedvosmisleno su pokazale da muškarci i žene koji su suplementirali svoju prehranu s najmanje 100 IJ vitamina E tijekom dvije godine imaju smanjen rizik od bolesti srca i krvnih žila za 37-41%. U istraživanju je potvrđeno da se taj rizik smanjuje za 77% ako se količina konzumiranog vitamina E podigne na 400-800 IJ. Najvažnija je njegova zaštitna uloga, ali to nije ni izdaleka sve. Sprječavajući oksidaciju LDL kolesterola, E vitamin direktno sprječava pojavu ateroskleroze (ovapnjenje žila) ako je bolest već nastala, njezino rapidno nastavljanje. Blokirajući slobodne radikale u tijelu predstavlja obranu od UV i kozmičkog zračenja, radioaktivnosti slabog intenziteta i od stresa. No, tiho djelovanje E vitamina dolazi kasnije, a događa se dugoročno, i to tako da se osjećate bolje, imate jači imunitet, bolje podnosite napore, bolje ste raspoloženi i jednostavno bolje funkcionirate.

Eliksir za mlade krvne žile

Kako bi vam kroz krvne žile do mozga protjecao kisik i hranjive tvari, oni moraju biti prohodni i elastični. Vitamin E će vaše krvne žile održati mladima. Najčešći znaci starenja krvnih žila su začepljenje i nakupljanje masti na stijenkama, poroznost i visok krvni tlak. Tek kada se začepe važne krvne žile, zamijetit ćete da nešto nije u redu. No, održavanje krvnih žila je jednostavno: u prehranu uvrstite ulje pšeničnih klica, orahe i sjemenke, biljna ulja, žumanjak jajeta i zeleno lisnato povrće. Međutim, ni jedan od ovih izvora ne može osigurati povećane dnevne doze koje su ovdje spomenute kao zaštitne. Stoga je najbolje uzeti suplemente. Iako vitamin E nije lijek, djelovanje mu je dragocjenije od bilo kojeg lijeka. Lista stanja kod kojih pomaže dijeli se na: "primarno" (ateroskleroza, dijabetes, hiperlipidemija, imunitet starijih osoba, ozljede, osobito opekotine) i "sekundarno (Alzheimerova bolest, angina, oporavak nakon treninga, bronhitis).

Zašto nam treba toliko vitamina E

Odgovor je jednostavan: jedemo dvostruko više masti nego spiljski ljudi. Kobasice, sir, prženo i pečeno meso tovljenih životinja - unos ovih masnih namirnica evolucija nije predvidjela. Kako bi se sve te masti prenijele kroz naše krvne žile, potrebno nam je puno više vitamina E, budući da ga u siru, kobasicama i svim drugim masnim namirnicama - nema. Rizičnoj skupini s mogućim manjkom vitamina E pripadate ako: ste stariji od 65 godina, pušite, imate povišenu razinu masti u krvi, patite od bolesti srca, žučnog mjehura i gušterače, imate rak, dijabetičar ste, trudni ste ili uzimate kontracepcijske tablete.

(Ginkgo biloba) DRUGI NAZIVI: Dvorežnjasti ginko, japanska lijeska. Inače za drvo ginka postoje u Europi razni nazivi i sinonimi. Neki u prijevodu znače: slonovo drvo, stablo života, djevojačka kosa, vilina kosa, stablo hrama, srebrna marelica, stablo djed-unuk. OPIS BILJKE: Ginko je najstarija biljka na Zemlji. Pojedini primjerci žive i do tisuću godina. Tijekom milijuna godina ovo je drvo razvilo snažan imunitet. To je dvodomno listopadno drvo (postoje muške i ženske biljke) osnovnih karakteristika da ima lepezasto svilenkasto lišće na dugim stapkama, a sjeme (koštica) je obavijeno mesnatim ovojem poput šljive ili višnje. Ginko se ubraja u prijelaznu kariku između golosjemenjača i kritosjemenjača ali obično ga se uvršćuje u četinjače. Smatra se najvitalnijom biljnom vrstom na svijetu: zadivljuje svojom otpornošću na otrove iz okoline (preživi sva moguća zagađenja uključujuči i atomsku bombu!) i zato je u velikim gradovima sve češće stablo u uličnim drvoredima. Stablo dosegne visinu i preko 30 metara, a promjer stabla zabilježen je i preko 9 metara. Naime, do oko stotinjak godina starosti stablo raste simetrično i okruglo, dok se kasnije izvija i nema pravilan već izobličen oblik. Jezgra koštice, kada se osuši, bijele je boje i tvrda, a okus sličan bademu. RASPROSTRANJENOST: Postojbina mu je u jugoistočnoj Kini, odakle se rasprostranio po čitavom svijetu. UPOTREBA: Lišće i sjeme već se stoljećima koriste u staroj kineskoj medicini, prvenstveno za liječenje astme, bolesti bronhija i pluća, kao i za poboljšanje periferne i moždane cirkulacije krvi. Suvremena medicina prihvaća preventivno i ljekovito djelovanje ginka. Važno je napomenuti da je ginko najšire korišten prirodni preparat današnjice. LJEKOVITI DIO BILJKE: list, koštica, korijen, kora. LJEKOVITO DJELOVANJE: Ljekovito, antioksidativno djelovanje ginka povezuje se uglavnom s visokim koncentracijama flavonoida. Ginko pospješuje cirkulaciju i općenito čini organizam zdravijim. Poboljšava memoriju i druge moždane aktivnosti, djeluje blago antidepresivno, anksiolitički i koristan je za osobe koje pate od migrena. Olakšava tegobe kod astme, alergia, Alzheimerove bolesti, kao i kod kardiovaskularnih bolesti. U krvnim žilama deluje antiagregacijski - sprječava trombozu. Regulira povišeni kao i sniženi krvni tlak. Poželjno ga je koristiti ako postoje problemi s jetrom ili bubrezima, raznim upalama, impotencijom, zujanjem u ušima, slabijim sluhom usljed starosti, slabljenjem vida, vrtoglavicama i hemoroidima. Pospješuje iskorištavanje glukoze, pa je koristan i za dijabetičare. Smanjuje neugodnosti vezane za proces starenja, povećava radne sposobnosti, ubrzava zarastanje rana i olakšava oporavak od upala vena. UPOZORENJE: Ne koristite ovu biljku ako ste podložni jakim krvarenjima; ne kombinirajte je s lijekovima koji sprečavaju zgrušavanje krvi niti onima koji se koriste za probleme sa srcem; lijekovima protiv epilepsije, tjeskobe i depresije, jer ginko može smanjiti ili pojačati njihovo djelovanje. UPOTREBA: Koristite suhi ekstrakt koji sadrži 24% ginkoflavonoglikozida i oko 6% terpena. Uzimajte otprilike 120 mg dnevno u razdoblju ne duljem od tri mjeseca. Ako je potrebno, možete popiti još jednu kuru nakon tri tjedna stanke. U KUHINJI: U Japanu, Kini i Koreji se pržene sjemenke smatraju specijalitetom - bogate su ugljikohidratima i jestive poput badema ili lješnjaka.

(Ricinus Communis) OPIS BILJKE: Jednogodišnja do dvogodišnja biljka s jako razvijenim ograncima koji narastu i do 1,5 m. Listovi su veliki i krpasti, cvjetovi jednospolni, neugledni, a razvijaju se u prostranim cvatovima. Plod je bodljikavi tobolac s tri sjemenke. Sjemenke imaju tvrdu i glatku pjegavu lupinu. Cijela biljka je otrovna. Bez naročitog je mirisa, a sjemenke su ugodna okusa. STANIŠTE I UZGOJ: Uzgaja se plantažno, a može se naći i u poludivljem obliku u prirodi. VRIJEME CVATNJE: Od lipnja do srpnja. LJEKOVITI DIO BILJKE: Prikuplja se sjeme od kojega se hladnim prešanjem dobiva ulje. Ulje nije otrovno i ljekovito je, ali ostatak sjemena tzv. uljni kolač, jeste otrovan jer sadrži ricin koji je jak otrov. Mogu se brati listovi i korijen kojeg sušimo na toplom mjestu. LJEKOVITO DJELOVANJE: U pučkoj medicini ricinus je, odnosno ricinusovo ulje, tradicionalno sredstvo u liječenju zatvora i tegoba crijeva, hemeroida, analnih fistula, polipa u crijevima, katara želuca i crijeva, te protiv crijevnih nametnika. Koristi se također u klizmi koja se daje u liječenju raznih bolesti, prije ili poslije operacije. Koristi se u liječenju kožnih bolesti i raznih kožnih nečistoća, te bora na licu i bradavica; kod grčeva, otečene jetre i slezene, groznice, glavobolje, lumbaga, reume, išijasa, bolova u zglobovima, nervnih bolesti, menstrualnih tegoba, za čišćenje nakon trovanja. Ricinovo ulje je bezbojna do svjetložućkasta gusta tekućina slabog mirisa i teškog okusa. U crijevima izaziva stvaranje sapunastih tvari i stolicu čini žitkom, već 2-3 sata nakon uzimanja. Čaj od listova i korijena rabi se za liječenje dišnih organa i putova, naročito kašlja i katara bronha, glavobolje te za ispiranje raznih kožnih nečistoća i pripremu obloga kod opeklina. Zapadna pučka medicina ricinus rabi za liječenje: grčeva, zatvora, svih oblika proljeva, enteritisa, akni, sunčanih pjega, depresivnog kašlja, svih oblika tumora, rana, hemeroida, konjuktivitsa, bolesti kože, reume, artitisa, astme, opektina, dermatitisa, epilepsije, glavobolje, groznice, te za čišćenje i detoksikaciju. UPOZORENJE: Ulje ricinusa ne daje se kod akutnih bolesti unutarnjih organa niti trudnicama. Dugotrajna uporaba ulja može dovesti do težih poremećaja u probavnom sustavu. Kod kroničnog zatvora ne uzimati ulje. Kontakt sa zgnječenom sjemenkom izaziva alergijsku reakciju na koži. Cijela biljka je otrovna, a naročito zgnječena sjemenka. Trovanje sjemenkama ricinusa može izazvati smrt djeteta ako pojede samo jednu sjemenku, a odrasli čovjek može umrijeti ako pojede osam sjemenki. Otrov izaziva sljepljivanje eritrocita tj. začepljenje žila u plućima, razgrađuje bjelančevine i uništava ribozome - krvna tjelašca itd. JESTE LI ZNALI: Kao jak otrov ricin rabe teroristi za atentate. PRIPRAVCI: * Ricinusovo ulje: Djeci se daju 1-2 žličice na dan, a odraslima 2-3 žličice na dan, s malo čaja ili mlijeka. Prije uporabe obavezno se savjetovati sa liječnikom. * U vanjskoj uporabi kod tretmana kože i kožnih tegoba liječenje ne smije trajati više od 15 dana. * Čaj (za navedena oboljenja): 1 žlica listova, 2 dl vode. Priprema: Vrućom vodom prelijemo bilje, poklopimo da odstoji 15 minuta i procijedimo.

(Hibiscus) DRUGI NAZIVI: sirijska ruža, kineska ruža, afrička malva. OPIS BILJKE: Postoji od 130 do 150 vrsta hibiskusa, koji mogu biti divlji i kultivirani, jednogodišnji i višegodišnji, od svijetlo-ružičaste do tamno-crvene boje. Hibiskus je listopadni ukrasni žbun ili drvo najviše do 5 m visine, sa dosta uspravnih grana. Bilo da je manjeg ili normalnog rasta koji seže do 2,5 m izgled mu je uvijek elegantan. Izbojci su u početku dlakavi, kasnije goli. Listovi su sa peteljkom, naizmjenični, sa tri manje-više naglašena režnja, po obodu krupno testerasti. Cvjetovi su krupni, zvonasti, raznobojni, usamljeni u pazuhu listova. Hibiskus spada u najljepše i najegzotičnije cvjetove tropskih zemalja. Vjerojatno je najsvestranija biljna vrsta na planeti. Mnogi vrtovi i dnevne sobe u Aziji su ispunjeni cvjetovima hibiskusa. RASPROSTRANJENOST: Hibiskus je porijeklom iz Kine i Indije a ne iz Sirije, kako se ponekad misli. Otud se raširio po svijetu. STANIŠTE I UZGOJ: Razmnožava se sjemenom, reznicama i kalemljenjem. Uzgaja se po parkovima i vrtovima, na sunčanim mjestima. Dobro podnosi obrezivanje pa se često koristi za formiranje živih ograda. VRIJEME CVATNJE: Od srpnja do rujna. LJEKOVITO DJELOVANJE: U Egiptu je hibiskus poznat već stoljećima kao nacionalno piće i kao biljka koja liječi mnoge bolesti zbog visokog postotka vitamina i organske kiseline. Pije se kao osvježavajući napitak u vrućim ljetnim danima, bilo da je hladan ili topao. Prema nekim podacima čaj od hibiskusa bio je omiljeno piće egipatskih farona. Prati sve veće proslave gdje se poslužuje kao zdravica. Čaj od hibiskusa je bio i omiljeno piće Kleopatre, koja ga je koristila za dušu i tijelo. Čak je od njega pripremala i balzam za tijelo, kojim je dobila lijepu crvenkastu boju kože. Spomenuta je boja u ondašnja vremena bila pojam ženske ljepote. Od većine popularnih biljnih čajeva hibiskus se razlikuje prepoznatljivom crvenom bojom, kiselkastim okusom i velikom količinom vitamina C. Bogat je flavonoidima i njegova je uloga u oporavku organizma velika. Nameće se intenzivnom aromom i potiče budnost. Osim toga sadrži između 7,5% i 9,5% željeza, te 13 aminokiselina od kojih je 6 iznimno važnih za čovjekov organizam. Zbog velike prisutnosti flavonoida čaj hibiskusa pomaže u: detoksikaciji organizma, ubrzavanju metabolizma, poboljšanju općeg stanja organizma, snižavanju krvnog tlaka, djeluje kao diuretik, poboljšava rad štitnjače, štiti jetru od otrova, izuzetno je dobar kod ljudi koji imaju bubrežna oboljenja te podiže imunitet zbog visoke količine C vitamina. Stručnjaci preporučuju njegovu konzumaciju u vrućim danima, jer osvježava organizam kiselkastim okusom koji dolazi iz limunske kiseline. UPOZORENJE: Postoje slučajevi kada hibiskus utječe na izazivanje menstruacije, što može dovesti do spontanog pobačaja kod trudnica. Ne preporuča se piti ni tijekom dojenja. JESTE LI ZNALI: U Kini je poznat kao kineska ruža i ima sinonim bogatstva, dok je u Maleziji nacionalni cvijet. PRIPRAVCI: * Čaj: Za pripremu čaja od hibiskusa treba nam prokuhana voda od 100 stupnjeva koju prelijemo preko listića hibiskusa i pustimo da stoji 3 do 5 minuta.

(Cetraria islandica) DRUGI NAZIVI: islandska mahovina, planinska mahovina, planinski mah, bohinski mah, gorski mah, islandska lihena, plućnik. OPIS BILJKE: Islandski lišaj nije raščlanjen na korijen, stabljiku i listove jer spada u posebnu skupinu biljnih organizama čija je steljka sastavljena od alga i gljiva. Steljka tog lišaja tvorevina je slična listu, visoka oko 10 cm te se s kratkim končastim organima učvršćuje na površinu zemlje. Ubraja se u lišaje grmaše jer mu je steljka uspravnog rasta i nepravilno razgranjena poput malog grma. Strana lišaja okrenuta suncu je maslinasto do smeđe-zelena, a donja strana je svijetlosive boje s bijelim mrljama. Ogranci lišaja su žljebasti, na vrhu prošireni i nepravilno trepavičasti. Najdonji dijelovi stelje su crvenkaste boje. U svježem stanju lišaj je mekan i kožasto-žilav, dok je u suhom stanju lomljiv i mnogo svjetlije boje. Ima slabi miris dok je okusa bljutava, sluzava i gorka. RASPROSTRANJENOST: Ime biljke vodi do krivog shvaćanja da raste samo na Islandu, no ime je dobila samo radi toga što je na Islandu, gdje također raste, prvi puta primijenjena kao ljekovita biljka. Lišaj uspijeva gotovo na čitavoj sjevernoj polutki Zemlje, a nalazi se među vrijeskom i mahovinama na visokom sjeveru, gdje skromnim sjevernim jelenima služi kao hrana. Na tim područjima služi i kao hrana čovjeku, kao nadomjestak za žitarice jer se iz osušenog i smrvljenog lišaja priprema hranjiva kaša. STANIŠTE: Na našim područjima javlja se često u velikom mnoštvu na planinskom području u svijetlim i smrekovim šumama i na visinskim pašnjacima među kamenjem, naročito na otvorenim područjima koja su često pod utjecajem vjetra. Za razliku od drugih lišajeva, raste na tlu. LJEKOVITI DIO BILJKE: Sabire se čitav lišaj isključivo po suhom vremenu tokom čitave godine, tj. dok je moguće sabiranje s obzirom na vremenske prilike. Lišaj se očisti od raznih primjesa - zemlje, iglica, četinara, mahovine i dr. te se dosuši u hladu. LJEKOVITO DJELOVANJE: Ublažuje nadražaje i rastvara sluz te ga treba primjenjivati kod svih vrsta prehlade. Vrlo dobri uspjesi mogu se postići kod bronhalnog katra, kašlja, hripavca, prehlade s prekomjernom sluzi, kod svih oboljenja pluća kao i kod slabih pluća te sklonosti k prehladama pri najneznatnijim vremenskim promjenama ili promjenama mjesta s drugom klimom. Preporuča se kod teških plućnih oboljenja, a naročito kod plućne tuberkuloze jer ne samo da teško oboljela pluća oslobađa temeljito od sluzi, već i potiče djelatnosti dišnog sustava. Svojstvo lišaja da krijepi i jača od značenja je kod stanja iscrpljenosti svake vrste: za vrijeme ili nakon teških bolesti, kod gubitka krvi uslijed operacija i nesretnih slučajeva, nakon ospica, nakon teških infekcijskih bolesti, nakon bolesti želuca i crijeva i dr. Povoljno utječe na sekreciju mlijeka kod majki koje doje, ali ne smije postojati upala prsiju ili prsnih bradavica. Daljnje područje primjene su oboljenja želuca i crijeva: akutni ili kronični proljevi, začepi, probavne smetnje, želučani ili crijevni katari i normaliziranje izlučivanja žuči. Dokazano je i da uspostavlja ravnotežu želučane kiseline bilo da je ima previše ili premalo. Posjeduje i antibiotičko dijelovanje, te se može donekle usporediti s djelovanjem penicilina. UPOZORENJE: Prevelike doze i dugotrajna upotreba mogu dovesti do osjetljivih nadražaja u probavnom traktu i smetnje u jetrima. Količinu i trajanje primjene najbolje će odrediti liječnik. PRIPRAVCI: * Čaj: 1 žličica suhe biljke prokuha se u šalici vode i ostavi stajati 10 minuta. Čaj se pije nezaslađen, u gutljajima, 2-3 šalice dnevno.

Od pravog meksičkog umaka odrvenjet će vam jezik i suze će vam krenuti na oči - to je učinak čili papričice. Zbog te žestine mnogi izbjegavaju ovaj začin, a uz to vjeruju da im žestina čilija slabi osjetilo okusa. No, istina je upravo suprotna. Ta ljuta papričica ne oštećuje ni osjet okusa ni probavne organe. Naprotiv, ubraja se među najzdravije namirnice. Čili papričice sadrže mnogo antioksidansa, koji uklanjaju slobodne radikale. Ti crveni, pakleno ljuti plodovi sadrže dva do tri puta više vitamina C od jednake količine citrusnog voća pa osjetno pridonose jačanju imunosnog sustava. Uz vitamin C, čili sadrži i vitamine B1, B2, B6 i B12, vitamin P, stabilizator krvotoka te beta-karoten. Od minerala sadrži kalij, kalcij, magnezij, fosfor i cink. Zahvaljujući toj jedinstvenoj mješavini važnih tvari čili papričice dobro djeluju na krvne žile, ali i protiv tegoba artritisa. No, udarni im je sastojak kapsaicin, koji se već dugo koristi u preparatima protiv reume i bolova u leđima, a dobrodošao je i protiv prehlade jer pročišćava dišne puteve i održava prohodnost sinusa.

Kako djeluju začini

I ostali ljuti začini korisni su za zdravlje. Među njihovim najvažnijim fiziološkim učincima su pojačano izlučivanje sline, što štiti zube od karijesa, te želučanog soka, čime se aktiviraju različiti probavni enzimi, što pak olakšava probavu. • Đumbir - poboljšava apetit, ublažava probavne tegobe i napuhavanje u crijevima. • Papar i gorušica - pogoduju radu srca i pospješuju cirkulaciju. • Crni papar, hren, luk i češnjak - djeluju antibakterijski i vrlo su korisni u borbi protiv infekcija.

Naučite jesti ljuto

• Ako ste odlučili povećati količinu čilija u prehrani, pitate se kako izdržati snagu ljutog okusa na koji niste navikli. Ali, moguće je! Početnici neka obavezno uklone sjemenčice, jer upravo su one najljuće. • Obavezno operite ruke nakon što ste pripremali ili jeli čili. Samo jedan slučajni dodir očiju rukom izazvat će dugotrajno pakleno pečenje. • Ako ne možete izdržati jačinu ljutog okusa, neutralizirajte ga mliječnim proizvodima, mlijekom, jogurtom ili sirom. Glavna mliječna bjelančevina, kazein, oblaže u vodi netopivi kapsaicin. • Budite izrazito oprezni sa sušenim čilijem. Razmjerno težini, suhe su papričice deset puta ljuće od svježih. Sušenjem gube gotovo svu vodu, ali kapsaicin ostaje u izvornoj količini. • S čilijem zapravo ne možete pretjerati. Istraživanja su pokazala da bi tek konzumacija dvije litre tabasco umaka koji se proizvodi od čili paprika izazvala nesvjesticu osobe teške 70 kilograma. [color-box customcolorpicker='#D73C10']PAPRENA EUFORIJA - Zaljutite jelo ponekad jače nego inače, jer dokazano je da ljuta hrana podiže opće raspoloženje. Visoku dozu oštrih začina mozak sasvim pogrešno doživljava kao bol, što organizam automatski ublažuje izlučivanjem endorfina, koji se, potaknuti ljutom hranom, oslobađaju u krv u velikim količinama. Endorfini su spojevi po kemijskoj strukturi slični morfiju. Pomažu umanjiti osjet boli, ali daju i osjećaj ugode i sreće, ponekad čak do razmjera euforije. Stručnjaci takvo raspoloženje nazivaju "pepper-high", a znanstvenici uspoređuju učinak ljutih začina i osjećaj sreće kod osoba koje ih redovito konzumiraju s osjećajem ovisnika o drogama. No, za razliku od droga, ljuti začini potpuno su bezopasni.[/color-box]

(Aloe vulgaris) DRUGI NAZIVI: Aloa, aloja, prava aloja. OPIS BILJKE: Aloe vera jednogodišnja je zeljasta biljka iz obitelji ljiljana (Liliaceae) koja naraste do 60 cm visine. Listovi su debeli, mesnati, kopljasti i na rubu pilasti s dugačkim bodljama, blijedozelene boje. Stabljika je 4-7 cm debela, okruglog oblika. Viseće duge cvjetne grozdove čine cjevasti crveni cvjetovi sa po šest latica. Sok joj je gorak, a miris osebujan. STANIŠTE I UZGOJ: Najčešće se uzgaja kao ukrasna biljka u lončanicama i u klijalištima uzgajivača, te plantažno. VRIJEME CVATNJE: Svibanj - lipanj. UPOTREBA: Kneipp o aloe veri piše: "Čovjek mora pribjeći sredstvu u kojem je neka sitnica djelotvorna; na taj sam način ja u aloji našao lijek". Hipokrit opisuje razna ljekovita svojstva aloe: "stimulira rast kose, liječi tumor, pomaže kod problema želuca i crijeva", a Kristofor Kolumbo je o njoj rekao sljedeće: "Postoje četiri biljke koje su neophodne za čovjeka: to su pšenica, grožđe, maslina i aloja. Prva hrani, druga pruža radost srcu, treća osigurava harmoniju, a četvrta čini čovjeka zdravim." LJEKOVITI DIO BILJKE: Listovi, od kojih se dobiva tiskanjem ili iscjeđivanjem svježi sok aloe vere, mogu se brati tijekom cijele godine. Svježi sok razrijedimo u alkoholu (80 g soka na 20 g alkohola). Daljom preradom soka može se dobiti prašak (Aloe pulvis), ekstrakt (Aloe extractum), emulzija (Aloe emulsio), te čisti sok Aloe Vere Barbadensis iz kojeg je posebnom tehnikom stabilizacije soka odstranjen aloin kao i ekstrakti aloina. LJEKOVITO DJELOVANJE: Ako se koristi jako razrijeđen sok (kapi) liječi i podražuje želudac (slab želudac, čir na želucu i dvanaesniku), a u većoj koncentraciji djeluje na čišćenje crijeva i organizma, te potiče izlučivanje žuči. U pojedinim slučajevima takvo djelovanje koristimo za poticanje mjesečnice (izostale ili slabe), poštujući strogo propisanu terapiju liječnika. Sok se rabi u propisanim kurativama, a nikako samoinicijativno, kroz duže vrijeme. Uporaba soka (ili praška za vanjsku uporabu) djelotvorna je u liječenju očnih bolesti, čireva, rana i gnojnih upala rana. Emulzija koja se rabi za liječenje mokrog epidermitisa, opeklina II. i III. stupnja dobije se tako da se sok aloe vere pomiješa s ricinusovim i eukaliptusovim uljem. Prašak se rabi za posipanje rana, čireva i gnojnih rana ili za pripremu čaja koji se pije kod unutarnjih bolesti (jetra, crijeva, želudac), a služi i za vanjsku uporabu (ispiranje rana i raznih kožnih nečistoća). Svježe odrezan list položen ploštimice, rabi se za ublažavanje boli uzrokovane opeklinama, a ujedno i potiče zacjeljivanje. Aloe vera jača obrambene snage organizma te je izvrstan kao biogeni stimulator za jačanje organa (želudac, jetra, žuč) i imuniteta. UPOZORENJE: Uzimanje većih količina soka aloe vere (oralno) može jako štetno djelovati na organizam. Aloe vera izaziva povećanu prokrvljenost organa donjeg dijela tijela i crijeva te je sok zabranjeno davati djeci, trudnicama i ženama sklonima povećanom krvarenju iz maternice, onima s plućnim bolestima i hemoroidima. JESTE LI ZNALI: Kod Egipćana je aloe vera bila simbol ženske ljepote i mladalačkog duha. Faraoni su je smatrali eliksirom života. Njena kozmetička svojstva prepoznali su već i narodi antičkog doba. Kod Grka simbolizira ljepotu, strpljenje, sreću i zdravlje. Veliki humanist Mahatma Gandi rekao je kako je tajna njegove snage za vrijeme dugačkih postova nesalomljiva vjera u Boga, jednostavan način života i biljka aloe vera!

(Ecballium elaterium) NAZIVI: štrkalj, štrkavac, štrcolica, štrcalica, primorska štrcalica, pipunić. OPIS BILJKE: Divlji krastavac je trajna, hrapava i dlakava biljka s prizemnom stabljikom na kojoj su srcoliki listovi. Cvijet je svijetložute boje, zvonastog oblika, jednospolan, smješten u pazuhu lista. Plod je dlakava i bradavičasta duguljasta boba. Iz zrelih plodova, kad se otkinu, štrcaju sjemenke, zbog čega ga u narodu i zovu štrkavac ili štrcolica, a to se događa zbog velikog tlaka koji se u njemu stvara. Bez naročitog je mirisa i okusa. STANIŠTE I UZGOJ: Ova mediteranska biljka raste na napuštenom zemljištu, uz putove, uza zidove, po nasipima, u gudurama, pokraj naselja. Uzgaja se plantažno. VRIJEME CVATNJE: Od travnja do rujna. UPOTREBA: Biljka se još u starom Egiptu rabila kao lijek. Starogrčki filozof Teofrast koristi korijen za liječenje bijele gube i šuge kod ovaca. U antičko doba smatran je jakim abortivom. LJEKOVITI DIO BILJKE: Za lijek sabiremo sjemenke koje vadimo iz zrelog ploda, a sušimo listove na toplom i zračnom mjestu. Sok ploda dobivamo cijeđenjem za neposrednu uporabu. LJEKOVITO DJELOVANJE: U literaturi se navodi da se u nas rabi kao poznati drastičan purgativ, naročito kod trovanja narkoticima. Sok iz svježeg ploda koristimo za liječenje sinusa i upala nosa, bolnih zglobova, reumatizma, kožnih nečistoća kao što su akne, gljivice, osipi, infekcije; kod edema zglobova, tegoba sa srcem, slabog rada bubrega, za izazivanje proljeva (naročito kod trovanja). Uziman u većoj količini oralno može izazvati teško trovanje, a ako se maže na kožu, alergije i edeme. Sjemenke pomažu kod tegoba sa sinusima, korijen uspješno otklanja bolove u zglobovima - antireumatik je i analgetik. Listovi se rabe kao snažan purgativ i diuretik za izbacivanje tekućine iz probavnog sustava edema i nakupljanja tekućine oko organa, bubrežnih i srčanih tegoba. Svježi list se prema recepturi pučke medicine rabi kao oblog kod krvarenja hemoroida. Zapadna pučka medicina divlji krastavac rabi za liječenje: akni, bolnih grčeva mjehura, bolesti srca, bolesti bubrega i to naročito kod pojave edema, cerebralne kongnestije, za detoksikaciju i pražnjenje crijeva, za izbacivanje katara, za izazivanje povraćanja, u liječenju žutice, ascitesa, kroničnog cistitisa, kožnih tegoba te kod nedostatka vitamina C. LJEKOVITI SADRŽAJ: elaterin, elatericin, resin, pektin, ecbalin, gorke tvari, šećer, kukurbetacin E, vitamin C. UPOZORENJE: Otrovan je svježi mliječni sok iz lista, te zreli plod. Trudnicama je zabranjena bilo kakva uporaba divljeg krastavca. Simptomi trovanja: slinjenje, povraćanje, jaki bolovi u želucu i crijevima, te proljev, a u većim količinama dolazi do jakih grčeva pa i do smrti. Ne smije se uzimati na svoju ruku! JESTE LI ZNALI: Latinsko ime Ecballium dobiva po grčkoj riječi ekballein, koja u prijevodu znači 'baciti se', a elaterium od grčke riječi elatos - voziti, odnosno pobjeći. PRIPRAVCI: * Čaj: S 2 dl vruće vode prelijemo 1 žličicu osušenih listova, poklopimo da odstoji pola sata i procijedimo. Uzimamo 1-2 šalice čaja na dan. Čaj rabimo i za vanjsku uporabu. * Sok: Dobivamo ga iz zrelog ploda cijeđenjem te ga koristimo za vanjsku i unutarnju uporabu kod navedenih oboljenja. Doziranje za unutarnju uporabu je 2-3 kapi na šalicu vode ili čaja. Doziranje za liječenje sinusitisa je 1 kap svježeg soka koji se razrijedi sa 10 kapi destilirane vode te se kaplje u nos 2-3 puta na dan po 2 kapi. Zreli plodovi se mogu sušiti te se u suhom obliku prokuhaju i uzimaju u ohlađenom čaju koji se kaplje u nosnice. * Homeopatija: Koriste se homeopatski lijekovi elaterin u dozi 1:10, i elacterin u dozi 1:40 za liječenje koprivnjače i vrućice.

U rano proljeće, kad se priroda polako počinje buditi iz zimske uspavanosti, među prvim biljčicama koje svojim zelenilom prkose snježnoj bjelini jest i - medvjeđi luk. Okusa i mirisa sličnog češnjaku, ovaj samonikli rasadnik vitalnosti idealan je izbor za sve koji žele očistiti krv, žuč i jetru od zimskih proizvoda sagorijevanja. Medvjeđi luk (Allium ursinum L.) - ili srijemuš, kako ga još neki zovu - ime je dobio upravo stoga jer je u rano proljeće najdraži izbor hrane medvjedima koji se bude nakon zimskog sna i žele što prije povratiti izgubljenu energiju. No slobodno se može utvrditi kako isto tako okrepljujuće medvjeđi luk djeluje na ljude, što su i stari narodi odavno shvatili. Tako su medvjeđem luku Rimljani davali prednost u odnosu na češnjak, baš kao i narodni liječnici danas. Dioskorid ga preporučuje za detoksikaciju organizma, dok poznati travar Kunzle piše kako ni jedna biljka na zemlji nije tako djelotvorna za čišćenje želuca, crijeva i krvi kao - medvjeđi luk! U bivšoj je državi tadašnja armija imala specijalke u kojima su bile ucrtane lokacije obilnijeg rasta ove biljke kako bi se vojnici mogli dodatno okrijepiti i osnažiti organizam. Stoga čudi da je medvjeđi luk u mnogim priručnicima o bilju neopravdano zapostavljen: ili ga uopće ne nalazimo ili je tek spomenut uz češnjak. Podsjetimo i kako je 1992. godine zbog brojnih ljekovitih svojstva upravo ova biljka proglašena biljkom godine u Europi!

Kako i gdje je pronaći?

Medvjeđi luk pripada porodici ljiljana (Liliaceae). Trajna je biljka koja naraste uspravno 20 do 40 cm, s duguljastom podzemnom stabljikom obavijenom bijelom prozirnom kožicom, te uspravnom i tankom lukovicom bijele ili žućkaste boje. Lukovica ja trajna, duga do 5 cm i tanka; iz nje u proljeće izrastu 2-3 eliptična, duguljasta i šiljasta lista, tamnozelene boje, sjajna, a pri dnu se postupno sužavaju u dugačku peteljku. Nakon listova iz lukovice izraste uspravna, gola i trokutasta cvjetna stabljika. Od travnja do svibnja se na vrhu cvjetne stabljike razvijaju mnogobrojni sitni bijeli cvjetići zvjezdastog oblika koji čine složen štitasti cvat. Cijela biljka ima miris po češnjaku, posebno ako se protrlja u ruci. Uglavnom je se može pronaći na bogatom humusnom tlu u sjenovitom mjestu, ponajviše uz potoke, rijeke, šumske putove, jarke, na brdskim i planinskim područjima. Mnogi daju prednost medvjeđem luku pred češnjakom, djelomično i stoga jer raste nezagađen, bez umjetnih gnojiva i na čistom tlu. NAPOMENA: Medvjeđi luk lako je zamijeniti za otrovni mrazovac, đurđicu ili čemeriku jer im je lišće posve nalik na lišće medvjeđeg luka! No niti jedna od ovih biljaka osim medvjeđeg luka - nema miris po češnjaku kad se protrlja prstima. Tako ćete ga najlakše prepoznati.

Proljetna kura za čišćenje krvi

Medvjeđi luk može drastično utjecati na krvni tlak. Šteta je što većina ljudi koji imaju problema s krvnim tlakom ne poznaju ovu nadasve ljekovitu biljku. Mnogi ljudi bi mogli proljetnom kurom s ovom biljkom stabilizirati tlak na neko vrijeme (dva-tri mjeseca) i odmoriti jetru od lijekova a uz to i smanjiti vrijednost ukupnog kolesterola. [color-box]LJEKOVITE TVARI Najviše je aktivnih sastojaka u listu, a ne u lukovici, i to: eteričnog ulja u kojemu su sastojci vinilsulfid, vinilpolisulfid, merkaptan, allicin, adenosin 1200 mg/kg, y-glutamin peptida (GLUT), germanijum, selen, mineralne soli, sluz, šećer, vitamini C 20-50 mg, A i B, karotin 7 mg, mangan 230 mg, magnezij 1600 mg, sumpor 7000 mg, željezo 120 mg i cink.[/color-box] Nutricionisti ističu kako su upravo sumporni spojevi u biljkama iz roda Allium odgovorni za djelovanje protiv povišenoga krvnog tlaka i kolesterola. Uz to, medvjeđi luk: ❖ smiruje i liječi kašalj, rastvara staru i tvrdokornu sluz ❖ jača srce i oslabljeni srčani mišić ❖ štiti kao preventiva od infarkta ❖ usporava i liječi aterosklerozu krvnih žila ❖ smanjuje visoki krvni tlak ❖ poboljšava apetit, otklanja probavne smetnje ❖ smiruje upalu sluznice želuca, otklanja nadutost i plinove ❖ omogućuje bolje izlučivanje žuči ❖ pomaže kod tegoba s jetrom, kod masne, uvećane i tvrde jetre ❖ potiče na rad bubrege, smiruje upale mokraćnog mjehura ❖ djeluje ljekovito na maternicu ❖ sprečava i liječi osteoporozu ❖ smanjuje bolove kod artritisa i reume ❖ odlično sredstvo kao kupka za nadraženu kožu i ekceme ❖ liječi dermatitis, modrice, hematome i rane.

Priprema jela s medvjeđim lukom

Za jelo se u svježem stanju rabi list i to u ožujku, travnju i svibnju, dok lukovice sakupljamo poslije cvatnje pa sve do jeseni, kao i plodove. Iz svježih listova pripravlja se - tj. istisne svježi sok koji se može konzervirati, a lukovice se mogu ukiseliti te koristiti za izradu melema, masti te za pripremu tinkture. Biljka se ne može sušiti, no može se zamrznuti i kao takva kasnije dodavati u variva i juhe. Nakon branja može se u hladnjaku održati čak 7-10 dana, no nije ga loše držati ni u vazi ili čaši s vodom i unutar 7 dana od branja ga upotrijebiti. Usitnjeni listovi i sočne lukovice medvjeđeg luka mogu se upotrijebiti kao zdravi dodatak salatama, juhama, jelima od mesa, kuhanom i pirjanom povrću, varivima, sendvičima i namazima (mladi sir!) jer su mirisom i okusom nalik na češnjak. Sjemenke se rabe u pripremi biovegete te kao začin juhama, salatama i drugim jelima. Kao dobru salatu za proljetno čišćenje organizma isprobajte mješavinu od po 1/3 medvjeđeg luka, maslačka ili radiča i zelene salate. Obavezno začinite maslinovim uljem. OPREZ! Veće količine mogu nadražiti sluznicu želuca.

LJEKOVITI PRIPRAVCI

■ TINKTURA OD LUKOVICA Budući da medvjeđi luk nije dostupan cijele godine, dobro je napraviti njegovu tinkturu: lukovice u količini 300 grama oprati i očistiti. U široku posudu uliti 1 dl rakije lozovače, dodavati jednu po jednu lukovicu te ih odmah gnječiti drvenom žlicom. Lukovice gnječiti u rakiji, da ne oksidiraju i potamne u dodiru sa zrakom. Kad su zgnječene, dobivenu kašu preliti u tamnu staklenku i dodati još 9 dl rakije, sve dobro promiješati i dobro zatvoriti. Ostaviti da tako odstoji 15-20 dana, povremeno protresti. Potom lukovice protisnuti da puste svu tekućinu, sve procijediti u tamnu staklenku (bez lukovica), dobro zatvoriti i čuvati na tamnom mjestu. Uzima se 2-3 puta dnevno po 1 žličica tinkture pomiješana s malo hladne vode. ■ TINKTURA OD LISTOVA 200 grama listova usitniti i preko njih preliti 1 litru lozovače i odmah dobro zatvoriti. Ostavi se da stoji 20 dana uz povremeno protresanje. Tekućina se procijedi, prelije u tamnu staklenku, dobro zatvori i čuva na tamnom mjestu. Uzima se isto kao i tinktura od lukovica. Koristi se za jače mokrenje i detoksikaciju. ■ VINO OD MEDVJEĐEG LUKA Uzme se 2,5 dl bijeloga kvalitetnog vina koje mora zakipjeti. Potom mu dodati 50 grama svježih listova medvjeđeg luka i ostaviti pokriveno 15-20 minuta. Tekućinu procijediti, zasladiti medom i uzimati u gutljajima tijekom dana. Koristi se za lakše iskašljavanje i smirenje kašlja. ■ SOK OD MEDVJEĐEG LUKA Listove samljeti i iz njih iscijediti sok pomoću cjediljke ili sokovnika s centrifugom. Uzimati ga u količini 1-3 žlice na dan s vodom, čajem ili jogurtom i to netom pripremljen, svježi sok. Koristi se kod navedenih oboljenja. ■ MED OD MEDVJEĐEG LUKA Uzeti 3 dl svježeg soka medvjeđeg luka i 1 kg meda. Umiješati sok u med i uzimati 2-3 žličice na dan. Koristi se za dišne organe i jačanje organizma.

RECEPT

■ ZELENI PREPEČENAC SASTOJCI: • nekoliko kriški tosta • vezica medvjeđeg luka • maslinovo ulje • sol PRIPREMA: Tost razrežite po dijagonali da dobijete po dva trokuta od svake kriške. Tostirajte ga, pospite s nekoliko kapi maslinova ulja i sitno nasjeckanim medvjeđim lukom te posolite. Može se jesti kao predjelo ili lagana večera.

(Alliaria officinalis) DRUGI NAZIVI: lukavac, češnjevka, češnjeva trava, lučica. OPIS BILJKE: Češnjača pripada porodici krstašica, koja je vrlo brojna i rasprostranjena po kontinentu. Jednogodišnja je ili višegodišnja biljka s uspravnom, najčešće slabo razgranjenom stabljikom, visokom do 40 cm. Listovi su bubrežasti do srcasti i jajasto izduženi, i pri trljanju ugodnog intenzivnog mirisa. Cvjetovi su sitni, bijeli, združeni u rahli vršni grozd. Plodovi češnjače su dugi i uski suhi pucavci, mahunasta oblika s mnogo crvenkastih hrapavih sjemenki. Biljka se nekad u narodnoj medicini često koristila zbog jake arome, a u današnje vrijeme rijetko se koristi kao ljekovito bilje. STANIŠTE I UZGOJ: Češnjača je vrlo obična i raširena biljka koju nalazimo najviše u blizini naselja, po živicama, uz poljske i šumske putove, u nizinskim i brdskim predjelima; planinske su biljke ljekovitije. VRIJEME CVATNJE: Od travnja do svibnja. UPOTREBA: Osim u ljekovite svrhe preporučuje se i za jelo, kao salata ili zamjena za češnjak (ne zadržava neugodni zadah). LJEKOVITI DIO BILJKE: Ljekovita je cijela nadzemna biljka, bere se u početno vrijeme cvatnje, a koristi se sušena ili svježa. LJEKOVITO DJELOVANJE: Služi prvenstveno kao sredstvo koje: ❖ tjera mokraću i znoj, ❖ potiče brzo zarašćivanje rana, ❖ liječi i pomaže kod unutarnjih, raku sličnih čireva koji zastrašujuće izgledaju i teško zacjeljuju, ❖ istjeruje crijevne parazite iz tijela, ❖ učvrščuje zube ❖ liječi gnojno zubno meso, ❖ liječi gnojne rane u usnoj šupljini. Od osušenih listova češnjače može se prirediti čaj za koji se smatra da jača apetit i preporučljiva je za kuhanje kao i začin za salate. Sitno izrezani listovi odlikuju se izrazito jakom aromom kao mješavina bijelog luka i senfa. Pomaže kod upala usta i ždrijela i dišnih putova. Biljka posjeduje i izrazito antiseptično djelovanje. PRIPRAVCI: ❖ Čaj: Jedna žlica svježe češnjače prelije se s 1/2 litre vrele vode i nakon 5 minuta se procijedi; popije se tijekom dana, vrlo topao, na gutljaje. Tim se čajem liječe unutarnji raku slični teški Želučani katar i crijevni paraziti. Grgljanjem i ispiranjem usne šupljine ovim čajem učvršćujemo klimave zube, liječimo ugnojene desni i rane u ustima. ❖ Oblozi: Svježe listove dobro natucamo i stavimo kao obloge na rane koje cure i one će brzo zacijeliti. ❖ U kuhinji: Zapečena češnjača - - Sastojci: 4 veća krumpira, 400 g češnjače, 1 dl kiselog vrhnja, svježi sir, sol, papar i malo ulja. - Priprema: Kuhajte češnjaču oko 10 minuta pa procijedite. Dodajte ulje, papar i sol. Krumpir ogulite pa naribajte na tanke kriške. U nauljenu posudu za pečenje stavite polovicu krumpira (kao donji sloj), zatim nadjev od češnjače pa ostatak krumpira (kao gornji sloj). Prelijte vrhnjem, pospite svježim sirom te zapecite u pećnici na 200°C oko 45 minuta ili dok krumpir ne omekša.

Soja je biljka koja potiče iz Istočne Azije i bila je jedna od najvažnijih izvora ishrane u Aziji. Soja hispida ili Glycine max je vrsta biljke iz familije bobova. Plod soje je mahuna, koja sadrži jednu do pet sjemenki žute, zelene, smeđe ili crne boje, ovisno o sorti. Za uzgoj soje pogodni su krajevi s toplim i vlažnim ljetima, umjereno toplom i umjereno vlažnom klimom, bez naglih promjena temperature. Ubraja se u najstarije kultivirane biljke u svijetu, a u istočnoj Aziji uzgajala se još prije 5 tisuća godina. U Europu je donesena tek u 18. stoljeću.

Bogatija proteinima od mesa

Izvanredna svojstva soje tek su nedavno otkrivena na Zapadu. Jedina je biljna namirnica koja sadrži sve esencijalne aminokiseline, bez kojih organizam ne može funkcionirati. Sojini su proteini po iskoristivosti potpuno jednaki proteinima životinjskog podrijetla, pa je idealna namirnica za vegetarijance. Sadrži više proteina od kravljeg mlijeka i mesa, ali bez zasićenih masnoća i kolesterola. Usporedbe radi, soja sadrži 37% proteina, a meso 12-22%! U 100 g ima 416 kcal. Od vitamina, odličan je izvor tiamina, riboflavina i folne kiseline, dobar je izvor vitamina B6, pantotenske kiseline i niacina. Karakteristična je po povoljnom odnosu kalcija i fosfora, a isto tako je bogata kalijem, željezom, sumporom, manganom, natrijem, molibdenom, bakrom, borom, jodom, kobaltom i cinkom. Upravo zbog takvog sastava, soja je postala veoma važna biljka, jer ne postoji ni jedna biljka koja bi joj po svojoj vrijednosti i iskoristivosti mogla konkurirati.

Smanjuje tlak i kolesterol

Stari Kinezi tisućama su godina prije Krista soju nazivali hranom i lijekom, svrstavajući je u red svetih biljaka. Zbog izuzetnih sastojaka koje sadrži, nazivaju je "čudotvornim zrnom" i "anđeoskom hranom". Danas možemo reći da soja pripada funkcionalnoj hrani, što znači da je između namirnice i lijeka. Sojine bjelančevine su odlične kvalitete, ali ih je, kao i ostale mahunarke, najbolje kombinirati sa žitaricama, jer se na taj način povećava njihova iskoristivost. Izoflavoni iz soje, osobito genistein, imaju povoljno djelovanje na vitkost tako što utječu na proizvodnju manjeg broja malih masnih stanica. Tofu, mlijeko soje, tempeh i miso, tradicionalni proizvodi od soje, bogat su izvor izoflavona, izuzev umaka od soje i ulja od soje. Izoflavoni također povoljno djeluju na simptome u menopauzi. Prehrana koja obuhvaća soju značajno utječe na smanjenje tlaka i ukupnog kolesterola, povećava razinu HDL-a (dobrog kolesterola), te skuplja kolesterol nakupljen u arterijama i omogućuje njegovo izlučivanje iz tijela. Vlakna prisutna u znatnoj količini u soji vežu masti i kolesterol iz hrane tako da se kolesterol manje apsorbira.

Konzumirajte proizvode iz cjelovitog zrna

Soja smanjuje ljepljivost krvnih pločica, a pretpostavlja se da je razlog tome što je dobar izvor omega-3 masnih kiselina, koje sprječavaju začepljenje krvnih žila. Također povoljno utječe na razinu šećera u krvi, izvrstan je izvor proteina i dijetetskih vlakana oboljelima od dijabetesa koji imaju problema s konzumiranjem životinjskih proteina. Snižava udio triglicerida, koji je povišen kod ovih bolesnika. Vlakna iz soje vežu toksine koji utječu na razvoj raka iz debelog crijeva i smanjuju rizik od raka debelog crijeva, dojke i prostate. Suplementi i visokoprerađena hrana od soje mogu čak i stimulirati razvoj tumora. Stoga je preporuka konzumirati proizvode iz cjelovitog zrna soje. Soja je posebno bogata biljnim estrogenima, tzv. fitoestrogenima, tvarima koje se prirodno javljaju u hrani i ponašaju poput hormona. Stoga se preporuča ženama u menopauzi. Mnogi znanstveni radovi govore o dobrim učincima soje na smanjenje valunga. Čak 45 g sojinog brašna dnevno smanjilo je broj valunga za 40%. Kontrolira simptome menopauze i sprječava osteoporozu.

Jela sa sojom

Kako biste skratili vrijeme kuhanja, soju treba prethodno namočiti preko noći, ali je pritom treba staviti u hladnjak kako ne bi fermentirala. Zatim je možete zagrijati u vodi i pustiti da kipi oko 2 minute, pa je onda ostaviti u toj tekućini da se ohladi i moči još 2 sata. Klasično kuhanje soje prvo se odvija na jakoj vatri dok voda ne zavrije, a onda se ona kuha oko 3 sata na laganoj vatri uz skidanje pjene. Kuhana soja može se koristiti kao i sve druge mahunarke, preliti je salatnim preljevom od soli, papra, octa i malo šečera, a kao osvježavajući dodatak ovoj salati nasjeckati svježe listove bosiljka i celera, narezati mladi luk i kisele krastavce. Kuhanu soju možete kombinirati s naribanom mrkvom, grožđicama i jabukom te preliti salatnim preljevom na bazi majoneze. Za ukrašavanje salata upotrijebite sojine klice. Pire od kuhane soje možete začiniti uljem i odabranim začinima i poslužiti kao namaz. Za pripremu bistrih juha više se koristi miso, koji se dobiva soljenjem i fermentiranjem sjemenki soje sa žitaricama. Varivima i ragu juhama dodajte kuhanu soju u kombinaciji s korjenastim povrćem, krumpirom i mediteranskim začinima ili s rajčicama, gljivama, mrkvom i lukom uz dodatak crnog vina. Prema potrebi ih možete ugustiti sojinim brašnom. Kad smo već kod sojina brašna, dio pšeničnog brašna možete zamijeniti sojinim i na taj način povećati udio bjelančevina u kruhu i kolačima. Pljeskavice i kosani odresci mogu također dobiti veću nutritivnu vrijednost zamjenom dijela mesa sojinim ljuskicama. Možete ih koristiti i u pripremi bolognese umaka, lazanja i musaka.

Sojini proizvodi

Tradicionalni sojini proizvodi, sojino mlijeko, ulje, brašno, sojine ljuskice, sojini medaljoni, tofu - sir od soje, te fermentirani: tempeh, miso pasta, natto i sojini umaci - shoyu i tamari - lako su probavljivi, cjeloviti proizvodi, čijim konzumiranjem dobivate najbolje od soje.

Sojino mlijeko

Sojino mlijeko je izuzetno hranljiv i zdrav napitak, koji zamjenjuje kravlje mlijeko. Po sastavu je uravnoteženo; sadrži vitamine i minerale, proteine, nezasićene masne kiseline (50-60% više od kravljeg mlijeka) i posebno željezo, a uopće ne sadrži kolesterol ni mliječni šećer, koji je uglavnom u kravljem mlijeku uzročnik raznih alergijskih smetnji. Sojino mlijeko također ne sadrži bilo kakve nadražujuće sastojke, pa je lako probavljivo i mogu ga konzumirati bebe i djeca. Preporučuje se onima koji pate od kardiovaskularnih bolesti i visokog krvnog tlaka, ateroskleroze i kolesterola. Ima prirodan blag, pomalo slatkast okus i fini miris. Može se nabaviti u tetrapaku, u prahu, a možete ga pripremiti i sami od sirovog zrna soje. [color-box]Priprema sojinog mlijeka - Mlijeko se priprema na sljedeći način: 3 šalice sojinog zrna dobro oprati i namočiti da odstoji preko noći. Procijediti, vodu baciti a soju samljeti mašinom za meso dva puta. Preliti sa 6 litara vode i kuhati da provrije. Tada dodati 1 dl hladne vode i postupak ponoviti tri puta. Kada treći put provrije, skinuti sa vatre i uliti u cjediljku obloženu s nekoliko slojeva čiste gaze, koja je postavljena iznad većeg lonca ili plastične posude da se procijedi. Skupiti krajeve gaze i čvrsto ih zavrtati da bi se iscijedilo što više tekućine, tj. mlijeka. Masa koja ostane u gazi može se koristiti za pripremu ćufta od povrća, slanog peciva, kruha itd. Ipak, vodite računa da joj je trajnost ograničena na dva do tri dana na hladnoj temperaturi.[/color-box]

Miso

Miso je sojina pasta koja se dobiva dugotrajnim procesom fermentacije sojinih zrna, soli i nekih žitarica (ječam, riža, pšenica). Proces fermentacije dovodi do potpunog razgrađivanja sojinih zrna i žitarica na hranljive sastojke koji se izuzetno lako i brzo probavljaju. Bogat je enzimima, ugljikohidratima, esencijalnim uljima, vitaminima, mineralima, proteinima i sadrži 18 aminokiselina među kojima i 8 esencijalnih. Odnos hranjivih tvari je izuzetno izbalansiran, pa se preporuča u svakodnevnoj prehrani, kao juha (u kombinaciji sa algama i povrćem), dodatak jelima, umacima, varivima, tjesteninama i namazima. Mala količina misa ima izuzetno visoku hranljivu vrijednost, a bakterija koju sadrži i koja pomaže probavu i otklanja nepoželjne bakterije u crijevima, može izazvati neugodnosti ukoliko se miso ne koristi prema uputstvu. Obično se koristi jedna žličica misa na litru vode. Sazreli miso je obično tamne boje, punoga i jakog okusa i nisu mu potrebni nikakvi dodaci. Japanu se proizvode na stotine vrsta misa, koji imaju različite boje i okuse, što ovisi o sastojcima koji se koriste i načinu proizvodnje. Miso nije samo hrana, već je i lijek, jer ima posebne zdravstvene efekte koji su stoljećima poznati. Daje energiju, pa se preporuča kod izuzetnih psihofizičkih napora i tokom zime kada zagrijava tijelo i sprječava osećaj hladnoće. Bogat je mineralima, hrani kožu i krv te ubrzava gradnju tkiva i stanica kože, pa doprinosi ljepoti, jača kosu i daje joj sjaj. Pošto sadrži linolinsku kiselinu i lecitin, koji rastvara kolesterol i omekšava krvne žile, miso sprječava i ublažava posljedice kardiovaskularnih oboljenja, ateroskleroze i visokoga krvnog tlaka. Jača imunitet i tako sprječava alergije i tuberkolozu. Ublažava loše efekte pušenja i alkohola. Najpoznatije vrste su: mugi miso i kome miso. MISO JUHA SASTOJCI: • 1 l vode • 1 žličica misa • 1 žličica bio-začina • 1 lovorov list • pola žličice đumbira PRIPREMA: prokuhati vodu sa začinima oko 3 minute od kada prokuha i skinuti sa vatre. Ostaviti nekoliko minuta da se prohladi i razmutiti miso. Ova juha je lijek protiv prehlada, malaksalosti i iscrpljenosti. Po želji joj dodajte tofu i sitno narezano povrće.

Tofu

»Tofu« je sir od soje koji se pravi od sojinog mlijeka. To je najpopularniji i najrasprostranjeniji sojin proizvod koji se koristi u ljudskoj prehrani. Blagoga je i ugodnog okusa i lako prima začine, tako da se može pripremati na različite načine i u kombinaciji s drugom hranom. Obzirom da tofu ne sadrži balastne tvari, preporuča ga se konzumirati sa žitaricama i povrćem. Tofu se čuva u frižideru u posudi s vodom, da voda prekrije tofu, do desetak dana. Vodu treba mjenjati svaka dva dana. Vrlo je bogat kalcijem, fosforom, željezom, tiaminom, riboflavinom, niacinom i panteonskom kiselinom. Preventivno djeluje na sprječavanje nastanka bolesti krvnih žila, visokoga krvnog tlaka i osteoporoze. Tofu se može konzumirati u sirovom stanju, mariniran, dimljen, pržen ili blago pirjan na sojinu umaku (tamari ili shoyu).

Tempeh

Tempeh se proizvodi od kuhane soje koja se, u procesu fermentacije, povezuje bjelkastom, vatastom plemenitom plijesni (kultura Rhizopus oligosporus). Kvalitetan tempeh je obavijen bijelim micelijem, zrna soje su dobro povezana i blagog je i ugodnog mirisa. Sadrži samo 150 kcal na 100 g. Bogat je prirodnim vlaknima koja pospješuju i reguliraju probavu. Tempeh je izvor ukusnih, visokokvalitetnih bjelančevina. U svježem tempehu postotak bjelančevina je veći od 20%, koliko nalazimo i u mesu. Za tempeh možemo reći da sadrži tzv. potpune bjelančevine jer sadrži svih osam esencijalnih aminokislina. Važno je naglasiti da sadrži veliku količinu lizina, aminokiseline koja načešće nedostaje u žitaricama. Kombiniranjem tempeha i žitarica (idealno u omjeru 1:4) povećava se iskoristivost hranjivih sastojaka (u ovom slučaju aminokiselina) iz žitarica. Tempeh je najbogatiji izvor esencijalnog vitamina B12 biljnog podrijetla i jedan od najbogatijih izvora vitamina B12 općenito. Tako 100 g tempeha zadovoljava gotovo 500% dnevne potrebe odrasle osobe za vitaminom B12. Uz B12 tempeh sadrži vitamine A, B1, B2, B6, niacin te minerale magnezij, cink i željezo. Znanstvena istraživanja dokazala su da tempeh sadrži antibakterijska svojstva koja sprečavaju neke vrste oboljenja čime po svojstvima nalikuje penicilinu. Povećava otpornost organizma na zarazne bolesti. TEMPEH S PATLIDŽANOM, TIKVICAMA I MRKVOM SASTOJCI: • 1 manji patlidžan • 1 manja tikvica • 1 veća mrkva • 1 mladi luk • 3 čena češnjaka • prstohvat soli • 6 žlica soja umaka • 2-3 žlice ulja za prženje PRIPREMA: Tempeh izrezati u trakice ili kockice i pržiti na ulju sa obje strane 2-3 minute. Izvaditi i staviti na toplo. Na malo ulja kratko izdinstati nasjeckan mladi luk i češnjak izrezan na kockice, dodati očišćeno povrće izrezano na kockice i mrkvu na kolutove. Sve preliti sojinim umakom i prokuhati par minuta dok se ne zgusne. Dodati tempeh i poslužiti uz rižu.

Tamari

Umak od soje priprema se od soje i morske soli. Proizvod je koji nastaje od tekućine koja ističe prilikom fermentacije misa. U odnosu na shoyu (koji se priprema od soje, žita, vode, morske soli i alge) ima jači i oštriji okus i miris i tamnije je boje. I tamari i shoyu sadrže organske aminokiseline, mikroorganizme i fermente koji potiču probavu. Tamari i shoyu se koriste kao dodatak jelima, juhama, riži, kao začini i umjesto soli. Važno je imati u vidu da se sol u fermentiranim proizvodima dosta razlikuje od uobičajene soli i postepeno bi trebalo prijeći na potpuno korištenje tamarija prilikom pripremanja jela. Pored toga tamari je vrlo bogat proteinima.

Benefiti soje za zdravlje

1. Umanjuje rizik od srčanih oboljenja - Američka agencija za hranu i lijekove dozvolila je da na naljepnicama za jela od soje stoji oznaka da su korisna za srce. 2. Spriječava rak prostate - sojin protein inhibira enzime koji stimuliraju povećanje prostate. Rak prostate rijetko se javlja kod azijskih muškaraca upravo stoga. 3. Zahvaljujući soji, kosti ostaju snažne - statistički podaci iz Azije ukazuju da soja pomaže ženama da nakon menopauze ne dobiju osteoporozu. Može prevenirati pojavu artritisa. 4. Doprinosi očuvanju zdravlja debelog crijeva - hranjenje proizvodima od soje sprječava širenje raka debelog crijeva. Kod vegetarijanaca je rak debelog crijeva potpuno nepoznat. 5. Jača imunitet - soja sadrži saponine, koji se u crijevu vežu za kolesterol i tako sprečavaju njegovu apsorpciju. 6. Od velike je pomoći dijabetičarima - ako jedu proizvode od soje, zbog njena vlaknastog sadržaja razina glukoze se smanjuje.

Kivi, kineski ogrozd ili kivi ka (Actinidia deliciosa, A. chinensis) brzo je rastuća, do 10 metara visoka suptropska penjačica iz porodice povijuša (Actinidiaceae). Iako se u svojoj domovini, Kini, uzgaja već više od 1000 godina, kivi je svoju ophodnju svijetom započeo tek u 20. stoljeću. Premda su neki europski botaničari opisivali ovu voćku još sredinom 19. stoljeća, kivi je tek početkom 20. stoljeća donesen u Europu, SAD i na Novi Zeland. U Europi i SAD-u počeo se uzgajati tek 70-ih godina prošlog stoljeća.

Ime po ptici

Na Novom Zelandu, iz sjemenki plodova koji su kao poklon stigli iz Kine, već 1906. uzgojene su prve biljke kivija. Biljke su četiri godine kasnije dale prve plodove, što je bio početak uzgoja kivija na Novom Zelandu. Danas je Novi Zeland najveći svjetski uzgajivač kivija, a novozelandski uzgajivači ovu su voćku nazvali kivi po istoimenoj ptici koja tamo obitava i ima smeđe perje koje nalikuje boji ovoga ukusnog voća. Kivi je dvodomna biljka koja u vrijeme cvatnje, u lipnju, oblikuje ili samo muške ili samo ženske cvjetove. Cvjetovi kivija su bijele boje i promjera 3-4 cm, a muški cvjetovi se razlikuju od ženskih po mnogobrojnim prašnicima. Do razvoja plodova, koji su zapravo velike bobe, može doći samo ako su jedna pored druge zasađene muške i ženske biljke. Plodovi dužine 5-8 cm dozrijevaju u kasnu jesen, a imaju sočno zeleno meso i hrapavu smeđu koru obraslu sitnim smećkastim dlačicama. Kad se plod prereže, u sredini se vidi bijeli ostatak cvjetne čaške oko kojeg su zrakasto raspoređene brojne komorice. U tim komoricama su smještene sitne, crne i mekane, jestive sjemenke.

Više C vitamina od limuna

Kivi nije samo ukusno, već i hranjivo voće te odličan izvor antioksidansa, vlakana i bioflavonoida. Bogat je mineralima i vitaminima, a posebno vitaminom C kojeg sadrži čak više nego ostali agrumi. Zbog toga nutricionisti savjetuju da se svako jutro za doručak pojede jedan kivi, jer samo jedan veći plod kivija opskrbljuje organizam dnevno potrebnom količinom vitamina C. Zbog velike količine vitamina C, kivi štiti od bolesti, pospješuje ozdravljenje i suzbija infekcije. Posebno u zimskim mjesecima, kada na tržištu nema mnogo voća bogatog vitaminima, uvijek dostupan kivi je idealan za prevenciju prehlade i suzbijanje infekcija. Osim što jača krvne žile, vezivno tkivo, kosti, zube i desni, kivi djeluje kao antioksidans, štiti stanice od štetnog djelovanja slobodnih radikala i pospješuje stvaranje kolagena potrebnog za obnavljanje tkiva. Osim toga, konzumacija svježeg kivija pomaže u metabolizmu bjelančevina, jača i čisti krv te pospješuje izlučivanje mokraće i otrovnih tvari iz bubrega. Zbog toga se kivi u tradicionalnoj kineskoj medicini i danas koristi kao lijek protiv iscrpljenosti i slabosti, jer daje snagu i jača organizam. Osim što je bogat vitaminom C, kivi sadrži i dosta vitamina K koji čisti krv, zgrušava krv i zaustavlja unutarnja krvarenja, pospješuje oblikovanje kostiju i sprječava osteoporozu. [color-box]Kivi sadrži mnogo magnezija, fosfora i željeza, a posebno je bogat kalijem kojega u plodu prosječne veličine ima oko 250 mg. Zbog toga se kivi preporuča onima koji imaju previsok krvni tlak ili pate od edema, jer kalij pomaže regulirati krvni tlak i rad srca, te pospješuje rad bubrega kao i izlučivanje vode i štetnih tvari iz organizma. Kivi se preporuča i starijim ljudima jer je bogat magnezijem koji je važan za izgradnju kostiju, koji sprječava razvoj osteoporoze i stvaranje bubrežnih kamenaca, a svojim umirujućim djelovanjem utječe na rad živčanog sustava i umanjuje posljedice stresa. Osim toga, kivi naš organizam opskrbljuje kromom koji poboljšava rad gušterače i djelovanje inzulina, pospješuje metabolizam šećera i sintezu masti i bjelančevina, te smanjuje povećanu razinu šećera, masnih kiselina i kolesterola u krvi.[/color-box]

Više vlakana od mekinja

Kivi sadrži različite enzime koji razgrađuju bjelančevine, škrob i masti te pospješuju čitav niz biokemijskih procesa u tijelu. Osim što sadrži više vlakana od jabuka i mekinja, sadrži i specijalni enzim aktinidin koji razgrađuje bjelančevine i pospješuje probavu. Zbog toga je kivi idealan desert nakon jela bogatog bjelančevinama, a preporuča se posebno onima koji imaju slabu probavu ili kronični zatvor. Premda djelovanje enzima aktinidina na organizam nije do kraja istraženo, plodovi kivija, kao i tablete koje sadrže sintetizirani aktinidin, često se koriste u sportskoj medicini protiv oteklina i upala te za prevenciju hematoma. Budući da nema štetnih nuspojava, sintetizirani aktinidin iz kivija počeo se koristiti i kao alternativa protuupalnim lijekovima za reumatske bolesti.

Ne kupujte pretvrde plodove

Pri kupovini kivija uvijek treba birati srednje tvrde plodove, jer pretvrdi plodovi su nezreli plodovi pa su manje sočni i slatki. Osim toga, kora plodova ni u kom slučaju ne smije biti smežurana ili oštećena. Najbolju aromu kivi ima kad je na pritisak lagano mekan, a njegovo meso još uvijek čvrsto. Tada do punog izražaja dolazi njegova jedinstvena aroma s fino kiselkastim okusom. Što su plodovi mekši, više gube na aromi pa su manje ukusni. Kivi se može čuvati u hladnjaku, gdje će ostati svjež i do nekoliko tjedana. Osim toga, može se konzervirati na različite načine. Ogoljen i narezan na ploške, kivi se može kandirati, sušiti, staviti u alkohol ili preraditi u sok, vino, kompot i marmeladu, a može se i zamrznuti. Uzimati ga ne smiju samo oni koji su na njega alergični.

Ljekovita svojstva i primjena kivija

♦ Usna šupljina: spriječava krvarenje desni i štiti od paradentoze. ♦ Dišni organi: pomaže protiv prehlade, gripe i hunjavice. ♦ Endokrine žlijezde: pospješuje bolji rad gušterače i izlučivanje inzulina. ♦ Srce: jača srce i pospješuje rad srca. ♦ Krv: čisti i jača krv, pospješuje stvaranje krvi, jača otpornost prema bolestima, smanjuje razinu šećera, kolesterola i triglicerida u krvi te pomaže protiv previsokog krvnog tlaka. ♦ Probava: potiče apetit i pospješuje probavu. ♦ Crijeva: pospješuje bolji rad crijeva i pomaže protiv zatvora. ♦ Bubrezi i mokraćni mjehur: pospješuje bolji rad bubrega i izlučivanje mokraće, te spriječava nastanak bubrežnih kamenaca. ♦ Kosti i zglobovi: jača kosti i zglobove, štiti od osteoporoze te pomaže protiv reume. ♦ Duševne tegobe: umiruje i jača živce, te djeluje kao blagi sedativ. PREPORUČHIE SE KOD: komplikacija s urinarnim sustavom kao što su kamenci, pijesak, infekcije; reumatoidnog artritisa, karcinoma jetre i jednjaka, te kod djece s tegobama respiratornog sustava kao što su astma i svi oblici kašlja. Ljekoviti učinci kivija mogu zaista biti iznenađujući. [color-box]Dlačice na kori kivija su odličan antioksidans a nutricionisti vjeruju da sadrže tvari koje štite od raka, upala i alergija. Ističu kako kora kivija sadrži tri puta više antioksidanasa od ploda, a štiti i od stafilokoka i Escherihije coli. Stoga probajte konzumirati kivi tako da ga prethodno dobro operete, a potom u blenderu izmiksate cijeli plod.[/color-box]

Izvrstan za omekšavanje mesa

Svježi kivi je odličan dodatak voćnim salatama, kompotima, sladoledima i žitnim pahuljicama, od njega se mogu pripremati razni nadjevi za kolače i palačinke, a zbog svog dekorativnog izgleda, ploške kivija se mogu koristiti za ukrašavanje raznih slastica. Kivi je izvrstan prilog pikantnim jelima od bijelog mesa, salatama od riže ili tjestenine, mliječnim jelima te slasticama s jogurtom, vrhnjem ili svježim sirom. No ako je u kiviju sadržani enzim aktinidin duže vrijeme u dodiru s mliječnim proizvodima, razvit će se gorke tvari pa će slastice poprimiti gorkasti okus. Zbog toga mliječna jela s kivijem treba pripremati neposredno prije posluživanja. Također se ne preporuča koristiti kivi zajedno sa želatinom jer aktinidin u kiviju sprječava njezino stvrdnjavanje. S druge strane, kivi se može koristiti za omekšavanje mesa na način da se ploške kivija polože na meso i ostave da djeluju oko 10 minuta, a odmah nakon toga meso se može dalje prerađivati.

Ljekoviti pripravci

♦ Čaj (za navedena oboljenja): 1 žlica suhih usitnjenih listova prelije se sa 2 dl vode, poklopiti i nakon pola sata procijedi. Pije se jedna do tri šalice čaja, prema potrebi. ♦ Kuhani listovi kivija su jestivi. ♦ Sok od peteljaka dobro je sredstvo za izbacivanje pijeska iz mjehura, žuči i bubrega. ♦ Uputa za veterinare: Čaj od listova dobro je sredstvo za njegu domaćih životinja od šuge, napose pasa. [color-box]Dva dnevno za zdravlje - Današnji nutricionisti preporučuju konzumirati dva do tri ploda kivija dnevno za dobru preventivu u očuvanju kardiovaskularnog sustava ili kao zamjenu za aspirin. Ova količina kivija reducira gustoću krvi te priječi njeno grušanje, odstranjuje povišene masnoće, priječi ali i liječi infarkt srčanoga mišića i arteriosklerozu krvožilnog sustava, očne bolesti poput mrene i žute pjege, divertikulozu i pretjeranu debljinu. Polifenolim, lutein, vitamini C i E smanjuju rizik od možebitnih kardiovaskularnih poremećaja, zaštićuju DNK sustav od štetnog djelovanja slobodnih radikala ali i pomažu bržem oporavku od posljedica štetnog djelovanja slobodnih radikala.[/color-box]

Napitak od kivija

Želite li obnoviti svoju zalihu vitamina C spravite ovaj napitak. SASTOJCI (za 2 osobe): • 2 kivija oguljena i usitnjena • listovi mente • 2 dl tonika • 2 žlice smeđeg šećera ili 10 kapi stevije • 1 iscijeđena limeta • led PRIPREMA: Napunite čaše kivijem, dodajte mentu, šećer ili steviju i podijelite sok od limete. Napunite svaku čašu ledom i dodajte tonik. Promiješajte i dekorirajte kivijem.

Ako se pitate što je zdravije, zeleni ili crni čaj, evo odgovora: zeleni čaj sadrži više jednostavnih flavonoida koji se zovu catechini, dok crni čaj uglavnom sadrži složenije tipove flavonoida koji se zovu theaftavini i thearubini. Oba tipa flavonoida su snažni antioksidansi koji smanjuju rizik od srčanih bolesti, moždanog udara i nekih vrsta raka. Odgovor je: konzumirajte i jedan i drugi!

Već je poznato da neke namirnice čuvaju zdrave otkucaje našega srca, no studija iz znanstvenog magazina Circulation koju je proveo američki tim istraživača, govori da zdrava hrana itekako koristi i nakon srčanog udara. Studijom su obuhvaćene gotovo 32.000 srčanih bolesnika iz 40 zemalja čiji je zdravstveni status analiziran tijekom pet godina. Pokazala je da oni koji se zdravo hrane, odnosno jedu puno voća i povrća te cjelovitih žitarica imaju za 35% manji rizik od ponovnog srčanog udara nego oboljeli koji jedu sve što im se nađe pod rukom.

Prema predviđanjima FAO-a do 2050. godine život 9 milijardi stanovnika Zemlje bit će ugrožen zbog gladi. Nadu (možda) nude insekti. Ima ih, objašnjavaju stručnjaci, milijun poznatih vrsta, predstavljaju više od polovine svih živih organizama na našem planetu. Prema studiji koju je FAO proveo u suradnji s Univerzitetom Wageningen u Nizozemskoj, trenutačno se diljem svijeta ljudi hrane sa 1900 vrsta insekata, među njima su i pčele, i ose, mravi i cvrčci - toliko o poznatima! A onima koji se mršte na pomisao na obrok od insekata možda će pomoći činjenica da su insekti zapravo vrlo hranjivi. Veilki broj vrsta bogat je izvor bjelančevina i korisnih masnoća, sadrže i mineraie poput kalcija, željeza i cinka. Dok u 100 grama teletine ima 6 mg željeza, u 100 grama nekih insekata željeza ima od 8 do 20 mg. - Divlje životinje i insekti vrlo su često najvažniji izvori bjelančevina za ljude koji žive u prašumama i šumama, dok im lišće, sjemenke, gljive, med i voće osiguravaju potrebne količine minerala i vitamina.

Pri podizanju nasada kruške zanemaruje se problem oprašivanja kukcima jer vlada uvjerenje da će krušku oprašiti pčele medarice (Apis mellifera). Voćari bi trebali razmišljati i o uporabi drugih kukaca: bumbara (Bombus spp.) i solitarnih pčela iz roda Osmia (Osmia rufa i Osmia cornuta) jer od uspjeha oprašivanja ovisi ne samo krupnoća ploda već i prirod. Za uspješno oprašivanje 1 ha komercijalnog nasada kruške potrebno je 6-8 košnica pčela medarica. 1-2 košnice bumbara i 800 kokona solitarnih pčela Osmia spp. (500 ženki i 300 mužjaka).

Uzmite 8 ili više svježih stručaka peršinova lišća i stavite u jednu litru dobrog vina te dodajte 1 do 2 žlice čistoga vinskog octa. Pustite da kuha na jakoj vatri desetak minuta, potom dodajte 300 g čistoga pčelinjeg meda i skupa kuhajte još 4-5 minuta na slaboj vatri. Odmah procijedite i još vruće ulijte u staklenke s vijčanim poklopcem. Uzimajte 1 dl dnevno. Rok uporabe - neograničen!

Maslinovo ulje, kao osnova zdrave mediteranske prehrane, već je nadaleko poznato. Ipak, francuski su istraživači otišli i korak dalje. Njihovo posljednje istraživanje pokazalo je kako konzumacija maslinova ulja može spriječiti moždani udar kod starijih od 65 godina. Istraživači su u razdoblju od pet godina pratili zdravstveno stanje kod 7.000 tjudi u tri francuska grada i otkrili da je rizik od moždanog udara za oko 40% manji kod onih osoba koje su redovito konzumirale maslinovo ulje. Korištenje maslinovog ulja preporučuje se svima onima koji žele promijeniti način prehrane, a posebice onima u trećoj životnoj dobi. Osobito se preporuča u salatama i kombinacijama u kojima ne mora proći termičku obradu.

Cink

- nadzornik 300 enzima Cink sudjeluje u više od tristo metaboličkih enzima koji o njemu ovise te u dvije tisuće cink-ovisnih elemenata odgovornih za dešifriranje gena. Vrlo je bitan za djelotvoran imunosni sustav, za proizvodnju svih hormona, za dobro funkcioniranje mozga, za stanično razmnožavanje, za zaštitu od slobodnih radikala i još mnogo više. Zato se dobro opskrbite cinkom! Jedite više integralnih žitarica, oraha i morskih plodova.

Upravljanje metabolizmom bjelančevina

Je li cink stvarno toliko bitan? Da. Ali nećemo vas sada opterećivati s 18.700 istraživanja o cinku koja se mogu naći u medicinskoj knjižnici u Washingtonu. Važnost cinka najlakše ćete shvatiti kada pomislite na izgradnju bjelančevina i neurotransmitera. Cink sudjeluje svuda u organizmu: pri tvorbi bjelančevina za stanice imunosnog sustava kako bi se organizam mogao obraniti od raznih infekcija ili stanica raka, pri tvorbi bjelančevina za mišiće, za rast djece te rast u trudnoći i vrijeme dojenja, kod zacijeljenja rana itd. Muškarcima je bitan za zdravlje prostate i plodnost (najveća je koncentracija cinka u tijelu upravo u muškim spolnim organima), a ženama može olakšati (pred)menstrualne tegobe. Cink je važan za apetit te za osjetila okusa i mirisa. Održava dobar vid (očna mrežnica sadrži mnogo cinka), jača kosti, mišiće, kosu i nokte.

Prepolovite vrijeme prehlade

Prosječan Europljanin oboli od prehlade 3-4 puta godišnje. Začepljen nos, otežano disanje, glavobolja i kašalj otežavaju život na tjedan-dva. Jedina obrana jest da se imunosni sustav cinkom osposobi za djelotvornu obranu. Cink djeluje na otprilike 40 različitih virusa, među ostalim i protiv virusa gripe, prehlade i herpesa. Zato masti na bazi cinka djeluju tako dobro protiv virusa herpesa na usnicama. Virus prehlade upravo cink čini nekativnim. Mnoga istraživanja dokazuju da se vrijeme prehlade može cinkom upola smanjiti.

CINK za imunosni sustav

Okrijepite vaš imunosni sustav uzimanjem dodatnog cinka i selena. Na taj ćete se način zaštititi od virusa. Cink sudjeluje u svim procesima imunosnog sustava. Pogotovo u starijih osoba infektivne bolesti lako mogu napredovati te poprimiti teške oblike. Tako prehlada lako prijeđe u upalu pluća. Starijim osobama često manjka cinka te drugih mikronutritivnih tvari potrebnih za učinkovito djelovanje imunosnog sustava. Iz istraživanja jasno se može vidjeti kako se uzimanjem dodatnih elemenata u tragovima učestalost infekcijskih bolesti kod starijih osoba smanjuje.

Nedostaje li vam cinka?

Ako osjetite neke od sljedećih simptoma možda se radi o manjku cinka: • Nokti: bijele mrlje na noktima. • Kosa: krhke vlasi, opadanje kose, prerano sijeđenje. • Koža: ispucala, psorijaza, akne, ekcemi, kožne bolesti. • Usne: raspucali kutovi usana. • Oči: noćna sljepoća, suhe oči. • Crijeva: proljev. • Imunosni sustav: podložnost infekcijama, slaba zaštita od raka. • Cijeljenje rana: sporo. • Rast: smetnje u rastu djece, premala težina pri porodu. • Živčani sustav: depresije, strah, hiperaktivnost, razdražljivost, slabiji osjeti okusa i mirisa. • Mišići: mišićna slabost.

Najbogatiji školjke i mahunarke

Smatra se da se raznovrsnom prehranom može osigurati dovoljna dnevna količina cinka. Najbolji su prirodni izvori cinka školjke, potom mahunarke (leća, grah), brazilski orasi, kikiriki, orasi, bademi i meso (uključujući i crveno meso i perad, a osobito govedinu, puretinu i iznutrice) te ribe i drugi plodovi mora, rakovi i tuna. Značajni su izvori cinka mlijeko i mliječni proizvodi, jaja i cjelovite žitarice. Premda je iskoristivost cinka iz biljne hrane znatno manja nego iz one životinjskog porijekla, nemojte zanemariti biljne izvore cinka kao što su: orašasti plodovi, grašak, soja i sojin "sir" tofu, pivski kvasac, pšenične klice, bundevine i druge sjemenke. Svakako obogatite prehranu što raznovrsnijim voćem i povrćem koje također sadrži cink. [color-box]Casanova je redovito uzimao cink! Je li moguće cinkom poboljšati potenciju i djelovanje hormona? Casanova je znao gdje će pronaći dovoljno cinka za svoje hormonsko intenzivne noći: redovito je pio deset sirovih jaja (ona su bogata cinkom i bjelančevinama) te je osim toga obožavao kamenice koje su iznimno bogate cinkom - u l00 g sadrže čak 85 g cinka! Time je povećao razinu testosterona i pospješio svoja erotska osvajanja. No testosteron nije potreban samo muškarcima, već i ženama - za više energije, bolji spolni nagon i više snage.[/color-box]

Preporučene doze cinka

Podaci o preporučenoj dnevnoj količini cinka najčešće variraju od 8 do 12 miligrama za žene te od 11 do 15 miligrama za muškarce, no nipošto nemojte cink uzimati na svoju ruku nego se savjetujte s liječnikom i nutricionistom. Prekomjerno uzimanje može prouzročiti višak cinka u organizmu, što može izazvati neravnotežu drugih minerala (osobito bakra, željeza i kalcija), povraćanje, proljev, grčeve, glavobolju, vrtoglavicu i metalan okus u ustima. Ipak, neki stručnjaci, poput dr. Ulricha Strunza i Andreasa Joppa savjetuju da biste - ukoliko se želite riješiti krhkih vlasi/noktiju, neurodermitisa i akni te učiniti nešto dobro za vaš metabolizam - trebali provesti svojevrsnu kuru, uzimajući kroz tri mjeseca svakodnevno 50 mg cinka.

Fluor

za dodatnu čvrstoću zubi Svi već znamo da paste za zube s fluorom štite od karijesa. No esencijalnost fluora za ljudsko zdravlje još uvijek je tema rasprave u znanstvenim krugovima te nam njegova funkcija u ljudskom zdravlju još uvijek nije dovoljno poznata. Farmakološki se fluor koristi za prevenciju karijesa i zaštitu kostiju od osteoporotičnih prijeloma. Tako je fluoridacija vode i dodavanje fluorida u zubne paste smanjilo u SAD-u pojavu karijesa zubi za čak 50%. Ovakav učinak vjerojatno se zasniva na antibakterijskom djelovanju fluora te potpomaganju zarastanja ozljeda.

Promet i ravnoteža u organizmu

Mineralna voda ili voda koja je obogaćena fluorom najbolji je i općenito uzevši primarni izvor fluora. Fluorirane zubne paste također doprinose unosu fluora, ali stomatolozi ističu da to ima značenja ponajviše u djetinjstvu. Fluor iz vode također ima veću biodobavljivost od fluora u hrani koji je proteinski vezan i manje spremno se može iskoristiti. Za zdravlje zuba puno je korisnije pijenje fluorirane vode, nego ispiranje raznim vodicama obogaćenim fluorom ili zubnim pastama obogaćenim fluorom, čime se postiže veća zaštita od zubnog karijesa.

Simptomi pomanjkanja fluora

Osim dugoročno slabe kvalitete zubne cakline, nema drugih simptoma deficita fluora, niti je u literturi opisan slučaj pomanjkanja fluora koji bi ugrozio zdravlje. Ispitivanja na životinjama, koja se ipak ne mogu jednostavno prepisati i na ljude, pokazala su da manjak fluora u ishrani smanjuje učinkovitost hranjenja, inhibira rast i razvoj te smanjuje životni vijek. Nove prehrambene preporuke USDA (Američkog ministarstva poljoprivrede) koje su zamijenile RDA vrijednosti kao preporučeni unos fluora, donose za svaki nutrijent gornju granicu tolerancije unosa (Tolerable Upper Intake Levels). Za fluor je to 10 mg dnevno za odrasle osobe.

Izvori u hrani

O sadržaju fluora u hrani nema puno podataka, većina podataka odnosi se na vodu. Također, sadržaj fluora u biljnim namirnicam izravno ovisi o sadržaju fluora u tlu na kojem se uzgajaju. Morska riba je općenito dobar izvor fluora, osobito losos i list. Listići crnoga čaja imaju neuobičajeno veću koncentraciju fluora. U prosjeku, jedna šalica čaja (pripremljena kuhanjem listića, a ne praha) daje 0,3 do 1,5 mg fluora u jednoj čaši od 250 ml. Ipak, dominantni izvor fluora putem hrane su mineralne vode, gazirane i negazirane.

Ljekovito djelovanje čaja od lista masline bilo je poznato još u srednjem vijeku. Danas ga preporučuju i mnogi liječnici, jer se velika količina ljekovitih tvari iz lista masline izlučuje u vrućoj vodi. Iako se kao lijek najčešće priprema čaj od osušenog lišća masline, može se pripremati i od svježeg, tek ubranog. List masline sadrži gorku tvar, flavonoide, saponine, tanin, smolu, šećer, nešto eteričnog ulja te kolin, koji širi krvne žile i tako smanjuje previsok krvni tlak. Osim toga, u listu masline su oleuropein i oleuropezid, tvari za koje se smatra da su najaktivnije i najljekovitije sastavnice lista masline. List masline ne sadrži tvari koje bi mogle imati ikakvo štetno djelovanje na čovjekov organizam, ali uzimanje prevelikih količina čaja može u početku pogoršati zdravstveno stanje. No, to je samo privremena popratna pojava koja zapravo dokazuje ljekovito djelovanje tvari iz lista masline. Zbog djelovanja tih aktivnih tvari odjednom se uništava velik broj štetnih mikroorganizama pa ih jetra ne može odmah izbaciti iz organizma. Organizam tada može reagirati laganom glavoboljom, blagim alergijskim promjenama na koži i osjećajem umora. Kad jetra ukloni sve štetne tvari iz organizma, nestaju popratne pojave. Stoga je najbolje u početku uzimati manju količinu čaja od lista masline, a zatim pomalo povećavati dnevnu dozu. Listu masline pripisuje se da širi krvne žile, snižava previsok krvni tlak, povećanu masnoću i kolesterol u krvi, smanjuje povećanu količinu šećera i mokraćne kiseline u krvi, usporava i liječi aterosklerozu te pomaže kod srčanih tegoba. Također liječi prehladu, gripu i upalu pluća. Ima blagotvoran učinak na neurednu probavu i potiče bolji rad želuca i crijeva. [color-box]List masline bio je cijenjeno i često korišteno ljekovito sredstvo još od najstarijih vremena. Smatra se da su njegova ljekovita svojstva otkrili stari Egipćani, koji su ga, osim kao sredstvo koje jača i djeluje protiv groznice, koristili i za mumificiranje faraona.[/color-box]

Djeluje protuupalno

List masline pospješuje izlučivanje mokraće te pomaže kod upale bubrega, mokraćnog mjehura i mokraćnih kanala, potiče bolji rad jetre i izlučivanje žuči te pomaže u liječenju hepatitisa. Kupke od čaja lista maline posebno se preporučuju kod ženskih bolesti. List masline ima blagotvoran učinak na kosti i zglobove, pomaže kod reume, artritisa i gihta. Odličan je antiseptik te vrlo djelotvorno sredstvo kod herpesa, gljivica, ogrebotina i rana.

Čaj od lista masline

Priprema: Prokuhajte 2,5 dl vode. Dok voda još vrije, dodajte oko 10 g sušenog lišća masline. Čim ste dobro promiješali, smanjite vatru. Ostavite neka lagano vrije 2-3 minute, zatim poklopite i ostavite još 10-ak minuta. Čaj procijedite. Možete ga piti dok je još topao ili hladan, ali izbjegavajte dulje stajanje ili podgrijavanje.

Protiv visokog tlaka

Kuhajte 20 listova masline u 3 dl vode dok ne ispari na 2 dl. Pijte ovaj čaj ujutro i navečer prije jela.

Ne uz antibiotike!

Kemijski spojevi u listu masline mogu djelovati i tako da ometaju djelovanje antibiotika. Stoga proizvode na bazi maslinova lišća ne bi trebalo uzimati u isto vrijeme kad i antibiotike. Ne treba pretjerivati s uzimanjem čaja od masline i zato što snižava krvni tlak. Također se ne preporučuje trudnicama. Ako vam se pak nikako ne sviđa okus čaja od masline, možete mu poboljšati okus limunom, medom ili sladilom.

Neki ga hvale i tvrde da je neophodno za dobro zdravlje, drugi mu pripisuju brojne štetne učinke. Gdje je prava istina? Mi vam navodimo činjenice, a hoćete li, koliko i kojeg mlijeka konzumirati, odlučujete sami. 1. Obiluje svim hranjivim sastojcima poput bjelančevina, masti i ugljikohidrata, sadrži vitamine A, B, D i E. Sadrži kalcij i fosfor, dva minerala važna za izgradnju i čvrstoću kostiju. Mliječne bjelančevine osiguravaju tijelu esencijalne aminokiseline, građevne elemente stanica, koje organizam ne može sam sintetizirati. Dakle, mlijeko je namirnica, a ne napitak. [caption id="attachment_659" align="alignleft" width="300"] Mlijeko je namirnica, a ne napitak.[/caption]2. Kravlje mlijeko na tržištu je najviše zastupljeno, no ne treba zaboraviti da postoje kozje mlijeko, ovčje mlijeko te sojino i zobeno mlijeko. Sojino mlijeko i zobeno mlijeko dostojna su i korisna zamjena za kravlje mlijeko. Sadrže minerale i elemente u tragovima, proteine, folnu kiselinu, nezasićene masne kiseline, antioksidanse i vitamine, kao i vlakna. Ipak, njihov je nutricionistički sastav drugačiji, tako da se i sojinom i zobenom mlijeku dodaju neki minerali i vitamini. 3. Sterilizirano ili pasterizirano mlijeko je, zbog termičke obrade, moguće čuvati od 3 do 6 mjeseci. Svježe mlijeko je, nasuprot tome, kratkotrajno, tj. može ga se koristiti najviše šest dana. Zahvaljujući novim postupcima pasterizacije trajnost tzv. svježeg mlijeka također se promijenila. Mlijeko se svega nekoliko sekundi grije na temperaturi od 80 do 85 °C. Pri tome najvažniji sastojci mlijeka ostaju očuvani, a trajnost mu je produljena na otprilike dva tjedna. 4. Neobrađeno, svježe pomuzeno mlijeko sadrži 3,5-5 posto masnoće. Termičkom obradom mlijeku se oduzima dio masnoće ili se čuva nepromijenjena, izvorna količina masnoće. Izbor je dakle moguć između mlijeka sa 0,9, 2,8 i 3,5 posto mliječne masti. 5. Veliki broj istraživanja potvrdio je brojne prehrambene vrijednosti mlijeka, no neka su istraživanja pokazala da ima i neke štetne učinke. Primjerice, prema rezultatima jednog istraživanja proizlazi da pušačima koji piju mlijeko prijeti veća opasnost od bronhitisa, i to čak za 60 posto u usporedbi s pušačima koji ne piju mlijeko. 6. Prema mnogim studijama mlijeko je eliksir zdravlja. Istraživanja pokazuju da mlijeko pomaže spriječiti osteoporozu te da je korisno u prevenciji raka debelog crijeva. Da bi se takav učinak mlijeka postigao, trebalo bi svaki dan popiti dvije-tri čaše obranog mlijeka obogaćenog vitaminom D. 7. Punomasno mlijeko najbolje je za sportaše i one koji žele očuvati vitkost i dobru kondiciju. Naime, 100 ml takva mlijeka sadrži 3,3 grama bjelančevina i 64 kcal. Bogato je esencijalnim aminokiselinama potrebnim za izgradnju stanica. Posebno je bogato bjelančevinama koje sudjeluju u izgradnji mišića. Mlijeko opskrbljuje organizam i kalcijem, esencijalnim za pravilan rast i čvrstoću kostiju. 8. Danske znanstvene studije dokazale su da bio-mlijeko, u usporedbi s «običnim» mlijekom, sadrži 50 posto više vitamina E i 75 posto više beta-karotena. Udio omega-3 masnih kiselina također je veći ako je mlijeko dobiveno od krava koje se hrane svježom travom te krava koje se više kreću. Sadržaj kalcija i vitamina B12 ne razlikuje se od onog u «običnom» mlijeku. 9. 15 posto odraslih osoba loše probavlja kravlje mlijeko. Organizam odraslih osoba stvara mnogo manje laktaze, enzima koji razgrađuje mliječni šećer - laktozu. Kad ovog enzima potpuno nedostaje, javljaju se proljevi i nadutost. Osobe koje pate od nedostatka laktaze ne podnose mlijeko, ali i neke druge gotove proizvode koji sadrže laktozu koja se u prehrambenoj industriji koristi kao stabilizator. 10. Mlijeko razbuđuje. Svega 1/8 litre obranog mlijeka sadrži toliko tirozina koliko je potrebno da se potakne sinteza dopamina i noradrenalina, neuroprijenosnika koji podražavaju mozak. Tako potaknut, mozak bolje i brže funkcionira, poboljšava se sposobnost razmišljanja. No masnoće koje sadrži punomasno mlijeko usporavaju mentalne aktivnosti.

Koliko čega?

Nutricionistički sastav mlijeka različit je ovisno o porijeklu i načinu prerade. U 100 grama namirnice ima: Kravlje punomasno mlijeko Ugljikohidrati 4,7 g; bjelančevine 3,3 g; masnoće 3,7 g; voda 87 g; kolesterol 14 g; natrij 49 mg; kcal 64 Kozje mlijeko Ugljikohidrati 4,7 g; bjelančevine 3,8 g; masnoće 4,2 g; voda 86 g; kolesterol 0 g; natrij 50 mg; kcal 86 Ovčje mlijeko Ugljikohidrati 3,8 g; bjelančevine 5,7 g; masnoće 6,9 g; voda 80 g; kolesterol: 0 g; natrij: 0 g; kcal: 99 Obrano kravlje mlijeko Ugljikohidrati 4,7 g; bjelančevine 3,4 g; masnoće 3,4 g; voda 91 g; kolesterol 2 g; natrij 50 mg; kcal 33

Rijetko ćemo kroz povijest pronaći biljku toliko svestranu za upotrebu kao što je maslina - od antičkih vremena maslinovo drvo osiguravalo je hranu, koristilo se za ogrjev i građu, dok se plod koristio u liječenju mnogih bolesti. Grančica ovog drveta - za koje se smatra da je jedna od najstarijih namirnica svijeta - već se stoljećima smatra simbolom mira i mudrosti. Maslina ili uljika (lat. Olea europaea) kvrgavo je i razgranato stablo koje raste na krševitom tlu, zahtjeva klimu bez velikih temperaturnih oscilacija, dobro podnosi sušu, ali ne i temperature ispod ništice. Uzgaja se u toplim predjelima Mediterana, uz more, najviše do 400 m nadmorske visine. Ima kožnate i ovalne listove na naličju tamno zelene boje, dok im je donja strana bijelkasta. Upravo zbog visokog postotka masti (15-35%) maslina je dobila ime po latinskoj riječi olea, što znači ulje. Kada je u cvatu - u travnju i svibnju - maslina razvija bijele cvjetove u grozdovima, dok je plod boba ovalnog oblika tamnozelene do crne boje, koja se bere u jesen. Plod se tješti korištenjem pritiska kroz razne preše (hladna obrada) ili se izdvaja koristeći vruću vodu ili paru. Ulje se koristi u ishrani, kao dodatak jelu, za prženje, začinjavanje jela, te u medicinske svrhe. U prošlosti, koristilo se i za svete obrede, kao gorivo za svjetiljke, za masažu kraljeva, kao novac, za premazivanje beba i umirućih te za glancanje dijamanata. Maslinovo drvo izuzetno je kvalitetno, te je namještaj izrađen od njega vrlo skupocjen.

Simbol Božje providnosti

Smatra se da je maslina jedna od najstarijih namirnica, poznata između 5 i 7 tisuća godina, porijeklom s Krete, otkuda se brzo proširila u Egipat, Grčku, Palestinu i Malu Aziju. Opisana je u djelima drevne egipatske civilizacije, a veliku ulogu imala je i u grčkoj mitologiji, gdje se spominje da je nastala kada je božica Atena u nadmetanju s Posejdonom bacila kap vode na klisuru, na kojoj je potom izrasla maslina. Zbog čvrstoće i otpornosti, maslina je simbol snage. Tako je Herkul imao toljagu od maslinova drva, a Odisej je maslinovim kolcem oslijepio Kiklopa. Maslina je simbol odanosti i vjernosti pa je Odisejev i Penelopin bračni krevet bio od panja masline. Homer je maslinovo ulje zvao tekućim zlatom. Pobjednicima na Olimpijskim igrama na glave su stavljali maslinove vijence, a za nagradu su dobivali amfore s maslinovim uljem, koje je bilo tada vrlo skupo. U kršćanstvu je maslina simbol Božje providnosti i brige za ljude, te se u Bibliji spominje više od tisuću puta. Mojsije je oslobađao ratovanja muškarce koji su uzgajali masline. Golubica koja se nakon potopa vratila na Noinu arku u kljunu je nosila maslinovu grančicu kao simbol pomirenja Boga i ljudi. Na slikama s prikazom ukazanja anđela Gabrijela Djevici Mariji, vidi se kako anđeo u ruci ima maslinovu grančicu. S mnogo takvih grančica narod je proslavio Isusov ulazak u Jeruzalem. Isus se znojio krvavim znojem na Maslinskoj gori, okružen mnoštvom maslina, a Isusov križ bio je po predaji od maslinova i cedrova drva. [color-box]Maslina u Hrvatskoj - Jedna od najpoznatijih maslina u Hrvatskoj je ona u nacionionalnom parku Brijuni, čija starost je istražena i iznosi oko 1600 godina. U Kaštel Štafiliću, pak, nalazi se također vrlo stara mastina, za koju se vjeruje da tamo raste još od dolaska Hrvata na Jadransko more u 7. stoljeću. Impozantnih je dimenzija.[/color-box]

Crna, ljubičasta, smeđa, crvena ili žuta

Izvorno je plod masline gorak - okus mu uzrokuje glikozid oleuropein koji se nalazi u koži masline - te se stoga nakon branja mora obraditi. Način obrade sirovih maslina ovisi o vrsti, mjestu uzgoja, vremenu branja te okusu, teksturi i boji koju se želi postići. U doba dok se tehnologija prerade još nije razvila, dio nezrelih maslina ubirao bi se u rujnu i neko vrijeme namakao u morskoj vodi, nakon čega bi se one oprale i spremale u kamene posude ili staklenke, te prelile morskom vodom s dodanim grančicama komorača. Tako pripremljene, mogle su se konzumirati do sljedećeg proljeća. Crne, potpuno zrele masline solile su se i spremale u posude ili pletene košare koje su propuštale vodu. U današnje doba masline se beru u listopadu i studenom. Neke se ubiru dok su još zelene i nezrele, a druge se puste da potpuno dozriju i postanu crne. Međutim, crna boja može se postići i ako se nezrele zelene masline ostave na zraku, pa one naknadnom oksidacijom dobiju tamniju boju. Na boju masline, koja određuje njene konačne karakteristike, utječe se različitim metodama obrade, uključujući fermentaciju i/ili čuvanje u ulju, vodi, rasolu ili soli. Osim što maslina mijenja boju u crnu, ljubičastu, smeđu, crvenu ili žutu, ovim se postupcima mijenja i tekstura kože, koja može biti glatka i sjajna ili naborana.

Ljekovitost maslina

Još je Hipokrat maslinovo ulje prepisivao za više od 60 raznih bolesti. To nimalo ne čudi jer je moderna znanost dokazala kako su masline vrlo dobar izvor mononezasićenih masnih kiselina i dobar izvor vitamina E. Čak 75% ukupnih masti čini oleinska kiselina, za koju se pokazalo da smanjuje razinu kolesterola. Zahvaljujući stabilnosti mononezasićenih masnih kiselina, masline imaju zaštitno djelovanje na stanice, osobito u kombinaciji s vitaminom E. Njihovim uzajamnim djelovanjem smanjuje se rizik od oštećenja stanica, kao i nastajanje upalnih procesa. Vitamin E je glavni tjelesni antioksidant, topiv u mastima, koji hvata i neutralizira slobodne radikale u svim područjima u tijelu gdje je prisutna mast. Slobodni radikali uzrokuju oštećenja koja mogu dovesti do brojnih oboljenja. Tako, na primjer, oksidiraju kolesterol, koji se potom nakuplja u arterijama, a posljedica može biti srčani udar ili moždani udar. Sprečavanjem oksidacije kolesterola, masline sprečavaju i razvoj srčanih bolesti. Osim mononezasićenih masnih kiselina i vitamina E, maslina sadrži i brojne aktivne fitonutrijente, poput polifenola i flavonoida, koji također imaju protuupalna svojstva. Njihovim djelovanjem smanjuju se simptomi astme, osteoartritisa i reume, tri oboljenja za čiji su nastanak najveći krivci slobodni radikali. Pokazalo se da vitamin E iz maslina može čak ublažiti pojavu osjećaja vrućine kod žena u menopauzi.

Proizvodnja maslinova ulja

Kako bi se osigurala najbolja kvaliteta ulja te dobilo ekstra djevičansko maslinovo ulje, s berbom maslina treba početi kada je jedna trećina ploda ljubičaste, a dvije trećine zeleno-žute boje. Ranijom berbom dobije se ulje bolje kvalitete, a maslina sačuva više hranila za slijedeći rod i postiže bolji cvat. Ulje dobiveno od otpalih i prezrelih plodova ima visok sadržaj masnih kiselina, nema lijepu boju niti prepoznatljivu aromu, sklono je kvarenju, prema normama EU najčešće se ne ubraja u jestivo, a može biti i štetno za zdravlje. Ubrane plodove treba skladištiti što kraće, najbolje na podlozi koja se može oprati i ne upija ulje, u sloju od 10-12 cm na suhom i prozračnom mjestu. Tako se mogu dobro čuvati 5-7 dana, no najbolje ih je preraditi u roku od 12-15 sati. Najzdravije ulje dobiveno je procesom hladnog prešanja (što u njegovu imenu označava riječ djevičansko), uz maksimalnu temperaturu vode do 25 °C. Tako prerađeno ulje ima najveću prehrambenu vrijednost. Dobiveno ulje neophodno je čuvati u tamnim prostorijama, koje su prozračne, oslobođene svih mirisa, koje ulje lako upija, na temperaturi od oko 15 °C. Najčešće se upotrebljavaju spremnici od nehrđajućeg čelika koji imaju ugrađen plovak, koji onemogućava dodir ulja sa zrakom, dok se za tržište pakira u boce od tamnog stakla. Djevičansko maslinovo ulje se prema kvaliteti dijeli na: 1. Djevičansko maslinovo ulje ekstra - kiselost ne prelazi 0,8% 2. Djevičansko maslinovo ulje - kiselost ne prelazi 2% 3. Djevičansko maslinovo ulje obično - kiselost ne prelazi 3,3%.

MASLINE U KUHINJI

Osim za proizvodnju ulja, masline se u kulinarstvu koriste za pripremu različitih namaza za predjela, kao i za umake za ribu i perad. Može ih se dodati u gotovo sve salate, a sve se češće dodaju i u umake za tjesteninu. Želite li pripremiti marinirane masline, stavite ih u maslinovo ulje i dodajte limunov sok, sjemenke korijandera i kima. U Španjolskoj se nedavno pojavio i kruh koji sadrži hydroxytyrosol, antioksidant dobiven iz maslina, koji pomaže u sprečavanju starenja. Kod nas se u nekim trgovinama mogu kupiti lepinje s komadićima maslina. Na otoku Braču priprema se i liker od crnih maslina. Kako biste spriječili starenje kruha u tijesto za kruh stavite obavezno ekstradjevičansko maslinovo ulje kruh će trajati više dana i posebnog je ukusa i kvalitete. [color-box]Kao dobru naviku možete usvojiti da svako jutro na tašte popijete tri žlice maslinova ulja koje ubrzava metabolizam, daje snagu, antibakterijsko je, daje vitalnost i energiju, te pomaže kod probavnih smetnji.[/color-box]

LIKER OD CRNIH MASLINA

Sastojci: 1 l rakije • 50 dag zdravih, zrelih, krupnih crnih maslina • 40 dag šećera • kora od 1 limuna • kora od 1 naranče • kora od 1 grejpfruta (sve tanko oljušteno sa vanjskog dijela ploda) • 8-10 klinčića Sve skupa se pomiješa u većoj tegli od 2-3 litre sa velikim otvorom i pusti odstojati 40 dana. Češće treba promiješati, osobito prvih 5-6 dana da se otopi šećer, a i inače da se svi sastojci međusobno prožmu. Teglu držati zatvorenu, pokrivenu spomenutih 40 dana. Zatim filtrirati kroz finu gazu (2-3 sloja) zatim dobro začepiti i ostaviti da stoji i sazrije oko 6 mjeseci. Najbolje je staviti liker u bocu od 2 litre, jer ga bude oko 1,6 litara.

POGAČA S MASLINAMA

Uzmite 2 luka • 2 žlice djevičanskog maslinova ulja • 250 g crnih maslina 750 g oštroga bijelog brašna sol • 4 žličice suhoga kvasca • 3 žlice peršina • 1 metvicu • 4-5 dl mlake vode Luk narežite i prodinstajte na ulju. Masline krupno narežite pa ih u posebnoj zdjeli pomiješajte s lukom, brašnom, kvascem, soli, sjeckanim peršinom i sjeckanom metvicom. Miješajući dolijevajte mlaku vodu. Umijesite tijesto pa ga odložite na toplo da se udvostruči, te ga tada premijesite. Tijesto razdijelite u dva kruščića i stavite na veći, uljem namazani lim. Zarežite ih nožem na 3-4 mjesta i stavite peći na 220 stupnjeva 40 minuta.

Tisućama godina riba i plodovi mora važan su i neizostavan dio ljudske prehrane. Riba se lovi i jede još od razdoblja prapovijesti, a najstarija zabilješka o ribi kao hrani Homo sapiensa stara je više od 380.000 godina. Ribu su izuzetno cijenili Egipćani, Kinezi, Rimljani. Tako je, primjerice, naklonost starih Kineza prema ribi dokumentirana najstarijim ribljim receptom – mariniranom i začinjenom šaranu – koji potječe iz 1300. godine prije Krista. U novijoj povijesti, posebno u zapadnim civilizacijama, riba je, u odnosu na meso, dugo vremena bila zapostavljena. Ipak, tijekom posljednjeg desetljeća polako, ali sigumo, riba i plodovi mora ponovo postaju sve češća alternativa mesu. Razlog leži u iznimnom nutritivnom sastavu ribe koji je, s nutricionističkog stajališta, čini jednom od najpoželjnijih namirnica u našoj prehrani. Riba je važan dio uravnotežene prehrane jer predstavlja glavni prehrambeni izvor blagotvornih omega-3 masnih kiselina i nutrijenata kao što su vitamin D i selen. Riba je bogata i proteinima visoke biološke vrijednosti, odnosno sadrži sve esencijalne aminokiseline potrebne organizmu za normalno funkcioniranje. Bjelančevine iz ribe lakše su probavljive i bolje iskoristive od bjelančevina iz mesa i mlijeka. Naime, zbog vrlo niskog sadržaja vezivnog tkiva i prirode bjelančevina mala je vjerojatnost da će se nakon konzumacije ribe javiti osjećaj "težine" u želucu. Nutritivnoj vrijednosti ribe pridonose vitamini B3, B6 i B12, vitamin A te minerali željezo, cink, kalij i fosfor koje sadrži. Dodatno, riblje je meso jedan od najboljih prirodnih izvora minerala joda, koji je nužan u sintezi hormona štitnjače. Sitna plava riba koja se prži i jede s kostima ima dodatni nutricionistički adut, a to je posebno visok udio kalcija. Da je riba gotovo idealna namirnica, najbolje svjedoči podatak da jedan filet kuhanog bakalara (od 180 g) osigurava 310 mg omega-3 masnih kiselina te podmiruje gotovo 100 % dnevnih potreba za bjelančevinama i selenom, i to uz zanemarivu kalorijsku vrijednost. Jednaka količina zadovoljit će i trećinu potreba za vitaminima B6 i B12.

Bijela ili plava riba?

Riba se ovisno o raspodjeli masti dijeli na plavu i bijelu. Tuna, skuša, palamida i srdela tipični su predstavnici plave ribe, dok su od bijele ribe najpoznatije orada, oslić, škarpina i bakalar. Plava riba pohranjuje masti u masnim stanicama po cijelom tijelu, a bijela riba u jetri i donekle trbušnoj šupljini. Udio masti u bijeloj ribi je nizak, posebice u mesu, gdje čini oko jedan posto, a plava riba obično sadrži od 5 do 10 posto masti, a katkad i više od 10 posto. [color-box]2 porcije tjedno za zdravlje - Stručnjaci preporučuju da bi za očuvanje zdravlja ribu trebalo jesti barem DVA PUTA TJEDNO, i to po 170 g ribe u obroku. Pri tome bi barem jedna porcija trebala biti masna riba poput lososa, skuše, srdele ili tune, jer te vrste sadrže najviše omega-3 masnih kiselina.[/color-box] Zahvaljujući niskom sadržaju masti niža je i energetska vrijednost bijele ribe, što je čini idealnom namirnicom u redukcijskim dijetama. Iako se kao glavni izvor omega-3 masnih kiselina ističe plava riba, i bijela riba sadrži reprezentativnu količinu tih blagotvornih masnoća. Stoga su i plava i bijela riba vrlo poželjne namirnice za redovitu konzumaciju!

Kako pridonosi zdravlju

Velik broj istraživanja pokazuje da su ljudi u čijoj prehrani riba i plodovi mora zauzimaju važno mjesto (poput mediteranske prehrane) dugovječniji. Osobe koje redovito konzumiraju ribu mogu smanjiti rizik od moždanog udara, depresije i mnogih kroničnih degenerativnih bolesti, kao i slabljenja kognitivnih sposobnosti koje se povezuje sa starošću. No unos omega-3 masnih kiselina najviše čuva zdravlje srca i krvnih žila. Studija znanstvenika s Harvarda otkrila je kako osobe koje redovito jedu umjerene količine ribe (porciju-dvije tjedno) bogate omega-3 masnim kiselinama imaju 36 % niži rizik od obolijevanja od kardiovaskularnih bolesti. Omega-3 masne kiseline esencijalne su, potrebne za normalno funkcioniranje organizma, a tijelo ih samo ne može proizvesti dovoljno učinkovito. Riba sadrži dvije posebno važne omega-3 masne kiseline – EPA i DHA, koje dokazano pridonose normalnoj funkciji srca. Da bi se postigao blagotvoran učinak, nužno je unijeti barem 250 mg EPA i DHA dnevno, što se lako postiže redovitim umjerenim unosom ribe.

Još 4 razloga zašto jesti ribu

❖ Riblje je meso bogatije vitaminima od crvenog mesa, posebice je bogato vitaminima A, D, E i B. ❖ Morska riba iznimno je bogata jodom, odgovornim za pravilno funkcioniranje štitne žlijezde. Osim toga, obiluje kalijem, natrijem, kalcijem, magnezijem, fosforom, jodom, bakrom i ostalim mikroelementima koji sudjeluju u izgradnji i zaštiti tkiva. Ti mikroelementi blagotvorno utječu na organizam i stimuliraju pravilan razvoj mišićnokoštanog sustava, središnjega živčanog sustava i metabolizma. ❖ Riba je namirnica niske energetske vrijednosti te je pogodna za dijetalnu prehranu. ❖ Nijedna vrsta mesa ne može se mjeriti s ribljim mesom, koje se po hranjivosti i probavljivosti nalazi na samom vrhu.

Osim što kukuruzom hrane domaće životinje, prave od njega ulje, melju ga u brašno, prave kukuruzni sirup i pucaju kokice, Amerikanci od svoga "prerijskog zlata" dobivaju više proizvoda nego što možete zamisliti: etanolsko gorivo, tiskarsku tintu, pelene za jednokratnu upotrebu i čitavo mnoštvo biorazgradivih plastičnih proizvoda koji su obazriviji prema okolišu nego oni proizvedeni na osnovi nafte. Da bi se posve pojmilo koliko je kukuruz cijenjena namirnica u američkoj kulturi, deseci gradova na američkome Srednjem zapadu u kasno ljeto privlače posjetitelje svojim "kukuruznim labirintima" izgrađenim od pomno zasađenih redova kukuruza. Još je čudnija kukuruzna palača u Mitchellu, u južnoj Dakoti, s kupolama i minaretima od luka i zidovima od kukuruza i trave, koju oblikuju svake godine. U kolovozu kukuruz, pak, nadahnjuje neviđene majstorije u Kanzasu.

Srebro u uzgoju žitarica

Dokazi o pripremi jela od kukuruza stari su više od 7000 godina. Pretpostavlja se da je domovina kukuruza srednja Amerika, te su ga uzgajale civilizacije Inka, Maja i Asteka. Indijanci duž rijeke Rio Grande izrazito su štovali ovu biljku, budući da im je služila kao hrana, sklonište, dekoracija, pa čak i kao gorivo. Iz Srednje se Amerike kukuruz proširio po toplijim područjima čitavog svijeta. Europljanima ih je donio čuveni Kristofor Kolumbo 1493. godine, da bi se njegov uzgoj poslije proširio na Bliski istok, Aziju i cijeli svijet. Na Balkan je stigao u 17. stoljeću. Danas kukuruz u uzgoju žitarica zauzima drugo mjesto u svijetu, odmah iza riže, a ispred pšenice. Stabljika kukuruza može biti visoka 2-3 metra sa širokim, dugim listovima u podnožju stabljike do manjih i kraćih listova na vrhu. Ispod listova, uz stabljiku, razvijaju se plodovi, klipovi dužine 15-20 cm s kukuruznim zrnima, skrivenima u više ovojnih listova s nitima (svilom) na vrhu koji sazrijevanjem ploda prelaze iz zelene u žutu ili crvenu boju.

Žuti pigmenti protiv srčanih bolesti i raka

U Americi je izraz "hranjen kukuruzom" sinonim za "zdrav". A za to ima razloga. Prosječan klip kukuruza ima 200-400 zrna, od kojih je svaki pravo malo skladište ugljikohidrata, bjelančevina, vitamina, minerala i vlakana. Škrob je sastojak koji je najviše zastupljen u zrnu kukuruza (73%) i predstavlja važan izvor energije. Ostali ugljikohidrati su jednostavni šećeri: glukoza, saharoza i fruktoza u količini 1-3 posto. A svi koji misle da kukuruz opterećuje organizam suvišnim kalorijama, grdno se varaju: u prosječno velikom svježem klipu kukuruza ima samo 80 do 100 kcal. Kukuruz je izvrstan izvor tiamina (vitamin B1) koji ima važnu ulogu u pravilnom radu mozga. Naime, vitamin B1 sudjeluje u sintezi acetilkolina, prijenosnika živčanih impulsa, koji je zadužen za dobro pamćenje. Nedostatak tog neuroprijenosnika primijećen je kod starijih osoba koje boluju od Alzheimerove bolesti ili čiji mozak slabije funkcionira. Kukuruz ima također mnogo niacina (vitamin B3) koji regulira kolestreol u krvi, kao i folata, fosfora i vlakana. Kukuruz sadrži više bjelančevina nego mnoge druge vrste povrća. Zato se ne treba čuditi da ova žuta zrna hrane cjelokupno stanovništvo Srednje i Južne Amerike. Žuti pigmenti koji daju kukuruzu boju zlata zovu se lutein i zeaksantin. Oba pripadaju porodici karotenoida a - poput ostalih karotenoida - i oni pomažu u borbi protiv srčanih bolesti i raka. No, imaju jednu ulogu koja ih razlikuje od svih ostalih. Svojim antioksidantnim djelovanjem štite vrlo osjetljivo područje u oku: žutu pjegu. Bez žute pjege ne bismo imali oštar centralni vid koji nam omogućuje čitanje sitnih tiskanih slova, vožnju automobila ili raspoznavanje osobe koja stoji vrlo blizu nas. Točnije, to je presudni dio vida koji se gubi usljed bolesti oka u starijih osoba, a zove se makularna degeneracija. Takvo je stanje glavni uzrok sljepoće u starijih ljudi. Lutein i zeaksantin mogu to spriječiti.

Ljekovita kukuruzna svila

Ljekovitost kukuruza nalazi se u ženskim cvjetovima (kukuruznoj svili) i plodu (zrnu i klicama). Kako bi kukuruzna svila (u našem narodu poznata i kao kukuruzni brkovi) bila ljekovita, prije oprašivanja valja je odrezati i sušiti naglo, u sjeni ili vrlo oprezno, na umjetnoj toplini. Također je dobra kukuruzna svila u vrijeme dok su kukuruzi mliječni. Zrela, suha i tamna kukuruzna svila posve je bezvrijedna i ne sadrži ljekovita svojstva. Najbolja je kukuruzna svila s biološki uzgajanog kukuruza, daleko od javnih prometnica, željezničkih pruga i industrijskih pogona. Sušena kukuruzna svila upotrebljava se kao diuretik te djelotvorno i neškodljivo sredstvo za mršavljenje. Dobro je znati da dužim čuvanjem kukuruzna svila gubi djelovanje za izlučivanje mokraće i postaje vrlo dobro sredstvo za čišćenje crijeva. Čaj od kukuruzne svile dobro pomaže kod vodene bolesti, upale mokraćnog mjehura, srčanih bolesti, gihta i reume, Izbacuje pijesak iz bubrega i mokraćnog mjehura i ublažava kašalj. Preporuča se i šećernim bolesnicima jer snižava povišeni šećer u krvi. Kretanjem, izbacivanjem iz prehrane škroba, šećera i životinjske masti te pijenjem čaja od kukuruzne svile, šećerni bolesnici s dijabetesom lakšeg oblika bolest mogu dovesti pod kontrolu. Kukuruzna svila također pomaže kod grčeva bubrega te kod noćnog mokrenja u krevet (djece i starijih osoba). Dužim uzimanjem smanjuje i visoki krvni tlak. [color-box]PRIPREMA ČAJA OD KUKURUZNE SVILE - U šalicu kipuće vode (2,5 dl) staviti žličicu dobro osušene kukuruzne svile i ostaviti da odstoji nekoliko minuta. Zatim procijediti i uzimati svaka 2 do 3 sata po 1 žlicu nezaslađena toplog čaja. Ako je kukuruzna svila svježa, uzme se 1 žlica i kuha 2 minute u 3 dl vode. Ocijedi se i pije nezaslađeno (3 puta dnevno, između glavnih obroka).[/color-box]

Kukuruzne klice za sjajnu kosu

❖ Zbog 28% ulja i drugih biološki vrijednih sastojaka, kukuruzne klice predstavljaju vrlo važnu hranu za slabunjavu djecu, rodilje, sportaše i one koji se oporavljaju od bolesti. ❖ Hidrauličnim tiještenjem kukuruznih klica dobiva se nerafinirano ulje koje sadrži linolnu kiselinu, zasičene masne kiseline, fitosterin, fitohormone i vitamin E. To ulje ima značajnu ulogu u fiziološkoj i terapeutskoj ishrani ljudi. Osim što se koristi kao izvrsna jestiva namirnica, ulje od kukuruznih klica najvrednije je dijetno ulje. ❖ Izgubljeni sjaj kose vraća se uzimanjem (ujutro, natašte) jedne žličice ulja od kukuruznih klica - tijekom mjesec dana. ❖ Kaša od kukuruznog brašna (ili krupice) vrlo je pogodna za pravljenje obloga protiv reumatizma i bolova u zglobovima. Oblozi od kukuruznog brašna dugo ostaju vrući i njima se postiže dobra ishrana tkiva krvlju. Pripremaju se tako da se kukuruzno brašno popari vrućom vodom koliko se može podnijeti. Nanose se izravno na kožu i zatim omotaju lanenom krpom. Ako se zatim takav oblog omota i najlonskom folijom, toplina će se zadržati duže pa će i liječenje biti uspješnije. ❖ Kod pojačanog izlučivanja želučane kiseline, te javljanja bolova ili grčeva u želucu, dobro je jesti laganu (nemasnu) pileću ili teleću juhu u koju se zakuha kukuruzna krupica. Kod istog problema dobro je jesti kukuruznu kašu ili rjeđu palentu.

Gastronomske delicije

Iako u kukuruzu možemo uživati kroz cijelu godinu, onaj koji je ubran i kojega jedemo u kasno ljeto najbolje prija našem nepcu i sadrži najviše hranjivih tvari. Najbolje ga je odmah skuhati u slanoj vodi jer se stajanjem u njemu smanjuje količina šećera. Možete ga i ispeći u pećnici tako da klipovima uklonite ljuske, zrna premažete maslacem i ponovno obložite ljuskama. Prekrijte ih aluminijskom folijom i pecite u pećnici 10-ak minuta na 220 °C. Pečeni kukuruz sa salatom od rajčica s maslinovim uljem i bosiljkom u kombinaciji s pečenom piletinom, hamburgerom, hrenovkom ili odreskom specijalitet je američke kuhinje. U Europi se kukuruzna zrna upotrebljavaju za pripremu raznih maneštri (Maneštra je autohtono istarsko jelo koje se sprema od razna povrća, a bez obzira na oblik uvijek sadrži zrna kukuruza) te u kombinaciji s raznim povrćem u salatama i varivima. No, više su u uporabi proizvodi od kukuruza u obliku kukuruzne krupice i kukuruznog brašna, dok ljubitelji zdravog obroka konzumiraju i kukuruzne pahuljice. Kukuruzna krupica najčešće se upotrebljava u pripremi palente ili žganaca, koja se poslužuje samostalno ili kao prilog uz mesna i riblja jela te jela od povrća. Kukuruzno brašno upotrebljava se najčešće za pripremu kruha u kombinaciji s drugim brašnima. Kokice, omiljena dječja grickalica, dobivaju se od kukuruza kokičara, pečenjem na dobro zagrijanom ulju. Kukuruzu nedostaju dvije esencijalne aminokiseline, lizin i triptofan. Zbog toga se preporučuje da se uzima u kombinaciji s mahunarkama, te se tako zadovolje potrebe organizma za bjelančevinama i mineralima. Primjerice, prehrambena vrijednost kukuruznog kruha poboljšava se dodatkom male količine sojinog brašna. [color-box]KUHANI JE ZDRAVIJI - Uvriježeno mišljenje kako je sirovo povrće zdravije od kuhanog, ne vrijedi za kukuruz. Američki istraživači su otkrili da prilikom termičke obrade kukuruza, kuhanja ili pečenja, dolazi do oslobađanja molekula s antioksidativnom aktivnošću što povećava njegove zaštitničke moći. Antioksidansi su molekule koje pomažu organizmu u obrani od štetnih slobodnih radikala i tako nas štite od niza degenerativnih bolesti, poput katarakte, raka, bolesti srca i Alzheimerove bolesti.[/color-box]

Kukuruz u trudnoći

Poznato je da povišena razina aminokiseline homocisteina može uzrokovati bolesti srca. Do njezina povišenja dolazi, smatra se, zbog manjka folne kiseline, vitamina B12 i B6 u organizmu. Budući da kukuruz obiluje folnom kiselinom, pomaže prirodnu regulaciju razine homocisteina u organizmu i tako štiti srčanožilni sustav. Jedno od najvažnijih medicinskih otkrića 20. stoljeća govori da pravilan unos folne kiseline za vrijeme trudnoće smanjuje oštećenja živčanog sustava novorođenčeta 48 do 80 posto. To je razlog što se kukuruz preporučuje ženama koje namjeravaju zatrudnjeti te trudnicama tijekom prva tri mjeseca trudnoće.

(Salvia officinalis) DRUGI NAZIVI: Žalfija OPIS BILJKE: Kadulja je razgranat grm, visine 30-40 cm, višegodišnje, drvenaste stabljike. Listovi su srebrnasto bijeli, srcoliki, namreškani i dlakavi. Cvjetovi su tamnoplavo ljubičasti, dvousnati, a na vrhovima stabljike tvore klasaste pršljenove. Svi dijelovi biljke imaju jak aromatičan miris. Omiljena je ispaša za pčele, a njen med ubraja se među najcjenjenije vrste meda u svijetu. RASPROSTRANJENOST: Najrasprostranjenija je na jadranskim otocima i u priobalnom području. STANIŠTE: Samoniklo raste na suhim terenima. Voli sunčana mjesta, jer je osjetljiva na vjetar i hladnoću. VRIJEME CVATNJE: Od svibnja do lipnja. LJEKOVITI DIO BILJKE: Lišće. Bere se pred cvjetanje u svibnju. Sadrži: eterično ulje s tujolom, cineolom, salvonom; smolu, škrob, tanin; soli kalija, kalcija i fosfatne kiseline. LJEKOVITO DJELOVANJE: Kadulja ima antiseptično, baktericidno, fungicidno, virustatično i protuupalno djelovanje. Čaj od kadulje pročišćava dišne organe, upaljeno grlo, ždrijelo i krajnike, te pomaže kod promuklosti. Smatra se da pomaže čak i pri saniranju kaverni kod plućne tuberkuloze, jer sadrži tanin koji zaustavlja krvarenje. Isto tako čaj zaustavlja jako znojenje plućnih bolesnika, mladih u pubertetu, žena u menopauzi i poslije poroda. Zanimljivo je da blagi čaj potiče znojenje, a jaki ga zaustavlja i sprječava. Koristi se kod kožnih problema, rana koje ne zacjeljuju, ekcema i svraba. Izuzetno je djelotvorna kod bolova i grčeva u želucu, vraća apetit, a smiruje upale crijeva i želuca, te tegobe u jetri i žučnoj vrećici. Kadulja predstavlja prirodnu djelotvornu pomoć kod problema s mokraćnim putevima, a naročito otežanog mokrenja. Stari Rimljani koristili su ju u tretmanu neplodnosti, jer snažno djeluje na ženske spolne organe, te otklanja sklonost pobačaju. Plinije ju je nazvao "salvia" (ljekovita), što potječe od latinske riječi "salvus" (zdrav). Moderna je medicina svojim kemijskim sredstvima potisnula kadulju koja uistinu zaslužuje zapaženo iesto u svakom kućnom vrtu. JESTE LI ZNALI: Stara rimska izreka kaže: "Zaprijeti li smrt, po kadulju u vrt". O njezinom ugledu govori činjenica da je oko 1680. objavljena knjiga s 400 stranica koja je opisivala samo ljekovitost kadulje. PRIPRAVCI: ❖ Masiranje desni kod upala, paradentoza: jakim čajem od kadulje namočiti vatu i nježno kružnim pokretima masirati desni. ❖ Protiv noćnog znojenja: treba nešto prije spavanja uzeti 50 kapi tinkture od kadulje. ❖ Zarastanje gnojnih rana: ispirati i oblagati uvarkom kadulje. Čim je oblog suh, treba ga ponovo smočiti. ❖ Promuklost: 45 g kadulje kuhati 20 minuta u 1/2 1 mlijeka s 1 velikom žlicom meda. Pije se u toku dana u 3 obroka. ❖ Bolovi i grčevi želuca: uzeti 10 g cvjetne grane kadulje, popariti litrom kipuće vode i piti po 1 šalicu prije jela. ❖ Za jačanje krvi, živaca i zaustavljanje drhtanja ruku: kadulju kuhati u omjeru pola vode i pola vina. ❖ Protiv gripe i jake prehlade: piju se 2 šalice toplog kaduljina čaja na dan. ❖ Kaduljin med: ima snažno antiseptičko i umirujuće djelovanje. Izvanredno djeluje protiv suhog kašlja jer omogućava izbacivanje sluzi iz dušnika i bronhija. Nezamjenjiv je u terapiji dišnih organa. Najbolje ga je grgljati. U KUHINJI: U domaćinstvu se koristi i kao začin. U hranu se stavljaju cijeli listići ili njihovi vršci, a može se i samljeti. Budući da ima izraziti miris i okus, koristi se u manjim količinama.

(Annona muricata) OPIS BILJKE: Zimzelena biljka, porijeklom iz Srednje i Južne Amerike. Graviola ima ugodan, slatkast okus kojeg uspoređuju s kombinacijom ananasa i jagoda s kremastom notom koja podsjeća na kokos ili bananu. Trenutačno je jedan od najpopularnijih preparata prirodne medicine o čijim dobrobitima se vijest sve više širi. Ovo čudesno stablo koje raste duboko u Amazonskoj prašumi, učinkovito i na prirodni način uništava stanice raka snagom čak 10.000 puta jačom od kemoterapije, a da pri tome ne šteti zdravim stanicama kao što je to slučaj kod kemoterapije. Stoga, prirodna terapija graviolom ne uzrokuje ekstremne mučnine, gubitak težine te gubitak vlasišta. LJEKOVITO DJELOVANJE: O ljekovitosti graviole saznajemo od jednog od najvećih američkih proizvodača lijekova koji je ovaj plod podvrgnuo na više od 20 laboratorijskih testova koji su se provodili od 1970-ih godina. Istraživanja su pokazala da ekstrakt graviole ubija maligne stanice čak 12 vrsta karcinoma, među kojima su karcinom debelog crijeva, dojke, prostate, pluća i gušterače. Mnoge studije sa Katoličkog sveučilišta u Južnoj Koreji te sveučilišta Purdue potvrdile su da graviola selektivno cilja i precizno ubija stanice raka između ljudskih stanica čak 10.000 puta učinkovitije od Adriamycina (lijeka koji se koristi u kemoterapiji), ostavljajući zdrave stanice netaknutima, što je razlikuje od kemoterapije koja neselektivno uništava sve reprodukcijske stanice (kao što su želudac i stanice kose). Istraživanja su objavljena u časopisu Journal of Natural Products. Evo njenih drugih blagodati graviole: • Antikancerogeno svojstvo, prevencija tumora - djeluje na više razina: uništava stanice raka bez štetnih nuspojava, štiti imunološki sustav, pomaže u izbjegavanju smrtonosnih infekcija, uspostavlja normalan rad organa, vraća životnu energiju te pozitivan životni stav. • Antibakterijsko, antigljivično i antiparazitno djelovanje. • Jača imunološki sustav i štiti od smrtonosne infekcije. • Jača tijelo i pojačava životnu energiju. • Pomaže kod stresa, depresije te živčanih poremećaja. • Ima umirujući efekt. • Snižava visoki krvni tlak. • Podrška je limfnom sustavu i cirkulaciji. • Pomaže u liječenju bolesti srca, astme, artritisa, dijabetesa te problema s jetrom. • U peruanskoj Amazoniji čaj od listova graviole upotrebljava se kao sredstvo za smirenje i protiv dijabetesa. • U brazilskoj Amazoniji čaj od graviole lijek je za jetru. • U Indiji se preporuča za bolji san, protiv bolesti žuči, prehlade kao i za brže otrežnjenje pijanaca. • U Africi ga koriste kao analgetik i često nalazi primjenu u liječenju dječje groznice. • Razni dijelovi graviola stabla, uključujući koru, lišće, korijenje, plod i sjemenke ploda se stoljećima koriste u medicini južnoameričkih Indijanaca za liječenje bolesti srca, astme, problema s jetrom i artritisa. • Plodovi i sok od graviole se tradicionalno upotrebljavaju za liječenje groznice, dijareje te za stimulaciju izlučivanja mlijeka kod dojilja. UPOZORENJE: Ne koristiti za vrijeme trudnoće ili dojenja. Osobe sa niskim krvnim tlakom trebaju pripaziti dok uzimaju graviolu. JESTE LI ZNALI: Na engleskom jeziku graviola ima nadahnuti naziv 'soursop' što znači: izvorni sok. PRIPRAVCI: Dnevno se uzima od 1 do 3 grama graviole pomiješane u vodi. Zbog učinka opuštanja, najbolje ju je uzimati uz večeru, 2-3 sata prije spavanja. Pijenje puno vode (najmanje 1,5 l) korisno je za ispiranje mrtvih i umirućih stanica iz tijela. Pri dugotrajnom korištenju potrebno je praviti pauze. Preporučeni dnevni unos graviole: • infuzija: 1 čaša 3 puta dnevno • tinktura: 2-4 ml 3 puta dnevno • kapsule: 2 g 3 puta dnevno.

Muče li vas tegobe vezane uz srce, oči i živce, od kojih pati većina dijabetičara u kasnijem stadiju bolesti, jabuke i luk su plodovi za vas. Naime, biokemičari Sveučilišta u Allahabadu su ustanovili da polifenol miricetin, koji se nalazi u jabukama i luku, može zaštititi crvena krvna zrnca dijabetičara od štetnih učinaka oksidativnog stresa i ublažiti razvoj komplikacija kod osoba koje boluju od dijabetesa tipa 2. - Za prosječnog čovjeka dijabetes je bolest koja se manifestira visokom razinom glukoze. Dok se ona može kontrolirati lijekovima ili promjenama u životnom stilu, osnovni problem dijabetesa svejedno ostaje prisutan - tvrdi doktor Si Rizvi, voditelj istraživanja. Jedno od osnovnih promjena kod dijabetesa je stanje tzv. oksidativnog stresa, koji je povezan s razvojem komplikacija kod dijabetičara u kasnijem stadiju, kao što su neuropatija (pogađa živce), vaskularne komplikacije koje pogađaju krvne žile i srce, retinopatija (pogađa oči) i problemi bubrega. Kontroliranje oksidativnog stresa je ključno i to kvalitetnom hranom i dodacima prehrani koji su bogati antioksidansima. Tako se smanjuju komplikacije koje nastaju u kasnijem stadiju dijabetesa tipa 2.

[post_index category='leksikon bilja']

(Colchicum autumnale) DRUGI NAZIVI: Vočak. OPIS BILJKE: Mrazovac pripada porodici ljiljana (Familiae Liliaceae). Ljekarnički naziv mu je Semen et Tubera Colchici. Veliki cvjetovi su svijetle crvenoružičaste boje, slični šafranu. Trogradna plodnica je zapravo trouglasta cijev koja obavija i lukovicu, razvija se duboko u zemlji i izlazi iz zemlje zajedno s velikim i jakim lancetastim listovima. Vani se plodnica razvija u suhi tobolac pun sjemenki. Svi dijelovi mrazovca su otrovni, a najotrovnije je sjemenje koje sadrži kolhicin. Bez naročitog je mirisa, jako gorkog i odbojnog okusa. STANIŠTE I UZGOJ: Raste na vlažnim livadama, pašnjacima, uz potoke, rijeke, nasipe. VRIJEME CVATNJE: kolovoz - listopad. UPOTREBA: Mrazovac se odavnina koristio za liječenje gihta, a rabili su ga stari grčki liječnici koji su ga nazivali 'biljnim arsenom'. Prirodni je analgetik, antihelmetik, antireumatik, citostatik, emetik, katarik, mikotik, sedativ, stimulans. LJEKOVITI DIO BILJKE: Sabiru se sjeme i gomolj i od njih priprema tinktura. Tobolci se beru kad potpuno sazriju, tj. kad se osuše, a to je u svibnju i lipnju. LJEKOVITO DJELOVANJE: U pučkoj medicini tinktura mrazovca rabi se u razblaženom obliku za liječenje: astme, artritisa, reumatskih bolova i kroničnih oblika reume, gihta, zatvora, protiv raznih parazita i vodene bolesti. UPOZORENJE: Mrazovac se smije uzimati samo pod liječničkom ili veterinarskom kontrolom jer vrlo lako dolazi do težih i po život opasnih trovanja! Nužan je veliki oprez kod branja srijemuša - medvjeđeg luka jer su mladi listovi medvjeđeg luka i mrazovca vrlo slični, a često i rastu jedni do drugih. Trudnicama je strogo zabranjen! SIMPTOMI TROVANJA: Pečenje u ustima, bolovi želuca, kolike, proljev-dijareja, hemoglobuniurija, nadražaj usta, grebanje u grlu, tegobe sa gutanjem, mučnina, povraćanje, krvavo mokrenje, žeđ, spori rad srca, kolaps, itd. Kolhicin u malim količinama truje stanice, jako oštećuje kapilare i koči dijeljenje stanica. Kod trovanja treba postupiti kao i kod trovanja drugim otrovnim biljem. Konzumacija 5-10 g sjemena mrazovca ili 60 g lišća izaziva smrt. JESTE LI ZNALI: Veterinari mrazovcem liječe reumatske tegobe. PRIPRAVCI: ❖ Tinktura: Priprema se po propisima farmakopeje od sjemenki mrazovca. Uzimati tri puta po 5-6 kapi na dan, s vodom ili čajem. ❖ Homeopatija: homeopatski lijek Colchicum rabi se u obliku matične tinkture te u potencijama od C 6 do C 200, kod povraćanja, srčanih tegoba, slabe cirkulacije, neuralgije, artritisa, proljeva i reume.

(Achillea millefolium) DRUGI NAZIVI: hajdučka trava, šporiš, kunica, petrovsko cvijeće. OPIS BILJKE: Stolisnik je samonikla i trajna biljka, visine do 80 centimetara, iz obitelji glavočika. Stabljika joj je čvrsta, puna i dlakava, a na njoj su poredani naizmjenično, dvostruko-trostruko perasto iscijepani listovi. Cvjetići su glavičasti, smješteni u štitac, bijeli ili ružičastocrveni. Podanak je površinski - horizontalan i razgranat. Ima gorak okus i aromatičan miris. STANIŠTE I UZGOJ: Možemo ga pronaći doista svugdje. Raste po poljima, livadama, uz puteve, kraj pruga, među oranicama, voćnjacima, planinskim visoravnima i nasipima, a voli umjereno vlažno zemljište. VRIJEME CVATNJE: od travnja do rujna. UPOTREBA: Tisućljetna tradicija bilježi uporabu stolisnika u liječenju i sprečavanju infekcija, kod vanjskih i unutarnjih krvarenja, ženskih bolesti, čišćenja krvi i izbacivanja sekreta te unutarnjih upalnih procesa (mokraćni organi i putevi, želudac, crijeva). Popularna je terapija sa svježim sokom stolisnika, kojim jačamo probavne organe i pročišćavamo krv. Eterično ulje je dobar lijek za jačanje živaca i dobar aromatik. LJEKOVITI DIO BILJKE: U vrijeme cvatnje beremo biljku u dužini 30 centimetara, napravimo snopiće ili vezice te ih obješene sušimo na toplom i prozračnom mjestu. Kad se osuše, rukama ih usitnimo i pohranimo u suhu ambalažu. Možemo i svježu biljku narezati na sitne, oko centimetar duge dijelove, te rasprostremo i sušimo na toplom, prozračnom mjestu u hladu. Lišće prije cvatnje sadrži sve ljekovite sastojke, ali za vrijeme cvatnje ti ljekoviti sastojci su u cvijetu. Od cvijeta i listova dobiva se eterično ulje, plave boje - azulen, a sadrži i vitamin K i vitamin C, karotin i mnoge druge ljekovite sastojke. LJEKOVITO DJELOVANJE: Pomaže kod: bolesti dišnih puteva - astma, gripa, bronhitis, angina, upala grla (za grgljanje) - upale zubnog mesa, kašlja, paralize respiratornih organa, porebrice, krvarenja pluća, groznice, prehlade i krvarenja nosa. Koristi se i kod bolesti srca i krvožilnog sustava: za ubrzani puls, anginu pektoris, kod poremećaja cirkulacije, arterioskleroze, čišćenja krvi, zaustavlja krvarenja. Učinkovit je kod bolesti jetre: ascitisa, ciroze, masne jetre, zastoja u radu jetre, raznih lezija, otečene jetre i raka. Koristi se i kod kroničnih želučanih oboljenja: pojačava apetit, smanjuje katar, regulira želučanu kiselinu, gastritis, grčeve, kolitis, liječi sluznicu, regulira probavnu fermentaciju i ublažava abdominalne bolove. Poznata je učinkovitost stolisnika i kod bolesti crijeva: grčeva, katara, slabog rada crijeva, regulira proljeve, zatvor, liječi hemoroide. Kod bolesti mjehura pomaže kod: cistitisa, pijesaka, kamenaca i mokrenja u krevet. Liječi i bolesti bubrega. JESTE LI ZNALI: Naziv 'Achilea' dobiva po Ahileju, kojem je Afrodita liječila ranu. Naš naziv govori sam za sebe: stolisnik ili stotinu listova, mada 'millefolium' znači tisuću listova. Hajdučka trava se smatra najoriginalnijim narodnim imenom, koja govori da su hajduci ovu biljku nosili uvijek sa sobom (platnena vrećica s praškom, oko vrata), radi liječenja raznih rana od hladnog i vatrenog oružja. PRIPRAVCI: ❖ Čaj: 2 žličice sušenog cvijeta i lista prelijemo s 2 dl vrele vode, poklopimo i ostavimo da odstoji 10 minuta. Pije se protiv smetnji u bubrezima i jetri, kod želučanog i crijevnog katara, čira na želucu, gastritisa itd. U KUHINJI: Beremo mlade proljetne listove koje rabimo za pripremu ukusnih jela ili kao začin.

Uz aktivan odmor, vrtom može ostvariti i znatan doprinos kućnom budžetu. Uzgoj povrća u kućnom vrtu omogućuje mnogo veći izbor povrća nego što nam pružaju naše tržnice, što znači svestraniju, zdraviju, bogatiju i raznovrsniju ishranu. Povrće koje dolazi iz vrta na stol u mnogome je bolje od onoga što je prošlo svoj neminovni put od proizvođača do potrošača, koji ponekad uključuje i kraće skladištenje u hladnjači. Pored svih suvremenih mjera u pakiranju i transportu, povrće s vremenom gubi dio vitamina i šećera, aromatičnih tvari i vode, a sve to utječe da se kvaliteta postepeno gubi.

Iskoristite svaki metar

Za proizvodnju vlastite hrane iskoristite svaki metar dostupnog prostora. Prilagodite svaku nišu, kutak i pukotinu te prenamijenite uobičajene kućne predmete tako da vam posluže za proizvodnju hrane. Umjesto za cvijeće, prozorske tegle mogu vam poslužiti za sadnju zelenog povrća, rotkvica, vlasca, papričica, blitve i jagoda. Dio usjeva možete saditi u visećim košarama, koje su pogodne za širok raspon usjeva kao što su jagode, rajčice, lisnato povrće, grašak i grah. Prikvačite vodoravne redove oluka na zid i smjestite u njih svoje lisnato povrće. Pretvorite automobilske gume u posudu prikladnu za sadnju usjeva kojima treba toplo tlo, kao što su slatki krumpir i bosiljak. Postavite dvije ili više guma jednu na drugu, a unutar njih umetnite plastičnu vrećicu u koju ćete nasuti zemlju. Ako koristite lonce, izbjegavajte puno malih lonaca, jer se zemlja u njima brže isušuje. Umjesto njih, upotrijebite veće lonce. Služite li se manjim posudama, umiješajte u zemlju rukohvat kristala ili gela za zadržavanje vode. [gallery link="file" ids="765,766,767"]

Kakva zemlja vam je potrebna?

Stvaranje kvalitetnih poljoprivrednih proizvoda počinje s dobrom zemljom za sadnju. Usjevi crpe hranjive tvari iz dobroćudnih mikroorganizama u tlu. Kad prvi puta nešto sadite, nabavite odgovarajuću mješavinu zemlje za sadnju. Koja je mješavina prikladna ovisit će o tome što sadite. Za godišnje povrće, voće i cvijeće to je hidroponska i organska mješavina bez treseta. Usjevima kojima odgovara kisela sredina, kao što su borovnice, potreban je kompost bez vapna. Višegodišnjim voćkama i grmovima koristit će mješavina bazirana na zemlji, koja polako otpušta hranjive tvari.

Izbor sjemena i uzgoj sadnica

Pobrinite se da za svaki usjev koristite samo vrhunsko sjeme, a najbolje je sjeme iz nasljeđa. To je sjeme pažljivo uzgojeno da bi iz njega izrasla najbolja biljna hrana. Dobro odabrano sjeme podarit će plodnost vašem vrtu, a ujedno će odrediti sočnost i otpornost povrća. Kako biste čim prije dobili plodove, uzgajajte sadnice pa ih presadite u vrt. To je osobito preporučljivo na područjima gdje je sezona sadnje kratka. Uzgajanje sadnica čije sazrijevanje traje između četiri i dvanaest tjedana dopustit će vam da uberete povrće četiri do šest tjedana ranije nego da ste posadili sadnice na otvorenom. Presađivanje umjesto direktne sjetve najprikladnije je za biljke kojima treba dugo da sazru ili su osjetljive na mraz, kao što su rajčica, paprika, patlidžani i dinje. S druge strane, grah, grašak, cikla, repa, mrkva, tikvica, špinat i kukuruz obično se sade neposredno u vrtu.

Učvršćivanje prije presađivanja

Kad sadnice narastu, a vanjska temperatura premaši 8 stupnjeva C, biljkama će trebati jedan do dva tjedna učvršćivanja prije nego što budu presađene u tlo. Iznesite biljke na otvoreno i držite ih nekoliko sati dnevno na polusjenovitom mjestu. Postepeno, iz dana u dan, ostavljajte ih sve duže na otvorenom te povećavajte njihovu izloženost suncu. Za presađivanje sadnica u vrt pričekajte kasno popodne, kad temperatura opadne, ili kad je oblačno. Temeljito ih zalijte vodom.

Napravite svoj kompost!

Kompost je djelomično razgrađena organska masa koja se priprema od biljnih otpadaka iz vrta i kućanstva. Svi biljni ostaci iz vrta: lišće kupusnjača pošto smo ubrali glavice, stabljike graha i graška poslije berbe, korovske biljke, ali prije nego što su stvorile sjeme, trava s pokošene tratine itd. slažu se u jednom zasjenjenom mjestu u vrtu ili na balkonu na hrpu. Jedino treba paziti da u kompost ne dospiju bolesne biljke. Prilikom slaganja materijala dobro je dodati malo vapna i mineralnog gnojiva bogatog fosforom. Za suhih ljetnih mjeseci hrpu treba povremeno zaliti, da se pospješi razgradnja organske tvari, a svakih šest mjeseci prekopati. Otprilike za godinu dana kompost je zreo za primjenu. [color-box]A ŠTO S NAMETNICIMA? - Napravite vrtni sprej za rastjerivanje nametnika. Pomiješajte češnjakovu kašu s malo praha od crvene papričice ili naribanog hrena. Dodajte malo dobivene smjese u vrč s vodom i pustite da odstoji dan-dva. Nakon toga, ulijte tekućinu u raspršivač. Poprskajte nekoliko listova s malom količinom spreja da biste provjerili je li koncentracija prejaka te škodi li listovima. Ocijenite li da je koncentracija optimatna, poprskajte s njom usjeve koje želite zaštititi. Počnite s malim količinama, a kad se uhodate, povećajte proizvodnju. Prije nego što trepnete, na vašem će se stolu naći velike porcije zdrave hrane za koju ste sami zaslužni.[/color-box]

Nekoć je sol bila rijetka i dragocijena, a zbog nje su se čak i vodili ratovi. Vojska je sol primala kao dio plaće. No vremena kada se sol mjerila zlatom davno su iza nas. Danas je sol jeftina te se prekomjerno koristi u prehrambenoj industriji u obliku kuhinjske soli i natrija. A to je za naš organizam vrlo štetno, posebno za srčanožilni sustav. Natrij je glavni elektrolit u organizmu koji regulira razinu izvanstanične tekućine u tijelu. Status hidriranosti organizma izravno je ovisan o natriju budući da je natrij taj koji pumpa vodu u stanice. U suprotnom smjeru, iz stanice prema vani, kalij pumpa van nusprodukte staničnih procesa i time ih šalje na put eliminacije iz organizma - putem urina, znoja ili stolice. To je poznati fiziološki princip "natrij-kalijeve" pumpe kojom se odvija proces izmjene tvari između stanice i njene okoline. Osim što je odgovoran za ravnotežu vode u organizmu, natrij također održava osmotsku ravnotežu, kiselo-baznu ravnotežu i volumen plazme, te sudjeluje u provođenju živčanih impulsa i kontrakcijama mišića. Bez natrija nema ulaska hranjivih tvari u stanicu, nema rada srčane pumpe, nema ulaska glukoze u stanice i nema apsorpcije hranjivih tvari iz crijeva.

Kako djeluje sol?

Solju se namirnice konzerviraju. Visok sadržaj soli sprječava razvoj bakterija i gljivica. Petnaest različitih sredstava za konzerviranje, trideset i četiri emulgatora te prašak za pecivo temelje se na soli. U današnje vrijeme nesvjesno unosimo 8 do 10 puta više natrija nego što je potrebno našim stanicama. Jeste li se zapitali kako sva ta sol (natrijev klorid) djeluje na naš organizam? Već vam je poznato kako sol potiče žed. Mnogi vam restorani namjerno serviraju slaniju hranu kako biste više potrošili na piće, dok vam kafići uz piće serviraju slane grickalice. Začuđuje kako nakon takvih grickalica ne morate često na WC. To je zbog toga što 8-10 g kuhinjske soli veže jednu litru tekućine u organizmu. To je razlog zašto ste nakon neke slane večere ujutro kilogram teži. Nisu to masne naslage već vezana voda u organizmu.

Pet kilograma manje u tjedan dana

Neke od vrhunskih dijeta obećat će vam gubitak do pet kilograma u tjedan dana. Naravno da je to obmana. Kod takvih dijeta nećete izgubiti puno na masnoćama nego vodu vezanu solju. Kako to funkcionira? Obnovit ćete zalihe kalija u organizmu voćem i povrćem. Kalij, koji je suprotan natriju, pobrinut će se da iz1učujete više tekućine. Kalijem bogati sokovi rajčice i slično odlično će diuretski djelovati. Dodatno ćete kod tih obmanjujućih dijeta biti upućeni da konzumirate što manje hrane koja veže vodu i bogata je solju: kruh, suhomesnati proizvodi, sir itd. I uspjet ćete! No, čim počnete jesti hranu koju ste jeli i prije dijete, 'vodeni kilogrami' će se vratiti.

Narušena ravnoteža kalija i natrija

Da bi stanica normalno radila, potrebna je ravnoteža kalija i natrija. Čovjek kamenog doba unosio je pet puta više kalija nego natrija jer je u tadašnjim - a i današnjim - prirodnim namirnicama puno više kalija nego natrija. Banane, primjerice, sadržavaju čak 440 puta više kalija od natrija. U današnje vrijeme taj se omjer poprilično promijenio. Preko konzerviranih namirnica koje imaju velike količine soli, danas unosimo tri puta više natrija nego kalija. A kada na kraju mokraćom izlučujemo svu tu sol, s njom gubimo i druge vrijedne minerale, poput kalija. Upravo to je razlog zašto se visoki krvni tlak kod mnogih ljudi ubrzo vrati u granicu normale čim počnu jesti više voća i povrća, te reduciraju unos slane, industrijski prerađene hrane. [color-box]UMJESTO SOLI - VIŠE BILJA! Mnogo soli jedini je začin za kulinarske neznalce. Začinsko bilje može je odlično zamijeniti. Luk, vlasac, peršin, kopar, boslijak, metvica, timijan, estragon, kadulja i đumbir prepuni su zdarvih minerala, a možete ih uzgajati i na kuhinjskome prozoru. Sol u maloj količini naglašava gorak i sladak okus hrane, dok u većim količinama prekriva druge okuse. Može se napraviti i sol kojom se uz unos natrija osigurava i određenu količinu kalcija, a i osebujan okus i miris jelu. Jednu žličicu soli pomiješajte sa 18 žličica mljevenog zrna sezama i dobit ćete gomashio, cijenjeni začin u makrobiotičkoj kuhinji![/color-box]

Kome treba više natrija?

Iako zdravstvene preporuke za prevenciju srčanožilnih bolesti i hipertenzije preporučuju unos manje od 2400 mg natrija dnevno, u ljetnim mjesecima ili kod osoba koje se bave sportovima s više od 2 sata vježbanja, zbog pojačanog gubitka natrija putem znoja potrebe su nešto veće. S druge strane medicinske preporuke za osobe koje imaju povišeni krvni tlak preporučuju ograničenje unosa natrija na oko 1000 mg dnevno. Ipak, za kontrolu krvnoga tlaka nije dovoljno samo ograničiti unos natrija, već prehrambene preporuke također uključuju bogat unos voća i povrća, cjelovitih žitarica te konzumaciju malomasnih mliječnih proizvoda. Poznato je da se osobe koje se nađu u bolnici često žale na neslanu hranu i bljutav bolnički meni. Međutim, to nije posljedica pogreške u bolničkoj dijeti ili štednje soli, već naviknutosti svih nas na prosječno visok unos natrija, pa s time i pomaknutog osjećaja slanosti hrane. Sigurno je da u hrani koja se priprema bez ili s vrlo malo dodane soli nema razloga za brigu o deficitu natrija, jer soli ima sasvim dovoljno prirodno u hrani. No kod sportaša koji prehranu zasnivaju na svježoj hrani te umjesto izotoničnih napitaka konzumiraju vodu, može tijekom vježbanja doći do stanja hiponatremije usljed prevelikog gubitka natrija znojem, osobito u ljetnim mjesecima. Takvo stanje karakteriziraju bezvoljnost, konfuzija, trzanje mišića, a u težim slučajevima i napadaji te koma. Hiponatremija je također moguća kod prekomjernog unosa tekućine, prije svega vode, osobito kod osoba kod kojih bubrezi u većoj ili manjoj mjeri zataje. Time se desi svojevrsno ispiranje organizma usljed velikog protoka vode kroz bubrege koji ne mogu dovoljno uspješno reapsorbirati natrij.

Toksičnost natrija

Službena medicina je dugi niz godina povezivala višak natrija u prehrani sa srčanožilnim oboljenjima, infarktom i karcinomom. Zbog stalnog prekomjernog unosa natrija dolazi do pojave edema i visokog krvnog tlaka. Visoki unos natrija također predstavlja povećani rizik od osteoporoze jer je višak natrija povezan s povećanim gubitkom kalcija putem lučenja bubrega. Manje soli u hrani pomaže boljem radu bubrega i manjoj pojavi bubrežnih kamenaca. Neke zemlje poput Velike Britanije provele su javno zdravstvenu inicijativu u kojoj je u suradnji s prehrambenim industrijama smanjena količina dodane soli u gotove i polugotove proizvode. Rezultati su bili zapanjujući, budući da se kroz 4 godine provedbe količina soli u gotovoj hrani smanjila za 45%, što je rezultiralo i uštedom od 15% u potrošnji lijekova. Francuzi su akcijom za smanjenje soli u prehrani uspjeli smanjiti dnevni unos sa 10 g na 8 g, što je još uvijek više od dopuštenih vrijednosti, dok su Finci postigli zapanjujuće rezultate u smanjivanju smrtnosti kod ljudi srednje životne dobi u iznosu čak od 80%. [color-box]Smanjenje unosa soli putem hrane ima niz pozitivnih zdravstvenih ali i ekonomskih učinaka jer se povećava učinak lijekova za reguliranja krvnog tlaka, smanjuje učestalost karcinoma želuca, a ukupna smrtnost smanjuje se za oko 20%.[/color-box] Istraživanje provedeno u SAD-u, pak, pokazuje kako bi smanjenje konzumacije soli za samo 3 g moglo spasiti živote 92 tisuće Amerikanaca godišnje. Na taj način bi se godišnje spriječilo 66 tisuća moždanih udara i 99 tisuća srčanih udara, te zdravstvenom sustavu uštedjelo 24 milijarde dolara, objavili su znanstvenici s University of California. Po njihovim riječima, pozitivan učinak bi bio usporediv sa smanjenjem broja pušača za 50%!

Izvori u hrani

Najčešći izvor natrija u hrani je, industrijski procesirana hrana, polugotovi obroci i pripravci kod čije se proizvodnje standardno koristi sol. To su: sirevi, kiseli krastavci, slana peciva, a potom i bilo koji oblik kupovne hrane. Sadržaj natrija u namirnicama: » kuhinjska sol, 1 žličica - 2358 mg » kiseli krastavac, 1 veliki - 1731 mg » kiseli kupus, 1/2 šalice - 780 mg » slani štapići, 33 g - 486 mg » mladi kravlji sir, 1/2 šalice - 459 mg » sardine, 100 g - 429 mg » delikatesna prešana šunka, 33 g - 341 mg » delikatesna pureća prsa, prešana, 33 g - 335 mg » sojin umak, 1 žličica - 304 mg + sir tvrdi, 33 g - 304 mg » cornflakes, 1 šalica - 298 mg » masline crne, 5 velikih komada - 192 mg » krumpirov čips, 33 g - 183 mg

Stručnjaci iz područja nutricionizma i medicine preporučuju da se u dnevnu prehranu uvrsti što više dijetalnih vlakna. Vlakna potiču i održavaju pravilnu probavu, sprječavaju konstipaciju (zatvor) te su pomoć kod prevencije i liječenja hemoroida, divertikuloze, sindroma iritabilnog kolona i raka debelog crijeva, a stvaraju i zdravu crijevnu mikrofloru koja je preduvjet za snažni imunitet. Uravnotežuju razinu šećera u krvi i smanjuju apetit jer se sporo razgrađuju u probavi, što dugo daje osjećaj sitosti. Istraživanje vezano uz dijetetske proizvode, prehranu i alergije, pokazalo je i da veći unos vlaknastih namirnica čak može smanjiti opasnost od pojave srčanih oboljenja i razvoja dijabetesa tipa 2 te pomoći u održanju tjelesne težine, dok je druga, devetnaestogodišnja studija, potvrdila kako povećani unos graha i ostalih mahunarki smanjuje razinu kolesterola u krvi te može spriječiti razvoj bolesti kardiovaskularnog sustava. Rezultati istraživanja grupe znanstvenika iz Europske agencije za sigurnost prehrambenih proizvoda (EFSA) pokazali su kako je unos vlaknastih namirnica neophodan za normalno funkcioniranje crijeva kod odraslih osoba iznosi od 25 do 35 grama dnevno.

Vrste vlakana

Vlakna su, uglavnom, sastavni dijelovi biljnih stanica koji - uneseni hranom - u tankom crijevu ne podliježu procesu probave. U debelom crijevu pod djelovanjem bakterija samo se djelomično razgrađuju. Biljna vlakna se uglavnom sastoje od složenih ugljikohidrata (polisaharida): celuloza, hemiceluloza, pektin, lignin, biljne smole i gume. Najčešća je podjela na osnovnu topivost u vodi: na netopiva i topiva vlakna. Generalno gledano, netopiva vlakna imaju glavnu ulogu u prevenciji probavnih poremećaja, dok su topiva vlakna značajna za reguliranje dijabetesa, smanjenje kolesterola u krvi i liječenje pretilosti. Za razliku od makronutrijenata (drugih ugljikohidrata, bjelančevina i masti) koji organizmu daju neophodnu energiju, biljna vlakna ne daju energiju, ali zbog toga što se pretežno nalaze u biljnoj hrani predstavljaju dragocjen izvor vitamina i minerala te imaju važnu ulogu u organizmu. Međutim, nemaju sva vlakna istu ulogu u organizmu. » CELULOZA - polisaharid koji čini osnovni sastojak zida stanica biljnog tkiva. Celuloza se ne topi u vodi. Prirodni izvori celuloze su: integralno i crno brašno, kupus, mladi grašak, kelj, kora krastavca, paprike, jabuke i repa. » HEMICELULOZA - komponenta polisaharida zida stanica i nekih sjemenki. Djelomično je topiva u vodi, odnosno sa vodom stvara gel. Prirodni izvori hemiceluloze su: cijela zrna, brokula i korijen repe. Celuloza i hemiceluloza, sadržana u biljnim vlaknima, upijaju vodu, te bubreći povećavaju ukupnu količinu fekalnih masa, a istovremeno skraćuju vrijeme zadržavanja hrane do organa za probavu. » LIGNIN - drvenasta vlakna biljke koja služe za povezivanje i potporu, te joj daju čvrstinu. To je strukturni element perifernih ovojnica sjemenki. Lignin se ne otapa u vodi, kiselinama i bazama. Izvori lignina su: zrelo povrće, patlidžan, jagoda, kruška i rotkvice. Lignin smanjuje probavljivost biljnih vlakana, veže se za žučne kiseline i na taj način sprječava apsorpciju kolesterola. » PEKTIN - komponenta polisaharida zida stanice bez lignina. Topiv u toploj vodi daje polisaharid. Izvori pektina su: jabuke, ribizl, cvketača, kupus, suhi grašak, krumpir, jagode, maline i kupine. Pektin u crijevima formira gel koji prekriva sluznicu crijeva, vežući žučne kiseline u probavnom traktu. Vežući se sa žučnim kiselinama smanjuje apsorpciju masti i kolesterola, naročito LDL-kolesterola ('lošeg'), dok koncentracija zaštitnog HDL-kolesterola ostaje nepromjenjena. Pektinski gel oblažući crijeva sprječava i apsorpciju šećera poslije objeda što je naročito važno u prehrani dijabetičara. Pektin poboljšava čvrstinu stolice, veže teške metale i iznosi ih iz tijela. » PROTOPEKTIN - netopivi kompleks pektina sa celulozom, hemicelulozom i ionima metala. Pri termičkoj obradi i prilikom sazrijevanja voća i povrća narušava se taj kompleks i oslobađa pektin (omekšavanje prezrelih plodova). » BILJNE SMOLE I GUME - polisaharidi topivi u vodi. Biljne smole se ponašaju kao i pektini, utječu na apsorbiranje u želucu i tankom crijevu.

Zašto su vlakna važna?

Rezultati studije rađene u deset zemalja EU, koje je obuhvatilo pola milijuna ljudi, pokazali su kako - udvostručite li konzumiranje povrća, voća i žitarica - možete računati da ćete smanjiti rizik dobivanja raka kolona (debelog crijeva) za 40%. Da se to praktično provede u kuhinji, uvedeno je pravilo "5 puta dnevno", tj. po komad povrća, voća i žitnih proizvoda (kruha) konzumirati pet puta u danu. Naime, studijom je utvrđeno da je najniži rizik od raka kolona upravo kod osoba koje su svoje tanjure pretvorile u izložbu kuhanog povrća, a svoje stolove ukrasile kruškama, narančama, limunima, suhim šljivama, kivijem, bananama i drugim voćem. Radi se, dakle, o najmanje 5 komada povrća, 5 komada voća i 5 kriški crnoga kruha dnevno. Zaključno dolazimo do mediteranske prehrane koja nam stoji nadohvat ruke no nikako da nam postane svakodnevnom navikom. U SAD-u su europsku studiju u potpunosti potvrdili objavom rezultata vlastitih istraživanja koja je na 37 tisuća ljudi proveo National Cancer Institute iz Rockvilla, Maryland. Od ispitanika je 3600 njih imalo polipe debelog crijeva, koji su s medicinskog stajališta prvi predznak nadolazećeg raka kolona. Promjena prehrambenih navika izbacivanjem mesa iz prehrane i uvođenjem većeg broja obroka s povrćem, voćem i žitaricama, smanjila je rizik od pretvorbe polipa (adenoma) u rak za gotovo 50%!

Korisni otpad

Vlaknasta je struktura za organizam "korisni otpad" koji popunjava prostor probavnog sustava, obavljajući pritom cijeli niz korisnih funkcija kao što su: zadržavanje vode bubrenjem, apsorpcija toksina, podražaj živčanih završetaka itd. Čim podražaja nema dovoljno, protok se otpadnog materijala usporava, a može i stati - tada obično dolazi do zatvora. Problem postaje ozbiljan kod starijih ljudi koji se slabo kreću, ali i kod mlađih koji veći dio dana borave na stolici. A podražaj daje prije svega aktivno kretanje i grubo vlaknasta struktura iz namirnica; da ne govorimo koliko je redovito pražnjenje crijevnog sadržaja važno kod problema hemoroida i nekih drugih bolesnih stanja. Što se probavljena hrana manje zadržava, što je kraći prolaz kroz crijeva i što se crijeva bolje prazne - to je bolje za zdravlje jer je manji kontakt toksičnih nusproizvoda s crijevnom površinom. Što je u namirnicama više vlakana - pražnjenje crijeva je učestalije. Ako se promatra svjetska populacija u cjelini, najbrže pražnjenje crijevnog sadržaja imaju pripadnici nekih afričkih nomadskih plemena, koji u dnevnoj prehrani imaju najveću količinu hrane bogate vlaknima i koji se najviše kreću. Kod njih rak debelog crijeva ne postoji. Najmanje vlakana dobivaju populacije u gusto naseljenim urbanim sredinama velikih gradova na Zapadu te je tamo stopa oboljenja i mortaliteta od raka kolona najveća. Rafiniranje prirodnih namirnica i pakiranje u celofan donijeli su nam kroničan nedostatak vlaknaste strukture u svakodnevnim obrocima, a umjetno vraćanje onoga što je prethodno odstranjeno nije se pokazalo onako dobrim kako je to očekivano. Što više vlakana u tanjuru, niža je razina inzulina, a što je manje ovog hormona u krvi, manje je pretilosti, osobito one ekstremne. Iako je potpuno točno da za uspješno skidanje kilograma morate više vježbati i manje jesti, nutricionistica Brierley Wright, stručna suradnica magazina Eating Well, kaže da je ključ uspješnog skidanja kilograma što veći unos vlakana u tijelo! Vlakna bi trebala svakodnevno biti na našem meniju ako želimo da nam se mukotrpni rad i odricanje bolje isplate te brzo zapazimo rezultate. Kroz dvogodišnju studiju znanstvenici su došli do zaključka da 8 g vlakana na tisuću unesenih kalorija u tijelo potiče gubitak do dva kilograma. Uz povećan unos vlakana važno je i piti dovoljno tekućine kako ne bismo imali problema s probavom. [color-box]Više žvakanja - manje kalorija. Prehrambena vlakna imaju važnu ulogu u redovitom pražnjenju crijeva, zbog čega se toksične supstance kraće zadržavaju u organizmu i na taj se način minimizira rizik od brojnih opasnih stanja. Vlakna sama po sebi nemaju kalorijsku vrijednost, ali zbog sposobnosti da apsorbiraju vodu mogu pridonijeti osjećaju sitosti. Dodatno, hrana bogata vlaknima zahtijeva više žvakanja, pa osoba nije u mogućnosti unijeti velike količine hrane, a time i energije, u kratkom vremenu.[/color-box]

Namirnice s najviše vlakana

Evo nekih namirnica koje lako možete uvrstiti u svakodnevni meni, a imaju dovnljno vlakana: » GRAH (9-19 g) Grah je nutritivno super hrana. Smeđi, bijeli ili crveni grah jedan je od najboljih biljnih izvora proteina, siromašan je kalorijama, mastima i natrijem. Klijanjem se povećava količina vitamina u grahu, osobito vitamina E i C, a sušenjem zrno ne gubi hranjive sastojke. Mahunarke su najbolji i najveći biljni izvor proteina u prehrani, a u obroku sa žitaricama ili njihovim proizvodima (tjestenina, riža) imaju visokokvalitetan sastav proteina koji se može usporediti s mesom i mliječnim proizvodima. Ovisno o sorti, šalica graha sadrži čak 9 - 19 g vlakana! » GRAŠAK (9 g) Važno je grašak uključiti u prehranu ako često osjećate umor jer njegovi nutrijenti održavaju energiju unutar stanica organizma. Grašak spada u povrće s najbogatijim hranjivim tvarima, a u 100 g sadrži 81 kcal. Bogat je izvor ugljikohidrata (14,46 %) i vlakana oblika galaktana, glukuronske kiseline, fruktoze, glukoze i drugih spojeva. Šalica graška također je odličan izvor prehrambenih vlakana - jedna šalica sadrži čak 9 g vlakana. Grašak održava zdravlje kostiju i srčano-krvožilnog sustava jer je izvrstan izvor vitamina K. » SLANUTAK (8 g) Još jedna namirnica izvrsna u zimsko doba svakako je slanutak. Možete ga raditi kao varivo, na salatu ili ga skuhajte pa napravite paštetu s malo maslaca i soli. Tako imate namaz za ukusan doručak ili večeru, a može potrajati nekoliko dana spremljen u hladnjaku. Slanutak ima čak 8 g vlakana u jednoj šalici, stoga ga probajte redovno uvrstiti u svoj meni. Osim vlakana, sadrži vitamin B6 i folnu kiselinu. » ORAŠASTI PLODOVI (8 g) Orašasti plodovi su izvrstan međuobrok, kako zbog zdravih masnoća koje sadrže, tako i zbog vlakana. Bademi, pistacije, orah i kikiriki odličan su izvor vlakana. Također, sjemenke lana i sezama odlično će utjecati na vašu probavu. U 30 g ovih orašastih plodova dobit ćete do 8 g vlakana. » ŽITARICE (6 g) Žitarice su vrlo važan izvor vlakana pa konzumiranje bijelog kruha nije dobra navika. Traži se što tamniji kruh na bazi raži ili kombinacije cjelovitog zrna žita, kukuruza ili kruh s dodatkom zobenog brašna. Naime, potvrđeno je da zobene pahuljice donose najviše kvalitetnih i lako probavljivih vlakana pa je vrlo korisno kruh ujutro zamijeniti obrokom takvih pahuljica. Odmah iza toga dolaze pšenične klice pa kukuruzne pahuljice. Žitarice na 100 grama sadrže od 3 do 6 grama vlakana. » BATAT (5 g) Batat ili slatki krumpir povrće je koje stručnjaci nazivaju revolucionarnom namirnicom za mršavljenje. Ima malo kalorija, odličan je za dijabetičare i probavlja se vrlo polako, što znači da ćete dulje vremena biti siti. Pečeni batat srednje veličine sadrži triput više vitamina A od preporučenih dnevnih količina te polovicu preporučenih dnevnih količina vitamina C i trećinu vitamina E. Batat je bogat dijetnim vlakanima, vitaminom B6, folnom kiselinom, vitaminom A koji je važan za zdravlje očiju te željezom, kalijem, magnezijem, karotenom i luteinom. Sadrži malo natrija, neznatne količine masti i nimalo kolesterola, a 100 g pečenog batata ima samo 103 kcal. Jedan kuhani batat ima 5 g vlakana. » MAHUNE (4 g) Možete ih pripremiti na različite načine - od variva do salate - a osim što su odličan diuretik, te rastvaraju mokraćnu kiselinu i potiču izlučivanje otrovnih tvari iz organizma, jedna šalica mahuna ima oko 4 g vlakana. Mahune su dobre za održavanje tjelesne težine, a zdrave su i za kosti jer sadrže vitamin K. Dnevna preporučena doza mahuna za čvršće kosti je četvrtina šalice. » JABUKE (4 g) Idealna zimska voćka koju lako možete ponijeti sa sobom i pojesti na poslu ili bilo gdje drugdje. Jabuka srednja veličine (s korom!) ima 4 g vlakana, a ima i vitamin C koji nam dobro dođe zimi te kalij. Ova je kraljica voća redovita sastavnica dijeta za mršavljenje, i to iz više razloga. Zahvaljujući sadržaju pektina (netopivog vlakna koje bubri u doticaju s vodom), jabuka uspijeva stvoriti dodatni osjećaj punoće i sitosti. » BUNDEVA (3 g) Ovo je namirnica koju također možete pripremiti na puno načina, a u zimsko doba lijepo će vas okrijepiti juha od bundeve. U jednoj šalici ima oko 3 g vlakana, a bundeva također ima vitamine C, E i A te kalij. Zbog niskokaloričnosti (100 g sadrži samo 45 kcal) i visokog udjela vlakana, čije male količine daju dugotrajan osjećaj sitosti, također je poželjna u redukcijskim dijetama.

Svi znamo da su nam napitci u raznim oblicima potrebni za održavanje dobrog zdravlja. U makrobiotici se koristi veliki broj napitaka - čajeva s nama čudnim imenima: bancha, kukicha, mu, kombucha, umeboshi i mnogi drugi. Evo najosnovnijih podataka o ovim čudesnim napitcima. ■ MU ČAJ - aromatičan biljni čaj koji ne sadrži kofein, a kreacija je Georgea Ohsawe, 'oca makrobiotike', koji je tradicionalne japanske principe prehrane prenio u zapadnu kulturu. Ovaj sladak, pikantan i ukusan napitak sastoji se od 16 'super biljaka', biljaka izuzetno blagotvornog djelovanja na ljudsko zdravlje, poput ginsenga. Jača probavne organe. ■ ČAJ OD PRŽENOG JEČMA - hladi tijelo i idealan je u toplim danima godine jer snižava temperaturu tijela, dok je naročito dobar i za snižavanje i odstranjivanje viška masnoće. Može se piti topao i hladan. Na suhoj se tavi proprže zrna ječma dok se ne razvije ugodan miris. Tri žlice ječma se nakon prženja kuhaju u litri vode oko 15 minuta. Na isti ovakav način možete napraviti i čaj od preprženih zrna integralne riže. ■ BANCHA ČAJ - koristi se u istočnjačkoj kulturi i pije umjesto vode. Radi se o preprženim listićima zelenog čaja koji imaju tri puta više kalcija nego što ih ima u istoj količini kravljeg mlijeka. To je ljetna varijanta zelenog čaja, zato što ima rashlađujući efekt i djeluje blagotvorno na organizam jer nadoknađuje minerale koji se gube znojenjem. ■ KUKICHA ČAJ - je zimska varijanta zelenog čaja s time što se ovaj čaj - umjesto listića - pravi od preprženih grančica zelenog čaja. Kao i bancha, sadrži velike količine kalcija a pogodan je za žene u menopauzi i za osobe koje pate od osteoporoze. Efikasno uništava bakterije i otklanja sve otrove iz organizma. Zeleni čaj je već poznat kao snažno antioksidativno sredstvo; uništava slobodne radikale koji uzrokuju brže starenje i propadanje organizma, te snižava razinu kolesterota. ■ UMEBOSHI ČAJ - radi se od polovice umeboshi šljive koja se kuha u dvije šalice vode oko 20 minuta. Ovaj napitak sprječava gubitak minerala, jača krv i krvotok te regulira crijevnu floru. ■ KOMBUCHA ČAJ - dobar je za jačanje krvne slike i odstranjuje otrove iz tijela. Pravi se tako što traku kombu alge od 5 cm kuhamo u litri vode dok ne provrije, a nakon toga još 15 minuta ostavimo da ključa na tihoj vatri. ■ SHIITAKE ČAJ - Četvrtina shiitake gljive natopi se u malo vode i ostavi da odstoji do pet sati. Nakon toga se kuha 2o-ak minuta sa prstohvatom morske soli ili žličicom tamarija. Pije se jednom dnevno. Bogat je antioksidansima, ima antibakterijsko djelovanje, podiže imunitet i odlična je preventiva protiv raka. Rastvara višak masnoće životinjskog podrijetla i čisti jetru.

Podrijetlom iz Središnje i Južne Amerike, gdje se počeo uzgajati još prije deset tisuća godina, avokado (Persea Americana ili Persea gratissima) je oduvijek bio kraljevsko voće. Legende Maja kažu da je ovaj kruškoliki plod davao magične i mistične moći njihovim princezama. Naziv 'avokado' potječe od astečke riječi 'ahuacatl', no španjolskim konkvistadorima je to ime bilo teško izgovoriti pa je avokado nastao kao iskrivljena varijanta astečke riječi. Aztecima je avokado prije svega bio seksualni stimulans, te je kao takav bio zabranjeno voće. Znanost nije uspjela potvrditi njegova afrodizijačka svojstva, pa je vjerojatnije da su mu takva svojstva pripisana jer njegov oblik podsjeća na žensko spolovilo.

Plodovi i do dva kilograma!

[caption id="attachment_816" align="alignleft" width="300"] Voće kraljeva i drevnih plemena[/caption]Avokado cvijeta u velikim cvjetovima koji sadrže 100-300 manjih. Do oprašivanja dolazi u samo 0,1% slučajeva. Glavni uzrok toga leži u činjenici što je tijekom prvog dana cvjetanja sazreo samo tučak i što su prašnici još nerazvijeni. Cvijet se kasnije na jedan dan zatvara. Kad se cvijet ponovno otvori, prašnici su već zreli, ali je tučak uvenuo. Osim toga se cvjetovi sa zrelim prašnicima u odnosu na cvjetove sa zrelim tučcima otvaraju u različito doba dana. Plodovi su okrugli, zelene boje i teški do 2 kg. Kora je hrapava. U trgovinama ili na tržnici većinom ćete naići na tvrd i nezreo avokado zato što se na taj način manje oštećuje i kvari. Zrelost avokada možete utvrditi ukoliko ga uzmete u ruku i lagano stisnete. Nezreli avokado bit će tvrd, a zreli će biti blago mekan, dok će kod prezrelog avokada nakon pritiska ostati blage udubine. Izbjegavajte kupnju avokada čija je kora oštećena ili ima tamne mrlje. Ukoliko niste sigurni, bolje je kupiti tvrdi, nezreli avokado i ostaviti ga 3-5 dana na sobnoj temperaturi da dozrije. Zreli avokado možete čuvati u hladnjaku do sedam dana. Narezani avokado, pokapan limunovim sokom, možete čuvati u zatvorenoj posudi do dva dana. Pire od avokada možete i zamrznuti. Na dvije žlice pirea dolazi po jedna žlica limunova soka. Zamrznuti pire može se čuvati do pet mjeseci.

Aligatorska kruška

Kolokvijalni naziv za avokado je "aligatorska kruška", što upućuje na oblik i grubu površinu kore. Prošlo je dosta vremena dok avokado nije postao domaća biljka: uz mumije Inka umrle oko 750. g. pr. K. pronađene su sjemenke avokada, pa se pretpostavlja da je otprilike u to doba počeo njegov uzgoj. Od sredine 17. st. širi se preko Jamajke u Aziju. Uzgoj avokada u SAD-u, prije svega u Kaliforniji i Floridi, počeo je početkom 20. st. Europski mornari koristili su ga kao maslac, a u nekim dijelovima Meksika konzumiraju se i listovi. Još se uzgaja u Meksiku, Dominikanskoj Republici, Brazilu i Kolumbiji. Najpopularniji je u Meksiku i Kaliforniji, gdje se najviše uzgaja. U Kaliforniji je avokado toliko uobičajeno drvo da raste u dvorištima kao kod nas jabuke, šljive ili trešnje. Kako plod zrije, zelena boja prelazi u sve tamniju, gotovo crnu. Plodovi pretjerano svijetle zelene boje znaju se naći u našim trgovinama, što znači da je plod ubran malo prije vremena. Postoji više od 80 sorti avokada, koji se svrstavaju u tri kategorije: meksičku, gvatemalsku i zapadnoindijsku, a najpoznatije su: bacon, fuerte, gwen, hass, pinkerton, reed i zutano. U SAD-u je najpopularnija sorta hass.

Sprječava tumore, štiti vid

Avokado je voće koje suvremeni stručnjaci smatraju jednim od nutricionistički najbogatijih i najkvalitetnijih namirnica u prirodi, pa je zaista šteta što se kod nas malo jede. Iako većina prehrambenih stručnjaka smatra kako bi glavnina namirnica trebala biti upravo ona koja potječe iz kraja u kojemu smo rođeni i u kojem živimo, nekim stranim namirnicama svakako treba napraviti mjesta. Među njima je i avokado. Evo zašto: u plodu avokada smjestilo se preko 25 važnih nutrijenata, uključujući vlakna (ima ih čak 10% od ukupne težine ploda), kalij, vitamin E i B, folna kiselina i brojne važne fitokemikalije (fitonutrijenti su korisni u prevenciji kroničnih bolesti suvremenog doba). Avokado pomaže da iz druge hrane koju jedemo bolje apsorbiramo ostale nutrijente, posebice one koji pomažu rješavanju problema s masnoćama, poput alfa i beta karotena. Istraživanja ukazuju da u avokadu (i brokuli, od vrsta koje rastu kod nas) ima fitokemikalija koje sprečavaju rast tumora, te luteina, jakog antioksidansa koji štiti vid. Ovaj se egzotični plod preporučuje kao zaštita srca i krvnih žila, jer sadrži najzdravije oblike masnoća, one nezasićene. Zato je to po mišljenju većine nutricionista najbolja zamjena za hranu koja sadrži zasićene masnoće, a to su sve one masnoće koje zovemo "zločestima" i koje povećavaju razinu kolesterola u krvi. Veliki avokado sadrži oko 200-250 kalorija. Uopće ne sadrži kolesterol, natrij i šećer, a izrazito je bogat vitaminima i mineralima: sadrži po 4% vitamina C i E, 4% niacina, 8% folata, 4% vitamina B5, te po 2% fosfora, cinka, vitamina B1, magnezija, mangana i bakra.

Prijatelj spolnih organa

Avokado ima brojna ljekovita svojstva. Zanimljivo je da njegov plod raste devet mjeseci, kao i dijete u majčinu trbuhu, a veoma je koristan za maternicu. Štiti od raka dojke i prostate. Za zdravlje kardiovaskularnog sustava važno je istaknuti kvalitetan sastav masnih kiselina, među kojima se ističe mononezasićena oleinska kiselina koja pomaže u snižavanju kolesterola i sprječava njegovo štetno djelovanje. Zatim prirodno sadrži sterole, a najviše beta-sitosterol koji je strukturom sličan kolesterolu, i kada se konzumira s hranom koja sadrži kolesterol, inhibira njegovu apsorpciju te tako sprječava njegovo štetno djelovanje. Studije su također pokazale da beta-sitosterol učinkovito sprječava i liječi bolesti prostate, reduciraju razvoj stanica raka prostate i crijeva te djeluju protiv nekih oblika leukemije. Djeluju pozitivno i na imunološki sustav jer pojačavaju razvoj limfocita, normalizira razinu šećera u krvi i inzulin kod dijabetesa tipa 2. Pomaže kod smanjenja upala, u procesu liječenja čireva i ublažava grčeve. Također djeluje antivirusno, antibakterijski i antigljivično. Avokado je bogat i kalijem, koji pomaže u regulaciji krvnoga tlaka i u reduciranju rizika od srčanog udara. Salate i umake kao što je salsa obogatit će kremastim okusom i teksturom te ujedno znatno povećati sposobnost tijela da apsorbira karotenoide iz povrća. Štiti od bolesti očiju kao što su katarakta i makularna degeneracija, te zahvaljujući antioksidativnim svojstvima luteina štiti oči od štetnog djelovanja slobodnih radikala i filtrira štetne UV-zrake.

Ulje avokada

Vrlo vrijedan proizvod koji se dobiva iz avokada jest ulje koje je dobro za njegu kože. Ulje avokada ima izvanredne sposobnosti regeneracije i pomlađivanja zbog visokih koncentracija esencijalnih masnih kiselina koje sprječavaju isušivanje i održavaju elastičnost kože. U kožu prodire dublje od svih biljnih ulja i aktivne tvari nosi do unutrašnjih slojeva dermisa. Njegova antibakterijska i zacjeljujuća svojstva čine ga idealnom bazom za kozmetičke tretmane rana, akni, dermatitisa i sl. Ublažava svrbež koji se pojavljuje kod ekcema i psorijaze. Usporava pojavu znakova starenja jer potiče metabolizam kolagena, povećava njegovu topivost u dermisu, a visoki sadržaj vitamina E pomaže u neutraliziranju slobodnih radikala. Ima svojstva apsorpcije UV-zraka i idealan je dodatak za pojačavanje aktivnosti UV-A i UV-B apsorbera, zbog čega se smanjuje koncentracija umjetnih spojeva. Od svih biljnih ulja (bademovo, sezamovo, suncokretovo, kokosovo, maslinovo, ulje jojobe i dr.) pokazao se kao najučinkovitije sredstvo za zaštitu od sunca; ujedno štiti od pjegica nastalih od sunca i opeklina. Visoki udio lecitina i fitosterola utječe na laku razmazivost.

Avokado u kuhinji

U kulinarskom smislu avokado možemo gledati i kao voće i kao povrće jer se od njega spremaju juhe, sendviči, deserti i čuveni meksički specijalitet - umak guacamole - u svim varijantama. Mnogi kuhari ga koriste umjesto maslinova ulja u pripremi jela. Prije rezanja dobro ga operite pod tekućom vodom, a potom ga prerežite napola po dužini i zaokrenite polovice kako biste ih lakše odvojili. Košticu bacite, a žlicom izvadite sočni dio. Dobro ga pokapajte sokom limuna kako ne bi promijenio boju. Sirov avokado možete koristiti za pripremu različitih namaza, dipova i maštovitih salata, možete ga nadijevati, koristiti za pripremu salatnog preljeva ili ukrašavanje juha i drugih jela. Najpoznatiji umak, guacamole, dolazi iz meksičke kuhinje, a priprema se od avokada, rajčice, čili papričica, soli i limunova soka. Poslužite ga uz tacose, kao prilog tortiljama ili umjesto uobičajenog namaza za sendviče. Avokado možete kombinirati i s majonezom te poslužiti uz ribu s roštilja ili pomiješati s malo pilećeg temeljca, svježeg bosiljka, češnjaka, soka limete i ulja te poslužiti uz piletinu s roštilja ili pomiješati s kuhanom tjesteninom. Avokado se izvrsno slaže s povrćem, voćem, mesom i ribom u raznim salatnim kombinacijama. I salatni preljev možete pripremiti od sitno nasjeckanog avokada, limunova soka, senfa, soli, maslinova ulja, malo kiselog vrhnja i nasjeckanog peršina - prelijte njime zelenu salatu, narezane rotkvice i šampinjone. U ljetnim danima izvrstan je za brzu pripremu hladnih juha s krastavcima, rajčicom ili tikvicama.

Salata od avokada i jaja

[caption id="attachment_819" align="alignleft" width="300"] Salata od avokada i jaja[/caption]SASTOJCI: • 1 veći avokado • Pola glavice zelene salate • 1 kuhano jaje • sol • papar • 5-6 cherry rajčica • Pola ljubičastog luka • 1 žlica nasjeckanih badema • Maslinovo ulje • limunov sok PRIPREMA: salatu oprati i narezati na trakice, usitniti jaja, rajčice narezati na pola, avokado na kockice, a luk na polumjesece. Sastojke pomiješati, začiniti solju, paprom, maslinovim uljem i limunom. Posuti nasjeckanim bademom.

Od pamtivijeka je čovjek u svojoj prehrani koristio cijelo zrno žitarica. Tek je moderna tehnologija i otkriće čeličnih valjaka za preradu pšenice 1830. godine zamijenila klasične kamene mlinove i dovela do masovne proizvodnje nutritivno bezvrijednoga bijelog brašna. Odbacujući cijelo zrno i orijentirajući se isključivo na bijeli kruh i peciva, moderni je čovjek postepeno potisnuo i iz prehrane odbacio ostale, izuzetno vrijedne žitarice kao što su: raž, heljda, proso, ječam, zob, pa čak i kukuruz. Pa iako su naši preci kultivirali ove biljke i odgajali ih za svoju prehranu, moderni ljudi lako su ih se odrekli i degradirali ih u stočnu hranu. Samo su rijetki pojedinci zadržali i sačuvali tradicionalne načine pripremanja jela od integralnih žitarica kao posebne gurmanske specijalitete. I neusporedivo zdravije!

Zašto je smeđe dobro, a bijelo loše?

[caption id="attachment_835" align="alignleft" width="300"] Integralne žitarice djeluju na zdravlje cijelog
organizma.[/caption]Potkraj 20. stoljeća pomalo se probudila svijest o potrebi vraćanja na prirodne izvore hrane, a brojna su istraživanja potvrdila biološku vrijednost koju ona ima za ljudski organizam. Jedan od osnovnih principa pravilne i zdrave prehrane svakodnevna je upotreba integralnih žitarica. Učestalo korištenje bijelog brašna i proizvoda od bijelog brašna, ponajprije kruha i peciva, dovodi do mnogih ozbiljnih oboljenja. Konzumiranjem cijelog zrna i proizvoda od integralnog brašna smanjujemo rizik od srčanih oboljenja i raka - napose debelog crijeva - moždanog udara, visokog kolesterola, gojaznosti i dijabetesa, podmazujemo zglobove, odstranjujemo otrove i pomažemo detoksikaciji, a također i dobivamo energiju zbog visokog sadržaja složenih ugljikohidrata. Naime, nutritivne vrijednosti integralnih žitarica neusporedivo su veće od bijelih, iz kojih je odstranjeno gotovo sve što je vrijedno, s obzirom da se u opni zrna nalaze sve hranljive tvari neophodne za razvoj, rast i održavanje organizma. Jesti svakodnevno proizvode od bijelog brašna znači neprekidno izgladnjivati organizam u pogledu esencijalno važnih sastojaka koje sadrži cijelo zrno žitarice.

Ravnoteža u izvornom obliku

Najveći broj vlakana koja reguliraju metabolizam masti i šećera, tako što ograničavaju apsorpciju šećera koje konzumiramo drugom hranom, nalazi se upravo u ljuskama, kao i vitamini B skupine, u većim količinama B1 i B6, vitamin E, magnezij, željezo, kalij, fosfor, kalcij, natrij, sumpor, mangan, cink i jod. Klica koja se također odstranjuje rafiniranjem sadrži velik broj antioksidanasa koji nas štite od propadanja stanica zbog utjecaja otrova iz okoline. Njihova uporaba poznata je već pet tisućljeća za liječenje raznih zdravstvenih tegoba, povezanih sa djelovanjem slobodnih radikala. Ne zaboravimo da nam cjelovite žitarice duže pružaju osjećaj sitosti te imaju nizak glikemijski indeks zbog čega povoljno djeluju na rad gušterače. Bogate su aminokiselinama koje sadrži i maslinovo ulje te poput njega rastvaraju kolesterol zahvaljujući linolinskoj kiselini i lecitinu. Integralne žitarice općenito djeluju na zdravlje cijelog organizma jer mu vraćaju ravnotežu u onom izvornom obliku, kakav su nekada konzumirali ljudi diljem planeta.

Kako do integralnog kruha?

Bez obzira na cijenu crnog brašna, teško ćete pronaći kruh koji je zamiješen od 100% integralnog brašna. Velika većina ima omjere 60:40 ili 40:20:20:20 ukoliko se miješaju još neke vrste brašna u korist bijelog. Stoga, iako je bolje da kupujete crni kruh ili raženi ili kukuruzni, on će i dalje biti samo djelomično integralan. Šteta, jer cijena crnog brašna je niska. Možda će najlakše rješenje biti da kod kuće sami ispečete kruh. Za početak se oboružajte strpljenjem dok ne pogodite omjere koji potpuno odgovaraju vašem ukusu savršene poslastice. Danas ne morate ni mijesiti previše ako imate pekač kruha koji će gotovo sav posao obaviti umjesto vas, a tijestu možete dodati i začine poput bosiljka, origana, vlasca ili kima, maslinovo, kikirikijevo ili bučino ulje umjesto običnog, komadiće luka, češnjaka, maslina ili sjemenki. Za razliku od kruha, tjesteninu je već donekle lakše naći, iako je i ona često napravljena od samo djelomično integralnog brašna, kao i riža, koju ćete na policama naših trgovina naći u brdo 'integralnih' varijanti, a možda će jedna samo biti integralna, sa ljuskicom i klicom, a sve druge ljuštene, samo ne polirane. Možda je zato u potrazi za 100% integralnim proizvodima najbolje svratiti u trgovine eko hranom.

AMARANT

Amarant ili štir jedna je od najzdravijih žitarica. Istraživanja potvrđuju da ga možemo svrstati među najstarije žitarice na svijetu. Njegovo podrijetlo je Srednja i Južna Amerika. Sa sustavnim istrebljenjem ovih naroda amarant je gotovo u potpunosti nestao. Danas se ponovno otkriva, a moderna nutricionistika mu pridaje veliko značenje. Amarant sadrži visokokvalitetne proteine i lizin u većem postotku nego druge žitarice. Sposobnost biološke asimilacije njegovih proteina veća je nego kod mlijeka, soje, ječma i pšenice. Amarant je poseban i po tome što ne sadrži gluten. Bogat je mineralima: kalcijem, željezom, fosforom, magnezijem. Količina kalcija u amarantu čak dvostruko premašuje onu koju sadrži mlijeko, te sadrži triput više vlakana od pšenice. Zbog reputacije da predstavlja brz i značajan izvor energije te poboljšava tjelesnu spremu, ova žitarica je bila sastavni dio jelovnika astečkih ratnika.

AMARANT U KUHINJI

Ako ste na striknoj bezglutenskoj prehrani ili ste dijabetičar, ako slijedite principe vegetarijanske prehrane ili se jednostavno pokušavate hraniti što zdravije i nastojite da vaša prehrana bude što bolje izbalansirana, uvrstite amarant u prehranu. Amarant u zrnu možete kuhati kao i ostale žitarice. Njegovo brašno možete pomiješati sa pšeničnim brašnom i koristiti za izradu kruha. Kuha se 25 do 30 minuta u omjeru: 1 šalica amarantha: 2,5 do 3 šalice vode. Dobro se miješa s povrćem u varivima.

JEČAM

Ječam se nepravedno smatra sirotinjskom hranom. Po biološkim vrijednostima je zdraviji od pšenice, jer ima izuzetna ljekovita svojstva. Spada u jednu od najstarijih žitarica, poznat je još u kamenom dobu, a tragovi kulture ječma pronađeni su u području Eufrata i Tigrisa, dolini Nila i švicarskim jezerima. Posebno je cijenjen u staroj Grčkoj, gdje ga smatraju darom boginje Demetre, "Majke žita". Prirodni ječmeni slad izvanredan je zaslađivač i odlična zamjena za šećer. Ječam se također koristi za proizvodnju piva. Suvremena znanost utvrdila je da ječam ima čak 35% nezasićenih masnih kiselina, koje smanjuju kolesterol u krvi, što mu polako vraća izgubljene pozicije iz drevne prošlosti. Sadržaj ugljikohidrata u ječmu veći je nego kod pšenice - 73,4%, bjelančevina ima 11% , masti 1,8%, a veoma je bogat i mineralima: kalij, fosfor, magnezij, kalcij, natrij, sumpor, željezo, bakar, cink, jod, te vitaminima, posebno B 12 i E, kojih ima više nego u ostalim žitaricama, kao i vitaminima A i D. Ječam smanjuje kolesterol, jača organizam, djeluje protiv starenja, avitaminoze, gojaznosti, neurastenije, bolesti krvnih žila, grčeva u nogama, reume, išijasa, bolesti želuca i grla.

JEČAM U KUNINJI

Najpoznatije jelo sjeverozapadne Hrvatske s ječmenom kašom je ričet. To tradicionalno zimsko izdašno jelo kombinacija je kaše, graha i sušenog mesa. Ječmenu kašu možete dodati i drugim varivima, posebno zimskim jelima od kiselog kupusa i repe, kako bi se pojačao njihov osnovni okus, a ujedno dobila i potrebna gustoća. Ječam ili ječmena kaša upotrebljava se u pripremi juha s mesom ili povrtnim juhama: korjenasto povrće možete prvo pirjati, a zatim dodati ječam i mahune, zaliti s vodom i kuhati dok sve ne omekša. Voda u kojoj se kuhala ječmena kaša vrlo je povoljna za probavni sustav, pa na sljedeći način možete pripremiti tzv. ječmenu vodu: ječmenu kašu isperite i prelijte vodom. Kada zakipi, nastavite kuhati na laganoj vatri 20-ak minuta, skidajući pjenu. Maknite s vatre, ocijedite je od kaše, dodajte naribanu limunovu koricu i šećer. Promiješajte i ostavite neka se ohladi. Poslužite s ledom i kriškama limuna.

PROSO

Proso je žitarica podrijetlom iz Azije, gdje se redovno upotrebljava. Iako je izuzetno lako za uzgoj i uspijeva čak na onim zemljištima gdje druge žitarice ne rastu, danas je neopravdano rijetko na trpezi Europljana i uglavnom se koristi za prehranu ptica i stoke. Stari Kinezi smatrali su proso za jednu od pet svetih biljaka (pored soje, riže, pšenice i ječma) i jedući ga, osjećali su povezanost sa božanskim svijetom. Proso blagotvorno djeluje na želudac, slezenu i gušteraču, ali preporuča se i onima koji piju antibiotike jer pomaže obnavljanje crijevne flore. Zbog znatnih količina vitamina (E, provitamin A, vitamin B, niacin) efikasno uljepšava naš ten, kosu i nokte. Dobro je i za anemične jer ima puno magnezija i željeza. Od ukupno 4% masnoće u prosu, čak 2/3 čine nezasićene masne kiseline, dakle one koje su dobre za naš organizam. Proso ima 320 kcal na 100 g, no kada ova količina nabubri tokom kuhanja, dobije se obilna količina hrane koja će vas dugo držati sitima.

PROSO U KUHINJI

Proso se sprema isto, čak jednostavnije u odnosu na rižu. Ne trebate ga trijebiti. Iako se u prehrani prosu skida vanjska crna ljuska koja je nejestiva i ima 53% celuloze, proso spada u integralne namirnice i koristi se redovno u makrobiotici, kao hrana i lijek. Zbog kratkog vremena pripremanja u odnosu na intergalnu rižu, idealna je za one koji nemaju vremena, a žele se zdravo hraniti. Prije svakog kuhanja bitno je da ga isperete, jer će se tako manje pjeniti tijekom kuhanja. Bacite zrnca koja plivaju na površini i ponovite nekoliko puta. Ulijte ga u lonac, prelijte s dvije količine hladne vode, posolite i kuhajte dok ne provrije. Onda smanjite temperaturu i kuhajte polupoklopljeno bez miješanja, 15 minuta. Kad ispari voda, proso rastresite tankim nožem da ne napravite gnjecavu kašu i ostavite da se ohladi. Poslužite kao jednostavan prilog uz meso, tofu ili povrće.

PŠENICA

Pšenica je danas u svijetu najvažnija od svih žitarica, jer se najviše koristi za proizvodnju kruha, peciva i ostalih proizvoda od brašna. Podrijetlom je iz jugozapadne Azije. Iako su neke od žitarica po nutritivnoj vrijednosti iznad pšenice, ona prevladava upravo zbog prednosti koje ima prilikom miješenja kruha i peciva. Cijelo zrno pšenice sadrži 70,7% ugljikohidrata, 10,2% bjelančevina, oko 2% masti, 1,7% minerala, vitamine B, E, D, K i provitamin A, koji se od svih žitarica nalazi jedino u pšenici. Od minerala najviše sadrži fosfor (50%) i kalij (20-30%), zatim željezo, magnezij i kalcij. Posebnu vrijednost imaju pšenični škrob i pšenične klice. Pšenica jača imunitet, pospješuje rast i razvoj organizma, djeluje protiv iscrpljenosti i neraspoloženja, regulira probavu, liječi osipe, lišajeve, upale kože, upale grla, kašalj, bolove, srčana oboljenja i prerano starenje.

PŠENICA U PREHRANI

Budući da su mnogi proizvodi već poznati, ovdje ćemo posebno spomenuti seitan - visokoproteinski proizvod od pšenice koji zovu i pšenično meso. Sadržaj proteina je 70%, a sadržaj masti i ugljikohidrata simboličan. Lako je probavljiv i brzo se asimilira u organizmu, tako da se preporuča sportašima, djeci i onima koji troše puno energije. Koristi se kao potpuna zamjena za meso, a kao i soja, bogatog je okusa, vrlo se lako priprema i dobro kombinira s ostalim namirnicama. Vrlo su popularni odresci, ćufte, đuveč, sarmice i slično. Na tržištu se može nabaviti kao sirovi seitan ili već propržen sa umakom od soje. [color-box]Seitan s gljivama - Glavicu luka nasjeckajte i popržite na malo maslinovog ulja i žlici maslaca. Dodajte seitan narezan na kriške i lagano zapecite. Podlijevajte s malo vode ako je potrebno. Potom dodajte šampinjone narezane na ploške, posolite, popaprite te krčkajte još 10-ak minuta. Za kraj ulijete 1 dl crnog vina, kuhajte još pet minuta i poslužite uz salatu i crni kruh.[/color-box] »Još o ljekovitim svojstvima pšenice pročitajte na ovom linku.«

RAŽ

Raž je žitarica koja se stoljećima takmičila sa pšenicom u proizvodnji kruha, iako nije ni približno rasprostranjena i korištena kao pšenica. No raž je po botaničkim i pekarskim karakteristikama najsličnija pšenici. Raž je pored pšenice i kukuruza jedina žitarica koja nema omotač oko zrna i može se koristiti u prehrani u prirodnom obliku, bez tehnološke obrade. Raž potiče iz zapadne Azije. Sadržaj ugljikohidrata u raži je 74%, bjelančevina 9,3%, masti 1,8%, minerala 1,8% (među kojima najviše sadrži kalij, fosfor, magnezij, željezo, kalcij, natrij, sumpor i mangan) i vitamini, posebno grupe B. Nešto je kaloričnija od pšenice: 100 g sadrži 349 kcal. Ova žitarica čisti organizam, djeluje okrepljujuće, protiv anemije, sprječava bolesti crijeva, sklerozu, migrene, potiče cirkulaciju, usporava starenje krvnih žila, poboljšava krv i živčani sustav te smanjuje tegobe u klimakteriju. Posebno je pogodna za osobe izložene intelektualnom stresu, trudnice, dojilje i starije osobe.

RAŽ U PREHRANI

Raž možete koristiti u obliku cijelih zrna, ali češće se rabi njezino brašno. Prepržena i mljevena zrna raži mogu zamijeniti kavu. Mogu se koristiti i ražene pahuljice, koje su odlične za doručak, za muesli ili kao dodatak kremama i juhama. Kao i sve žitarice, prije kuhanja raž dobro isperite pod tekućom vodom. Zatim na određenu količinu raži dodajte četiri puta više kipuće vode, uz dodatak malo soli. Nakon što je voda ponovno zakipila, smanjite vatru, poklopite posudu i kuhajte još sat vremena. Ukoliko želite da vam zrna budu još mekanija, namočite je preko noći i kuhajte dva puta duže. Kuhana zrna raži koristite kao prilog uz razna povrtna ili mesna jela te u kombinaciji s drugim žitaricama, poput ječma i riže. Raženo brašno najviše se koristi, i to za pripremu kruha, peciva, pa i kolača. S obzirom da sadrži manje glutena od pšeničnog, prilikom pripreme stvara s kvascem manje ugljičnog dioksida, te se stoga tijesto manje diže, a kruh je kompaktniji. Zato mu se često dodaje pšenično bijelo brašno.

ZOB

Zob je podrijetlom iz Azije i - iako spada u najljekovitiju žitaricu - više služi za stočnu nego za ljudsku prehranu, posebno za konje. Posljednjih godina sve su popularnije zobene pahuljice, koje su izuzetno hranljive, jer su u njima sačuvani svi prirodni sastojci zrna. Zbog visokog sadržaja minerala, posebno kalcija, fosfora, joda, kalija, željeza, cinka, bakra, mangana, magnezija, natrija, sumpora, fluora, te vitamina grupe B, K, H, E, karotina (provitamin A) i aminokiselina, kojima se potiče rast i stvaranje crvenih krvnih zrnaca, zob je više lijek nego hrana. Poznat je po visokom sadržaju lako probavljivih bjelančevina, čak 95% od ukupnih bjelančevina i preko 20 esencijalnih aminokiselina, čiji je sastav daleko najpovoljniji u odnosu na ostale žitarice. Ima i 7% masti bez kolesterola. Zob pročišćava krv, liječi šećernu bolest, žuč, jetru, leukemiju, gangrenu, bubrege, mokraćni mehur i kanale, razne upale, slezenu, jajnike i maternicu. Kašom od zobenih pahuljica uspješno se liječi karijes, a čaj od zobi liječi želučne i probleme unutrašnjih organa.

ZOB U KUHINJI

Zob isperite i stavite u hladnu vodu u omjeru 1:3 i kuhajte s dodatkom soli oko 60 minuta. Može se koristiti kao prilog, u kombinaciji s povrćem u salatama i varivima ili kao nadjev za perad. Dodajte kuhanu zob narezanim rajčicama, krastavcima i luku, prelijte salatnim preljevom, posipajte svježe narezanim začinskim biljem poput peršina i metvice i dobit ćete osvježavajuću salatu. Ukoliko pirjanom luku, komoraču, tikvicama i gljivama dodate kuhanu zob, vrhnje, vlasac i peršin, dobit ćete nesvakidašnji nadjev za piletinu. Za pripremu doručka i raznih slastica najčešće se koriste zobene pahuljice i klice. Pahuljice možete pomiješati s mlijekom samostalno ili s drugim žitnim proizvodima u obliku mueslija ili dodati jogurtu s narezanim suhim voćem, lješnjacima i medom te poslužiti za doručak.

Svima nam dobro poznati peršin dvogodišnja je zeljasta biljka jakoga aromatičnog okusa. Stabljika je bridasta, a listovi su trostruko perasti i svijetlozelene boje. Cvate u srpnju i kolovozu, a cvjetovi su mu zelenkastožuti i tvore štitac na vrhovima stabljike. Najzanimljiviji dio povijesti peršina svakako je priča iz vremena starogrčke kulture u kojoj je bio sveta biljka te bi peršinovim vijencem okrunili slavodobitnike. Tada se, baš kao i danas, čaj od peršina spravljao za izbacivanje viška vode iz tijela, za ćišćenje bubrega i kod potrebe za detoksikacijom, nakon masnih i vinom opijenih večera. Čaj od peršina bogat je vitaminima A, C, E i mineralima, smanjuje loš kolesterol, koristi se za smanjenje krvnog tlaka, ublažava bolne menstruacije, koristan je kod neredovite menstruacije i bogat je željezom pa se preporuča kod anemije.

Peršin - ljekoviti začin

[caption id="attachment_854" align="alignleft" width="300"] Peršin kao začin ima jaku preventivnu
ulogu u našem organizmu.[/caption]Ljekoviti dijelovi peršina su list, korijen i sjeme peršina, a uz ostalo sadrži eterična ulja i vitamin C. Sadrži i apiol koji izaziva nadražaj unutarnjih organa te smetnje u optoku krvi. Najviše ga ima u peršinovom eteričnom ulju koje se dobiva iz sjemena i korijena peršina. Peršin kao hrana predstavlja idealno povrće. Kao začin ima jaku preventivnu ulogu u našem organizmu, a ujedno stimulira organe na rad. Visokovrijedno je sredstvo za liječenje i otklanjanje niza unutarnjih i vanjskih poremećaja u organizmu. Dobro je znano njegovo diuretično djelovanje, no takvo djelovanje je kontraindicirano kod upale bubrega - u tom slučaju se peršin ne smije uzimati. Za žene predstavlja pravi lijek jer ima estrogeno djelovanje te pojačava libido, a žene ga rabe i za omekšavanje grudi kod dojilja, za stvaranje mlijeka kod dojilja, za izazivanje mjesečnog ciklusa i olakšavanje poroda. U preventivne svrhe idealan je za prevenciju osteoporoze i jačanje kostiju zbog fluora i bora koje sadrži. Danas najčešće za liječenje rabimo čaj od listova peršina ili sok od korijena. Peršin rabimo kod slabokrvnosti, opće slabosti organizma izazvane teškim upalama, artritisa, alergija, bubrežnih bolesti (korijen peršina sprečava nastanak kamenca, bakterija, pijeska), celulita, gihta, debljine, poremećaja u vrenju hrane, srčanih oboljenja, angine pektoris, vode oko osrčja, parazita u crijevima, kod pojave plinova, ekcema, otežanog mokrenja, kod pjega na licu bilo da su sunčeve ili jetrene, za umirenje živaca, kod upale mjehura, za ispiranje mokraćnih puteva, za regulaciju probave i liječenje želuca, kod jetrenih bolesti, oboljenja prostate, poremećene cirkulacije, žutice, grčeva, nadutosti, reumatskih oboljenja, žuči, visoke temperature, raznih kožnih bolesti, za izazivanje znojenja, kod konjunktivitisa, uboda pčela, edema, modrica (zgnječeno lišće stavljamo višekratno na modrice), slabe muške potencije, za ublažavanje bolova te kod lošeg zadaha iz usta. [color-box]OPREZ! Uporaba peršinovog toksičnog eteričnog ulja je zabranjena jer može izazvati teške posljedice za zdravlje: iritira želudac, izaziva masnu degeneraciju jetre, aritmije srca, halucinogeno djelovanje, a kod trudnica pobačaj. Sastojci korijena peršina mogu izazvati kod osjetijivih osoba fotodermatitis. Peršinovo ulje smije se uzimati samo prema liječničkom receptu. To ulje dobro djeluje u slučajevima mokrenja krvi, za ispiranje mokraćnih puteva, kod kamenca u bubregu i mjehuru. U vanjskoj primjeni koristi se protiv insekata, naročito uboda komarca te protiv ušiju na glavi.[/color-box]

Peršinovo vino

Uzmemo 12 grančica peršina, 1 l bijelog vina, 2 žlice jabučnog octa i 30 dag meda od ružmarina. Grančice peršina stavimo u bijelo vino i dodamo 2 žlice jabučnog octa. Neka kuha 10 minuta na laganoj vatri. Nakon 10 minuta skinemo s vatre i procijedimo. Dodamo med i ponovo stavimo da lagano kuha još 5 minuta. Kad se malo ohladi ulijemo u boce. Uzimamo 3 puta po 1 žličicu prije jela kod oboljenja srca i angine pektoris.

Čaj od peršina

Uzmemo 1 žlicu korijena peršina i 2,5 dl vode. Kuhamo 5 minuta korijen peršina, poklopimo 10 minuta i ohladimo, pa procijedimo. Pijemo 3 puta po 1 šalicu, a služi za liječenje nadutosti, kod otežanog mokrenja, za umirenje živaca i ublažavanje bolova.

Čaj od peršina II.

Stavite u lončić pola litre vode i dovedite ju do vrenja. Kada zakipi dodajte 2 žlice svježeg peršina i pustite da se kuha u kipućoj vodi 3 do 5 minuta. Izvadite listove i bacite ih. Čaj se pije i topao i ohlađen, u bilo koje dana osim kasno navečer da ne biste noću učestalo mokrili. Od ovog čaja često ćete ići na WC.

Čaj za metabolizam

Uzmemo 100 g korijena peršina, 100 g lista peršina i 100 g sjemena peršina. Od te mješavine uzmemo 2 žlice i kuhamo u 2 dl vode 5-8 min, poklopimo, pustimo da odstoji 1 sat i procijedimo. Pijemo prije jela po 1 šalicu dok ne potrošimo mješavinu. Ovu čajnu mješavinu koristimo za čišćenje bubrega od kamenaca, protiv žutice, za liječenje jetre i slezene.

Oblozi za upalu očiju

Izvadimo sredinu toplog kruha i umijesimo ga s lišćem peršina, sve dobro izgnječimo i napravimo oblog sličan palačinki. Stavimo na oči i držimo 1 sat lagano se odmarajući. [caption id="attachment_850" align="alignleft" width="300"] Namaz od peršina za anemiju i detoksikaciju
organizma.[/caption]

Namaz od peršina

Uzmemo 1 jogurt, 1 žličicu isjeckanog peršina, 1 žličicu maslinova ulja i 1 žličicu češnjaka u prahu. Sve izmiješamo i jedemo s prepečencem natašte prije doručka, za anemiju i detoksikaciju organizma.

Juha od peršina

SASTOJCI: • 10 g peršina (korijena i lista) • 50 g mrkve • 10 g krumpira PRIPREMA: Povrće narežemo na kockice i kuhamo 15-ak minuta, a na kraju kuhanja dodamo sitno nasjeckane listove peršina.

Kamilica (Matricaria chamomillla L.) je ime dobila na osnovu latinske riječi mater - majka, dok se u starim riječnicima ta prije upotrebljavala za uterus tj. maternicu. Riječ je o svima nam dobro poznatoj, maloj zeljastoj jednogodišnjoj korovskoj biljci, kojoj stabljika naraste od 15 do 30 cm i prilično je razgranata. Cvjetne glavice rastu pojedinačno i ugodno mirišu. Okus im je malo gorak. Latice cvijeta su bijele, a cvjetište žuto i na presjeku šuplje. Cvate od svibnja do kolovoza, a ubiremo samo cvjetne glavice bez peteljki u lipnju i srpnju. Biljku potom sušimo u hladu i na propuhu. Kamilica se također uzgaja plantažno i to sjemenom u proljeće; traži stanište na suncu ili barem na dobro osunčanom mjestu. Odgovara joj i obična vrtna zemlja. Treba je zalijevati redovito ali ne vrlo često.

Lijek za upalna stanja

[caption id="attachment_878" align="alignleft" width="300"] Kamilica sprječava upale, uklanja grčeve i
pospješuje zacjeljivanje rana.[/caption]Sadrži karotin, nikotin, 11 flavonoida, organske kiseline, vitamine C i B grupe, kumarin, stearin, kalcij, fosfor, sumpor, gorke tvari, tanin, gume i eterično ulje tamno plave boje zbog azulena. Upotrebljava se na razne načine, a na cijeni je zbog tri načina djelovanja: sprječava upale, uklanja grčeve i pospješuje zacjeljivanje rana i to kao čaj - oparak, u obliku tinkture, tekućeg ekstrakta, ili u obliku raznih farmaceutskih preparata kao karminativ, blagi spazmolitik, antiflogistik i antiseptik. Vanjska primjena podrazumijeva: ispiranja kod upala kože i sluznica, obloge i ljekovite masti za rane. Odavno se preporučuje u slučajevima bolnog mjesečnog pranja i to da se popije više puta dnevno šalica vrućeg čaja. Najobičniji čaj od kamilice pomoći će i kod nateklih očiju i podbuhlih vjeđa. Komade vate namočite u mlaki čaj od kamilice i privijte na oči. Već nakon jednokratne uporabe primijetit ćete kako vam bjeloočnica nije više protkana krvnim žilicama i da su oči dobile sjaj. Kamilica je i jedno od najboljih sredstava za žene i djecu. Koristi se za liječenje razdražljivosti, kod neuralgija, reumatizma, križobolje, nemira, nesanice, duševne klonulosti, premorenosti, kod oboljenja želuca i crijeva, bolesti probavnih organa, te liječenje bubrega, jetre i žuči, te za ispiranja. Kamilica utrostručuje broj leukocita, olakšava probavu, odstranjuje nadimanja i smanjuje sekreciju pri upali crijeva, te normalizira stolicu.

Kako je možemo upotrebljavati

ČAJEVI OD KAMILICE

Protiv noćnih mora i nemirna sna - posebno kod djece - pomaže čaj od kamilice prije spavanja. Za djecu se čaj pravi od 1-2 žlice 3-4 puta dnevno. Odrasli uzimaju 3 ili 4 šalice čaja. Čaj od kamilice za odrasle: Priprema se od 2 žlice cvijeta, koji se preliju s 2-3 dl kipuće vode. Kad odstoji 1 sat procijedi se i zasladi medom. Pije se topao čaj. Taj čaj umiruje bolove u tijelu gdje god se pojavili. Čaj od kamilice upotrebljava se i kod neuralgičnih bolova radi smanjenja bola, jer čaj djeluje smirujuće. Čaj od kamilice za novorodenčad pomaže protiv grčeva u trbuhu i prehlade. Upotrebljava se za ispiranje spolnih organa, a jaki čaj od kamilice služi za ispiranje i oblaganje očiju u slučaju katara i upale vjeđa. NAPOMENA: Kamilica se ne smije kuhati, jer kuhanjem isparavaju eterična ulja, koja su glavni ljekoviti sastojak.

TOPLI OBLOZI

Topli oblozi od kamilice pomažu da otekline brže splasnu. Oblozi moraju biti topli i treba ih mijenjati svakih 15 do 45 minuta, u protivnom pojačavaju bol.

PARENJE KAMILICOM

Parenje kamilicom je dobro protiv bolova uha, a grgljanje sprječava infekcije usne šupljine, zubnih fistula i angine. Protiv gripe i nazeba korištenje kamilice ublažuje bolove u glavi, nogama i leđima.

UPALJENI OČNI KAPCI

Treba ih ujutro i navečer isprati preljevom od kamilice. Jedna do dvije žličice izmrvljenih cvjetova kamilice prelije se čašom kipuće vode i ostavi 15 minuta stajati. Komadić sterilne vate namoči se u taj čaj i stavi na zatvorene kapke i drži 3 do 5 minuta, dok se leži.

ČAJNA MJEŠAVINA

Mješavina metvice (Mentha piperita) i kamilice u jednakom omjeru daje čaj koji pospješuje znojenje, uklanja nadutost trbuha, navale krvi u glavu i pomaže protiv nervoze. Pije se 1 šalica 3 puta dnevno.

ZA ISPIRANJE USNE ŠUPLJINE

Jednu žlicu cvjetova kamilice preliti čašom vrele vode, ohladiti, procijediti i upotrebljavati kao blago antiseptičko sredstvo za ispiranje usne šupljine.

ČAJNA MJEŠAVINA KOD UPALE SLUZNICE I DESNI

Uzeti 30% lista kadulje, 20% cvijeta kamilice i 50% tinkture mirhe (10%-tna). Pripravak se primjenjuje pri upali sluznice i desni, kod krvarenja iz zubnog mesa ili kao terapija kod akutnih ulceracija i oštećenja sluznice usta raznih uzroka, te kod stomatitisa, gingivitisa, afta i dekubitnih ulcera. Smanjuje bol, upalu i eventualno prisutnu infekciju. Naime, tinktura mirhe poznata je po svojim sposobnostima da se hvata za tkivo i jača krvni imunitet, posebice kod upala u ustima i na nepcu.

ČAJNA MJEŠAVINA KOD GASTRITISA

Gastritis se može liječiti biljkama koje imaju svrhu reguliranja stvaranja želučane kiseline, ublažavanja živčane napetosti i smirenja sluznice probavnog sustava te ubrzanja resorpcije suvišnih izlučevina. Dobro se liječi ovom mješavinom biljaka: • 25-30 g suručice • 15 g korijena bijelog sljeza • 15 g marulje • 8 g cvjetova kamilice Stavi se u pola litre kipuće vode. Odmah skinuti s vatre i poklopiti, mlako uzimati 2-4 žličice s istom količinom vode 2 sata prije obroka.

MJEŠAVINA KOD POVRAĆANJA

Povraćanje se liječi smjesom bilja u sastavu: • 60 g lišća matičnjaka • 40 g lišća metvice • 40 g cvijeta kamilice Od toga se napravi mješavina, uzme jedna žlica i prelije kipućom vodom. Preko dana uzima se više puta po jedan gutljaj.

UVARAK KOD PARADONTOZE I UPALE ŽDRIJELA

Kod oboljenja sluznice usne šupljine, zubnog mesa i krvarenja s uspjehom se upotrebljava smjesa kamilice i kadulje u omjeru 50:50. Ta se smjesa najprije prelije sa 3 dl kipuće vode, zatim se kuha 10 minuta pa procijedi. Nerazrijeđenim uvarkom se ispiru usta i grglja kod upale ždrijela.

MJEŠAVINA PROTIV PROLJEVA

Uzme se 40 g cvjetova kamilice i po 30 g listova matičnjaka i listova metvice. Sve se dobro izmiješa, uzme jedna žlica i prelije s 2 dl kipuće vode, od toga se dnevno pije pola čaše.

ČAJ ZA ZNOJENJE

Obično je kombiniran od više biljaka. Uzme se po 30 g cvata lipe i cvata bazge, te 40 g cvijeta kamilice. Napravi se mješavina i od nje se uzme jedna velika žlica, prelije čašom kipuće vode, ostavi 15 minuta i procijedi. Čaj se pije vruć i zaslađen medom.

Kamilica u kozmetici

ULJE ZA LICE

U kozmetici kamilica se može pripremiti na mnogo načina. Evo jednog: uzme se 100 g kamiličinog cvijeta i namoči u litri suncokretovog ulja te zatim kuha 3 sata na pari pa procijedi. Dobije se ulje kojim možete navečer umjesto krema mazati lice. Prije nego što tim uljem namažete lice, prvo ga dobro naparite nad čajem od kamilice, kako bi para omekšala kožu.

OBLOG POSLIJE BRIJANJA

Na nadraženu kožu lica poslije brijanja muškarci mogu staviti oblog od preljeva kamilice. Preljev se pravi tako da se jedna žličica smrvljenih cvjetova kamilice prelije čašom kipuće vode i ostavi 10-15 minuta da stoji i zatim stavlja kao oblog na lice.

(Solanum tuberosum) DRUGI NAZIVI: kompir, krompir, krtola, krumpjer, kumpir. OPIS BILJKE: Krumpir pripada Obitelji pomoćnica (Familia Solanaceae). Nadzemna stabljika je do prst debela, zeljasta 0,5 m visoka i uglasta. Listovi su nepravilno perasto razdijeljeni s jajolikim listićima. Cvjetovi su (ovisno o sorti) od bijele do ljubičaste boje, a smješteni su u pašticama na dugim peteljkama. Plod je žućkasto-bijelo-zelenkasta boba. Danas ima oko 1500 sorti krumpira. VRIJEME CVATNJE: U lipnju i srpnju. [caption id="attachment_898" align="alignleft" width="300"] Za prehranu se koristi zreli krumpir.[/caption][caption id="attachment_900" align="alignleft" width="300"] Cvjetovi su od bijele do ljubičaste boje.[/caption]UPOTREBA: U pučkoj medicini beru se zeleni plodovi te se iz njih cijedi sok. Za prehranu se koristi zreli krumpir. On predstavlja idealnu namirnicu u dijetalnoj ishrani naročito osoba s oboljenjima unutarnjih organa. Pire od krumpira bez soli ili s vrlo malo soli i malo masnoće predstavlja dijetalni obrok kojeg podnose i najteži bolesnici, obrok koji je lako probavljiv te direktno djeluje na peristaltiku, kao i na višak želučane kiseline koju upija i odvodi iz želuca. Kod gastritisa, hepatitisa, bolesti kože i ekcema, pire od krumpira predstavlja lijek. U ishrani dijabetičara krumpir predstavlja osnovu za pripremu pojedinih jela te namirnicu koja povoljno utječe na cijeli metabolizam. Pojedinim dijabetičarima ponekad predstavlja jedinu hranu koju mogu uzimati. Oblozi od krumpira koji se pripremaju na razne načine staro su oprobano pučko sredstvo u liječenju. U kozmetici krumpir ima svojstvo upijanja raznih štetnih tvari iz kože, kao i ljekovito sredstvo umirivanja bolova nadražene kože. U kozmetici lica i tijela kod raznih kožnih nečistoća kao što su ispucala koža, žuljevi, divlje meso, opekotine, udarci i ugrizi također se koristi krumpir. Krumpir hrapave i ružičaste ljuske ima više škroba te je pogodan za pripremu krumpirova tijesta. Krumpir glatke i ljubičaste ljuske ima manje škroba te je pogodniji za pripravljanje drugih jela, kao što je krumpirova salata. Krumpir je najljekovitiji ako je kuhan ili pečen u ljusci. Ako se guli, treba ga guliti što tanje. Oguljeni i izrezani krumpir stavlja se u toplu vodu jer tako izgubi manje od svoje ljekovitosti. Krumpiru koji klija ili je zelene boje potrebno je odstraniti klice, a zeleni dio odbaciti jer ako se kuha s klicama ili zelenim dijelovima može biti opasan - može doći do trovanja. LJEKOVITI DIO BILJKE: Gomolj. LJEKOVITO DJELOVANJE: Povoljno utječe na liječenje: jetre, neredovite probave i srčanih oboljenja. Ljuska ili kora dobro je sredstvo za čišćenje cijelog organizma te se kod težih bolesti pije čaj od krumpirovih ljuski. Postoji tradicija liječenja tumora čajem od kore krumpira. UPOZORENJE: Svi zeleni dijelovi biljke su otrovni. PRIPRAVCI: Krumpirov sok: Krumpir operemo i naribamo. Stavimo naribani krumpir u lanenu krpu i stiskanjem iscijedimo sok koji uzimamo uvijek svježe pripremljen. Krumpirov sok možemo dobiti i uporabom sokovnika s centrifugom. Kod gastritisa: uzimamo po 1 žlicu soka razrijeđenog s malo vode, pola sata prije doručka, ručka, večere. Kod jetrenih oboljenja: ujutro natašte uzeti 0,5 dl soka krumpira i piti u gutljajima (razrijeđen vodom ili sokom mrkve), 2 puta dnevno jesti juhu od krumpira s peršinom, 2 puta na dan salatu od krumpira s maslačkom i dosta peršina i luka, te malo maslinova ulja i soka limuna.

Evo zašto su vlakna važna i zašto nas bombardiraju reklamama i pakiranjima u kojima obećavaju najviši postotak vlakana ... 1. Vlakna sprečavaju prejedanje jer se trebaju više žvakati pa tijelo ima vremena da registrira unos hrane i sitost. 2. Vlakna smanjuju unos kalorija, jer se osjećate sitijim. 3. Bolje je jesti namirnice pune vlakana nego dodatke prehrani, jer oni ne sadrže vitamine, minerale i druge koristi. [caption id="attachment_908" align="alignleft" width="300"] Vlakna sprečavaju prejedanje.[/caption]4. Ako ste se nedavno naglo udebljali, imate visok kolesterol ili šećer, vaša prehrana vjerojatno nema dovoljno vlakana. 5. Mnogi prerađeni proizvodi s vlaknima kao i suplementi uključuju umjetna sladila, laksative te druge nepotrebne sastojke. Dobro čitajte sastav pa tek onda kupujte. 6. Namirnice najbogatije vlaknima su: mahunarke, mekinje, suhe šljive i alge. Različita vlakna su zapravo sastavni dio svježeg voća i povrća te neprerađenih žitarica. 7. Između ostalog, vlakna smanjuju rizik od dijabetesa i srčanih bolesti, štite od raka debelog crijeva i bubrežnih kamenaca. 8. Optimalna dnevna doza vlakana trebala bi biti 38 grama za muškarce i 25 grama za žene.

Želudac teško trpi stroge dijete i gladovanje, no srećom po nas može ga se lako zavarati. Nezdravu i pretjeranu želju za hranom moguće je obuzdati jednostavnim trikovima: 1. Pijte vodu. Tekućina daje osjećaj sitosti. Nastojte izvan obroka popiti oko dvije litre. 2. Jedite mnogo vlakana. Minimalna količina iznosi 25 grama na dan, a mora dolaziti iz povrća i voća bogatih topljivim vlaknima (agrumi, jabuke, krumpir, mrkva, mahune i blitva te integralne žitarice, posebice zob i ječam). 3. Zavarajte apetit malim obrocima koji ne debljaju: sirovom mrkvom ili celerom. 4. Birajte složene ugljikohidrate (integralni kruh i integralnu tjesteninu) jer ne izazivaju pretjerano lučenje inzulina kao jednostavni ugljikohidrati (šećer), a ipak potiču oslobađanje serotonina koji održava dobro raspoloženje i smanjuje apetit. 5. Prije obroka pijte napitke koji zasićuju. Primjerice, sok od rajčice potiče lučenje tvari koja daje osjećaj sitosti. 6. Umjesto solju, poboljšajte okus hrane aromatičnim biljem. [caption id="attachment_914" align="alignleft" width="300"] Juha od rajčice jedna je od onih koje
najbolje zasite i opuste.[/caption]7. Započnite obrok gustom juhom ili juhom od povrća jer sadrže vodu, vlakna i malo kalorija, smanjuju apetit kao sva topla jela, djeluju opuštajuće. Juha od rajčice jedna je od onih koje najbolje zasite i opuste. 8. Jedite sporo. Poruci o sitosti treba 20 minuta da dođe do mozga, pa zato obrok mora trajati najmanje pola sata. 9. Pazite na vitamine. Katkad je pretjerana želja za jelom posljedica manjka nekog vitamina ili minerala. Primjerice, želja za slatkišima i škrobom može upućivati na manjak vitamina B. 10. Uzimajte krom jer regulira lučenje inzulina. Najbogatiji prirodni izvori kroma su pivski kvasac i integralne žitarice.

Salate su jedne od najstarijih povrtlarskih kultura - uzgajale su se još prije šest i pol tisuća godina - i među najomiljenijim su namirnicama na svijetu. Od njihovih se hrskavih listova mogu pripremiti različiti mali obroci i predjela te prilozi mnogim jelima, posebno mesu i ribama. Salate sadrže mnoge hranjive tvari, posebno vitamine i minerale, izuzetno su zdrave i okrepljujuće, pa ne iznenađuje činjenica da su i ljekovite!

Vrtna salata

[caption id="attachment_922" align="alignleft" width="300"] Salate su izuzetno zdrave i okrepljujuće.[/caption]Najčešće ćemo na tanjuru naći ono što nazivamo jednostavno vrtnom salatom (Lactuca sativa). Vrtna salata najpoznatija je vrsta roda Lactuca koji broji preko sto vrsta raznih salata ali sve imaju nešto zajedničko: mliječni sok blago narkotičkog djelovanja, koji je najaktivniji dio biljke. Vrtna salata sadrži 95% vode, dok su ostalo vitamini i minerali. Od minerala salata sadrži najviše kalija, kalcija i natrija. Kalij je koristan za živce, bubrege i srce, jača imunološki sustav. Kalcij je izvrstan za kosti, mišiće, živce i zgrušavanje krvi te kao protuupalni element. Natrij regulira vodu u organizmu, čiji poremećaj često vodi do poremećaja krvnog tlaka i stvaranja solne kiseline u želucu. Osim minerala sadrži i brojne vitamine: najviše vitamina C, vitamin E koji je snažan prirodni antioksidans i štiti stanice tijela od oštećenja i kancerogenih učinaka, vitamine A i B2 koji su korisni za oči, kožu, sluznicu i spolne žlijezde, a nazivaju se i 'vitaminima ljepote'. Uz to sadrži folnu kiselinu, vitamine B1 i B6, fosfor, željezo, magnezij, bakar, magnan i cink, elemente koji su neophodni za dobro funkcioniranje mišićnog tonusa i zdravlja kože. Razne vrste zelenih salata crvenih listova bogate su i beta karotenom ali i malim količinama gorkih tvari koje osim klasičnoga dobrog djelovanja na probavu utječu i na rad jetre te na izlučivanje žuči. 100 grama salate sadrži samo 23 kalorije pa je možete uživati u velikim količinama.

Usporavatelj starenja

Sveobuhvatno umirujuće djelovanje salate ide toliko daleko da lagano smanjuje libido ali i potiče proizvodnju serotonina kod depresivnih osoba, te usporava starenje. Kad je netko u grču, astmi, hripavcu, kroničnoj tjeskobi ili histeriji, stavite pred njega veliku zdjelu salate svaki dan i malo po malo ta 'obična' biljka učinit će neobične stvari. Također, ako ste pod stresom, nervozni, iscrpljeni, neispavani ili pretili, probajte pojesti 1-1,5 kg zelene salate na dan - iznenadit ćete se kako će vas opustiti i pri tom dotjerati vašu liniju! Mliječni sok iz salate sadrži najvrijedniji sastojak salate, tzv. laktukarij. Najviše ga ima u korijenu, lisnim rebrima, mladim stabljikama i srčiki salate, dakle u onim svjetlijim ili bijelim djelovima. Taj neškodljivi sastojak djeluje kao blagi opijum i upravo je on zaslužan za to što se znanstveno dokazano zna da je salata i ljekovita biljka koja ublažuje bol, smiruje živce i djeluje uspavljujuće. Još su stari Rimljani koristili laktukarij kao losion protiv opeklina sunca, a listove salate stavljali su na gnojne rane. I grčki povjesničar Herodot (oko 400. pr. K.) nazvan 'ocem povijesti', spominjao je laktukarij kao lijek. Stari Grci, pak, radije su je koristili kao blago uspavljujuće sredstvo i to sirovu, iako se kasnije proširila njena uporaba u kuhanoj, pirjanoj i pečenoj verziji.

Recept za dobar san

Mliječni sok iz salate još se i danas u nekim krajevima pije kod upala grla i upornog kašlja, a preporuča se i kao sredstvo za umirenje grčeva, astme, živčanih uzbuđenja i nesanice. Da salata uzrokuje miran san, bilo je još u starom vijeku poznato Perzijancima, Grcima i Rimljanima. Slavni je liječnik Galen (129.-199.) pisao: 'Kada sam počeo starjeti i kada sam htio tvrdo zaspati to sam, dijelom uslijed navike da radim kasno u noć, a dijelom radi laganog sna kojeg donosi sa sobom starost, samo time bio u stanju da si priskrbim dobar san, ako sam s večeri pojeo obrok salate.' I Tacit, kao i Plinije Drugi i ostali izjasnili su se slično o snu pomoću salate. Salata bi trebala i danas biti sredstvo za san pa bi je trebalo mnogo češće uvrstiti u večernje jelo. Ona je biljno, potpuno neškodljivo i nedužno sredstvo za san te bi joj trebalo dati prednost pred kemijskim sredstvima za spavanje. Preduvjet je, također, i stanoviti način života blizak prirodi. Naime, ako se tijekom dana uzima premalo biološki vrijedne hrane, ako se uživa alkohol i nikotin, ne može se s nekoliko listova salate boriti protiv nesanice!

Djelovanje salate

• Uživanje salate može se preporučiti šećernim bolesnicima. Mala kaloričnost salate kao i mala količina bjelančevina i ugljikohidrata djeluje povoljno na acidozu dijabetičara. • Sirova salata siromašna je tvarima iz kojih nastaje mokraćna kiselina te može povoljno utjecati na liječenje gihta kao dopunsko sredstvo. • Salata smiruje i jača živce te djeluje blago uspavljujuće. • Umiruje nervozu i lupanje srca, jača imunitet. • Sirova salata smiruje nervozu želuca i grčeve, dok dinstana smanjuje kiselinu želuca te pomaže kod čira na želucu. • Uživanje salate uzrokuje smanjenje stvaranja kiseline u krvi, reducira se postojeće prekomjerno stvaranje kiseline, mokraća reagira slabo kiselo ili alkalično, a rastu alkalične rezerve u krvi. Kod srčanih i bubrežnih bolesti, gdje nerijetko nastupa viša ili manja acidoza, salata utječe povoljno. • Potiče rad bubrega, mokrenje i izlučivanje nepotrebne vode iz organizma. • Svježi listovi salate kao oblozi pomažu kod natečenih zglobova. • Svježi listovi salate stavljaju se kao oblog pri upalama, čirevima, ranama i oteknućima. • Salata smiruje kašalj i olakšava iskašljavanje omekšavanjem sluzi u bronhima - potrebno ju je uzimati oralno i stavljati obloge na prsa i leđa. • Uzimanje salate može se s uspjehom primijeniti za liječenje kroničnog začepljenja. • U svježim listovima salate ili u svježem soku iz listova nalazi se i djelotvorno sredstvo za zaštitu, odnosno čak i protiv štetnosti prouzročenim radioaktivnim zračenjem. • Od salate možete raditi i čaj (šaka svježeg lišća na litru vode).

Vrste salata

Endivija

Endivija je gorkasta salata koja pogoduje našoj probavi, a bogata je željezom, kalijem i kalcijem. Salata od endivije posebno je ukusna ako se pomiješa s kuhanim krumpirom ili servira s dresingom u koji su umiješani mljeveni orasi ili, još jednostavnije, ako se samo pospe sjeckanim orasima. Sezona endivije je tijekom jeseni i zime.

Hrastov list

Ova je salata proizvedena sedamdesetih godina prošlog stoljeća u varijanti zelene i tamno crvene do bordo boje. Ima jako lijep okus i boje koje su izuzetno atraktivne, pa je vrlo popularna u raznim miješanim salatama. Koristi se i za dekoraciju tanjura.

Kristalka

Kristalka je salata s debljim, čvrstim listovima, pa je stoga posebno sočna i hrskava. Između ostalog, bogata je magnezijem i kalijem. Kristalka se naziva i ledenom salatom zato što se iz Kalifornije (SAD) izvozila posložena na ledenim blokovima kako bi zadržala svježinu. Osim za salatu, listovi kristalke izvrsni su i u različitim sendvičima i kao dekoracija. Sezona kristalke je od svibnja do listopada.

Matovilac

Matovilac se uzgaja u vrtovima, a raste i samoniklo na čistim, nezagađenim poljima i livadama. Samonikolog je matovilca danas sve manje, no oni koji su ga iskušali znaju koliko je ukusniji i aromatičniji od uzgojenog. Po sadržaju vitamina bogatiji je od ostalih salata. Vrlo je aromatičan i bogat magnezijem, željezom i beta-karotenom. Matovilac posebno prija ako se sprema sa češnjakom, kuhanim krumpirom ili grahom, te popečenim kockicama slanine. Kako su listići matovilca vrlo krhki i nježni, nije ga dobro predugo držati u hladnjaku jer vrlo brzo nakon branja gubi na svježini. Sezona matovilca traje od listopada do ožujka.

Puterica

[caption id="attachment_924" align="alignleft" width="300"] Puterica je najrasprostranjenija salata u Europi.[/caption]Puterica je prava zvijezda među zelenim salatama, naročito bogata manganom i magnezijem. Vrlo je laganog okusa, pa je ukusna izmiješana sa svim mogućim sastojcima i prelivena različitim preljevima. Kako ima vrlo nježne listove, mora se iskoristiti odmah nakon kupnje i začiniti neposredno prije upotrebe. Iako je njena sezona od svibnja do listopada, uzgaja se u staklenicima, pa je ima tijekom cijele godine. Najrasprostranjenija je salata u Europi.

Radič

[caption id="attachment_923" align="alignleft" width="300"] Radič je posebno bogat kalcijem, koji
mu daje izrazit gorkasti okus.[/caption]Radič je posebno bogat kalcijem, koji mu daje izrazit gorkasti okus. Iako te gorkaste tvari posebno pogoduju našem želucu, otklanjanjem središnjeg zadebljalog dijela taj se okus može ublažiti. Osim za salatu, radič se može spremati s tjesteninom i rižom. Listovi radiča mogu se jesti na kruhu namazanom krem sirom ili maslacem. Kako bi dulje ostao svjež i hrskav, radič se odmah nakon kupnje može očistiti, razdijeliti na listove, oprati, posušiti, te čuvati u plastičnoj vrećici ili posudi u hladnjaku. Sezona radiča je u jesen.

Rikula

[caption id="attachment_930" align="alignleft" width="300"] Rikula ili rikola vrlo je aromatična
i izraženo gorkasta salata.[/caption]Rikula ili rikola vrlo je aromatična i izraženo gorkasta salata, te posebno bogata željezom. Njezini nježni zeleni listići jedu se zajedno s peteljkama. Rikula se može miješati s rajčicama i svim ostalim vrstama salata, a posebno je ukusna pripremljena s kuhanim jajima te listićima ili komadićima sira parmezana, začinjena maslinovim uljem i sokom od limuna. Rikula se stavlja na pizze i miješa s tjesteninom, dodaje se juhama, umacima i namazima od sira i maslaca. Sezona rikule je u jesen i proljeće.

---

[color-box]OPREZ! Iako divlja salata (Lactuca virosa) posjeduje ista ljekovita svojstva kao i vrtna (smiruje duh i tijelo, donosi miran san onima koji pate od nesanice, umiruje nervozne i žučne) može biti otrovna ukoliko se konzumira u nešto većoj količini od one propisane narodnom medicinom. Stoga je jednostavnije, a jednako učinkovito držati se obične vrtne zelene glavice koja nas obasipa jedino i samo ljekovitim i blagotvornim svojstvima.[/color-box]

Salate od samoniklog bilja

Osim najpoznatijih, uobičajenih salata koje redovito možete kupiti u supermarketima i na tržnicama, posebno su cijenjene salate spravljene od ljekovitoga i samoniklog bilja. To mlado, sočno i lako probavljivo povrće bogato je vitaminima i mineralima. Isprobajte salate od: • Medvjeđeg luka (srijemuša) - dodaje se svim salatama, a posebno matovilcu. Mirisom i okusom podsjeća na češnjak i izvrstan je čistač organizma. • Koprive - koriste se mladi listovi i vrhovi mladih kopriva ubranih podalje od puta i naseljenih mjesta. Dobro ih oprati i sitno narezati. Posoliti i preliti octom, uljem i sitno narezanim lukom i peršinom, te dodati kolutove tvrdo kuhanih jaja. • Borača - ima okus poput krastavca i djeluje osvježavajuće. Kada ga dodajete u salate nemojte pretjerati s količinom jer vas može iznenaditi jak okus! • Maslačka - krumpir skuhati s ljuskom, ostaviti da se ohladi, oguliti i narezati na ploške. Očišćen i oprani maslačak narezati na sitnije komadiće i pomiješati s krumpirom. Začiniti solju, jabučnim octom, bučinim ili maslinovim uljem i češnjakom. • Jaglaca - također se sprema s kuhanim krumpirom, kojemu se dodaju mladi listovi jaglaca, maslinovo ulje, sol, papar, žličica đumbira i žlica limunova soka. • Tratinčica - jednoj glavici proljetne salate dodajte šalicu listova tratinčica, 10 cvjetova tratinčica (samo latice, bez tučka), bučino ulje, jabučni ocat, sol i malo papra. • Dragoljuba - listovi, cvjetovi i mladi pupovi dragoljuba jačaju imunitet i poboljšavaju krvnu sliku, djeluju antibakterijski i puni su C vitamina, pikantni su i pomalo ljutkasti. [color-box]NAJUKUSNIJI RECEPTI - Osim različitog povrća, salatama možete dodati popečene kockice kruha (croutons) ili slanine, te popečene sjemenke sezama, suncokreta, buče ili pinjola. Sa svim vrstama zelenih salata dobro se slažu i nasjeckani orasi, pistacije, sjemenke crnog kima i kikiriki, tvrdo kuhana jaja, ali i kockice različitih sireva, kao i na rezance narezana šunka, parizer ili mortadela. Kada je riječ o preljevu, u različite vrste ulja i octa možete umiješati malo senfa, te nasjeckano začinsko bilje (peršin, vlasac ili bosiljak) te luk i češnjak, a možete ih začiniti i dresingom od kiselog vrhnja ili jogurta.[/color-box]

SALATA S PILETINOM I MANDARINAMA

[caption id="attachment_928" align="alignleft" width="300"] Salata s piletinom i mandarinama.[/caption]SASTOJCI: • 100 g salate puterice • 250 g grilanih pilećih prsa • nekoliko kriški mandarina • 2-3 rotkvice • jedan mladi luk • maslinovo ulje • sjemenke sezama • ocat PRIPREMA: Na roštilju ispecite pileća prsa i ohladite, a potom ih narežite na sitnije komadiće. Poslažite ih na manje listove salate puterice, dodajte nasjeckani luk, rotkvice narezane na kolutiće i kriške mandarine, te začinite solju, žlicom maslinova ulja i octom. Pospite sjemenkama sezama i poslužite uz integralne krekere.

Kapar, znanstvenog naziva Capparis spinosa L. dolazi od latinskog naziva capparis koji je vjerojatno posuđen iz grčkog kapparis, čije je porijeklo nepoznato ali vjerojatno potječe iz srednje Azije. Druga teorija je da ime dolazi s otoka Cipra gdje obilno rastu. I većina europskih jezika dijele zajedničko porijeklo imena kapara, pa se tako u Italiji nazivaju cappero, u Francuskoj câpre, u Estoniji kappar, u Švedskoj kapris, u Češkoj kapara, a u Velikoj Britaniji caper. Spinosa je izvedena iz latinske riječi spinosus i znači trnovit, bodljikav.

Grm preciznog strijelca

Legenda govori kako se, kada su Rimljani napali Jeruzalem, tamo našao dječak imenom Tsalaf (Tsa'laf je hebrejski naziv za Capparis spinosa, što znači precizni strijelac) koji je stajao na zapadnom zidu grada i gađao Rimljane strelicama da ne mogu proći. Kako nisu mogli proći, rimski vojskovođa naredio je da se Jeruzalem napadne sa sjevera, odakle su Rimljani ušli u unutrašnjost. Prišavši dječaku s leđa ostali su iznenađeni vidjevši kako je to samo mali dječak koji je uspješno branio grad. Neposredno prije nego li su strelice Rimljana pogodile dječaka on se pretvorio u biljku - kapar. Rimski vojskovođa naredio je vojnicima da siđu sa zida i donesu biljku no oni su popadali nakon što su se uboli o trn biljke. Tako je samo zapadni zid ostao čitav (Zid plača) kao i biljka koja i danas svjedoči molitvama hodočasnika.

Kiseljenje kapara

[caption id="attachment_943" align="alignleft" width="300"] Kapar je tropska i suptropska biljka[/caption]Podsjetimo, kapar je tropska i suptropska biljka koja raste na obalama Sredozemnog mora u obliku grma, dok je kod nas možemo pronaći na gotovo svim otocima srednjeg i južnog Jadrana. Naravno, tamo gdje ga ovce i koze nisu pobrstile! Voli mjesta izložena suncu. Grmovi traju tridesetak godina, a obilno počinju rađati nakon pete godine. U rodnoj godini grm može dati i do dva kilograma cvjetnih pupova. Lišće je okruglo i mesnato, a s gornje strane sjajno. Cvjetovi su pojedinačni, dvospolni, sa četiri bijele latice koje su prema rubovima ružičaste te s dugim prašnicima. Cvjetaju od svibnja do rujna. Sirovi pupovi nisu jestivi. Beru se za vrijeme suhih dana, ručno, te se više cijene oni manji, tvrđi i okrugliji. Ukoliko se pupovi otvore ili su veliki, ne beru se već se puštaju da se rascvjetaju u svoj svojoj jedinstvenoj ljepoti. Nakon berbe otkidaju se peteljke s pupova i ostavljaju da se posuše dan-dva a potom se potope u morsku vodu ili ih se dobro posoli te se tako drže također jedan do dva dana. Potom se ispiru hladnom vodom i stavljaju u ocat, te na sunce deset dana. Pritom nastaju kiseline kaprin i senfolglykosid, koje kaparima daju njihov pikantan okus. Nakon deset dana nečisti ocat se mijenja čistim, malo razvodnjenom octom.

Dio mediteranske plejade okusa

Kapari trebaju dobiti maslinasto do plavo zelenu boju, a trajnost ovako spremljenih kapara je godinu dana. Zreli plod se također može spremati na jednak način kao i cvjetni pupovi, dok se svježe lišće tradicionalno koristi kao dodatak salatama ili ga se isto konzervira kao pupoljke. Pupoljci sadrže 110-180 mg % vitamina C, glikozida, rutina i nešto metil-gorušičina ulja, dok u plodovima ima oko 130 mg % vitamina C. Kada se čuvaju u suhoj soli, ljutkasti sumporni spojevi u kaparima sasvim se transformiraju i prelaze u arome koje nalazimo u malinama i ljubičicama. Pikantan okus kapara uz doziranu notu žestine daje zaista neobičnu aromu raznim umacima, salatama, tjesteninama, ribi i mesu, upotpunjujući tako mediteransku plejadu okusa. [color-box]ZAŠTITNICA JETRE I BUBREGA - Mnogi drevni zapisi svjedoče o medicinskoj upotrebi ove biljke. Tradicionalno se koristi za anemiju, artritis, giht, kao lijek protiv nadutosti i kao stimulator funkcije jetre. Čak se smatra da ima i zaštitni učinak na jetru i bubrege. Pripisivana su joj povoljna djelovanja na prevenciju bolesti srca i krvnih žila. Moderna medicina dokazala je atioksidativnu funkciju kapara zbog udjela polifenola, posebice bioflavonida rutina te povoljno djelovanje na prevenciju bolesti srca i krvnih žila te prevenciji karcinoma.[/color-box]

GASTRONOMSKE DELICIJE

Naročito su cijenjeni kapari iz južne Francuske, gdje ih prema veličini dijele na čak sedam vrsta, i oni s Liparskih otoka (kod Sicilije), gdje se u mjestu Salina svake godine u lipnju održava 'Festival kapara'. Kao prilog kapari se najviše upotrebljavaju u Španjolskoj; tamo koriste i oko 2 cm velike plodove zvane 'kaparne jabuke'. One se stavljaju u marinadu od octa ili ulja, dok su sitnije cjenjenije zbog boljeg okusa. Kapari se u topla jela dodaju na kraju kuhanja kako bi se očuvale sve arome. Najpoznatije španjolsko jelo s kaparima zove se Vitello tonato - radi se o tanko nasjeckanoj kuhanoj teletini sa povrćem, spravljenoj u bijelom vinu i prelivenoj umakom od tune. Poznate su i istočno pruske Koenigsberger Klopse, mesne okruglice od teletine ili govedine sa svinjetinom, slanom sardelom (haringom), lukom i jajem, sve skupa u bjelom umaku od kapara, dok su na grčkom otoku Santoriniju poseban specijalitet kiseli i slani listovi kapara. U našoj Dalmaciji pak, nadaleko je poznata salata od hobotnice sa kaparima ili oslić na bijelo s kaparima. Fileti inćuna usoljeni i složeni oko kapara također su vrhunska gastronomska delicija. Pri kombiniranju ostalih začina sa kaparima treba pripaziti na količinu jer su sami po sebi vrlo specifičnog okusa i teško se podnose sa drugim začinima.

Tjestenina s lososom i kaparima

[caption id="attachment_944" align="alignleft" width="300"] Tjestenina s lososom i kaparima[/caption]SASTOJCI: (za dvije osobe) • 400 g tjestenine po želji (pene) • 250 g sušenih filea lososa • 2 dl vrhnja za kuhanje • 1 manji luk • žličica kapara • češnjak • ružmarin • maslinovo ulje • sol • papar PRIPREMA: Tjesteninu skuhajte u slanoj vodi i procijedite. Na maslinovom ulju lagano zažutite manji usitnjen sjeckani luk. Kad postane staklast dodajte malo soli da sasvim omekša. Potom dodajte usitnjeni češnjak i na trakice izrezane filete dimljenog lososa, promješajte i zalijte vrhnjem za kuhanje. Pustite da provrije, te po želji dodajte malo bijelog papra. Umak prelijte preko ocijeđene tjestenine (ne ispirite je vodom), lagano promiješajte, poklopite i pustite da odstoji 5-6 minuta. Prije posluživanja pospite listićima ružmarina i žličicom kapara.

Salata s mozzarelom i kaparima

[caption id="attachment_945" align="alignleft" width="300"] Salata s mozzarelom i kaparima[/caption]SASTOJCI: (za jednu osobu) • 150 g tjestenine • 100 g sira mini mozzarele • jedna rajčica • nekoliko crnih maslina • žličica kiselih kapara • par režnjeva luka srebrenca • list metvice ili bosiljka • maslinovo ulje • sol • papar PRIPREMA: Tjesteninu skuhajte po uputama na omotu. Neka bude 'al dente'. Ohladite je te joj dodajte luk, na kockice narezanu rajčicu, mozzarelu, masline i kapare. Začinite uljem, solju i paprom, te ukrasite bosiljkom ili metvicom.

Ako se pitate što nabaviti zimi kao dodatak prehrane, odgovor je: cvjetni pelud! »Pčelinji pelud« ulazi u grupu najkompletnije prirodne hrane. Sadrži gotovo sve hranjive tvari potrebne za ljudsku prehranu, a oko polovice njegovih bjelančevina (ima ih 40% bjelančevina) nalazi se u obliku slobodnih aminokiselina koje se lako iskoriste u ljudskom tijelu. Pčelinji pelud pomoći će svima koji ne unose dovoljno hranjivih tvari jer je najbogatiji poznati izvor vitamina, minerala, aminokiselina, enzima, hormona i masti, kao i značajne količine prirodnog antibiotika. Neka od njegovih ljekovita svojstva su: [caption id="attachment_952" align="alignleft" width="300"] Pčelinji pelud ulazi u grupu najkompletnije
prirodne hrane.[/caption]• Potiče rast zdravih novih stanica • Potiče zacjeljivanje tkiva • Poboljšava izlučivanje otrova • Smanjuje razinu kolesterola • Regulira krvni tlak • Povećava otpornost na infekcije • Stabilizira živčani sustav • Poboljšava plodnost žene • Usporava rast tumora • Potiče rast tkiva kože i sprečava boranje • Potiče smirenost i opuštanje • Promiče povećanu koncentraciju i pamćenje • Poboljšava seksualnu aktivnost • Povećava snagu i izdržljivost • Bori se protiv raka, dijabetesa, artritisa i depresije. Kupite ga sirovog (ne pasteriziranog) kod lokalnog pčelara. Ne zagrijavajte ga jer će to uništiti delikatne enzime i vitamin C. Granule peludi jedite same uz čašu vode i meda ili ubacite u jogurt, jutarnje žitarice ili frape.

Epidemija upale pluća obično počinje u jesen, razvija se postupno i traje više mjeseci, sve do proljeća. Tada obično obolijevaju školska djeca i mlađe odrasle osobe. Riječ je o infektivnom oboljenju donjih, dubokih dijelova dišnog sustava. Najčešće se javlja kod ljudi starijih od 65 godina i djece do 5 godina, a izazivaju je različite vrste bakterija, kao i drugi mikroorganizmi poput virusa ili gljivica. Obično je učestalija, a katkad i teža u dječaka nego u djevojčica. Bolest se prepoznaje po jakom i dugotrajnom bolu u grudima, groznici, kašlju i otežanom disanju. Simptomi se razlikuju ovisno o izazivaču upale ali su slični drugim, manje opasnim stanjima kao što su »prehlada i gripa«, zbog čega im mnogi pacijenti ne posvećuju potrebnu pažnju.

Terapija

Od velikog je značaja pravovremeno dijagnosticiranje bolesti, pa se savjetuje odlazak liječniku već kod prvih simptoma. Terapija upale pluća podrazumijeva uzimanje antibiotika, kao i lijekove za iskašljavanje, protiv groznice i bolova. Uz medikamente koje propisuje suvremena medicina, savjetuje se i upotreba prirodnih preparata. Vrlo efikasne mogu biti biljke koje imaju protuupalno djelovanje, poput »ehinacee« i kokotca, a puno pomažu i očajnica, »plućnjak«, dobričica, bokvica, bazga, kopriva, lipa, podbjel, bijeli sljez i maslačak. [caption id="attachment_986" align="alignleft" width="300"] Čaj od cvjetova bazge dobar je za
liječenje jake prehlade, bronhitisa,
kašlja, gripe i upale pluća.[/caption]

Bazga

Čaj od cvjetova bazge dobar je za liječenje jake prehlade, bronhitisa, kašlja, gripe i upale pluća. PRIPRAVAK: Litrom ključale vode popariti 10 grama bazginog cvijeta, poklopiti i ostaviti da odstoji pola sata. Piti svaka 2 sata po šalicu čaja dobro zaslađenog medom. Ovaj napitak pospješuje znojenje i snižava visoku tjelesnu temperaturu.

Bijeli sljez

Bijeli sljez blagotvomo djeluje na sva oboljenja respiratornog trakta, ublažava kašalj, bronhitis i plućni katar. Zbog visokog postotka škroba u korijenu, koji spriječava oslobađanje sluzi (čini 35% ovog dijela biljke), čaj od bijelog sljeza priprema se sa hladnom vodom. Samo u čajnim mješavinama sa drugim biljkama može se preliti vrućom vodom. PRIPRAVAK: Žlicu usitnjenog sljeza preliti sa 200 ml hladne vode, pa uz povremeno miješanje ostaviti da stoji 2-3 sata. Procijediti.

Crveni luk

Crveni luk tradicionalno se koristi za odčepljivanje nosa i zaustavlianje kašlja u slučaju prehlada, hunjavica i upale pluća. PRIPRAVAK: Cijela glavica luka se nasjecka što je sitnije moguće na kockice, na to se stavi žlica meda, pomiješa i zalije sa 2 dl vode. Kad odstoji oko sat-dva, može i tri ako nije hitna intervencija, po mogućnosti izmiksati blenderom i procijediti kroz krpu (čak i istisnuti zavrnutu krpu sa lukom). Već nakon 20 minuta prestaje kašalj. Po potrebi može se piti 3-5 dana ujutro i uvečer, a može se i pomiješati s jabučnim sokom za djecu radi boljeg okusa. Pri upali dišnih organa razrezati veću glavicu luka te udisati kroz nos i usta miris luka. Postupak ponavljati 3-4 puta na dan.

Češnjak

Prevencija od upale pluća je doza od dva ili tri češnja češnjaka dnevno. PRIPRAVAK: Protiv kašlja istuca se i pomiješa sa medom. Kada se u 1 litru octa, najbolje jabučnog, kuhaju 2 do 3 poveće glavice češnjaka sa 6 žlica meda, liječi se bol u prsima.

Dobričica

List i cvijet dobričice koriste se protiv oboljenja sluznice dišnih putova jer odlično čiste bronhije. PRIPRAVAK: Bolesnicima se preporučuje piti 30-50 g svježeg soka od dobričice koji se pomiješa sa jednakom količninom šećernog sirupa ili nekog voćnog soka. Uzimati 40-80 g mješavine dnevno.

Ehinacea

Čaj od ehinacee ublažava kašalj i glavobolju te jača imunitet. Djeluje protuupalno i zacijeljujuće, ublažava simptome upale pluća i ubrzava ozdravljenje. PRIPRAVAK: U litru ključale vode staviti 30-50 g sjeckanog korijena ehinacee i ostaviti da se malo prohladi. Uzimati po 2 dl 3-5 puta dnevno.

Kokotac

Biljka je poznata po protuupalnom djelovanju. Čaj od kokotca ublažava bolove izazvane upalom pluća. PRIPRAVAK: Žličicu suhe biljke staviti u šalicu ključale vode, poklopiti i poslije 10 minuta procijediti. Dodati sok od cijelog limuna ili grejpfruta te piti polako, u manjim gutljajima.

Kopriva

Čaj od koprive, sok, sirup i ekstrakt koprive olakšavaju iskašljavanje. PRIPRAVAK: Nabrati kilogram svježeg lista koprive, sitno ga isjeckati i provući kroz mašinu za mljevenje. Pažljivo prikupiti sok i razblažiti ga vodom ako je previše gust. Piti sa dodatkom limuna i meda.

Maslačak

Svježi maslačak (pripremljen kao sok ili salata) čisti pluća. PRIPRAVAK: Očistiti i narezati 400 g maslačka, ostaviti da se malo ocijedi, a zatim dodati malo soli, 5 žlica ulja, 5 žlica octa i 2 češnja češnjaka.

Lipa

Čaj od cvjetova lipe jedno je od najefikasnijih biljnih sredstava za izbacivanje sluzi. Ovaj blagotvorni napitak olakšava iskašljavanje i snižava tjelesnu temperaturu. PRIPRAVAK: Sa pola litre ključale vode preliti 3 žličice cvjetova lipe, ostaviti poklopljeno desetak minuta, a zatim procijediti. Piti vruće, gutljaj po gutljaj.

Plućnjak

Zbog visokog sadržaja tanina, gume, saponozida, ulja i silikata, ova biljka ima široku primjenu u liječenju oboljenja respiratornog trakta. PRIPRAVAK: Sitno narezati 1-2 žlice plućnjaka i preliti sa 2 dl tople vode. Ostaviti 10 min da se prohladi, procijediti i piti zaslađeno medom.

Podbjel

Ova biljka odlično rastvara sluz, pa ulazi u sastav gotovo svih prirodnih preparata koji se koriste u terapiji plućnih bolesti. PRIPRAVAK: Staklenu teglu naizmjenično puniti slojem listova podbjela i slojem šećera. Nakon toga uvezati je sa 2-3 sloja celofana, dobro umotati u deblju tkaninu i držati na ravnomjernoj temperaturi koja će izazvati vrenje. Nakon osam tjedana dobiveni sirup prokuhati do ključanja. Kad se ohladi, preliti u male boce grlića i uzimati žličicu sirupa dnevno.

Trputac

Sirup od trputca djeluje na sluzokožu dišnih organa i ublažava tegobe izazvane upalom pluća. PRIPRAVAK: Mlade listove trputca dobro oprati vodom, a kada se osuše samljeti ih mašinom za mljevenje i kroz platno iscijediti sok. Litru tako dobivenog soka pomješati sa 2 kg šećera i kuhati 10 minuta. Piti po žlicu sirupa prije svakog obroka.

(Pulmonaria officinalis) DRUGI NAZIVI: lisac, lišac, medunika, plučnik, pljučnica, trava od guje, turski svati, velik danak, zajčeki, žigeričnjak. OPIS BILJKE: Trajna je biljka koja ima prizemne listove s dugom peteljkom, dok su listovi na stabljici sjedeći i manji. Listovi su jajastog oblika, zašiljeni i po obodu čitavi. Gornja strana listova je tamnozelene boje išarana svijetlozelenim bjelkastim pjegama, dok je donja strana svijetlozelena. Cvjetovi se razvijaju na vrhu, do 30 cm visoke stabljike, slično jaglacu, te su u početku crvenkaste, a kasnije ljubičaste boje. Čitava je biljka gusto pokrivena oštrim dlakama. Biljka je gotovo bez mirisa, a okusa je zeljasta, malo trpka i sluzava. [caption id="attachment_1002" align="alignleft" width="300"] Plućnjak je izvanredna pomoć kod svih
plućnih oboljenja.[/caption]RASPROSTRANJENOST: Udomaćen je u čitavoj srednjoj Europi. STANIŠTE I UZGOJ: Raste uglavnom u svijetlim listopadnim šumama, a pojedinačno se javlja i u crnogoričnim šumama te daje prednost vlažnim i dubokim zemljištima, često se u velikom mnoštvu pojavljuje na krčevinama, među grmljem ili uz rubove šuma. VRIJEME CVATNJE: Od ožujka do kraja svibnja. UPOTREBA: U službenoj je upotrebi cvatuća biljka. Za žaljenje je da se toj ljekovitoj biljci ne priznaje više toliko značenje kao ranije, kada je vrijedila kao izvanredna pomoć kod svih plućnih oboljenja. LJEKOVITI DIO BILJKE: Sabire se biljka u cvatu bez korijena, odnosno samo listovi. LJEKOVITO DJELOVANJE: Plućnjak se s uspjehom primjenjuje naročito kod svih katara dišnih putova, kod kašlja s manje ili više izbacivanja sluzi, kod gripoznih pojava pa čak i kod krvavog kašlja, upale pluća, kroničnog bronhitisa i plućne tuberkuloze. Trajnija upotreba čaja od plućnjaka, pomiješanog s trpucem i poljskom preslicom donijela je poboljšanje čak i kod napredujuće tuberkuloze pluća. Osim već navedenih oblika liječenja, pučka medicina primjenjuje plućnjak kod promuklosti i upale grla. Čaj od plućnjaka se pije i kod krvave mokraće. Osušeni plućnjak smrvi se u prah, te se 1 žlica praha pomiješa u čaši mlakog »mlijeka«. Ovo je piće za one koji imaju slaba pluća ili koji boluju na plućima, a uzima se 2-3 puta dnevno. PRIPRAVCI: » ČAJNA MJEŠAVINA (za bolesti pluća i bronhe): 200 g osušenog plućnjaka, 200 g listova trpuca, 100 g listova koprive i 100 g poljske preslice. Od te se mješavine uzme vrhom puna žličica za 1 šalicu, a priprema se odmah ujutro količina od 3 šalice u obliku čajnog oparka; nakon što se čaj ocijedi i ohladi da se može topao piti, dodaju se 3 žličice meda. Taj ljekoviti čaj pije se tokom dana u gutljajima. » LIJEČENJE ŽIVOTINJA: Pastiri su ranije marljivo sabirali plućnjak, sušili ga, fino ga smrvili, dodali mu nešto soli i miješali u piće kod kašlja i teškog disanja krava, konja i ovaca. Iz bijelog pepela sagorjelog plućnjaka pravili bi lužinu koja im je služila za ispiranje rana i čireva kod domaćih životinja.

Krvne žile koje odvode krv iz srca prema svim dijelovima tijela nazivaju se arterije. Njihove stjenke su višeslojne, jake i izdržljive, a krv kroz njih teče pod visokim tlakom. Za razliku od arterija, u venama, krvnim žilama koje sakupljaju krv iz tijela i vraćaju je prema srcu, tlak je vrlo nizak, a stjenke tih krvnih žila su slabe. Stoga, da bi krv mogla teći suprotno djelovanju sile teže, u venama postoje zalisci - ventilske tvorbe koje sprječavaju zaostajanje krvi i omogućavaju jednosmjerno gibanje krvi prema srcu. Zalisci, međutim, s vremenom mogu oslabiti pa i propasti, gubeći tako svoju funkciju. Krv tada zaostaje, sporije se kreće prema srcu, nakuplja se u donjim dijelovima tijela te vrši pritisak na vene udova. Pritom slabe stjenke vena popuštaju i nastaju tzv. varikoziteti - vijugavo proširene površinske vene nogu.

Zašto se javljaju proširene vene

[caption id="attachment_1025" align="alignleft" width="300"] Divlji kesten je vrlo dobar prirodni lijek za
ublažavanje simptoma kod
proširenih vena.[/caption]Proširene vene najčešće se javljaju kao oboljenje koje nastaje zbog obiteljske sklonosti i koje je nasljedno, ali uz to postoje čimbenici koji uzrokuju ranije pojavljivanje oboljenja. To su: • Dugotrajno stajanje na nogama. Veće tegobe imaju i oni koji čitavo vrijeme sjede. Za venski je protok naročito nepoželjno sjedenje s prekriženim nogama. • Debljina. • Nošenje uske odjeće, koja pritišće prepone, može uzrokovati smetnje kod venskog protoka iz donjih ekstremiteta u smjeru srca. • Izlaganje direktnom suncu i djelovanju topline uzrokuje dodatno povećanje površinskog venskog protoka i širenje vena. To pogoršava stanje. Zbog toga u ljetnim mjesecima savjetujemo zaštitu od sunca s laganom i prozračnom odjećom. Na plaži je potrebno donje ekstremitete skloniti sa sunca.

Simptomi proširenih vena

Simptomi i poteškoće na koje se bolesnici najčešće žale su osjećaj težine i bolovi u potkoljenicama, pečenje i grčevi u mišićima nogu, osobito nakon dužeg stajanja ili uvečer. Te su tegobe prolazne, odnosno prestaju nakon hoda ili dužeg odmora u ležećem položaju sa povišenim nogama. No, ukoliko se razvije kronični venski zastoj, te prolazne simptome zamjenjuju ozbiljnija stanja s edemima, upalnim promjenama kože te nastajanjem venoznih ulkusa (rana koje teško zacjeljuju). Mogu se javiti i komplikacije poput tromboze (stvaranje ugruška) u venama, tromboflebitis (upala vena), tromboembolija (otkidanje komadića ugruška koji nošen krvlju na nekom mjestu u organizmu može začepiti krvnu žilu, primjerice plućna tromboembolija itd.). Već pri pojavi prvih znakova proširenih vena mora se započeti sa preventivnim mjerama kako bi se usporio njihov razvoj i daljnje komplikacije. [color-box]Čašnjak, luk i đumbir pomažu tijelu da svlada fibrin, protein koji stvara tvrdo tkivo, puno grudica, oko proširenih vena.[/color-box]

Tjelesna aktivnost kao prevencija

Prevencija kod ovih poteškoća može uvelike doprinijeti smanjenju simptoma i usporiti napredak bolesti. Potrebno je povećati tjelesnu aktivnost. Preporučuje se hodanje, trčanje i vožnja biciklom jer se time pokreće mišićno-venska crpka i potiče vraćanje krvi iz nogu u sistemsku cirkulaciju. Također je potrebno izbjegavati dugotrajno sjedenje - osobito sa prekriženim nogama - i stajanje na jednom mjestu. Nužno je i smanjiti prekomjernu tjelesnu težinu. Naizmjenično tople i hladne kupke poboljšavaju cirkulaciju te se tako smanjuje tlak u nogama. Bitno je i izbjegavati veliku toplinu - vruće kupke i izlaganje vena suncu - jer to dodatno širi žile. U slučajevima već vidljivih varikoziteta i izraženih simptoma venskog zastoja nužna je primjena elastičnog zavoja ili elastične kompresivne čarape. Čarape su jednostavnije za primjenu, a značajno usporavaju razvoj oboljenja i poboljšavaju rezultate ostalih terapijskih postupaka. Prema stupnju oboljenja odabiru se čarape različitog stupnja kompresije, od 1 do 4.

PRIRODNO LIJEČENJE

MAST OD NEVENA

Dvije šake nevena sitno nasjeckati. U posudi zagrijati 500 g svinjske masti i kada je mast vrela dodati neven, promiješati i ukloniti s vatre. Posudu poklopiti i ostaviti preko noći na sobnoj temperaturi. Ujutro malo zagrijati, tek toliko da se može procijediti. Dobiveni melem uliti u odgovarajuću posudu te više puta dnevno melemom blago masirati oboljela mjesta. Najbolji rezultat liječenja proširenih vena će se postići ukoliko se kombinira mast od nevena i losion od divljeg kestena. Oboljela mjesta prvo namazati melemom od nevena, te kada se mast upije blago umasirati losion od divljeg kestena. Ovim načinom, osim što se postiže intenzivnije liječenje, zahvaljujući melemu od nevena koža se štiti od sušenja i iritacije uslijed djelovanja alkohola koji se nalazi u losionu od divljeg kestena.

LOSION OD DIVLJEG KESTENA

Divlji kesten je vrlo dobar prirodni lijek za ublažavanje simptoma kod proširenih vena - poboljšava cirkulaciju u nogama, smanjuje upalu te učvršćuje kapilare i vene. Escin, sastojak divljeg kestena, umanjuje osjećaj težine u nogama, umanjuje bolove i grčeve. Priprema samog losiona je vrlo jednostavna. U jesen ubrati deset većih plodova divljeg kestena, te ih sitno samljeti i staviti u manju staklenu posudu. Preliti sa 2 dl rakije i ostaviti na suncu 7 tjedana. Potom smjesu procijediti u bocu i svakodnevno blago masirati oboljela mjesta.

EKSTRAKT OD DIVLJEG KESTENA

Uzimajte dva puta na dan po 300 mg ekstrakta standiziranog na escin, koji je glavni aktivni sastojak divljeg kestena. Može proći i tri mjeseca prije nego što se pokaže učinak. Upozorenje: Ne prekoračujte preporučenu dozu koja se može uzimati kroz dulje razdoblje jer veće doze mogu biti otrovne.

ANTOCIJANINI UČVŠĆUJU VENE

Borovnice, trešnje, kupine i crno grožde bogati su izvor pigmenata poznatih po imanom antocijanini. Ti sastojci mogu učvrstiti vene. Jedite najmanje 125 g antocijaninima bogatog voća svaki dan kako biste spriječili ili liječili proširene vene.

SPRJEČAVANJE PROŠIRENIH VENA

Izbjegavajte sve što čini pritisak na vene: sjedenje ili stajanje kroz dulje vrijeme, zatvor stolice, pretjeranu tjelesnu težinu i tijesnu odjeću koja ograničava krvotok. Redovita vježba kao što je šetnja također može biti korisna. Kontrakcije nožnih mišića tjeraju krv kroz vene, što sprječava zadržavanje krvi u venama.

JEDITE HRANU BOGATU VLAKNIMA

Prehrana bogata vlaknima sprječava zatvor, što je glavni uzrok proširenih vena. Svakodnevno jedite mnogo svježeg voća, povrća, cjelovitih žitarica, mahunarki, orašastih plodova i sjemenki.

MJEŠAVINA NEVENA I POLJSKE PRESLICE

(za rane kod proširenja vena) Uzmite jednake dijelove obiju ljekovitih biljaka, stavite u pola litre vrele vode i ostavite 10 minuta. Ovim čajem ispirite rane nekoliko puta dnevno. Možete ga koristiti i za obloge.

SMIRUJUĆI AROMATERAPIJSKI LOSION

Ekstrakt lijeske i eterično ulje čempresa i stolisnika smiruju oticanje proširenih vena i smanjuju upalu. • 125 ml destiliranog ekstrakta lijeske • 10 kapi eteričnog ulja čempresa • 10 kapi eteričnog ulja stolisnika Pomiješajte sastojeke u boci i dobro protresite. Mažite noge koliko često želite.

(Juglans regia) DRUGI NAZIVI: ora, orak, oreh, orih, orjev. OPIS BILJKE: Orah se razvija kao stasito drvo do 25 m visine. Neparno perasti listovi u početku su nešto crvenkaste boje. Muški cvjetovi razvijaju se u pazuhu listova kao obješene rese dok se ženski cvjetovi razvijaju pojedinačno, ili u manjim skupinama, na novim izbojima. STANIŠTE I UZGOJ: Pojavljuje se kao samonikao ili polusamonikao u šumama, a dosta se i uzgaja. Kako je vrlo osjetljiv na niske temperature, razvija se dobro na položajima gdje nema mrazova i u dubokoj zemlji. Što je podloga na kojoj raste kamenitija, tim su plodovi manji, a sjemeni omotač deblji. [caption id="attachment_1037" align="alignleft" width="300"] Orah[/caption]VRIJEME CVATNJE: Svibanj, prije no što se pojave listovi. LJEKOVITI DIO BILJKE: listovi oraha - beru se u lipnju i brzo osuše kako bi i nakon sušenja zadržali zelenu boju i ostali djelotvorni; nezreli plodovi oraha - sabiru se u lipnju i srpnju za proizvodnju orahove rakije koja služi za jačanje želuca; zreli plodovi oraha imaju izrazito balzamičan miris i oštar, gorak i trpak okus. U suhom stanju miris se gubi. [caption id="attachment_1038" align="alignleft" width="300"] Ljekoviti list oraha[/caption]LJEKOVITO DJELOVANJE: U službenoj su upotrebi listovi oraha i osušeno zeleno usplođe. Čaj od listova oraha primjenjuje se kao sredstvo za čišćenje krvi. Izvana djeluje čaj od listova oraha za jačanje kao kupelj, oblozi ili za ispiranje kod skrofuloze, otečenih žlijezdi, rahitičnog oboljenja kostiju, kod gnojenja kostiju, oteklina kostiju, krvarenja zuba, očnog katara, oboljenja zubnog mesa i kod stanja opće slabosti. Vrlo dobri rezultati pokazuju se kod bubuljica, krasta na glavi, lišaja na bradi, mliječnih krastica, gnojnih osipa te kod prekomjernog znojenja nogu i bijelog cvijeta. Zeleni ili osušeni listovi rado se primjenjuju u obliku čajnog oparka protiv šećerne bolesti i žutice. Protiv tih bolesti uzima se 5 žlica usitnjenih i osušenih listova koji se stavljaju na močenje kroz 24 sata u 1 litru bijelog vina. Nakon što je procijeđeno, pije se po 1 mala čašica vina ujutro na tašte i uvečer prije spavanja. Bilinar Kunzle preporuča protiv bijelog cvijeta čaj pripremljen od cvjetova oraha i to 2 žličice cvjetova za 1 šalicu čajnog oparka. Čaj od svježih listova jača slabe živce. Svježi listovi polažu se na gnojne rane jer ublažuju upalu, a liječe i crveni vjetar. Gnojne upale na prstima ruku i nogu kupaju se u čaju od listova. PRIPRAVCI: » OPARAK, OBLOG: Za liječenje bolesti krajnika, vrata i ždrijela priprema se oparak od 1 litre vode i 100 g svježih listova te se time češće grglja. Isti se pripravak upotrebljava kao oblog preko očiju kod upaljenih ili inače osjetljivih očiju. » UVARA: Jaki čajni uvarak od orahovih listova upotrebljava se kao kupelj kod ozeblina. Taj se uvarak može primijeniti i kod ispadanja kose; njime se češće masira koža glave. Čajni uvarak nakapan na kožu djeluje protiv uboda insekata. » VINO: Ako se zeleno usplođe orahovih plodova stavi u pola litre vina i pola litre maslinova ulja, dobije se sredstvo za masiranje glave koje se može upotrijebiti čitavu godinu kod ispadanja kose i prhuti. Čaj od orahovog lišća preporuča se ženama u drugom stanju koje pate od začepljenosti.

Zdrav život i zdrav utjecaj prirode nisu ograničeni samo na život izvan gradskih sredina i stanova, postoje biljke koje se lako mogu uzgojiti u zatvorenom prostoru i koje, što je najvažnije, pridonose boljoj kvaliteti životnog prostora i pomažu očuvati zrak u njemu zdravim i kvalitetnim cijele godine. Uz to što životni prostor i zrak u njemu pročišćuju i oslobađaju raznih štetnih utjecaja, te nam biljke pružaju i razne druge koristi.

RUŽMARIN

Ružmarin se može koristiti u raznim jelima, ali kao i većina igličastog bilja posebno je koristan u pročišćavanju vlažnog zraka.

LAVANDA

Lavanda dobro uspijeva u zatvorenim prostorima s dovoljno sunca, a najbolje u onima u kojima spavate ili se odmarate jer prisutnost lavande umiruje i opušta, što je posebno značajno osobama koje pate od nesanice.

BOSILJAK

Bosiljak je godišnja biljka koja će vam potrajati sezonu ili dvije, ali ju je lako uzgojiti iz sjemena. Osim što aromom dobro pristaje uz mnoge salate i kuhana jela, bosiljak smanjuje količinu ugljikova dioksida u prostoru.

METVICA

»Metvica« je višestruko korisna u svakom domaćinstvu. Korisna je kako u pripravljanju jela, tako i u pripravljanju toplih i hladnih napitaka blagotvornih i čajeva, a posebno je od koristi osobama koje imaju respiratorne probleme jer im olakšava disanje.

JASMIN

Jasmin vrlo dobro utječe na kvalitetu sna, smanjuje tjeskobu i poboljšava raspoloženje. Miris jasmina neće vas uspavati, ali pridonosi kvaliteti sna, odnosno omogućuje miran san onima koji se noću prevrću i često bude.

KAVA

Kava nije uobičajena sobna biljka, ali lako se uzgaja i oduševljava mirisnim bijelim cvjetovima. Preporučuje se kavopijama koji namjeravaju smanjiti uživanje u kavi jer nadomjestak za to može pružiti već i samo udisanje biljke. [caption id="attachment_1049" align="alignleft" width="300"] Lonicera svojim mirisom podiže raspoloženje
svima u blizini.[/caption]

LONICERA

Lonicera ili u narodu znana kao kozja krv ili orlov nokat, svojim mirisom podiže raspoloženje svima u blizini. Intenzivan miris poništava neugodne mirise u prostoru i ustajali zrak, smanjuje razinu ugljikova dioksida te odbija neželjene insekte.

Sredozemna biljka korijandar ili korion (Coriandrum sativum L.) naziv je dobila po grčkoj riječi koris, što znači stjenica, jer svježa miriše po stjenicama. Pripada porodici štitarki (Familiae Apiaceae), a kao lijek i začin koristili su je u starom Egiptu, te kod Grka i Rimljana. Kao afrodizijak korijandar je bio sastavni dio ljubavnih napitaka u srednjem vijeku. Osušeni plodovi imaju aromatičan miris, pa su se u prošlosti kandirali sa šećerom i bacali kao konfeti prilikom vjenčanja.

Kratki opis biljke

[caption id="attachment_1073" align="alignleft" width="300"] Osim što se primjenjuje kao začin, korijandar
ima mnogo pozitivnih učinaka na zdravlje[/caption]Korijandar je jednogodišnja zeljasta biljka visine do 80 cm s razgrananom stabljikom na vrhu. Donji listovi su veliki i okrugli, a gornji sitni, perasto razdijeljeni i duguljasti. Cvjetovi su sitni, bijeli i tvore cvatove, a cvjetaju u lipnju i srpnju. Plod je duguljast i okrugao. Danas za lijek uzimamo kultivirani korijandar. Miriši po stjenicama, a okus svježe mlade biljke aromatično je gorak. Možete ga pronaći na livadama, planinskim proplancima, zapuštenim zemljištima, nasipima, uz zidine, kamenjare, rubove šuma, okućnica itd. Sabire se plod korijandara u rujnu. Svježa biljka izaziva umor, gubljenje snage i pospanost te se ne koristi kao ni zbog lošeg mirisa. Suhi plod je aromatičan. Osim što se primjenjuje kao začin, korijandar ima mnogo pozitivnih učinaka na zdravlje - bogat je eteričnim uljima, proteinima, vitaminom C i organskim kiselina, a njegovo ulje sadrži oko 70 posto linalola, kao i pineol, borneol, limonen i geraniol.

Odličan kao lijek i afrodizijak

Korijandar se u narodnoj medicini koristi kod: • tromosti crijeva - kao prašak u kombinaciji s kuminom, uvijek pola jedne biljke, a pola druge • slabe muške potencije - te kao dobar afrodizijak; miješao se s raznim ostalim stimulansima i to najviše u obliku napitka • nadutosti - kao dijetalni začin u dijetalnim jelima, kao dobar stimulans za cijeli probavni sustav te za sprječavanje plinova • slabog rada želuca - kao digestiv pobuđuje funkcije želuca na jače izlučivanje želučanog soka: protiv slabog želuca, slabe probave, lošeg apetita • grčeva želuca i crijeva - dobar antispazmodik • gljivičnih oboljenja kože i gljivica ispod noktiju - koriste se ulje, mast i tinktura korijandara koji su jaki prirodni mikotici • raznih parazita i nametnika u crijevima • uboda insekata i ugriza škorpiona te otrovnih zmija - zgnječeni plod se stavljao na mjesto uboda ili ugriza ili se od njega dobiveno ulje koristilo za mazanje tih ozlijeda • za nadoknadu vitamina C (list), za narkotični efekt, u aromaterapiji, kozmetici, za umirenje, izradu parfema i slično.

Kupnja i sadnja

Sjeme korijandera ili korijander u prahu možete kupiti skoro u svakom supermarketu na odjelu začina. Organski uzgojeni korijander možete nabaviti u trgovinama zdrave hrane. Ako želite uživati u blagodatima lista korijandra, morat ćete ga uzgojiti u vrtu. Sjeme za sadnju možete nabaviti u poljoprivrednim apotekama. Sjetva na otvorenom počinje u travnju. Sjeme se sadi 1 cm duboko, razmak između redova iznosi oko 30 cm. Želite li kontinuirano imati zalihu svježeg lišća korijandera, dosijavajte ga svaka tri tjedna. Za uzgoj sjemena biljke treba prorijediti na razmak od 15 cm unutar reda. U početku održavajte ravnomjernu vlažnost tla. Poslije je dovoljno povremeno okopati biljke.

Zašto svakodnevno jesti korijandar

• Čisti organizam od toksina teških metala Jedan je od najboljih prirodnih sredstava za čišćenje organizma od toksina i teških metala. Ova biljka je snažni prirodni kelat, što znači da veže na sebe atome toksina i teških metala i izbacuje ih iz organizma. • Prirodni je lijek za anemiju Korijander sadrži željezo, koje se lako apsorbira u krv, zbog toga direktno pomaže u liječenju anemije. Ako ste anemični, stavite pregršt svježeg korijandera u juhu, salatu ili jelo od povrća. Mljeveni korijander možete pomiješati s maslinovim uljem, soli i začinima i namazati ga na kruh. • Ublažava artritis i reumu Cineol i linolna kiselina u korijandru djeluju protiv reume i artritisa te su vrlo djelotvorni u smanjivanju oteklina nastalih kao rezultat navedenih bolesti. Učinkovit je i kod oteklina nastalih zbog lošeg rada bubrega ili anemije jer njegovi sastojći pomažu u uklanjanju suvišnih tekućina iz organizma. • Smanjuje razinu kolesterola i šećera Kiseline koje se nalaze u korijandru vrlo su učinkovite u smanjivanju količine kolesterola u krvi. Osim toga, suzbijaju nakupljanje kolesterola u arterijama i venama. Zahvaljujući stimulativnom djelovanju na endokrine žlijezde, korijander povećava izlučivanje inzulina iz gušterače i na taj način pomaže u pravilnoj asimilaciji i apsorpciji šećera u krvi. Ovo svojstvo je vrlo korisno za oboljele od dijabetesa. • Normalizira probavu Zahvaljujući posebnim eteričnim uljima, korijander pomaže u pravilnom izlučivanju enzima i probavnih sokova te stimulira rad probave. Neki elementi eteričnih ulja korijandera pospješuju pravilan rad jetre i crijeva, kao i liječenje proljeva. Djelotvoran je kod dijareje uzrokovane bakterijama i gljivicama, budući da neki sastojci korijandera imaju antibakterijska svojstva. Svježi listovi stimuliraju apetit. • Ublažava menstrualne tegobe Korijander je stimulans koji potiče lučenje endokrinih žlijezda. To njegovo svojstvo pomaže u uspostavljanju menstrualnog ciklusa i ublažava menstrualne bolove. • Liječi usne čireve Citronelol, sastojak esencijalnog ulja korijandera, odličan je antiseptik. Uz to, ostali sastojci biljke imaju antimikrobno djelovanje koje sprečava rane i čireve u ustima. Osim što pomaže u liječenju čireva, korijander također osvježava dah. • Čuva zdravlje očiju Bogat je antioksidantima, vitaminom A i vitaminom C, mineralima i eteričnim uljima koja usporavaju starenje oka i razvoj očnih bolesti te pomažu u opuštanju očnih mišića. Korijander ima i antimikrobna svojstva koja štite oči od zaraznih bolesti poput konjunktivitisa. • Pomaže kod kožnih bolesti Dezinfekcijska, detoksikacijska, antiseptička, antigljivična i antioksidacijska svojstva korijandera idealna su za liječenje kožnih bolesti, poput ekcema, hrapave kože ili gljivičnih oboljenja. Pomaže i u liječenju upala, čuva jetru. Pretpostavlja se da ima antikancerogena svojstva i da je prirodni afrodizijak. Sjemenke smrvljene u prah, pomiješane s medom, pojačavaju seksualnu želju.

Kućna apoteka

• TINKTURA SASTOJCI: • 20 g korijandara • 1 dl 70-postotnog alkohola PRIPREMA: korijandar močimo u alkoholu 14 dana i procijedimo. UPOTREBA: uzimamo 10-20 kapi tri puta dnevno poslije jela kod tromosti crijeva, istjerivanja plinova i ostalih tegoba. • PRAŠAK Uzimamo od 1-2 g praška dnevno protiv svih navedenih bolesti i tegoba.

Korijandar u kuhinji

List korijandera uvijek se koristi svjež. Ima jaku aromu i najčešće se upotrebljava u južnoameričkoj i azijskoj kuhinji, dok europska kuhinja više koristi zrelo i osušeno sjeme. Svježe mljeveno sjeme korijandera izvrstan su dodatak pecivima, juhama, jelima od povrća i mahunarkama. Svježe lišće korijandera možete dodati u juhu, salatu ili jelo od povrća. Možete od njega napraviti i pesto (pastu). [color-box]SASTAVNI DIO CURRYA I MORTADELE - Korijandar je sastavni dio žutog začina po imenu curry, koji je često korišten u Indiji i arapskim zemljama. Dodaje se i raznim travaricama i likerima od ljekovitog bilja, a koristi se i za začinjavanje mesnih proizvoda od kojih je najpoznatija mortadela, te se posipa ili dodaje krušastim proizvodima.[/color-box]

PESTO OD KORIJANDRA

[caption id="attachment_1070" align="alignleft" width="300"] Pesto od korijandra[/caption]SASTOJCI: • 1 češanj češnjaka • 1/2 čaše badema indijskih oraščića • 1 čaša lišča svježeg korijandera • 2 žlice soka limuna • 6 žlica maslinovog ulja • morska sol PRIPREMA: Korijander i ulje dobro sameljite u blenderu. Dodajte ostale sastojke i meljite dok ne dobijete glatku smjesu. Ako je potrebno, dodajte malo vode. Konzumirajte svakodnevno, namazano na komad integralnog kruha.

JUHA OD MRKVE I KORIJANDRA

[caption id="attachment_1071" align="alignleft" width="300"] Juha od mrkve i korijandra[/caption]SASTOJCI: • 500 g mrkve • 1 luk • sol • 1 žlica maslinova ulja • 1 žlica sjemenki korijandra • 1 vezica svježeg korijandra • povrtni temeljac • 1 dl vrhnja za kuhanje • svježe mljeveni crni papar PRIPREMA: Zagrijte ulje u loncu i dodajte luk narezan na kockice, zazlatite ga i potom dodajte mrkvu narezanu na kolutiće i posolite. Pirjajte 3-4 minute dok ne omekša, potom dodajte sjemenke korijandra i vezicu korijandra kojeg ste usitnili. Malo lišća ostavite za garniranje. Dodajte temeljac i vrhnje za kuhanje i kuhajte 10 minuta. Maknite s vatre i usitnite štapnim mikserom. Ukrasite s malo vrhnja za kuhanje i svježim listovima korijandra. Juhu možete poslužiti i uz krutone (croutons) - pržene kockice kruha. [color-box]OPREZ! Korijandar ne bi smjele uzimati osobe s komplikacijama žuči i žučnih kamenaca, osobe s akutnim čirom na želucu i dvanaesniku, osobe s bolestima jetre, slabog želuca ... Kod osjetljivih osoba može doći do kontaktne alergije u dodiru s biljkom. U većim količinama korijandar može izazvati narkotični efekt.[/color-box]

Kurje oči su kružna, stvrdnuta zadebljanja koja nastaju kada je koža izložena prekomjernom pritisku ili trenju. Najčešće se pojavljaju na petama i između prstiju, ali se mogu razviti i na drugim dijelovima stopala. Nošenje neadekvatne obuće glavni je uzrok ovog problema, a u njegovom rješavanju pomažu soda bikarbona, limun, češnjak ...

Kamen za pete

Masiranjem kurjeg oka kamenom za pete, koji se inače koristi za piling stopala, uklanjaju se mrtve stanice s kože i time se ubrzava proces zarastanja i ublažava bol. Za učinkovito otklanjanje kurjeg oka potrebno je prije spavanja potopiti noge u toplu vodu na 10 minuta da koža omekša, a zatim kamenom masirati ciljano područje laganim kružnim pokretima 3-5 minuta, nakon čega noge treba osušiti ručnikom. Natopite tkaninu ili blazinicu ricinusovim uljem i stavite preko kurjeg oka, pa učvrstite flasterom i ostavite da djeluje preko noći. Ujutro skinite oblog i isperite mlakom vodom, a »ricinusovo ulje« nanosite nekoliko puta tijekom dana. Terapiju ponavljajte svakodnevno dok se kurje oko ne povuče.

Otopina sa sodom bikarbonom

Soda bikarbona je odličan prirodni piling koji će olakšati uklanjanje mrtvih stanica kože s kurjeg oka što također potiče zarastanje. Ona posjeduje antibakterijska i antigljivična svojstva koja sprečavaju infekcije. Ako u lavor tople vode dodate dvije ili tri žlice sode bikarbone s malo limunovog soka, lakše ćete otkloniti mrtve stanice i pružiti koži potreban piling tretman čineći je revitaliziranom i sjajnom. Također, pomiješajte žličicu sode bikarbone s malo limunovog soka i nekoliko kapi vode, smjesu privijte na bolno mjesto i učvrstite zavojem, pa ostavite da djeluje tijekom noći. Ujutro isperite mlakom vodom i ispolirajte kamenom za pete. Ponavljajte svakodnevno dok se kurje oko potpuno ne povuče.

Limunska kiselina

Još jedan učinkovit lijek za kurje oči je limun. Naime, limunska kiselina omekšava zadebljalu kožu, a dovoljno je nekoliko puta tijekom dana na bolno mjesto umasirati limunov sok i ostaviti ga da se osuši. Također, potopite usitnjeni klinčić u sok od limuna i ostavite da odstoji pola sata, a zatim ocijedite i nanosite sok nekoliko puta tijekom dana na kurje oko. Također možete napraviti gustu pastu od pivskog kvasca i limunovog soka koju ćete nanijeti na kurje oko, pričvrstiti zavojem i ostaviti preko noći.

Češnjak

[caption id="attachment_1086" align="alignleft" width="300"] Češnjak - vrlo učinkovit lijek protiv kurjeg oka.[/caption]Ovaj prirodni antioksidant pokazao se vrlo učinkovitim u otklanjanju kurjih očiju, a također njegova antibakterijska i antigljivična svojstva sprečavaju infekcije. Preporučljivo je navečer prije spavanja utrljati češanj češnjaka na ciljano područje, a ujutro ga isprati toplom vodom. Ovaj postupak treba ponavljati svaku večer. Također, treba pomiješati češanj ispasiranog češnjaka s malo soli i nanijeti na kurje oko (nikako i na okolne dijelove kože), a zatim pričvrstiti i ostaviti da djeluje najmanje 12 sati. Postupak ponoviti nekoliko puta.

Sladić

Ova ljekovita biljka se u ayurvedi, između ostalog, koristi i za uklanjanje kurjih očiju. Pomiješajte pola žličice sladića u prahu s malo senfa, a zatim nanesite pastu na bolno mjesto, učvrstite i ostavite da djeluje tijekom noći. Ujutro isperite mlakom vodom i ponavljajte svaku večer dok god je potrebno.

Kurkuma

Još jedno odlično sredstvo - za zarastanje kurjih očiju je kurkuma, koja zahvaljujući svojim protuupalnim svojstvima ublažava bol i ubrzava proces zarastanja. Pomiješajte malo kurkume u prahu s medom, pa nanesite nekoliko puta tijekom dana na bolno mjesto. Kad se osuši, isperite mlakom vodom.

U donjem dijelu abdomena, obloženi trbušnom maramicom, nalaze se tanko i debelo crijevo. Budući da hrana, nakon što prođe kroz želudac, dospijeva u ova dva organa – oni su od velikog značenja za funkcioniranje organizma. Zbog što boljeg funkcioniranja crijeva, preporučuje se njihovo povremeno čišćenje, a dobra vijest je da vam u tome, osim dobre volje, mogu pomoći namirnice koje svakodnevno koristite. Redovno jedite one bogate »vlaknima« i time ćete spriječiti nakupljanje prekomjerne tjelesne težine, nadutost i gomilanje toksina u organizmu.

Jedite celer i ciklu

[caption id="attachment_1097" align="alignleft" width="300"] Cikla je jedan od najboljih prirodnih obnavljača
krvi, ali i čistača jetre i crijeva.[/caption]Ljekovitost celera je višestruka. Bogat je vitaminima, mineralima i eteričnim uljima, a opet niskokaloričan, ublažava simptome bolesti koštano-mišićnog sustava (giht i reuma), poboljšava cirkulaciju, zaustavlja širenje stanica raka i infekcija urinarnog sustava. Kao i jabuke, celer je bogat dijetetskim vlaknima, zahvaljujući kojima je jedna od najpreporučljivijih namirnica za čišćenje debelog crijeva. U bilo kojem obliku da ga uzimate, znajte da je u pitanju lagani obrok koji će i te kako goditi vašem želucu. Ovo korjenasto povrće obiluje antioksidansima, sprečava upale i odlična je pomoć u detoksikaciji organizma. Najčešće ga konzumiramo kao salatu, ali korisne sastojke najbolje ćemo iskoristiti ako pijemo svježe iscijeđen sok (cikla, mrkva i jabuka – sjajna kombinacija). Nedavne studije provedene kako bi se otkrilo koje namirnice doprinose smanjenju stanica tumora uvrstile su u tu grupu i ciklu, koja se pokazala kao odličan saveznik u borbi s rakom želuca, crijeva, prostate, jajnika i dojke. Cikla je jedan od najboljih prirodnih obnavljača krvi, ali i čistača jetre i crijeva. Sadrži kalcij, fosfor, željezo, magnezij, brom, jod i sumpor, a kombinacija aktivnih sastojaka – vlakana i vitamina – čuva zdravlje abdomena.

Zeleno lisnato povrće

»Zelena salata«, špinat ili blitva, osim što su bogat izvor željeza, čiste organizam od toksina, prvenstveno zahvaljujući klorofilu, kojeg ima u svakoj od navedenih biljaka. Oligoelementi i vlakna u listovima spomenutih biljaka pospješuju rad probavnih organa i čiste tanko crijevo, prvenstveno zato što su salata, blitva i špinat lako probavljive namirnice, koje ne izazivaju nadimanje i zatvor. Osim toga, ljudi koji jedu zeleno lisnato povrće imaju mnogo manji rizik od nastanka dijabetesa ili neke autoimune bolesti.

Češnjak – univerzalni lijek

Od davnina poznat kao prirodni lijek za mnoge bolesti, sirov ili kao dodatak jelima, češnjak je namirnica koja čisti i crijeva, potičući apsorpciju zdravih tvari iz hrane i eliminaciju otrova. S antibakterijskim, antiparazitskim i protuupalnim svojstvima, samo jedan češanj češnjaka dnevno pozitivno utječe na imunološki sustav, rast kose, obnavljanje noktiju i kože. Zahvaljujući tome što sadrži prirodnu sluz, sprečava nadimanje i gomilanje štetnih tvari u tankom i debelom crijevu, regulirajući probavu i čisteći organe od toksina.

Pomaže i RIŽA

Riža je žitarica čije probavljanje ne počinje u želucu nego u crijevima, pri čemu njezina zrna absorbiraju štetne tvari, teške metale i toksine. Ako osjećate nadutost ili vas boli trbuh, skuhajte malo riže, posolite je i jedite u malim porcijama uz neki blagi začin. Kao i sve prethodno navedene namirnice, bogata je dijetalnim vlaknima i lako probavljiva, vrlo "zahvalna" za kombiniranje s raznim povrćem ili kao dodatak jelima. Budući da ne sadrži gluten, koristi se i u prehrani oboljelih od celijakije. Osim navedenog, riža sadrži magnezij, selen, kalcij i vitamine E i B. [color-box]NIŠTA BEZ JABUKA - Sastavljena od 80% vode, ovaj plod je odlični saveznik u očuvanju zdravlja i detoksikaciji organizma. Bogata vitaminima, pektinom i celulozom, jabuka snižava razinu štetnog kolesterola u krvi, koji može uzrokovati ozbiljne kardiovaskularne tegobe. Zahvaljujući visokom postotku vlakana, jabuka pomaže u slučaju proljeva, zatvora, nadimanja i hemoroida.[/color-box]

Umor i je pshološko i fiziološko stanje čovjeka, točnije slabljenje organizma nakon dugog rada ili bilo koje druge aktivnosti. Obično ovo stanje "drži" svakog od nas neko vrijeme i prolazi kada se odmorimo i dobro naspavamo. Međutim, sindrom kroničnog umora je vrlo neugodno stanje koje utječe na kvalitetu života jer ne pomaže ni dugotrajan odmor. Najčešće pogađa mlađe osobe, od 20 do 45 godina, a naročito žene. Karakteriziraju ga opća slabost i »umor« koji traje od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Smatra se da su glavni uzročnici kroničnog umora stres, anemija, depresija, hipoglikemija (niska razina šećera u krvi), razne alergije, virusne infekcije, nepravilno funkcioniranje imunološkog sustava, hormonalni poremećaj, »nizak krvni tlak« i autoimune bolesti. Kronični umor ponekad uzrokuju i toksini koji u organizam dospijevaju putem hrane, vode i zraka. Naime, kada prijeđu granicu koju organizam može tolerirati, dolazi do pada imuniteta, a upravo je to okidač za razne zdravstvene tegobe.

Simptomi

Sindrom kroničnog umora razlikuje se od običnog umora prije svega po tome što se čovjek ne može oporaviti i potpuno funkcionirati ni nakon dugog odmora. Bolest je podmukla i neugodna, a dijagnoza može biti potvrđena kada u trajanju od šest mjeseci postoje sljedeći znakovi bolesti: smanjena aktivnost organizma (mentalna i fizička), stalna želja za spavanjem tijekom dana, dok se noću javlja nesanica, pogoršanje pamćenja i sposobnosti koncentracije, javlja se ravnodušnost prema životu i smanjena emocionalna percepcija, izolacija od voljenih ljudi, prijatelja, osjećaj praznine u duši, gubitak zanimanja za omiljene poslove i nedostatak motivacije da se pokrenete, ali i oslabljen imunitet, glavobolje, simptomi prehlade, bol u zglobovima, lupanje srca, povišena temperatura ...

Važna je i prehrana

Zdrava prehrana jača imunitet i povećava sposobnost da se lakše nosite sa stresom. Najjednostavniji način da napunite baterije je da u prehranu uključite namirnice bogate željezom, jer nedostatak tog mikroelementa usporava metabolizam, lakše se zamarate i javlja se opća slabost. Preporučuju se namirnice poput posnog mesa, plodova mora, jetrice, kao i zeleno povrće, grašak, naranče, nar ... Najbolji način da brzo vratite energiju je da pojedete namirnicu bogatu ugljikohidratima. To može biti svježe voće, zobena kaša ili kuhani krumpir. Za postizanje visoke učinkovitosti tijekom dužeg perioda potrebno je ugljikohidratima dodati proteine i masti. Dobre kombinacije su kaša s kuhanim mesom ili voćna salata s jogurtom. Ako patite od kroničnog umora, stručnjaci savjetuju i da češće jedete orahe, koji sadrže velike količine proteina i nezasićenih masnih kiselina, pa organizmu osiguravaju energiju na duže staze. Ne treba zaboraviti i da su kalorični, pa nije loše obratiti pažnju na količinu, ali šaka-dvije neće utjecati na figuru. Korisno je i pomiješati orahe, sjemenke suncokreta i bundeve, ili med i orahe u omjeru 1:1. Hrana i piće bogato vitaminom C također je važno, jer regulira sintezu specijalne tvari – karnitina koja pomaže našem organizmu da sagori rezerve masti i osigura mu energiju. Najviše vitamina C ima u paprikama, kiviju, šipku, ribizlu i citrusima.

Biljna terapija

Preparati na bazi ljekovitog bilja mogu biti vrlo dobri saveznici u borbi protiv kroničnog umora.

Ljekovite kupke

[caption id="attachment_1107" align="alignleft" width="300"] U slučaju sindroma kroničnog umora ljekovite
kupke mogu biti od velike pomoći.[/caption]U slučaju sindroma kroničnog umora ljekovite kupke mogu biti od velike pomoći. Pomoći će vam da se opustite i lakše utonete u san. Zimi temperatura vode treba biti između 38 i 39 °C, a ljeti ne više od 37 °C. U vodu dodajte uvarak od ljekovite trave ili aromatična ulja eukaliptusa, kamilice, čajevca, badema ili pasjeg trna. U kadi možete sjediti 20 do 30 minuta, a poželjno je da razina vode ne prelazi iznad razine srca. Kupke možete primjenjivati dva puta tjedno. Osim toga, veoma je korisno nakon napornog radnog dana napraviti toplu kupku za stopala s dodatkom morske soli.

Medene mješavine

1. Narežite tri jabuke s korom i prelijte ih litrom kipuće vode, pa kuhajte na slaboj vatri deset minuta. Ostavite poklopljeno da odstoji pola sata. Ocijedite i dodajte med po želji. Napitak pijte kao čaj tijekom dana. Sadrži vitamine, minerale, lako probavljive šećere i aromatične tvari. Odlično je tonizirajuće i okrepljujuće sredstvo. 2. Okrepljujući preparat koji odlično vraća snagu priprema se na sljedeći način: čašu zobi dobro operite hladnom vodom, a zatim ulijte u litru kipuće vode i kuhajte na slaboj vatri sat vremena dok ne ispari četvrtina tekućine. Zatim maknite sa štednjaka i ostavite da se ohladi. Ocijedite, pomiješajte s kvalitetnim domaćim medom i pijte tri puta na dan po jednu šalicu.

Tinktura od maslačka i koprive

Uzmite 100 g mlade koprive i 100 g maslačka s korijenom, pupoljcima i lišćem. Dobro izmiješajte i dodajte jednu žlicu korijena iđirota i obavezno jednu žlicu pelina. Trave pažljivo nasjeckajte, a možete ih i samljeti u mašini za meso, prelijte sa 500 ml votke te ostavite da odstoje 10 dana na tamnom mjestu. S vremena na vrijeme tinkturu promućkajte. Nakon 10 dana ocijedite i uzimajte po jednu žličicu sa 50 ml vode, dva puta na dan.

Čaj od đumbira

Narežite komadiće korijena đumbira, prelijte ih s 2 dl kipuće vode i ostavite u poklopljenoj posudi da odstoje jedan sat. Nakon toga ocijedite, dodajte malo limunovog soka i žličicu meda, pa popijte u gutljajima. Pijte dvije-tri šalice čaja dnevno, tijekom mjesec dana.

Najbolja čajna mješavina

Prelijte po jednu žlicu listova brusnice i listova jagode s 5 dl kipuće vode i ostavite poklopljeno da odstoji 40 minuta. Ocijedite, po želji dodajte med i pijte tijekom dana. [color-box]MOĆ AROMATERAPIJE: • Kada se poželite opustiti i osloboditi stresa, nakapajte nekoliko kapi ulja lavande na maramicu i udišite miris. • Kada osjećate emotivan i fizički umor, od pomoći će biti ulje ružmarina koje se nakapa na maramicu i udiše. • Ako ste mrzovoljni i melankolični, svako jutro i večer udišite miris mješavine ulja koju ste nakapali na maramicu (nekoliko kapi). Mješavina se radi od 20 kapi ulja žalfije i po 10 kapi ulja ruže i bosiljka.[/color-box]

Poznato je da se u mladoj biljci nalaze najveće količine dragocjenih hranjivih tvari, stoga nemojte propustiti proljetnu sezonu mladica na tanjuru! Otkrit ćete jedinstvene okuse te ujedno opskrbiti organizam prvorazrednim vitaminima, mineralima, karotenoidima i drugim nutrijentima. – U superhranjivoj juhi od koprive uživali su još stari Grci i Rimljani, a moderna znanost potvrdila je blagotvornost te biljke, kao i drugih koje se od davnina koriste u prehrani, poput medvjeđeg luka, radiča, kiselice ... Sve ove biljke izuzetno su bogate vitaminom C, karotenoidima, mineralima (primjerice željezom, kalijem, kalcijem, magnezijem, fosforom) te vlaknima i snažnim antioksidansima poput polifenola – kaže nutricionistica Ivona Dragičević, stručna suradnica Bestvitea. Pritom upozorava da je pri branju potreban oprez – budite sigurni da ste prepoznali pravu vrstu! Biljke berite u prirodi što dalje od prometnica i industrijskih područja. Divlje povrće najbolje je jesti svježe, isti dan kad ste ga ubrali jer ćete tako dobiti najviše vitamina i minerala.

Maslačak (Radič)

Maslačak ili radič najpopularnija je proljetna "divlja" salata za detoksikaciju, bogata vitaminima B i C, beta-karotenom te mineralima željezom, cinkom i kalijem. Najukusniji su mladi listovi. Od korijena maslačka pripravlja se čaj za jetru, a od žutih cvjetnih glavica ljekoviti džem, sirup, vino ... Cvjetovi maslačka mogu se potopiti u med ili dodati u omlet.

Džem od maslačka

[caption id="attachment_1116" align="alignleft" width="300"] Džem od maslačka[/caption]SASTOJCI: • 300-400 g svježe ubranih cvjetova maslačka • 1 kg smeđeg šećera • 2 limuna (po mogućnosti nabavite one neprskane) • 1 žličica limunske kiseline u prahu • Voda za kuhanje PRIPREMA: Cvjetove maslačka prelijte hladnom vodom i ostavite da odstoji 24 sata. Sljedeći dan dobro procjedite maslačak te ulijte 1/2 litre tople, prokuhane vode. Kuhajte 20-ak minuta. Potom dodajte smeđi šećer, sitno narezane limune (najprije ih dobro operite, možete ih narezati s korom, ali to se preporučuje samo ako su neprskani odnosno ako nisu kemijski tretirani) te limunsku kiselinu. Kuhajte još 5 minuta da se šećer potpuno rastopi. Kada džem dobije boju meda, maknite ga s vatre. Pustite da se ohladi pa procijedite preko gaze. Vratite na vatru i kuhajte još 2 minute, a zatim ulijte u čiste staklenke. Ako džem od maslačka uzimate kao ljekoviti pripravak (pomaže kod astme i bronhitisa) najbolje ga je uzimati ujutro, natašte. Možete njime zasladiti biljne čajeve.

Kopriva

Kopriva sadrži više vitamina i provitamina A (karotenoida) nego većina kultiviranog povrća! Izuzetno je bogata i proteinima, vitaminima B skupine te mineralima željezom, kalcijem, silicijem i fosforom. Za pripremu jela najbolje su mlade koprive. Kad ih berete (dakako, u rukavicama), birajte vrškove, odnosno gornje listove. Odlični su popečci od kopriva, omlet, varivo ...

Krem juha od koprive

[caption id="attachment_1119" align="alignleft" width="300"] Krem juha od koprive[/caption]SASTOJCI: • 200 g koprive • 3 krumpira • 1 glavica luka • 2 režnja češnjaka • 1 žlica maslinova ulja • 1 žlica maslaca • 6 Šalica vode • Sol, papar PRIPREMA: Operite i ocijedite koprive (u rukavicama). Odvojite lišće od stabljika te ostavite samo mlade i svježe listove. Ogulite krumpir i narežite ga na kockice pa nasjeckajte luk i češnjak. Popirjajte ih u loncu na malo maslinova ulja i malo maslaca. Zagrijte vodu u loncu i pustite da zavrije. U velikoj tavi zagrijte maslac i »maslinovo ulje«. Dodajte luk i pržite ga dok ne omekša. Potom dodajte češnjak i krumpir te pržite nekoliko minuta. Dodajte koprive i kuhajte ih dok ne omekšaju. Dodajte proključalu vodu i kuhajte sve zajedno 15-20 minuta. Smjesu stavite u blender i miksajte dok ne postane kompaktna. Po želji začinite solju i paprom. Napomena: juhu možete obogatiti s malo slatkog ili kiselog vrhnja, ili povrtnim temeljcem. Za jedan od najjednostavnijih načina pripreme juhe dovoljna je kopriva, vrhnje i malo češnjaka. Juhu možete poslužiti s komadićima kruha poprženog na maslacu. Kod posluživanja, juhu možete ukrasiti i s malo kiselog vrhnja i svježeg papra.

Medvjeđi luk

Poznat i kao srijemuš, crijemuš, divlji luk i šumski luk, snažan je prirodni antibiotik koji obiluje vitaminom C, sumpornim spojevima i brojnim drugim ljekovitim sastojcima. Uravnotežuje kolesterol i tlak, potiče rad bubrega, smiruje probavne tegobe i rasterećuje jetru. Cijela je biljka ljekovita i jestiva, ali najukusniji su mladi listovi u proljeće. Treba ih koristiti u svježem stanju jer se sušenjem i kuhanjem gube ljekovita svojstva. Od medvjeđeg luka mogu se pripremiti fantastične salate, krem-juhe, umaci, pesto i sirni namazi, aromatizirano ulje ... »Medvjeđi luk« odličan je prilog uz ribu i meso. Može se dodati u omlet, rižoto, popečke, njoke, kruh ...

Pesto od medvjeđeg luka

[caption id="attachment_1121" align="alignleft" width="300"] Njoki s pestom od medvjeđeg luka[/caption]SASTOJCI: • 150 g listova medvjeđeg luka • 100 ml maslinova ulja • 50 g pinjola (možete ih zamijeniti orasima ili sjemenkama suncokreta, po želji ih tostirajte na tavi bez masnoće) • 50 g naribanog parmezana ili slične vrste sira • Sol po potrebi PRIPREMA: Medvjeđi luk dobro operite i narežite. U blenderu lli pomoću štapnog miksera temeljito izmiksajte maslinovo ulje i medvjeđi luk, a potom smanjite brzinu miksanja te dodajte sir i pinjole. Pustite da smjesa odstoji 1-2 sata da se sastojci prožmu. U hladnjaku se može čuvati otprilike tjedan dana. Ovo je odličan namaz za kruh i prepečenac; umak za tjesteninu; dodatak uz riblja i mesna jela te dodatak salatama, juhama i varivima; nadjev za kiflice i palačinke ... [color-box]OPREZ! Ako dobro ne poznajete medvjeđi luk, mogli biste ga pri branju zamijeniti s listovima đurđice, mrazovca i čemerike, otrovnim biljkama koje se nipošto ne smiju konzumirati jer su opasne po život! Medvjeđi luk možete razlikovati po tome što ima miris sličan češnjaku – protrljajte list među prstima. No svakako je najsigurnije potražiti savjete iskusnih berača i stručnjaka za ljekovito bilje.[/color-box]

Iako je »visok krvni tlak« mnogo opasniji od niskog, »hipotenziju« ni slučajno ne bi trebali zanemarivati jer također može prouzročiti ozbiljne zdravstvene poremećaje. Kao najučinkovitiji prirodni lijekovi za reguliranje krvnog tlaka izdvajaju se: [caption id="attachment_1132" align="alignleft" width="300"] Grožđice uspješno reguliraju krvni tlak[/caption]

Grožđice

Svakodnevnim jutarnjim konzumiranjem samo jedne žlice grožica, koje su odstajale u vodi tijekom noći u razdoblju od mjesec dana uspješno se regulira krvni tlak i također poboljšava rad nadbubrežnih žlijezda.

Sjemenke lana

Manjak estrogena može biti uzrok niskog krvnog tlaka, naročito kod žena koje su ušle u menopauzu. Tada je preporučljivo uvrstiti u prehranu sjemenke lana – prirodni izvor fitoestrogena koji djeluje slično kao estrogen. Potopite žlicu sjemenki lana u šalicu tople vode i ostavite da odstoji preko noći, pa ujutro popijte. Nakon 3-4 dana napravite pauzu od nekoliko dana, pa ponovite terapiju.

Morska sol

Poznato je da sol podiže krvni tlak, a stručnjaci preporučuju da se koristi nerafinirana morska sol umjesto obične kuhinjske, koju s pravom nazivaju "bijela smrt". Naravno, ni slučajno ne treba pretjerivati s količinom tog začina.

Banane

»Kalij« je od posebne važnosti za normalan krvni tlak, a najviše ga ima u bananama. Dovoljno je pojesti jednu dnevno.

Usitnjene ljekovite biljke, zapakirane u filter vrećice, ubrzavaju i pojednostavljuju proces pripremanja čaja. Bez obzira na to o kojoj vrsti bilja je riječ, neosporno je da sadrže brojna ljekovita svojstva i da povoljno djeluju na cijeli organizam. »Zeleni čaj«, crni čaj, »kamilica«, menta ili »hibiskus« – samo su neki od najpopularnijih. Međutim, umjesto što bacate iskorištene vrećice, upotrijebite ih za liječenje posjekotina, opekotina i raznih iritacija, kao i za liječenje atletskog stopala.

Smanjuju bore

[caption id="attachment_1141" align="alignleft" width="300"] Ne bacajte iskorištene vrećice čaja[/caption]Znanstveno je dokazano da zeleni čaj, zahvaljujući obilju antioksidansa, sprečava i ublažava bore i vraća koži elastičnost. Stavite sadržaj iz dvije iskorištene vrećice zelenog čaja u zdjelu, pa dodajte žlicu dvije meda i malo limunovog soka. Nanesite smjesu na prethodno očišćeno lice, vrat i dekolte, ostavite je da djeluje dvadesetak minuta i zatim, isperite mlakom vodom. Tretman primjenjujte dva puta tjedno, ali samo ako nemate osjetljivu kožu. Vrećice čaja mogu pomoći i u slučaju natečnih kapaka i iritacija oka. Ostavite ih da se dobro ohlade u hladnjaku, a zatim ih privijte na oči i pustite da djeluju oko 15 rninuta. Postupak ponavljajte nekoliko puta tijekom dana.

Zacijelite opekline i manje posjekotine

Vrećice zelenog čaja mogu vam pomoći da iscijelite opekline od sunca, kao i manje posjekotine i ogrebotine. Zeleni čaj sadrži tanine koji imaju adstrigentno djelovanje, a djeluju i kao blag anestetik, pa smanjuju svrbež i bol, Stavite vrećice u vodu ili kadu i potopite bolno mjesto ili cijelo tijelo. Kupka treba trajati najmanje 20 minuta. Tretman primjenjujte jednom dnevno. Umjesto zelenog čaja, možete koristiti i vrećice čaja od kamilice.

Rješenje za atletsko stopalo

Svi koji su se susreli s nekom gljivičnom infekcijom, dobro znaju koliko truda zahtijeva njezino liječenje, naročito ako je u pitanju atletsko stopalo. Istina, u prodaji se može naći veliki broj različitih preparata koji pomažu u rješavanju ovog problema, no, u tu svrhu možete isprobati i iskorištene vrećice čaja. Naime, čaj sadrži tanine koji imaju protugljivično djelovanje, dok antibakterijski i andstrigentni sastojci ublažavaju znojenje i iritaciju. Iskorištene vrećice čaja ostavite da se hlade u hladnjaku oko pola sata, a zatim ih privijte na područje zahvaćeno gljivicama i držite petnaestak minuta. Tretman ponavljajte dva do tri puta dnevno.

Odličan piling

Nakon što ste ih iskoristili za pripremu omiljenog napitka, iz vrećica čaja izvadite sadržaj i isoristite ga za skidanje mrtvog sloja kože s lica, ruku ili cijelog tijela. Pritom ćete s kože ukloniti višak masnoće i sve nečistoće. Ako upotrebljavate vrećice zelenog čaja, antioksidativno i protuupalno svojstvo ove biljke djelovat će umirujuće na kožu i vratiti joj svježinu. Istresite sadržaj jedne ili dvije vrećice čaja u posudu, pa dodajte maslinovo ulje i med kako bi se dobila pasta. Nanesite smjesu na očišćeno lice i vrat i ostavite je da djeluje dvadesetak minuta, a zatim lagano istrljajte kružnim pokretima. Zatim isperite mlakom vodom. Postupak primjenjujte jednom do dva puta tjedno. [color-box]OTJERAJTE ŠTETOČINE SA SOBNOG BILJA - Ako uzgajate ukrasno bilje u kući, iskorištene vrećice čaja mogu vam pomoći da suzbijete dosadne biljne štetočine. Jednostavno ih potopite u vodu, ostavite da odstoje 24 sata, a zatim ocijedite i tekućinu ulijte u bočicu s pumpicom. S vremena na vrijeme, poprskajte biljke. Sadržaj iskorištenih vrećica čaja možete pomiješati s malo zemlje i dodati u teglice. Na taj način biljke će dobiti važne hranjive sastojke. Također, vrećice čaja možete koristiti za pripremu organskog komposta, ali samo ako su napravljene od papira.[/color-box]

Geografski jezik, poznatiji kao benigni migrirajući glositis, je bezopasno stanje koje zahvaća površinu jezika, a manifestira se u obliku glatkih mrlja i crvenih otoka, okruženih žutim, sivim ili bijelim linijama. Bez obzira na to što može izgledati alarmantno, radi se o benignim promjenama koje nisu povezane s ozbiljnim zdravstvenim poremećajima. U nekim slučajevima jezik postaje preosjetljiv na vruću, kiselu, ljutu i prezačinjenu hranu, a također se mogu javiti rane i bol u grlu, kao i zadah. Iako se može javiti i kao posljedica emocionalnog stresa, alergije, dijabetesa, endokrinoloških poremećaja, nepravilne prehrane i loše oralne higijene, točan uzrok nastanka ovog poremećaja nije poznat. Geografski jezik često se susreće i kod osoba koje boluju od psorijaze. Lijek za migrirajući glositis nije još otkriven, ali neki prirodni preparati mogu pomoći u terapiji.

Biljni glicerin i hidrogen

[caption id="attachment_1149" align="alignleft" width="300"] U terapiji geografskog jezika vrlo učinkovitima
pokazale su se aloe vera i metvica[/caption]Biljni glicerin održava vlažnost jezika, ubrzava proces izlječenja i uklanja zadah. Natopite pamučnu krpicu glicerinom, stavite je na jezik i ostavite da odstoji desetak minuta. Zatim istrljajte jezik mekanom četkicom i dobro isperite vodom. Postupak ponavljajte dva puta dnevno, nekoliko dana. Osim toga, u ovom slučaju pomaže i hidrogen, jer sprečava razmnožavanje bakterija u ustima i time smanjuje rizik od infekcije. Pomiješajte jednake dijelove tripostotnog hidrogena i tople vode, pa njime natopite komadić vate ili sterilne gaze i nanesite na jezik. Ostavite da djeluje nekoliko minuta, pa isperite mlakom vodom.

Jabučni ocat

Jabučni ocat pomaže uspostavljanju prirodne pH ravnoteže u ustima, te ubrzava proces liječenja geografskog jezika. Pomiješajte žlicu jabučnog octa, četvrtinu žličice sode bikarbone i 1,5 dl vode, pa tom otopinom ispirajte usta dva-tri puta dnevno. Osim toga, u liječenju ovog poremećaja pomaže i drevna ajurvedska metoda. Svako jutro, pola sata prije jela, desetak minuta mućkajte u ustima žličicu ekstradjevičanskog maslinovog ili nerafiniranog suncokretovog ulja. Nikako nemojte gutati! Nakon toga ulje ispljunite, dobro isperite usta i operite zube. Na ovaj način potiče se detoksikacija kako usne šupljine, tako i cijelog organizma.

Ljekovite biljke

U terapiji geografskog jezika vrlo učinkovitima pokazale su se »aloe vera« i »metvica«. Jednostavno nanesite gel aloje na jezik i ostavite ga da djeluje nekoliko minuta, a zatim isperite mlakom vodom. Postupak ponavljajte nekoliko puta tijekom dana. Antibakterijska svojstva metvice sprečavaju rast bakterija u ustima i osvježavaju dah. Prelijte žličicu metvice s 2 dl kipuće vode i ostavite poklopljeno da odstoji pola sata. Nakon toga ocijedite, pričekajte da se čaj potpuno ohladi i pijte gutljaj po gutljaj. Također, možete i žvakati svježe listiće metvice. [color-box]PROMIJENITE PREHRANU - Da biste spriječili proširenje mrlja na jeziku i ubrzali zarastanje rana, iz prehrane izbacite ili ograničite unos namirnica koje mogu pogoršati stanje. Savjetuje se izbjegavanje vruće, pikantne, kisele i slane hrane, aromatiziranih i previše slatkih proizvoda, kao i kiselog voća. Također, potrebno je povećati unos tekućine i održavati hidrataciju tijela. Preporučuje se sisanje komadića leda, konzumiranje svježe cijeđenih sokova od voća i povrća, kao i ohlađenih biljnih čajeva. Izbjegavajte kavu i alkoholna pića. Budući da se geografski jezik može javiti zbog nedostatka vitamina B, što češće treba jesti »integralne žitarice«, jaja, mlijeko, sir, jogurt, zob, mekinje, avokado, banane, puretinu i jetricu. Nedostatak cinka također je povezan s geografskim jezikom i drugim oralnim problemima, pa je neophodno u prehranu uvesti crveno meso, ribu, mlijeko, sir, grah, leću, orahe, jogurt, kefir, špinat i drugo zeleno lisnato povrće.[/color-box]

Obično suze povezujemo isključivo s emocijama – te kapljice slankastog okusa ne možemo zadržati u očima kada nas zapljusne val ogromne radosti, česte su pratiteljice na vjenčanjima, dodjelama diploma i pred porođajnim dvoranama. (Koliko god bilo zastupljeno shvaćanje da muškarci ne plaču, rijetko ćete pronaći nekog pripadnika snažnijeg spola koji, makar krišom, nije pustio suzu kada su mu priopćili da je postao ponosni tata.) Nasuprot tome, čak i ako to ne želimo, suze "izdajnički" same poteku iz očiju kad se zbog nečega rastužimo. Ipak, koliko god da s jedne strane u određenom trenutku odaju naše osjećaje, suze imaju važnu ulogu u očuvanju zdravlja naših očiju, djelujući poput štita. One tvore tanki tekući sloj koji se naziva suzni film – zahvaljujući kojem jasno vidimo, oči su nam vlažne, prašina i druge čestice ne zadržavaju se u njima, a infekcije ih zahvaljujući ispiranju suzama zaobilaze. Ako nema dovoljno suza ili njihov kemijski sastav nije odgovarajući, štit nestaje i javlja se sindrom suhih očiju.

Od nimalo do previše suza

[caption id="attachment_1161" align="alignleft" width="300"] Ako nema dovoljno suza ili njihov kemijski
sastav nije odgovarajući, štit nestaje i
javlja se sindrom suhih očiju[/caption]Ako vam oči "presuše, može se javiti osjećaj stranog tijela u njima, poput zrna pijeska. Obično ga prate svrbež, crvenilo, grebuckanje u oku, zamućenje vida, te pojačana osjetljivost na svjetlost. To je najblaži oblik sindroma suhog oka, koji karakterizira iritacija. Ako se ne shvati ozbiljno, ovaj problem može prouzročiti infekciju prednje površine oka, kao i pojavu ožiljaka na rožnici. Ne treba vas zbuniti ako suhe oči počnu izlučivati previše suza – oko šalje signal živčanom sustavu da nije dovoljno vlažno, zbog čega vam se može činiti da ste konstantno na korak do plakanja. Međutim, takve suze najčešće se sastoje samo od vode – mogu izbaciti prašinu i čestice iz oka, ali neće pravilno djelovati na njegovu površinu, kako to čine suze koje sadrže i bjelančevine, masnoće, sluz (mukus), te stanice koje sprečavaju infekcije.

Krivi su vjetar i računala

Jeste li primijeti da dok sjedite za računalom trepćete rjeđe nego u drugim svakodnevnim situacijama? Upravo ovo može biti jedan od uzroka sindroma suhih očiju, posebno kod ljudi čiji posao zahtijeva gotovo cjelodnevno sjedenje za kompjuterom. Ako spadate u tu skupinu, sigurno vam se nekad dogodilo da vam se nakon dužeg gledanja u monitor slova pomute pred očima, što može biti jedan od prvih simptoma nedostatka suza. S druge strane, boravak u klimatiziranim prostorijama, duhanski dim i izloženost vjetru dok vozite bicikl ili imate otvoren prozor na automobilu, također mogu poremetiti izlučivanje suza.

Žene rjeđe plaču

Iako muškarci po nepisanom pravilu rjeđe plaču, sindrom suhih očiju češći je kod žena, naročito u menopauzi, jer tada prestaje izlučivanje horomona koji utječu na suze. Osobe koje naočale mijenjaju kontaktnim lećama podložnije su sindromu suhih očiju, kao i ljudi koji boluju od dijabetesa, reumatoidnog artritisa, sistemskog eritemskog lupusa i drugih autoimunih bolesti. Ukoliko ste imali bilo kakav tretman laserom na oku, moguće je da će se to odraziti ne samo na količinu, već i na kvalitetu, odnosno kemijski sastav suza, a isto vrijedi i za pojedine vrste terapija koje se koriste u liječenju najtežih bolesti, poput raka.

Kako zaplakati

Za većinu ljudi sindrom suhih očiju predstavlja kronični problem – ne može se potpuno izliječiti, ali se može držati pod kontrolom. Iako postoji nekoliko vrsta tretmana, najčešće se primjenjuju umjetne suze ili masti koje osiguravaju vlažnost oka – njih bi u dogovoru s oftalmologom trebalo koristiti čak i kada vam se čini da oči više nisu suhe. U težim slučajevima na unutrašnji kut rubova kapaka mogu se staviti silikonski čepići, koji smanjuju oticanje suza i tako zadržavaju veću količinu tekućine u oku, što može biti privremeno, ili čak trajno rješenje za osobe koje muči sindrom suhog oka.

Odbacite pušenje

S druge strane, istraživanja pokazuju da prehrana može biti od pomoći prilikom terapije – preporučuje se unos ribljeg ulja, ali i zeleno lisnato povrće i mrkve koji su odličan izvor vitamina A, te masne ribe, koja će obogatiti organizam omega-3 masnim kiselinama. S druge strane, treba izbjegavati šećer i sve vrste umjetnih zaslađivača, kao i transmasnoće. Imajući na umu da pojedini lijekovi mogu probudiii simptome suhih očiju, u uputstvu obavezno obratite pažnju na neželjene nuspojave, a ako ste pušač, trebali bi zaboraviti na svoj štetni porok.

Dragocjena pomoć prirode

Kao dodatak propisanoj liječničkoj terapiji možete koristiti i nekoliko biljaka: obična očanica i borovnica pravi su melem za oči. S obzirom na to da su bogate antioksidansima, borovnice su vrlo korisne kada ih konzumirate u sirovom obliku ili u obliku svježe cijeđenog soka (nemojte ih kuhati, jer tako gube dragocjena svojstva), a čaj od listova borovnice osvježit će vaše oči. Možete ga pripremiti na isti način kao i čaj od obične očanice: žlicicu sušenih listova biljaka prelijte šalicom kipuće vode. Ocijedite nakon što odstoji 10 minuta. Mlakim čajem natopite čistu pamučnu krpicu i držite kao oblog na očima 10 do 15 minuta.

Moćni trio: kamilica, komorač i metvica

S druge strane, »kamilica« i sjeme komorača, koje se obično koristi kao dodatak jelima, također su poznati kao dobri prijatelji očiju – čajevi se pripremaju na opisani način s tim što se za razliku od drugih, oni prije upotrebe drže u hladnjaku nekoliko minuta. Možete koristiti i »listove metvice« – prokuhajte 10 - 12 listova te biljke i ostavite da odstoje 20 minuta. U čaj umočite čistu krpu i držite je na očima 15 minuta – metvica neće samo potaknuti izlučivanje suza, već će vas i osvježiti lijepim mirisom.

Aloja (Aloe Vera), porijeklom iz Sjeverne Afrike, jedna je od najljekovitijih biljaka i od davnina je poznata kao "eliksir vječnog života". U starom Egiptu su aloju zato nosili kao posmrtni dar faraonima. Dobar je izvor antioksidativnih vitamina A, C, E i B grupe, kao i magnezija, mangana, cinka, bakra, kroma, kalcija, kalija i željeza. Aloja sadrži aminokiseline, eterična ulja, glikoproteine, biogene stimulatore i polisaharide. Ovu biljku kolokvijalno još nazivaju "kraljicom ljekovitih biljaka". Naziv »aloe vera« potječe od arapske riječi alloeh, što znači svjetleća gorka tvar, zbog gorke, tekućine koja se nalazi u listovima, te vera što na latinskom znači istina. Iako svojim izgledom podsjeća na kaktus, aloe vera pripada porodici ljiljana u koju spadaju i druge ljekovite biljke luk, češnjak te šparoge.

Pospješuje probavu

[caption id="attachment_1174" align="alignleft" width="300"] Aloja je bogata hranjivim sastojcima i pozitivno
djeluje na svaku stanicu u organizmu.[/caption]Aloja je bogata hranjivim sastojcima i pozitivno djeluje na svaku stanicu u organizmu. Sadrži enzime koji pozitivno utječu na probavu i uklanjaju toksine iz tijela. U njezinom sastavu nalazi se 16 enzima iz grupe proteaza, amilaza, lipaza i celuloza koji pomažu u razgradnji šećera i masti, pospješuju probavu i apsorpciju hranjivih sastojaka. Aloja je vrlo moćan adaptogen, povećava otpornost organizma na stres, traumu, anksioznost, mentalni i fizički zamor, kao i na sve ostale vanjske negativne utjecaje. Osim toga, povećava sposoblost crijeva da apsorbira hranjive tvari i probavlja hranu, sprečava opstipaciju, ublažava simptom iritabilnog crijeva i žgaravrce. Aloja oslobađa tijelo od crijevnih parazita, potpomaže održavanje ravnoteže u želucu i štiti od infekcija. U istraživanju provedenom na Državnom medicinskom fakultetu u Moskvi otkriveno je da snažna antioksidativna svojstva aloje sprečavaju nastanak čira na želucu i obnavljaju oštećenu sluznicu.

Čuva zdravlje kostiju

Rezultati studije objavljeni u časopisu "British Medical Journal" pokazali su da aloja sadrži betasitosterol, kampesterol i lupeol, spojeve koji ublažavaju upalne procese u organizmu. Osim toga, u njezinom sastavu nalazimo veliki broj masnih kiselina, koje pospješuju razgradnju masnoća u organizmu. Poboljšava cirkulaciju i regulira krvni tlak, te štiti srce od lošeg utjecaja kolesterola. Aktivni sastojci ove biljke (sumpor, salicilna cinaminska kiselina, urea i fenol) imaju antibakterijska, antigljivična protuupalna svojstva. Osim toga, aloja sadrži antrahinon, spoj koji ublažava upalu nastalu zbog različitih bolesti želuca, kao što su ulcerozni kolitis, čir i žgaravica. Također, liječi infekcije kože i opekline, te ublažava bolove u zglobovima koji se javljaju zbog reumatoidnog artritisa.

Smanjuje rast tumora

Brojna istraživanja pokazala su da aloja, koja sadrži i polisaharide, jača imunološki sustav i pomaže organizmu da se brže oporavi od bolesti, zbog čega je nezamjenjiva pomoć oboljehma od raka. Istraživanja su potvrdila da smanjuje rast tumora i zaustavlja širenje metastaza. Ublažava tegobe koje izaziva kemoterapija i detoksicira organizam. Osim toga, istraživanje kineskih znanstvenika pokazalo je da aloja pomaže i u liječenju leukemije.

Snažna umirujuća svojstva

Aloja ima snažna protuupalna svojstva, umiruje i pomlađuje kožu, ne izaziva iritaciju i pomaže u liječenju pigmentacija i akni. Ova čudesna biljka ublažava simptome multiple skleroze, što je potvrdilo i istraživanje provedeno na sveučilištu u Teheranu. Aloja usporava napredak bolesti i obnavlja oboljelo tkivo.

Uzgojite je sami

[caption id="attachment_1175" align="alignleft" width="300"] Aloja se jednostavno uzgaja, a uz neke
osnovne savjete možete je i sami posaditi.[/caption]Postoji oko 360 vrsta aloje, ali je od te velike brojke ljekovito samo njih nekoliko: Aloe awrborescens Miller, Aloe perryi Baker, Aloe ferox Miller, Aloe capensis te Aloe barbadensis Miller. Posljednja vrsta smatra se najljekovitijom. Aloja se jednostavno uzgaja, a uz neke osnovne savjete možete je i sami posaditi. Ova biljka ima plitak korijen i možete je posaditi u vrt ili u širu i pliću posudu za cvijeće. Tlo mora biti drenažno, pa savjetujemo mješavinu s pijeskom, perlitom, šljunkom i granitom. Jednostavno uzmite mladicu koja raste iz korijena matične biljke i presadite je na željeno mjesto, najbolje sunčani i djelomice zasjenjen položaj. Ljeti je morate više zalijevati, a zimi, kada prelazi u stanje laganog mirovanja, manje. Nikada je nemojte preobilno zalijevati i pustite da se zemlja prije sljedećeg zalijevanja dobro osuši, kako biljka ne bi trunula. Aloja cvate tijekom lipnja, a cvatnju možete potaknuti uporabom gnojiva, no ni s njim nemojte pretjerati već ga oskudno dozirajte. Aloja je osjetljiva na niske temperature, pa je idealna za uzgoj u priobalju. Ako temperatura padne ispod 5 stupnjeva, biljka će se najvjerojatnije osušiti. Budući da sadrži 95 i 99 posto vode, treba je čuvati od smrzavanja.

RECEPTI

Sirup protiv raka Uzmite 350 g listova aloe arborescens, operite ih pod mlazom vode i odstranite iglice s rubova. Listove narežite na komade i stavite ih u blender, dodajte 500 g pčelinjeg meda i 4-5 žlica šljivovice, pa sve izmiksajte i prelijte u tamnu posudu, zatvorite i stavite u hladnjak. Umjesto alkohola možete koristiti jabučni ocat. Sirup prije upotrebe promućkajte i uzimajte tri puta dnevno, pola sata prije obroka. Losion za lice U staklenu bočicu stavite po 50 ml ružine vodice, glicerina i soka aloje, i 2 žlice limunovog soka, pa dobro promućkajte. Laganom masažom nanesite losion na vlažnu kožu lica, ostavite da kratko odstoji i isperite toplom vodom. Protiv strija Pomiješajte po 2 šalice morske soli i prirodnog meda i po 1 šalicu kokosovog ulja i aloje. Nanesite smjesu na tijelo i ostavite da odstoji pola sata, a zatim isperite i kožu namažite mlijekom za tijelo.

Trušljika, koju u narodu još nazivaju frangula, krkovina, pasja lijeska ili pasje grožđe, rasprostranjena je u Europi, sjevernoj Africi, zapadnoj Aziji, Sibiru, Kini i Meksiku. U narodnoj medicini prvi put se koristila u 16. stoljeću. Raste kao drvoliko šiblje visoko i do šest metara u visinu. Kora joj je zelenkaste boje, glatka i tanka, kasnije postaje sivosmeđa. Skida se sa mladih stabala i debljih grana krajem zime i početkom proljeća prije nego što biljka prolista, pa se reže na tanke, dugačke trake i suši u hladu na prozračnom mjestu. Listovi su joj izduženo eliptični, sjajni, tamnozelene boje, a cvjetovi hermafroditni, žućkasti, sitni, zvonasti imaju pet prašnika. Plodovi trušljike su loptastog oblika, tamnoljubičaste boje, slatkastogorkog okusa i neugodnog mirisa. Glavni sastojak te biljke je glikofrangulin, koji ima jako purgativno djelovanje (pročišćava, pomaže pražnjenju crijeva). Osim toga, ona sadrži tanin, masti, hrizofansku kiselinu, eterično ulje, smolu, kao i veliku količinu vitamina C.

Ljekovita svojstva

[caption id="attachment_1190" align="alignleft" width="300"] Trušljika, u narodu još znana kao frangula,
krkovina, pasja lijeska ili pasje grožđe.[/caption]Kora trušljike stimulira motornu aktivnost crijeva, te pomaže u liječenju opstipacije, nadutosti, kao i pritiska i boli u crijevima. Potiče rad probavnog sustava i koristi se kao laksans – ona lagano pročišćava crijeva. Tanini u trušljiki imaju adstrigentno djelovanje (stežu površinu kože i sluznice), te se ta biljka široko primjenjuje u liječenju hemoroida. Osim toga, ona pozitivno utječe na zdravlje žučne vrećice i funkciju jetre, i također sprečava stvaranje kamenca u žuči. Često se koristi u liječenju žutice, hepatitisa i ciroze. Ublažava bol u predjelu srca, nastalog zbog nagomilavanja zraka u želucu ili crijevima, a zahvaljujući diuretičkim svojstvima, učinkovito čisti krv. Kora ovog listopadnog grma upotrebljava se u liječenju ciroze, žutice i hepatitisa. Također, trušljika se koristi i za vanjsku uporabu – ublažava svrab i pomaže u uklanjanju bradavica. Sadrži antrakinon, organski spoj koji ima antikancerogeno djelovanje. Uspješno eliminira mokraćnu kiselinu, koja izaziva bol u koštano-mišićnom sustavu i ublažava reumatsku bol. Osim toga, čisti tijelo od toksina koji uzrokuju glavobolju, vrtoglavicu i šum u ušima, te je idealna za detoksikaciju. U narodnoj medicini koristi se od davnina kao sredstvo protiv glista. Trušljika je i sredstvo za poticanje mokrenja. Ako imate upaljene desni utrljajte uvarak od trušljike u desni. Trušljika se koristila i kao sredstvo protiv ušiju.

Prednosti

Trušljika ima veliku prednost pred drugim sredstvima protiv zatvora, a to je da se primjenom ne stvara navika niti se s vremenom smanjuje njezino djelovanje kao što je to slučaj s drugim lijekovima protiv opstipacije. Uporabom trušljike ne nadražuje se sluznica crijeva, niti se povećava izlučivanje crijevne sluzi. Izvrsna je za liječenje hemoroida jer ne izaziva proširenje krvnih žila debelog crijeva. Ako patite od kronične opstipacije, trušljika je lijek za vas.

Neželjene nuspojave

Svježe bobice i mlada kora trušljike otrovne su i izazivaju mučninu, povraćanje, a u većim količinama i teže trovanje. Isključivo se koristi kora koja je odstajala godinu dana, u suprotnom je prethodno treba osušiti u pećnici na 100 stupnjeva. Preporučuje se uporaba maksimaino tri tjedna, jer ukoliko se duže koristi, može dovesti do gubitka kalija, koji uzrokuje poremećaj u radu srca i slabost mišića. Osim toga, dugotrajna primjena dovodi do gubitka prirodnog refleksa pražnjenja crijeva, lijenosti crijeva i grčeva. Također, ne bi je trebale koristiti osobe koje imaju čir na želucu i dvanaestopalačnom crijevu, ulcerozni kolitis ili Chronovu bolest. Čaj od trušljike ne bi smjele uzimati trudnice i dojilje, kao ni djeca mlađa od 12 godina. Laksativno djelovanje čaja od trušljike nastupa 8 do 12 sati nakon konzumiranja, te ga je najbolje popiti u kasnim popodnevnim i večernjim satima. Prije uporabe trušljike treba biti iznimno oprezan, što se osobito odnosi na ljude koji uzimaju lijekove protiv srčane aritmije ili kortikosteroide. Sastojci trušljike mogu poremetiti djelovanje ovih lijekova. Zato se prije korištenja trušljike svakako savjetujte sa svojim liječnikom ili ljekarnikom.

Posadite trušljiku

Ako želite, trušljiku možete uzgojiti i sami. Trušljika se uzgaja iz sjemena posijanog u jesen. Ovaj grm voli sunčano ili polusjenovito mjesto i neutralno do kiselo tlo. U prirodi raste na rubovima šuma, pa ako u vrtu imate lagano zasjenjeno mjesto, ta će pozicija ovoj biljci odgovarati. Trušljika je vrlo otporna, pa može izdržati temperature i do minus trideset i pet stupnjeva. Kora se odvaja s grana trušljike u proljeće, kada biljka počne cvjetati. Odrežu se deblje grane, a kora se obrezuje najprije poprečno u krug na svakih 20-30 cm, a nakon toga uzdužno. Nakon toga se oguli, a sušenjem kora ostane u obliku cjevčica. Kora mora odležati najmanje godinu dana a tek nakon druge godine postiže svoje najveće ljekovito djelovanje. Nakon treće godine osušenoj kori trušljike brzo opada ljekovitost, a do tada ćete već moći pripremiti novu zalihu.

Čaj od trušljike za hemeroide

Usitnite 35 g sušene kore trušljike i 10 g narančine kore (iz organskog uzgoja i dobro oprane), pa pomiješajte s po 10 g kima i kamilice. Dvije žlice mješavine prelijte s 5 dl kipuće vode i ostavite poklopljeno da odstoji jedan sat. Ocijedite, po želji zasladite domaćim medom i pijte tri puta dnevno po šalicu čaja.

Čaj od trušljike protiv kroničnog zatvora

Pomiješajte po 20 g usitnjene sušene kore trušljike, ploda pasjakovine, sladića, rizoma pirevine i plodova sene, pa dvije žlice mješavine prelijte s 5 dl kipuće vode i ostavite poklopljeno da odstoji dva sata. Ocijedite i pijte po šalicu čaja ujutro i navečer, pola sata prije jela. Uz to, jedite nezaslađent kompot od sušenih šljiva i cimeta.

Čaj od trušljike za mršavljenje

Pomiješajte 100 g usitnjene sušene kore trušljike, 20 g cvijeta i lista maslačka i po 10 g korjena selena, sladića, zečjeg trna, plodova pasjakovine, sene i vinove loze. Dvije žlice mješavine prelijte s 5 dl kipuće vode i ostavtte poklopljeno da odstoji jedan sat. Ocijedite, po želji zasladite domaćim medom i pijte tri puta dnevno po šalicu čaja, pola sata prije jela.

Čaj od trušljike za jačanje jetre

Pomiješajte 1 žlicu sušene kore trušljike i 2 žlice hrastove kore, pa mješavinu prelijte litrom kipuće vode i kuhajte 10 minuta. Ostavite da se ohladi, ocijedite i pijte tri puta dnevno po šalicu čaja, pola sata prije jela.

Čaj za ispiranje žučne vrećice

Pomiješajte po 15 g usitnjene sušene kore trušljike, trave ive, dupčaca, petrovca, matičnjaka i metvice i 10 g rosopasa. Dvije žlice mješavine prelijte s 4 dl kipuće vode, poklopite i ostavite preko noći da odstoji. Zatim ocijedite i pijte dva puta dnevno prije doručka i večere.

Čaj za reguliranje menstruacije

Pomiješajte po 15 g sušene kore trušljike, ploda pasjakovine, rusomače, rutvice, stolisnika i kamilice i 10 g korijena omana. Prelijte dvije žlice mješavine s 4 dl kipuće vode, poklopite i ostavite preko noći da odstoji. Ocijedite i pijte po šalicu čaja prije doručka i večere.

Čaj od trušljike za bolju probavu

Pomiješajte po 25 g sene, usitnjene sušene kore trušljike, kima i komorača, pa 2 žlice mješavine prelijte s pola litre kipuće vode i ostavite poklopljeno da odstoji jedan sat. Ocijedite i pijte tri puta dnevno po šalicu nezaslađenog čaja.

Venske bolesti su mnogo više od estetskog problema. Ubrajaju se među najrasprostranjenije bolesti današnjice, a uzrokuje ih prvenstveno neaktivni način života i previše sjedenja ili stajanja. Tromboza je bolest krvnih žila nastala zbog zastoja krvnih ugrušaka (trombova), koji mogu djelomice ili potpuno začepiti venu. Ta bolest najčešće zahvaća noge i zdjelicu, a nešto rjeđe i ruke. Iako se obično javlja kod starijih osoba, tromboza može nastati u bilo kojoj životnoj dobi. Ukoliko su zahvaćene površinske vene, riječ je o površinskoj trombozi (superficijalnom tromboflebitisu), akutnoj lokalnoj upali stijenke vene i okolnog vezivnog tkiva, koju prati stvaranje krvnih ugrušaka u površinskim venama. Kada se krvni ugrušci stvaraju u dubokim venama, nastaje duboka venska tromboza, čije su najčešće komplikacije plućna embolija – začepljenja plućne arterije ili njenih manjih grana, i posttrombotski sindrom (kronična venska insuficijencija), uzrokovana oštećenjem zalistaka dubokih vena. Simptomi površinske tromboze su zadebljale vene, crvenilo, bol i osjećaj topline u nogama; najčešće traju od jednog do dva tjedna, nakon čega se akutni proces smiruje. S druge strane, duboka venska tromboza može postojati bez simptoma i očituje se na osnovu različitih stupnjeva osjetljivosti. U ovom slučaju najčešće se javljaju sljedeće tegobe: otečene noge, osjećaj boli, težine, napetosti i topline, istaknutost površinskih vena, crvenilo i druge promjene boje kože zahvaćenog dijela noge. Neki od faktora koji doprinose nastanku venske tromboze su genetska predispozicija, oštećenja unutrašnje strane stijenke krvnih žila, poremećaj zgrušavanja krvi, dugotrajno sjedenje ili stajanje, upalna stanja i infekcije, maligne bolesti, kirurški zahvati, oralna kontracepcija, pretilost, pušenje ... Također, povišenom riziku od vaskularnih bolesti izložene su trudnice, jer u trudnoći pritisak maternice na proširene vene usporava protok krvi. Tromboza, stvaranje tromba u arterijama i venama, je rezultat narušene hemostaze, regulatornog mehanizma kojim tijelo začepljuje oštećenja na krvnim žilama. Da bi došlo do tromboze, trebaju postojati barem dva preduvjeta iz tzv. Virchovljevog trijasa: promjena na stijenki krvne žile (neravnine nastale zbog ateroskleroze, infekcije ili traume), promjena brzine cirkulacije krvi (usporavanje protoka ili vrtloženje krvi zbog oslabljenih zalistaka ili zbog pritiska na vene u nogama prilikom ležanja) i promjena u sastavu krvi (primjerice zbog nekih lijekova). Tromb može ostati priljepljen za stijenku krvne žile, može se razgraditi ili se može otkinuti i negdje prouzročiti emboliju. Da bi se spriječio nastanak tromba, treba voditi zdrav način života, s raznolikom prehranom i puno kretanja. Osobito treba voditi brigu o tjelesnoj težini. Jedno dansko istraživanje pokazalo je kako je debljina važan faktor u nastanku duboke venske tromboze. Kod žena je s nastankom duboke venske tromboze povezan povećani obim oko bokova, a kod muškaraca povećani obim trbuha.

Što možemo učiniti?

Osim povećanja kretanja i prestanka pušenja, moramo osigurati povećani unos omega-3 (plava riba, bundevine sjemenke) i omega-6 masnih kiselina (povrće, koštunice, maslinovo ulje), topljivih vlakana (jabuke) i biljnih estrogena (soja) u prehrani. Osim terapije koju propisuje liječnik, pokazalo se da u liječenju i prevenciji venske tromboze i drugih vaskularnih bolesti mogu pomoći i pojedini biljni lijekovi.

Kajenska (čili) paprika

[caption id="attachment_1214" align="alignleft" width="300"] Crvena ljuta paprika u prahu jedan je od
najboljih prirodnih razrjeđivača krvi.[/caption]Crvena ljuta paprika u prahu jedan je od najboljih prirodnih razrjeđivača krvi. Aktivni sastojak te biljke, kapsaicin, snižava razinu kolesterola i triglicerida u krvi, sprečava nakupljanje trombocita i potpomaže rastvaranje fibrina, tvari ključne za stvaranje krvnih ugrušaka. Ovaj začin također djeluje analgetički, pa se za ublažavanje bolova preporučuje direktno nanošenje praha na zahvaćene dijelove nogu.

Ružmarin

Ova biljka vrlo pozitivno djeluje na cirkulaciju krvi, stoga se često upotrebljava za liječenje varikoznih vena, uganuća, ublažavanje modrica. U njezin sastav ulazi flavonoid pod nazivom diosmin, koji smanjuje osjetljivost krvnih žila čime pojačava protok krvi u njima, Ružmarin je također bogat vitaminom B6 (piridoksinom), neophodnim za stvaranje hemoglobina, proteina prenositelja kisika od pluća do ostalih dijelova tijela.

Čaj od ružmarina

Dvije žličice sušenih listova ružmarina prelijte šalicom kipuće vode, pa ocijedite. Pijte ujutro i navečer po šalicu svježe pripremljenog čaja, po želji zaslađenog medom.

Veprina

Biljka veprina (ježevina ili kostrika) koristi se u liječenju takozvanih "pauk" vena, varikoznih vena, kronične venske insuficijencije i drugih poremećaja cirkulacije krvi u donjim ekstremitetima. Odlikuje se snažnim protuupalnim svojstvima koja ublažavaju oticanja nogu uzrokovana trombozom vena. U sastav kostrike ulaze steroli, masne kisline i flavonoidi spartein i ruskogenin, aktivni sastojci koji poboljšavaju stanje krvnih žila, pospješuju protok krvi u nogama, sprečavajući rizik od nastanka duboke venske tromboze i posljedično, plućne embolije.

Ekstrakt divljeg kestena

»Ekstrakt divljeg kestena« smatra se obećavajućim prirodnim lijekom za kroničnu vensku insuficijenciju; djeluje protuupalno, poboljšava cirkulaciju krvi kroz vene, normalizira venski tonus, smanjuje propuštanje kapilara i smanjuje oticanje nogu. Najčešće se koristi u obliku dodataka prehrani i čak se smatra efikasnom alternativom kompresivnim čarapama za vene. Napomena: neophodno ga je pravilno koristiti kako bi se izbjegle neželjene nuspojave i potencijalno toksično djelovanje.

Čaj od divljeg kestena

Žličicu osušenih cvjetova prelijte s 2,5 dl kipuće vode i ostavite pokriveno 10-15 minuta. Ocijedite i pijte dva puta na dan, nakon jela.

Ekstrakt divljeg kestena

12 do 15 svježe ubranih i sitno naribanih plodova kestena, zajedno s korom, prelijte s 2,5 dl kipućeg konjaka. Kada se ohladi, ocijedite, filtrirajte i dobivenim ekstraktom masirajte oboljeli dio noge. Napomena: koristite isključivo za vanjsku uporabu.

Gingko biloba

Aktivni sastojci »ginko bilobe«, flavonoidi i terpeni, šire krvne žile i poboljšavaju njihov tonus, potiču prokrvljenost, sprečavaju sljepljivanje trombocita, te štite srčani mišić i živce. Zbog toga se ekstrakt te biljke koristi u liječenju brojnih poremećaja i bolesti povezanih s lošom cirkulacijom krvi, kao što su venska tromboza, bolesti srca, posljedice moždanog udara, Alzheimerova bolest, pa čak i rak.

Glog

U sastav gloga ulaze kvercetin i oligomerni proantocijanidi (OPC), koji štite krvne žile cijelog organizma od upale i gubitka elastičnosti. Zbog moćnih antioksidantnih osobina, preparati od te biljke pokazali su se učinkovitima u prevenciji i liječenju brojnih bolesti uzrokovanih lošom cirkulacijom, jer doprinose širenju krvnih žila, poboljšavaju prokrvljenost te sprečavaju stvaranje krvnih ugrušaka.

Kokotac

Biljka kokotac, također poznata pod nazivima velika djetelina, žuti kokotac, bijeli kokotac, orlov nokat, ždraljika, koristi se u ljekovite svrhe već tisućama godina. Sadrži kumarin, kemijski spoj koji tijekom fermentacije biljke proizvodi moćni antikoagulant dikumarol. U ljekovite svrhe koristi se kao čaj, tinktura, mast, melem, - kupka i ponekad se propisuje uz regularnu terapiju protiv stvaranja krvnih ugrušaka u venama, jer ublažava bolove, otoke i uklanja osjećaj težine u nogama. Napomena: preparati od kokotca ne preporučuju se trudnicama, dojiljama i osobama koje uzimaju lijekove za razrjeđivanje krvi.

Ekstrakt borove kore

Dobiva se vađenjem ekstrakta kore pojedinih vrsta europskog bora, i sadrži oligomerne proantocijanide, antioksidantne spojeve koji se vežu za kolagen u krvnim žilama, čineći ih jačim i elastičnijim. Osim što poboljšava cirkulaciju krvi, ekstrakt kore bora djeluje protuupalno, ublažava otoke, osjećaj težine u nogama i druge simptome vaskularnih bolesti. Rezultati najnovijih studija također pokazuju da taj preparat olakšava tegobe uzrokovane pojavom proširenih vena u trudnoći.

Đumbir

Zbog svojeg antioksidativnog, antibakterijskog, antigljivičnog, antiseptičkog i antipiretičkog djelovanja, ova začinska biljka je učinkovit lijek za mnoge bolesti. Đumbir također ima značajnu ulogu u liječenju duboke venske tromboze, jer sprečava stvaranje krvnih ugrušaka i poboljšava cirkulaciju u arterijama i venama, pa za osobe koje pate od te bolesti predstavlja pravu blagodat. Za liječenje se koristi korijen (svjež ili sušen), prah, razne tinkture, ulja, čajevi, oblozi i kupke.

Čaj od đumbira

Dvije žličice sušenog usitnjenog korijena đumbira (ili jednu žličicu svježeg) prelijte šalicom kipuće vode, pa ostavite da se ohladi. Svježe pripremljen napitak pijte dva puta dnevno.

Češnjak

Osim što snižava krvni tlak i razinu kolesterola u krvi, češnjak se smatra najboljim prirodnim razrjeđivačem krvi. Kada se kuha s kiselim povrćem, posebno s rajčicom, oslobađa ahoin, antikoagulantni sastojak koji blokira sljepljivanje trombocita, onemogućavajući stvaranje tromba. Istraživanja su pokazala da je dovoljno jesti jedan ili dva češnja svježeg češnjaka dnevno da bi se postigao povoljan učinak na proces zgrušavanja krvi.

Tinktura od češnjaka

Izgnječite u drvenom mužaru 200 g očišćenog češnjaka, stavite ga u tamnu staklenu posudu i prelijte litrom 60-postotnog alkohola. Dobro zatvorite i čuvajte na tamnom i hladnom mjestu (ne u hladnjaku). Poslije 10 dana propasirajte talog, a zatim ocijedite tinkturu kroz višeslojnu gazu. Ostaviti je da miruje još tri dana pod istim uvjetima. Uzimajte tri puta dnevno od 5 do 25 kapi tinkture, pola sata prije jela.

Pilinzi na bazi ulja, morske soli i zobenih pahuljica najbolja su terapija "pureće kože", samo ih treba redovito primjenjivati. Keratosis pilaris, pojavu poznatu i kao "pureća koža", karakteriziraju male, orožnjele izbočine na koži, koje se obično pojavljuju na nadlaktici, bedrima ili stražnjici. Ove bijele ili crvene tvorbe često su tvrde i suhe, a ponekad i svrbe. To je benigno stanje koje s godinama djelomice ili u potpunosti nestane, najčešće do 30. godine života. Javlja se kada se višak keratina u koži akumulira u folikulu dlake formirajući čepove, zbog kojih koža podsjeća na brusni papir, odnosno guščju kožu. Nije poznato zašto se keratin taloži; taj poremećaj može biti i nasljedan, a nerijetko je povezan s ekcemom i drugim kožnim bolestima. Usto, obično se pogorša tijekom zime. Pored kreme i losiona koje možete naći u prodaji, mogu vam pomoći i preparati na bazi kokosovog i maslinovog ulja, zobi i vrhnja.

Kokosovo ulje

[caption id="attachment_1221" align="alignleft" width="300"] Čisto, djevičansko kokosovo ulje vrlo je
učinkovit domaći lijek za pureću kožu
zbog svog hidratantnog svojstva.[/caption]Čisto, djevičansko kokosovo ulje vrlo je učinkovit domaći lijek za pureću kožu zbog svog hidratantnog svojstva. Ono koži daje sjaj, djeluje protuupalno i antimikrobno, a korisno ga je jesti svakodnevno, po jednu žličicu. Kokosovo ulje nanosite svaki dan na kožu, naročito poslije kupanja dok je još vlažna. Od njega također možete napraviti domaći piling tako što ćete pomiješati jednu trećinu bijelog s malo smeđeg šećera, dvije trećine kokosovog ulja i u to dodati jednu do dve žličice meda. Polako utrljajte smjesu u kožu dok se ne počne ljuštiti, zatim isperite i nanesite hidratantnu kremu. Piling koristite jednom do dva puta tjedno.

Zobene pahuljice

Zobena kaša je još jedan sjajan domaći "preparat" koji umiruje suhu, iritiranu kožu. Može se koristiti i kao piling kako bi se uklonile mrtve stanice kože. Trećinu šalice zobenih pahuljica sameljite u sjeckalici za hranu ili mlinčiću za kavu kako biste dobili fini prah. Dodajte ga vodi za kupanje i ostanite u njoj 15 do 20 minuta. To radite najmanje jednom tjedno. Također možete napraviti pastu od žlice zobene kaše i tople vode. Nježno utrljajte smjesu u kožu i ostavite da odstoji 10 do 15 minuta. Isperite i namažite kožu hidratantnom kremom. Postupak ponovite nekoliko puta tjedno.

Vrhnje

Vrhnje sadrži mliječnu kiselinu koja doprinosi uklanjanju viška keratina, a ne isušuje kožu. Kada se kombinira sa šećerom, dobije se odličan piling za kožu. Pomiješajte jednu žličicu bijelog ili smeđeg šećera s dvije žličice vrhnja, pa tu smjesu nanesite na oštećenu kožu, nježno masirajući kružnim pokretima. Ostavite da odstoji nekoliko minuta, a zatim isperite. Postupak ponovite nekoliko puta dnevno. Umjesto vrhnja možete koristiti i jogurt ili mlaćenicu, s obzirom na to da i oni sadrže mliječnu kiselinu.

Maslinovo ulje

Maslinovo ulje je još jedan dobar lijek za keratozu zbog toga što hidrira kožu i sadrži dragocjeni »vitamin E«. Može se kombinirati i sa šećerom i medom kako bi se napravio odličan piling. Nekoliko puta dnevno umasirajte maslinovo ulje u dijelove zahvaćene keratozom. Također možete napraviti prirodan piling od dvije žlice ekstradjevičanskog maslinovog ulja, dvije žlice šećera i žličice meda. Smjesu nježno utrljajte u kožu, isperite i namažite hidratantnom kremom. Postupak ponovite jednom do dva puta tjedno.

Soda bikarbona

Soda bikarbona je odlična za piling odumrlih stanica kože koje začepljuju pore, čime se uklanjaju i kvržice na koži. Pomiješajte dvije žličice sode bikarbone s malo vode da se dobije pasta, pa navlažite kožu i nježno je utrljavajte u nju kružnim pokretima. Isperite toplom vodom i nanesite hidratantnu kremu. Postupak ponovite nekoliko puta tjedno. [color-box]PILING MORSKOM SOLJU - Piling od morske soli očistit će pore i omekšati kožu. Usto, minerali koje sadrži apsorbiraju toksine čineći kožu zdravijom. Pomiješajte pola šalice ulja sjemenki grožđa ili bademovog ulja sa žlicom eteričnog grejpa u šalici morske soli. Navlažite kožu pa u nju utrljajte smjesu, zatim isperite i nanesite hidrantnu kremu. Postupak ponovite jednom do dva puta dnevno.[/color-box]

Danas se svi pouzdamo u službenu medicinu, i to nije loše. Ipak, dosta puta nam prirodni lijek može pomoći. Kao mlađa generacija malo tko od nas poznaje prirodne lijekove, ali na sreću tu su naši stari koji su ih itekako znali koristiti. Ako vas zanima kako da si pomognete slobodno upitajte baku, mamu ili nekoga za koga smatrate da poznaje prirodne metode liječenja. Da bi liječili bolesti koje se često pojavljuju poput prehlade, gripe ili proljeva, umjesto da trčite u ljekarnu kupiti neki proizvod, slobodno se potrudite saznati kako se namirnice iz vaše kuhinje mogu iskoristiti. Vjerujemo da ćete pronaći namirnice koje mogu pomoći u slučaju glavobolje, bolova ili grčeva u stomaku, ili ako imate problema sa probavom. Ukoliko osjetite neke probavne smetnje dobro će vam doći bokvica. Doduše, bokvicu vjerojatno nemate u kuhinji, ali je riječ o biljci koju susrećemo svugdje uz rijeke i potoke. Jako je raširena i lako prepoznatljiva. Uz bokvicu, da bi liječili probavne smetnje trebate i domaći med. Ako vas pak muči upala grla savjetujemo vam da potražite žalfiju. Riječ je o još jednoj izuzetno ljekovitoj biljci, koja će u kombinaciji sa domaćim medom riješiti probleme sa upaljenim grlom. Jabuku sigurno možete pronaći u kuhinji, ili smočnici gdje čuvate voće i povrće. Oparena jabuka vas može riješiti problema sa proljevom. Najjednostavnije je da ogulite koru jabuke, očistite jabuku i narežete ju na ploške. Tako narezane ploške kuhate sve dok jabuka ne omekša. Jedite po jednu jabuku dnevno, pomoći će vam sigurno. Sok od brusnice je odličan prirodni lijek za upalu mokraćnih kanala. Čak će i farmaceuti preporučiti ovaj sok ženama koje imaju problema sa mokraćnim putovima. Dobar je i protiv bakterijskih infekcija jer brusnica doslovno ispire bakterije sa stjenka mokraćnih kanala. [caption id="attachment_1228" align="alignleft" width="300"] Za suzbijanje glavobolje dobrim se pokazao
bijeli luk.[/caption]Za suzbijanje glavobolje dobrim se pokazao bijeli luk. Vjerujemo da svi doma imaju bijeli luk, barem jednu glavicu, za začinjati kuhana i pečena jela, ali je dobar i kao prirodni lijek. Bijeli luk, odnosno češnjak je možda i najpoznatiji prirodni lijek. Liječi mnoge zdravstvene probleme, a dobrim se pokazao i za suzbijanje glavobolje. Spomenuli smo tek neke prirodne lijekove, a više detalja o njihovoj upotrebi pročitajte na portalu mostarski.info u članku »Stari ljekoviti recepti naših baka«. Nadamo se da će neki od spomenutih lijekova i vama biti od pomoći.

Osim češnjaka, inače najboljeg antiseptika, mnoge ljekovite biljke koje se u svakoj kuhinji koriste kao začini, mogu vam pomoći u borbi protiv upornih gljivica. Iako su sportaši prva asocijacija kada se spomene ova gljivična infekcija, atletsko stopalo mnogo je raširenija pojava. Riječ je o infekciji koja najčešće zahvaća tabane i prostor između prstiju na stopalima, a prvi simptomi su svrbež, peckanje i ljuštenje, odnosno perutanje kože. Smatra se da su sportaši najpodložniji ovoj vrsti infekcije jer se njima noge znatno češće znoje, a prostorije za presvlačenje odlična su podloga za razvoj infekcija – vlaga je pravi raj za gljivice, koje se vrlo lako prenose. Naime, dovoljno je da bosi prošetate prostorijom kojom je prošla zaražena osoba ili da na bilo koji način dođete u kontakt s njezinom kožom, pa da se gljivice nastane i među vašim prstima. Zato obavezno nosite papuče dok hodate rubom bazena, ako se tamo rekreirate ili osvježavate tijekom ljeta. Pritom, gljivičnu infekciju mogu prenijeti i životinje, stoga budite posebno oprezni ukoliko živite na selu i u kontaktu ste s domaćim životinjama.

Nisu samo stopala na udaru

Iako se obično vezuje za stopala, ova infekcija može zahvatiti i druge dijelove tijela – izaziva opadanje kose, a ako napadne prepone, postoji mogućnost da uzrokuje zadebljanje kože, crvenilo i intenzivan svrbež. Poseban problem može biti širenje infekcije na nokte – dok se na koži liječe relativno lako, gljivice na noktima znatno su upornije, te ih je teže ukloniti. Prvi znak gljivica na noktima su tamniji nokti, čija se nijansa kreće od žućkaste do smeđe. Najčešće su zadebljani, napukli ili iskrzani. Zadebljani nokti se znatno teže režu, a ako nosite neadekvatnu obuću, pritisak na takve nokte može izazvati pojavu čireva pod njima – ne samo da se teško uočavaju, već se teško i liječe.

Muškarci podložniji gljivicama

Ovo je poseban problem kod dijabetičara i ljudi koji imaju oslabljeni imunološki sustav, jer je njihova koža znatno osjetljivija od kože zdravih osoba. Također, primijećeno je da su muškarci podložniji infekciji od žena, i to posebno tinejdžeri. Ako se atletsko stopalo ne sanira na vrijeme, moguće je da se pojavi ispucalost kože na stopalima, što može biti odlična podloga za nove, najčešće bakterijske infekcije. Ako uz perutanje kože primijetite jako crvenilo na stopalima koje je praćeno groznicom, a koža vam je pritom preosjetljiva na dodir, hitno se javite liječniku.

Što kada nastane infekcija?

Prije svega, trebate spriječiti širenje infekcije. To ćete postići tako što ćete ruke prati vodom i sapunom svaki put nakon kontakta sa zaraženim područjem (najčešće stopalima). Poslije tuširanja ili kupanja očistite tuš i kadu antiseptikom. Nemojte koristiti posteljinu ili ručnike koje koriste drugi ukućani. S obzirom na to da gljivicama pogoduje vlažno okruženje, stopala bi vam trebala biti čista i suha – perite ih najmanje dva puta dnevno, naročito u ljetnim mjesecima, i dobro ih obrišite ručnikom. Koristite pamučne čarape, ali nemojte nositi isti par više dana zaredom. Štoviše, ako ste u mogućnosti, čarape bi trebali mijenjati dva puta dnevno. S druge strane, preporučuje se da se ni iste cipele ne nose više dana uzastopno, već da se nakon nošenja ostave na zraku bar jedan dan, kako bi se prozračile. Ovo se posebno odnosi na ljude kojima se noge pojačano znoje. Iste savjete možete primijeniti i u prevenciji atletskog stopala.

Lijekovi iz kuhinje

Prije nego što posegnete za antifugalnim kremama ili sprejevima, razmislite o tome da pomoć potražite u kuhinji. Može pomoći nekoliko kapi ulja gorušice u kupki, a kukuruzni škrob također je odličan saveznik, s tim što ga prije nanošenja na stopala stavite na nekoliko minuta u zagrijanu pećnicu, dok ne postane smećkast. Zatim ga nanesite na stopala. Pomaže i ocat – pomiješajte 1 šalicu octa s 2 litre vode i držite stopala u toj kupki 15 minuta prije spavanja. Za težu infekciju, možete pomiješati šalicu octa i šalicu vode, a onda vatom nanijeti tekućinu na zahvaćena područja. Dobar saveznik je i sol, naročito himalajska sol – na svaku šalicu vode u kupki, dodajte 1 žličicu soli. Stopala držite potopljena 10 minuta.

Pomaže i češnjak

Ako se gljivična infekcija - proširila na nokte, na njih možete nanijeti pastu od češnjaka i maslinovog ulja – zdrobljeni češanj češnjaka pomiješajte s nekoliko kapi ulja. Nakon što nanesete mješavinu, ostavite je da odstoji 15-30 minuta. Postupak ponavljajte 2-3 tjedna nakon što se infekcija povuče, da biste spriječili njeno vraćanje. Također, možete ispasirati nekoliko češnjeva češnjaka i nanijeti pastu na stopala, a zatim obuti pamučne čarape i ostaviti da djeluje dok spavate. S druge strane, ako napravite sok od cijele glavice češnjaka, možete mu dodati po nekoliko kapi eteričnog ulja lavande i eukaliptusa, a tekućinu nanositi na stopala nekoliko puta nevno.

Čudotvorni trojac

Osim maslinovim uljem, djelovanje češnjaka možete pojačati upotrebom žalfije i jabučnog octa. U veću staklenku stavite 100 sitno nasjeckanih češnjeva češnjaka, 100 g svježih listova žalfije i 2 šalice jabučnog octa. Ostavite da odstoji mjesec dana uz svakodnevno miješanje, a nakon toga ocijedite. Riješit ćete se atletskog stopala ako 2-3 puta tjedno u kupku dodate 5 žlica tekućine i ostavite da djeluje na stopala oko 20 minuta.

Cimet je moćan saveznik

[caption id="attachment_1243" align="alignleft" width="300"] Uz žalfiju i cimet recite zbogom atletskom stopalu[/caption]Začin koji obično dodajete poslasticama može biti odličan saveznik u borbi protiv gljivične infekcije na stopalima. Izmrvite 8-10 štapića cimeta u 4 šalice kipuće vode i kuhajte 5 minuta. Zatim maknite sa vatre i ostavite da odstoji najmanje 45 minuta. Ulijte ovaj čaj u kupku i pustite da djeluje na stopala 15-30 minuta. Postupak možete ponavljati svakodnevno, dok se infekcija ne povuče.

Probajte nevenovu mast

S obzirom na visok sadržaj joda, neven je odličan antiseptik, a već stoljećima slovi za najboljeg prijatelja kože. Mast od cvjetova te biljke priprema se tako što se 300 g svježih cvjetova miješa na laganoj vatri s kilogramom svinjske masti oko 1 sat. Nakon što odstoji preko noći, zagrije se i ocijedi. Može se dodati i 50 g pčelinjeg voska. Stopala treba mazati ujutro i navečer, ali samo ako na njima nema otvorenih rana. Prije svakog mazanja treba ih oprati mlakom vodom.

Još nekoliko recepata

[color-box]Crni sljez Pomiješajte jednake količine crnog sljeza, žalfije i hajdučke trave. Prelijte 4-5 žlica litrom kipuće vode, a nakon što odstoji dva sata, ocijedite i dodajte u toplu kupku.
Crvena djetelina Šaku cvjetova crvene djeteline prelijte s 2 dl kipuće vode i kuhajte dok se cvjetovi ne zgusnu. Nakon što lijek maknete s vatre, ostavite ga da se ohladi, a zatim nanesite na prethodno oprana stopala i pustite da djeluje 30 minuta.
Ružmarin Pomiješajte jednake količine ružmarina, žalfije i kamilice. Prelijte 4-5 žlica mješavine litrom kipuće vode, a kada se ohladi, dodajte je u toplu kupku i držite stopala u njoj svake večeri prije spavanja 20-30 minuta.
Lavanda U staklenoj posudi pomiješajte 100 ml alkohola, 10 kapi ulja lavande, 25 kapi ulja čajevca i 25 ml glicerina. Dobro promućkajte i ostavite da odstoji na hladnom mjestu. Svakodnevno mažite zahvaćena područja.
Žalfija Prelijte 50 g listova žalfije s 300 ml 70% alkohola. Promućkajte i ostavite da odstoji na tamnom mjestu 2 tjedna. Ocijedite u staklenu posudu i dodajte 60 kapi ulja čajevca. Svake večeri prije spavanja mažite stopala ovim losionom.[/color-box]

Nezdrav način prehrane i manjak fizičke aktivnosti uzrok su konstantnog porasta broja oboljelih od žučnog kamenca, stanja poznatog kao holelitijaza. Statistike pokazuju da čak svaki peti stanovnik na planetu ima žučni kamenac, a obolijevanju su sklonije žene jer ženski hormon estrogen utječe na usporavanje lučenja žučnih sokova. U rizičnu grupu spadaju i gojazni ljudi, osobe s povišenim trigliceridima i kolesterolom u krvi, trudnice, osobe na hormonskoj terapiji, kao i one na rigoroznim dijetama, koje naglo mršave. Postoji mnogo prirodnih metoda koje mogu pomoći u rastvaranju i eliminaciji kamenca iz žuči, ali je ponekad ipak operacija jedino rješenje.

Skriveni simptomi

[caption id="attachment_1259" align="alignleft" width="300"] Bar jedna jabuka dnevno inače je korisna za
zdravlje i prevenciju žučnih kamenaca.[/caption]Veliki broj osoba, čak oko 40 posto njih, ima kamence u žuči a da to i ne zna, što znatno otežava dijagnostiku. Kod ovih osoba postojanje žučnog kamenca otkriva se ili slučajno pri ultrazvuku trbuha, ili pak onda kada nastupi napad. Dok kamenčići miruju, osoba ne osjeća tegobe, ali kada se kamenac pokrene, mogu se pojaviti vrlo neugodni simptomi. Ako je kamenac vrlo mali, kao zrnce pijeska, možemo ga izbaciti potpuno neprimjetno, a ukoliko dostigne veće dimenzije, bol i druge tegobe su neizbježni. Bol se javlja iznenada, u području ispod desnog rebrenog luka i širi se u leđa, desnu lopaticu i rame, a može prijeći i u grudni koš, što budi strah i sumnju na srčani udar. Bol je vrlo jaka i dugo traje. Osim toga, mogu se javiti i mučnina i povraćanje, s tim što se nakon povraćanja tegobe ne povlače. Nadutost, podrigivanje, plinovi, grčevi u trbuhu također mogu ukazivati na to da imate žučni kamenac. Stolica može poprimiti svijetliju boju (boja bijele kave) i želatinastu strukturu, dok urin može biti nešto tamniji nego obično (boje piva). Koža i bjeloočnice često su žućkaste boje. Ako dođe do upale žučne vrećice, mogu se pojaviti i povišena tjelesna temperatura i zimica. [color-box]MOĆNI TRIO: Pomiješajte po 30 ml svježe iscijeđenog limunovog soka i maslinovog ulja s žličicom isjeckanog češnjaka. Uzimajte ujutro natašte, najviše 40 dana.[/color-box]

Hrana koja se preporučuje

U cilju prevencije savjetuje se prehrana temeljena na biljnim i nemasnim namirnicama. Svakodnevno treba jesti svježe povrće i voće, naročito ono bogato vitaminima C i E, »integralne žitarice«, orahe, lješnjake i bademe, mljevene sjemenke, kruh od integralnog brašna, »maslinovo ulje«, cijeđene sokove, ribu bogatu omega-3 masnim kiselinama, tofu i mahunarke. Uzimajte limun s vodom ujutro natašte i pijte dovoljno vode tijekom dana, minimalno šest čaša. Pivski kvasac je saveznik u očuvanju zdravlja žučne vrećice i jetre jer sadrži inozitol. Možete ga dodavati u vodu, sokove i sl. U prehrani su dozvoljeni i jogurt, integralna tjestenina, bijelo meso - pirjano ili pečeno u vrećici za pečenje.

Hrana koju treba izbjegavati

Masna hrana je najgori neprijatelj žučne vrećice. Zato izbjegavajte crveno meso, prženu i pohanu hranu, žumanjke, masne sireve, sirne namaze i kajmak, vrhnje, mesne prerađevine (šunku, slaninu, salame, hrenovke, paštete ...). I šećer je podjednako štetan, jer se u organizmu pretvara u masti, podiže razinu kolesterola u žučnoj vrećici i doprinosi pojavi kamenčića. Ne zna se zašto, ali dokazano je da kava može potaknuti žučni napad, bez obzira na to sadrži li kofein ili ne. I pušenje je štetno, te je preporučljivo da se odreknete ove višestruko nezdrave navike. Nemojte se prejedati već uzimajte više manjih obroka tijekom dana.

PRIRODNI LIJEKOVI

Listovi breze

Vrlo je važno da se beru mladi proljetni listovi. Prelijte dvije žlice listova šalicom vode zagrijane skoro do vrenja. Kuhajte na laganoj vatri sve dok se količina tekućine ne prepolovi. Kada se potpuno ohladi, ocijedite napitak i uzimajte ga tri puta na dan prije jela, tijekom tri mjeseca. Ova metoda liječenja efikasna je u slučaju kamenčića manjih dimenzija. Primjenom melema kamenci se neće rastvoriti već će se pokrenuti njihovo izbacivanje.

Sok od kiselog kupusa (rasol)

Ovo je efikasan narodni lijek za rastvaranje žučnih kamenaca. Za njegovu djelotvornost prilično je važno da je nastao prirodnom fermentacijom kupusa, bez dodatka octa. Sok se pije tri puta na dan prije obroka, po pola šalice, tijekom dva mjeseca.

Jagode

Odlično su sredstvo za eliminaciju kamenaca iz žuči, ali je potrebno da se koriste u većoj količini, 500-700 g dnevno tijekom 20 dana.

Crna rotkva

Naribajte korijen crne rotkve i iscijedite sok. Pomiješajte ga s medom u odnosu 1:1 i uzimajte po jednu šalicu dnevno. Ovo sredstvo potpomaže izbacivanje kamenaca, ali i sprečava stvaranje novih kamenčića u žučnoj vrećici.

Jabuke i jabučni ocat

Jabučna kiselina iz jabuka pomaže u razgradnji žučnih kamenaca, dok jabučni ocat snižava kolesterol i na taj način sprečava stvaranje kamenaca. Za pripremu ovog melema potreban je svježe iscijeđen sok od jabuka, nikako ne kupovni. Pomiješajte čašu soka i jušnu žlicu kvalitetnog jabučnog octa i uzimajte ga jednom dnevno. Bar jedna jabuka dnevno inače je korisna za zdravlje i prevenciju žučnih kamenaca. Sok od tog voća možete miješati sa sokom od cikle i limuna - đobit ćete sjajan eliksir zdravlja. [color-box]MASLINOVO ULJE: Uzima se po točno određenoj šemi - uvijek pola sata prije jela u trajanju od tri tjedna. Počinje se sa pola žličice na dan, pa se postepeno svakodnevno povećava doza tako da se za 21 dan popije minimalno 100 ml. Maslinovo ulje ne rastvara kamenac već potpomaže njegovu eliminaciju, te je efikasno samo u slučaju manjih kamenčića.[/color-box]

Sok od kruške

I sok od kruške pomaže u razgradnji žučnih kamenaca. Pomiješajte pola čaše soka od kruške (svježe iscijeđenog) s pola čaše vruće vode i dvije jušne žlice meda. Pijte tri puta na dan.

Cikla, krastavac i mrkva

Napravite mješavinu soka od 1 cikle, 1 krastavca i 4 mrkve. Možete dodati i đumbir. Pijte dva puta na dan.

Maslačak

Iskoristite proljeće pa listove maslačka uvrstite u redovnu prehranu, kao salatu. Maslačak je odlično sredstvo za detoksikaciju jetre, omogućava i pravilan rad žučne vrećice te potpomaže eliminaciju kamenaca iz žuči. Možete piti i čaj od listova maslačka, koji se priprema tako što se žličica suhih listova biljke prelije šalicom kipuće vode, ostavite da stoji pet minuta, ocijedite, po želji dodajte med kada se čaj ohladi i pijte dva do tri puta na dan.

Metvica

Poznato je da metvica pospješuje probavu i potiče izlučivanje žuči i drugih probavnih sokova. Također, neki njezini sastojci mogu otopiti kamence u žuči. Metvica može pomoći i u otklanjanju boli ukoliko se pokrenuo kamenac. Čaj se priprema tako što se žličica sušene metvice prelije šalicom kipuće vode, poklopi i ostavi da stoji 5 minuta, a zatim ocijedi i pije po želji zaslađen medom. Pijte ga dva puta dnevno.

Sok od kiselog kupusa i rajčice

Pomiješajte pola čaše rasola i pola čaše svježe iscijeđenog soka od rajčice (najbolje u sezoni). Uzimajte po trećinu čaše tri puta na dan, poslije jela, tijekom dužeg perioda.

Biljna mješavina

Sameljite i izmiješajte po 1 žlicu korijena cikorije, rosopasa i lišća oraha. Jednu žlicu mješavine prelijte s pola litre kipuće vode i zagrijavajte u vodenoj kupelji pola sata. Ohladite, ocijedite i uzimajte dva-tri puta na dan po šalicu čaja, pola sata prije jela.

Hmelj

Prelijte deset grama hmelja šalicom kipuće vode i ostavite da stoji sat vremena. Ocijedite i uzimajte tri puta na dan po 1 žlicu. [color-box]SIRUP OD CIKLE: Dobro operite nekoliko manjih cikli i narežite ih na sitne komade. Prelijte ih vodom tako da cikla bude potpuno prekrivena. Kuhajte dok se ne dobije gustina slična kao kod sirupa. Uzimajte melem tri puta na dan po 100 ml, najbolje prije jela. Ovaj sirup je siguran za upotrebu jer postepeno i bezbolno rastvara kamenac u žuči.[/color-box]

Iako se hemoroidi, odnosno šuljevi, mogu pojaviti u svakom životnom dobu, istraživanja pokazuju da se s njima bori gotovo polovica svjetske populacije starije od 50 godina, s tim što se prvi simptomi mogu pojaviti između 20. i 30. godine. Radi se o venama u predjelu anusa, koje mogu izazvati tegobe ukoliko se prošire. Tada podsjećaju na jastučiće, a mogu se podijeliti u dvije grupe: one koje se nalaze unutar anusa i one koji su izvan njega. Unutrašnji hemoroidalni jastučići obično ne izazivaju bol, dok vanjski najčešće uzrokuju tegobe, koje se u najtežim slučajevima - mogu otkloniti isključivo kirurškom intervencijom. Hemoroidima su podložniji pretili ljudi, trudnice, rodilje i osobe koje većinu vremena provode sjedeći. Opstipacija također može uzrokovati proširenje vena u predjelu anusa, s tim što je ona najčešće usko povezana s prehranom – ljudi koji jedu hranu bogatu vlaknima imaju znatno manje šanse da se suoče s hemoroidima.

Hemoroidi ili nešto ozbiljnije?

Simptomi koje će izazvati hemoroidi ovise od stadija u kojem se nalaze. Ljudi najčešće osjećaju svrbež oko anusa, kao i bol i oticanje okolnog tkiva, uz nelagodu prilikom sjedenja. Mogu se javiti i svijetlocrvena krv u stolici ili na toalet papiru, otežano čišćenje nakon pražnjenja crijeva, te curenje fecesa i sluzi. Ukoliko se ne prepoznaju na vrijeme, hemoroidi mogu dovesti do brojnih komplikacija – čvorići se mogu uvećati i postati dosta bolni, izazivajući lažnu potrebu za pražnjenjem crijeva. Može se pojaviti povišena tjelesna temperatura, a ako hemoroidi napreduju do nastanka gnojnih apscesa punih krvi, mogu se stvoriti analne fistule, odnosno čirevi.

Dijagnoza i liječenje

Dijagnoza se uspostavlja detaljnim pregledom, nakon čega liječnik propisuje odgovarajuću terapiju – hemoroidi prvog stupnja najčešće se liječe mastima ili čepićima, uz striktno poštivanje dijetetskog režima prehrane. Ukoliko se dijagnosticiraju hemoroidi drugog stupnja, primjenjuje se liječenje gumenim ligaturama ili infracrvenim koagulatorom. Neki hemoroidi trećeg stupnja mogu se liječiti smrzavanjem, odnosno primjenom rashladnog instrumenta na bazi tekućeg dušika ili dušikovog suboksida. Tretman nije bolan i ne zahtijeva ostanak u bolnici, ali može prouzročiti rijetku stolicu. Najzad, najteži oblici hemoroida (dio trećeg stupnja i četvrti stupanj) mogu se tretirati samo operacijom.

Kako ublažiti simptome?

Ukoliko imate hemoroide, trudite se nositi pamučno donje rublje i nemojte koristiti obojeni ili naparfimirani toalet papir. Također, pokušajte ne grepsti anus toaletnim papirom nakon pražnjenja crijeva i trudite se da što manje vremena provodite u sjedećem položaju, jer tako vršite pritisak na pogođeno područje. Pražnjenje je donekle moguće olakšati upotrebom vazelinskih ulja ili parafina, dok laksative ne bi trebali koristiti, jer mogu iritirati sluznicu anusa. Prehrana također može biti efikasno oružje u borbi protiv hemoroida – ona je zapravo preduvjet za uspješnost medicinske terapije. Stoga treba izbjegavati brzu hranu, gazirana pića, alkohol i kofein. [color-box]KAŠASTA TERAPIJA protiv unutarnjih hemoroida: Izdubite dvije veće glavice luka oko korijena i neoguljene ih stavite u pećnicu da se peku. Nakon toga ih izmiješajte s maslacem, radeći gustu kašu. Ujutro i navečer stavljajte ovaj melem u formi obloga i držite po 4 sata. KAŠASTA TERAPIJA protiv vanjskih hemoroida: Stavite šest jušnih žlica sitno nasjeckanih pupoljaka crne topole u 300 grama maslinovog ulja i kuhajte na pari dok smjesa ne postane kašasta. Ostavite da se ohladi, pa ujutro i navečer mažite hemoroide.[/color-box]

Ocat i med - dobitna kombinacija

Posebno su problematični ljuti začini (čili papričice, papar, šafran), koji iritiraju sluznicu anusa, te sol, zbog koje se voda zadržava u organizmu, izazivajući oticanje vena. Obogatite prehranu svježim voćem i povrćem (posebno se preporučuje svakodnevno konzumiranje crnog grožda), da biste osigurali dovoljnu količinu biljnih vlakana, a obavezno pijte bar litru i pol vode dnevno. Također, nekim ljudima pomogla je i mješavina jabučnog octa i meda – svakog jutra rastopite med u dvije žlice octa i popijte. S druge strane, pojedine biljke već stoljećima slove za saveznike u borbi protiv hemoroida, s tim što se nijedna od njih ne smije upotrebljavati prije savjetovanja s liječnikom.

Čudotvorna hrastova kora

[caption id="attachment_1270" align="alignleft" width="300"] Hrastova kora se od davnina koristi
kao melem protiv hemoroida.[/caption]Hrastova kora se od davnina koristi kao melem protiv hemoroida, jer djeluje kao astringent i antiseptik. Čaj se može piti, ali je preporučljivija eksterna upotreba, i to u formi obloga. Priprema se tako što se jedna jušna žlica kore kuha u kipućoj vodi oko 15 minuta. Kada se ohladi, nanosi se na pogođeno područje, a može se koristiti u svim stadijima hemoroida (jednako je učinkovit u liječenju unutarnjih i vanjskih hemoroida) - ne samo da ublažava svrbež i iritaciju, već jača i oslabljene kapilare. U liječenju hemoroida pomaže i kameni korijen, koji smanjuje pritisak u proširenim venama, s tim što se njegovi listovi i korijen najčešće koriste u obliku ekstrakta, a posebno su efikasni u liječenju težih oblika hemoroida.

Maslačak je odličan saveznik

Budući da nepravilan rad jetre može uzrokovati pojavu hemoroida, preporučuje se čaj od maslačka koji čisti jetru i djeluje kao diuretik. Dvije žličice korijena te biljke prelijte šalicom kipuće vode, i konzumirajte nakon cijeđenja. S druge strane, od cvjetova maslačka može se napraviti mast koja liječi hemoroide – u pola kilograma vrele svinjske masti dodajte 40 cvjetova maslačka pa nakon nekoliko sekundi maknite sa vatre. Promiješajte i ostavite da prenoći na sobnoj temperaturi. Sutradan lagano zagrijte i ocijedite mast, koju svakog dana treba utrljavati na oboljelo mjesto.

Ljekoviti oblozi

Kombinacija kantarionovog ulja i korijena gaveza može suzbiti hemoroide – obloge od te mješavine tijekom noći treba držati na oboljelom mjestu. Češnjak također ima čudotvorno djelovanje, a oblog se radi tako što se češnjak nariba na pamučnu tkaninu. Osim toga, komadići češnjaka mogu se izgrebati dok ne puste sok, a zatim ih treba ubaciti u anus (ne brinite, izbacit ćete ih tijekom prvog sljedećeg pražnjenja crijeva).

Jaja su vrlo hranjiva namirnica bogata proteinima, kalcijem i drugim mineralima, te ih svakodnevno konzumiraju milijuni ljudi širom svijeta. Osim bjelanjka i žumanjka, ljuska jajeta sadrži 90 posto kalcija i slovi za najbolji prirodni izvor tog minerala. Tijelo ga lako apsorbira jer je ljuska po kemijskom sastavu gotovo identična ljudskim kostima i zubima. Poznato je da je zubna caklina čvrsto mineralno tkivo koje štiti zube od karijesa. Nakon obroka u ustima se zadržavaju bakterije koje reagiraju s ugljikohidratima i šećerima, te se stvara kiselina koja negativno utječe na caklinu i može je lako uništiti. Studija objavljena 2015. godine u časopisu "Journal of Clinical and Diagnostic Research", pokazala je da pasta napravljena od ljuski jaja remineralizira caklinu kod ljudi sa zubnim lezijama, te se naročito preporučuje osobama sa osjetljivim zubima podložnim karijesu. [caption id="attachment_1276" align="alignleft" width="300"] Ne bacajte ljuske jajeta[/caption]Ovu pastu, koja jača zube i obnavlja mineralima, možete napraviti sami. Ljuske od 12 jaja kuhajte oko 8 minuta, a potom ih ocijedite i poredajte na lim. Zatim pecite u pećnici na 200°C oko 15 minuta, izlomite ih i sameljite u mlinčiću za kavu ili u blenderu. U manjoj posudi pomiješajte prah od ljuski, 1 žlicu sode bikarbone, 1 do 3 žlice kokosovog ulja (po potrebi kako biste dobili glatku smjesu) i 10 kapi eteričnog ulja mente. Pastu stavite u staklenku, zatvorite i svako jutro njome perite zube.

Karcinom bronha najčešće se otkriva u poodmaklom stadiju, čime se znatno smanjuju šanse za izliječenje. Međutim, brojne ljekovite biljke mogu ublažiti simptome i zaustaviti napredovanje bolesti. Usprkos jasno uočIjivim natpisima na kutijama cigareta, koji nedvosmisleno poručuju da pušenje ubija, strastvene pušače teško je natjerati da odustanu od svojeg poroka. Svaki put kad udahnu duhanski dim pun štetnih tvari, škode ne samo svojim plućima, već i cijelom organizmu, dok oblak koji se stvara prilikom izdisanja ugrožava i zdravlje nepušača u blizini. Zagriženi pušači, koji konzumiraju po dvije kutije cigareta dnevno, imaju do 60 puta veći rizik od obolijevanja nego oni koji ne uživaju u duhanskom dimu. Upravo je konzumiranje cigareta najopasniji faktor rizika za nastanak karcinoma pluća, koji se vrlo rijetko dijagnosticira osobama mlađim od 40 godina, a najčešći je među onima koji su zagazili u sedmo desetljeće.

Nisu samo cigarete krive

Rak pluća je u muškoj populaciji najčešće dijagnosticirana maligna bolest, koja ujedno odnosi i najviše života, dok je kod pripadnica ljepšeg spola po učestalosti, ali i smrtnosti, odmah iza raka dojke. Kakav god zrak da udahnemo, on kroz dišne puteve mora stići u lijevo i desno plućno krilo, odakle kisik odlazi u krv, a oslobođen ugljik-dioksid iz krvi se, opet kroz pluća, vraća prema van. Kako sve što udahnemo mora proći kroz pluća, jasno je da dugogodišnje udisanje štetnih tvari može biti pogubno za njihovo zdavlje. Iako 85 posto oboljelih od raka pluća čine dugogodišnji pušači, cigarete nisu jedini krivci za nastanak malignog tumora, koji se može širiti i na druge organe.

Utjecaj gena i profesije

Osim genetske predispozicije, na nastanak karcinoma mogu utjecati i život u zagađenim područjima u blizini tvornica i udisanje zraka punog otrova industrijskog porijekla, kao i rad s kemikalijama u industriji kože, guma, boja i lakova. Podložniji su mu i radnici u tiskarama, ljevači, zavarivači, te ljudi koji su angažirani na poslovima kemijskog čišćenja. S druge strane, povećanom riziku od karcinoma izložene su i osobe čija su pluća ranije oboljela, bilo od kronične plućne bolesti, tuberkuloze ili tumora, bez obzira na to je li izraslina bila benigna ili kancerogena.

Uporni kašalj - znak za uzbunu

Nadražajni, suhi, uporni kašalj, otežano disanje s epizodama nalik na napadaje bronhitisa, ispljuvak u kojem se može primijetiti krv, te bol u grudima, ponavljana upala pluća, umor i gubitak teka, koji prati smanjenje tjelesne težine, mogu ukazivati na karcinom pluća. Ukoliko su se razvile metastaze, moguća je i bol u kostima, neurološki problemi poput glavobolje i slično, ovisno o pogođenim područjima. Ipak, treba imati na umu da nijedan od navedenih simptoma nije karakterističan isključivo za malignu bolest. Većina njih je samo alarm da nešto s plućima nije u redu i mogu se javiti kao pratitelji drugih plućnih bolesti. Sam karcinom u početnom stadiju obično ne daje nikakve simptome i najčešće se otkriva slučajno. Prve tegobe javljaju se u kasnijim fazama bolesti, kad su tumorske stanice putem krvotoka već stigle do drugih organa – najčešće jetre i mozga, kostiju.

Postavljanje dijagnoze

Rak pluća najčešće nastaje u dišnim putevima, zbog čega je poznat i kao karcinom bronha. Dijagnoza se nakon uzete anamneze obično postavlja bronhoskopijom – kroz nos ili usta u dišne puteve ubacuje se savitljivi instrument, kojim se može pregledati stanje dišnih puteva, ali i uzeti neophodni uzorak tkiva za analizu. Osim toga, mogu se primijeniti CT skener, magnetna rezonanca, te pregled medijastinuma (sredoprsja) i limfnih čvorova u blizini pluća kroz mali rez na grudima, a uz korištenje posebnog instrumenta. Ako je dijagnosticiran karcinom, ispituje se plućna funkcija, nakon čega se donosi odluka o načinu liječenja, u skladu s veličinom i lokalizacijom tumora, te starosti i općim zdravstvenim stanjem bolesnika, o čemu odlučuje liječnik specijalist.

Liječenje i prehrana

Rano otkrivanje bolesti uvelike pojačava šanse za izliječenje, ali to se događa u svega 15 do 20 posto slučajeva. Ako se rak nije proširio na druge organe, moguće je odstranjivanje tumora ili čak jednog cijelog plućnog krila kirurškim putem, s tim što se kirurgija najčešće kombinira s kemoterapijom ili radioterapijom, čiji je zadatak usporiti rast tumora. Važnu ulogu u liječenju igra i promjena načina prehrane – treba izbjegavati prerađenu hranu, a jelovnik obogatiti svježim voćem, koje je nepresušni izvor vitamina C. Naročito se preporučuju paprike i narančasto i zeleno lisnato povrće, poput mrkve, špinata ili kelja. Proteini iz mesa, peradi i mliječnih prerađevina također mogu pomoći. Rafinirana ulja treba zamijeniti hladnoprešanim, a nezaobilazni začini trebali bi biti kurkuma, peršin, đumbir i češnjak.

Ubija li soda bikarbona rak?

Sve veći broj poklonika alternativnih metoda liječenja tvrdi da soda bikarbona ubija maligne stanice i sprečava širenje raka, a način upotrebe ovisi o stadiju bolesti. U cilju prevencije ili liječenja rane faze karcinoma pluća, 1 žličicu pročišćene sode bikarbone (koja ne sadrži aluminij) treba rastopiti u čaši tople vode. Pije se dva puta dnevno tijekom tri dana, a terapija se ponavlja nakon desetodnevne pauze. Jednako je učinkovita i mješavina od 1 žlice pročišćene sode bikarbone, svježe iscijeđenog soka od 1 limuna i 2,5 dl vode, koju treba piti tijekom dana. Ako je bolest napredovala do druge faze, u čaši tople vode treba otopiti po 1 žličicu pročišćene sode bikarbone i meda. Pije se dva puta dnevno tijekom deset dana. S druge strane, ako liječnik dijagnosticira malignu bolest u uznapredovalom stadiju, jednom dnevno treba uzimati mješavinu 1 žličice sode i 1 žličice meda (bez vode).

Tim snova: paprika i ulje sjemenki grožđa

Crvena ljuta paprika odličan je borac protiv raka, jer sadrži kapsaicin. Sameljite 1,5 kg ljute paprike zajedno sa sjemenkama i uspite ih u teglu zapremnine 1,5 l. Prostor do vrha tegle dopunite uljem od sjemenki grožđa, koje ima antikancerogena svojstva, iako možete koristiti i ono od lanenih sjemenki, ali i ekstradjevičansko maslinovo ulje. Zatvorite posudu i ostavite je da odstoji 7-10 dana na hladnom i tamnom mjestu, uz svakodnevno mućkanje. Nakon toga, tijekom šest mjeseci, uzimajte po jednu žličicu lijeka pet puta dnevno prije obroka uz malo kruha, jogurta ili mlijeka, koje će ublažiti osjećaj žarenja.

Dragocjeni peršin i češnjak

[caption id="attachment_1297" align="alignleft" width="300"] Peršin ubija do 86 % malignih stanica in vitro.[/caption]U blenderu izmiksajte jednake količine češnjaka i korijena hrena. Mješavinu čuvajte u hladnjaku, a 3-4 puta dnevno pomiješajte po pola žličice lijeka u pola šalice toplog mlijeka i popijte. Ipak, nemojte koristiti ovaj lijek ako ste trudni, imate čir na želucu ili dvanaesniku ili neku drugu bolest gastrointestinalnog sustava. Češnjak se može koristiti i samostalno – treba pojesti po jedan češanj tri puta dnevno prije obroka, a neugodan zadah može se neutralizirati žvakanjem peršina, koji se također smatra odličnim borcem protiv raka. Može pomoći i čaj koji se radi tako što se 15 g sjeckanog peršinovog korijena prelije šalicom kipuće vode, ocijedi se nakon što odstoji nekoliko minuta, a pije tri puta dnevno prije obroka. [color-box]DOBRO JE ZNATI: Tvar koja ubija stanice raka Peršin se smatra jednim od učinkovitijih prirodnih lijekova u borbi protiv ove opake bolesti. Studija objavljena u časopisu Pub Med 2013. godine dokazala je da peršin ubija do 86 posto malignih stanica in vitro. »Peršin« sadrži apigenin, tvar koja inhibira proliferaciju zloćudnih stanica, koja je u kombinaciji s lijekovima protiv tumora vrlo učinkovita. Apigenin se može naći i u luku, celeru, artičokama, korijandru, origanu, narančama, crnom vinu i čaju od kamilice.[/color-box]

Moćna tinktura

Od češnjaka se može napraviti i tinktura. Oljuštite 1 kg češnjaka i prelijte ga s 5 dl 70-postotnog alkohola. Nakon što odstoji na tamnom mjestu, ocijedite ga kroz dvoslojnu gazu. Prvog dana uzimajte po 1 kap tinkture tri puta dnevno, pola sata poslije jela, a dozu udvostručite svakog sljedećeg dana. Liječenje traje mjesec dana, s tim što se lijekovi od češnjaka ne preporučuju onima koji pate od niskog krvnog tlaka.

Mast od jazavca ublažava tegobe

Jazavčeva mast koristi se u borbi protiv kašlja i upale pluća, a učinkovita je i protiv raka. Ako se bolest otkrije u ranoj fazi, dovoljno je uzimati po 1 žlicu masti prije jela, a ako rak uzrokuje tegobe, onda 100 g masti treba pomiješati s 50 ml konjaka, 50 g usitnjenog češnjaka i 50 ml soka od aloje. Uzima se pet puta dnevno po jedna žlica lijeka. Drugi način pripreme lijeka je miješanje jednakih količina jazavčeve masti, livadnog meda, soka od aloje i konjaka, a uzima se po jedna žlica, tri puta dnevno prije obroka. Lijek se može napraviti i bez masti od jazavca – u blenderu izmiksajte 1/2 kg bagremovog meda, 3 velika alojina lista i 3 žlice konjaka. Uzimajte po jednu žlica pola sata prije obroka, tri puta dnevno. Med možete koristiti i u kombinaciji s đumbirom i to tako što se 3 veća korjena đumbira usitne i pomiješaju s 1/2 kg pčelinjeg proizvoda. Uzima se po jedna žlica prije svakog obroka.

Pijte čajeve od stolisnika i preslice

Austrijska travarica Maria Treben savjetovala je uzimanje četiri šalice čaja od hajdučke trave dnevno: jednu punu žličicu biljke prelijte s 2 dl kipuće vode i ostavite poklopljeno da odstoji 20 minuta, a nakon toga ocijedite. Osim toga, po njezinoj preporuci, treba piti i čaj od preslice, i to jednu šalicu ujutro na prazan želudac, a drugu navečer, pola sata prije večere. Čaj se priprema na isti način kao i onaj od hajdučke trave, a ako se pojave bolovi, u predjelu pluća tijekom noći treba držati parne obloge od preslice. Rade se tako što se pregršt biljke stavi u sito, koje se stavlja nad posudu s kipućom vodom. Kad trava omekša, vruću je treba umotati u pamučnu tkaninu i staviti na bolno mjesto.

Žvačite korijen iđirota

Osim čaja i parnih obloga od preslice, travarica Maria Treben preporučila je i žvakanje korijena iđirota tijekom dana – čvrste ostatke treba ispljunuti, a sok progutati s malo čaja od hajdučke trave: S druge strane, fitoterapeut Dragoslav Životić savjetovao je žvakanje loptica, koje se rade na sljedeći način: Uzmite 2 žlice sitno nasjeckanog lista trputca i po 1 žlicu lista i cvijeta podbjela i lista hajdučke trave. Sve to pomiješajte s 3 žlice bagremovog meda i od te mješavine napravite 3 loptice. Žvačite po 1 lopticu dva puta dnevno po pola sata – sok gutajte, ostalo ispljunite.

Blagodati zelenog čaja

Pojedine studije pokazale su da je »zeleni čaj« učinkovit u prevenciji raka pluća, kao i borbi protiv te teške bolesti. Smatra se da redovito konzumiranje tog napitka smanjuje štetno djelovanje duhanskog dima. Istraživanjima je utvrđeno da su osobe koje piju jednu šalicu zelenog čaja dnevno izložene čak pet puta manjem riziku od obolijevanja u odnosu na one koji ne konzumiraju taj napitak. To se naročito odnosi na ljude koji nemaju genetsku predispoziciju za karcinom bronha.

Pomažu i maslačak i matičnjak

Pomiješajte po 50 g preslice, oputine, konopljaste koprive, maslačkovog korijena i lista matičnjaka. Navečer prelijte s dvije šalice hladne vode, a ujutro zagrijte do vrenja. Ocijedite nakon što se ohladi i pijte po jednu šalicu dva puta dnevno. Možete koristiti i mješavinu od 80 g borovih iglica, 80 g korijena omana, 50 g majčine dušice, 50 g sladića i 20 g rusomače. Jednu žlicu mješavine prelijte šalicom vruće vode i poklopite. Nakon što odstoji 15 minuta, ocijedite i pijte tri puta dnevno, pola sata nakon obroka.

Krumpirov cvijet kao saveznik

Pomiješajte 20 g korijena koprive, 30 g korijena maslačka, 30 g rusomače, 30 g bijele imele (bez bobica), 30 g korijena valerijane, 30 g lista matičnjaka i 50 g krumpirovog cvijeta. Jednu žlicu mješavine stavite u šaku kipuće vode, poklopite i kuhajte tri minute. Ocijedite nakon što se ohladi i uzimajte tri puta dnevno po pola šalice, pola sata nakon obroka. Krumpirov cvijet možete koristiti i samostalno, ali ne u velikim količinama – jednu žlicu sušenog cvijeta prelijte s pola litre kipuće vode i ostavite odstoji tri sata. Ocijedite i pijte po pola šalice, četiri puta dnevno prije obroka tijekom dva tjedna. Zatim napravite jednotjednu pauzu i ponovite terapiju.

Trputac - melem za pluća

Pomiješajte po 1 žlicu korijena iđirota, bijelog sljeza, omana i čička s dvije žlice sjemenki trputca. Dvije žlice mješavine prelijte s 2 šalice hladne vode i ostavite da odstoji preko noći. Ujutro zagrijavajte oko 15 minuta i maknite s vatre prije nego što zavri. Ocijedite i pijte 3 puta dnevno po pola šalice, pola sata prije obroka. Učinkovita je i sljedeća mješavina: pomiješajte po 2 žlice kantariona, nevena, žalfije, slatkog pelina i maćuhice s po 1 žlicom bosiljka i ružmarina. Dvije žlice mješavine prelijte s pola litre kipuće vode i ocijedite nakon sat i pol vremena. Pijte po pola šalice, tri puta dnevno prije obroka. [color-box]DOBRO JE ZNATI: Pčele su najprecizniji test za rak pluća Portugalska dizajnerica i izumiteljica Suzana Soares došla je na jedinstvenu ideju prateći istraživanja u kojima su se koristile pčele trenirane za otkrivanje raznih mirisa i kemikalija. Naime, pčele imaju istančanu sposobnost prepoznavanja raznih kemijskih spojeva u tako malim količinama da ih ne mogu otkriti ni najosjetljiviji standardizirani testovi. Soares je oblikovala jedinstvenu zootehnološku napravu, posebnu staklenu posudu u kojoj se nalaze pčele istrenirane da prepoznaju stanice raka i za to bivaju nagrađene zaslađenom vodom. Posuda se sastoji od vanjske savijene cijevi koja sprečava da pčele slučajno ne uđu u usta ispitanika i unutarnje posude u kojoj se kondenzira dah. U vanjskom dijelu lete pčele koje su trenirane za otkrivanje određene bolesti. Ako u upuhanom zraku pčele detektiraju rak, počnu prilaziti unutarnjem dijelu posude očekujući da će biti nagrađene zašećerenom vodom. Slično se može testirati i isparavanje pazušnih žlijezda. Pomoću pčela mogu se otkriti i druge bolesti poput tuberkuloze, dijabetesa i raka kože.[/color-box]

Sjećate li se pite od rabarbare? Ili pekmeza od trnine koji je radila vaša baka? U moderno vrijeme, kada nam je hrana dostupna doslovce na svakom uglu, mnogi od nas zaboravili su na ove šumske plodove, na njihove okuse i ljekovitost, koju su naši pretci itekako znali cijeniti. Pa, podsjetimo se ukusnih plodova kamnice, merala, trnine i drugih.

Haskap

Haskap (hrv. modra kozokrvina, lat. Lonicera caerulea), koji nazivaju još i kamčatska borovnica, do nedavno je za nas bila nepoznata vrsta. Iako botanički nije borovnica, te ni oblikom ni okusom u potpunosti ne sliči borovnici već samo bojom podsjeća na nju, naziv borovnica s geografskom odrednicom porijekla (kamčatska, rjeđe sibirska) udomaćio se u općoj upotrebi. U Hrvatskoj je ovo slabo poznata vrsta bobičastog voća. Razlog tome možda leži i u činjenici da prve selektirane sorte nisu imale svima prihvatljiv okus, no novije sorte to su uveliko promijenile. Plod mu je izduljena plavoljubičasta boba promjera oko 0,5-1 cm, duga 2-3 cm, ugodne arome. Englezi je zovu: blue-berried honeysuckle i sweetberry honeysuckle, a Nijemci Blaue Heckenkirsche i Blaue Doppelbeere. Riječ je o listopadnom grmu iz porodice kozokrvina (Caprifoliaceae), koji raste 0,8-3 m u visinu i 1,5 m u širinu. Dugovječna je biljka, doživi 25-30 godina. Haskap tolerira vrlo niske temperature, i do -47°C bez značajnijih oštećenja. Cvate rano, i pri temperaturama ispod ništice, a cvat nije osjetljiv na slabije mrazove. Izgled bobe znatno varira od sorte do sorte. Dozrijeva već u svibnju, prije ostalog voća u našem podneblju, što ovu vrstu čini vrlo zanimljivom za uzgoj. [caption id="attachment_1323" align="alignleft" width="300"] Haskap se najčešće konzumira sirov.[/caption]Plod je iznutra tamnoljubičaste boje, a bogat je antioksidansima, vitaminima i željezom. Zbog činjenice da dospijeva vrlo rano, prije ostalog voća, najčešće se konzumira sirov. Prerađuje se u džemove, voćne sokove, osvježavajuća pića i sirupe. Vrlo je cijenjen kao dodatak mliječnim proizvodima, jogurtu i sladoledu jer se smrznuta boba stavljena u usta brzo otapa, a koštica se ne osjeti. Mliječne proizvode oboji crvenoljubičasto. Kao i kod borovnice, okus haskapa dobro se slaže s jelima od divljači i crvenih mesa. Od bobica se proizvodi i voćno vino bogatog okusa. Sok haskapa ima 10-15 puta koncentriraniju boju od brusnice. U područjima gdje haskap raste u prirodi postoji dugogošnja narodna primjena pri aterosklerozi, hipertenziji i gastrointestinalnim poremećajima. Novije znanstvene studije idu u prilog tome. Bobice su bogat izvor vitamina C, antocijanina, proantocijanidina i drugih flavonoida, imaju antitumorogena, antimutagena, antimikrobijska, protuupalna i protualergijska svojstva. [color-box]SIBIRSKA BOROVNICA: Ime sibirska borovnica pogrešno se upotrebljava za dvije vrste bobičastog voća: aroniju i haskap (modru kozokrvinu, kamčatsku bobicu) koje oblikom ili bojom podsjećaju na borovnicu, a zajedničko im je što podnose niske temperature. Niti jedna od tih vrsta botanički se ne ubraja u borovnice. Postoji li sibirska borovnica kao zasebna biljna vrsta? Odgovor je: ne, sibirska borovnica ne postoji kao zasebna botanička vrsta. To je nespretno sročen naziv koji se u Hrvatskoj, ali i u ostalim zemljama regije upotrebljava za različite vrste bobičastog voća koje oblikom ili bojom podsjećaju na borovnicu, a zajedničko im je što podnose niske temperature. Sibir je u svijesti naših ljudi oduvijek sinonim za hladnoću i nepovoljne klimatske uvjete, odatle i sibirski u nazivu za velik broj vrsti, čak i onda kad one nemaju stvarne zemljopisne poveznice s ovim krajem našeg planeta. Naziv sibirska borovnica za ove se vrste ne upotrebljava, koliko je nama poznato, ni u jednom drugom jeziku, osim u hrvatskom i jezicima zemalja u okruženju.[/color-box]

Kamnica

[caption id="attachment_1325" align="alignleft" width="300"] Kamnica zvana još malina kamenjarka i
kupina kamenjarka.[/caption]Kamnica (Rubus saxatilis L.) - zvana još malina kamenjarka i kupina kamenjarka - pripada porodici Rosaceae (ruže). Rasprostranjena je među ostalim grmljem po stjenovitim i vapnenastim terenima ali i u mješovitim šumama. Podnosi sušu i hladnoću pa se rijetko može sresti i na visinama do dvije tisuće metara. Ovaj trnovit grm stvara ogranke polegnute uz samo tlo, gdje stvaraju adventivno korijenje. Jednogodišnje grane pak rastu uspravno u visini do tridesetak centimetara. Na grančicama se razvijaju, trodjelni listovi čiji je svaki dio jajastoga oblika i nejednako nazubljena ruba. Listovi imaju zaliske. Cvjetovi su sakupljeni u štitaste cvatove. Latice su bijele boje a lapovi su ponekad duži od latica. Cvate tijekom svibnja i lipnja. Plodovi su crvene koštunice, (1-6) povezane slabim vezama, formiraju sočne zbirne plodove, slične plodu maline, dok su po okusu kiselkastiji i bliži ribizlama. Ovaj kiselkast okus potječe od nešto većeg sadržaja organskih kiselina, kao i vitamina C, čiji sadržaj se u prosjeku kreće oko 50 mg %, što je na razini prosječnog sadržaja jednog limuna. Pored ovih komponenti plod je vrlo bogat i vitaminom E, pektinima, taninima i nešto manje šećerima. Stoga se može zaključiti da su ovo biološki vrlo vrijedni plodovi, te ih treba koristiti u prehrani svježe ili prerađene u sokove, sirupe ili žele. Beru se tijekom kolovoza. Iako je riječ o ukusnomu i zdravomu plodu, ova se biljka ne iskorištava dovoljno u ljudskoj prehrani zbog toga što je vrlo slabo rasprostranjena i iznimno rijetka.

Merala

[caption id="attachment_1328" align="alignleft" width="300"] Merala[/caption]Merala (Merala Amelanchier ovalis Med.) kod nas zvana i hrušćica ili aronika, još je jedna, u nas rijetka vrsta bobičastog voća. Grmolika je biljka iz roda merala (Amelanchier) i porodice ruža (Rosaceae). Plod joj je crvenoljubičasta bobičasta jabučica koja zrenjem prelazi u vrlo tamno ljubičaste, gotovo crne nijanse. U prirodi raste uglavnom u brdskim područjima s umjerenom klimom. Postoje brojne vrste koje se često koriste kao ukrasni grmovi u parkovima i na okućnicama, a nekoliko vrsta selektirano je za komercijalni uzgoj. Ima vrlo ukusne plodove koji se konzumiraju sirovi, koriste u jelima, prerađuju u džemove ili dodaju mliječnim proizvodima. Merala raste pojedinačno ili u malim skupinama po sunčanim, svijetlim i otvorenim mjestima. Nalazimo je na kamenjarima i na suhim i vapnenastim terenima. Može ju se naći i uz rubove šuma. Iznimno dobro podnosi sušna razdoblja ali je otporna i na mraz. Grmolika je biljka koja naraste do dva metra visine. Grane su uspravne, tanke i crvenkasto-smeđe boje. Listovi su ovalnoga oblika do 4 centimetra a karakterizira ih tupi završetak i vrlo malo nazubljen rub. Cvjetovi su žućkasto-bijeli, oblikuju grozdasti cvast, sakupljeni su do osam cvjetova u nakupini, a imaju po pet latica. Biljka cvate prije listanja. Plodovi su okrugli, boja zreloga ploda je plavo-crna. Merala počne plod donositi u dobi od tri do četiri godine a može doseći starost od četrdeset godina. Cvate u travnju i lipnju kada izrastaju cvjetovi zvjezdastoga oblika, dok listovi u rujnu porumene, te istovremeno sazrijevaju ljubičasti do tamno-plavi plodovi veličine graška. Jedu se svježi, ili se od njih samostalno ili u kombinaciji s drugim voćem priprema marmelada jer su bogati prirodnim šećerom. Spadaju u divlje voće. Zbog svojih dekorativnih cvatova merala se sadi i kao ukrasna biljka, u vrtovima. S obzirom da dobro podnosi vjetar, hladnoću, sušu i druge vremenske neprilike te ne iziskuje posebnu njegu, iznimno je pogodna za uzgoj.

Rabarbara

[caption id="attachment_1331" align="alignleft" width="300"] Rabarbara[/caption]Iako je rabarbara (Rheum rhabarbamm) povrće, zbog svoje glavne upotrebe u slasticama (pitama i kompotima) u velikom dijelu svijeta svrstava se u voće. Ovu biljku zanimljivog izgleda i specifičnog okusa danas rijetko možemo pronaći u vrtovima, samo ponekad na tržnici i gotovo nikad u trgovinama. U Hrvatskoj je neopravdano zanemarena iako se stariji među nama s nostalgijom sjećaju izvrsnog okusa i zanimljivog izgleda kompota od rabarbare što su ga pripremale naše bake. Rabarbara je trajnica iz istoimenog roda, rabarbara (Rheum) porodice dvornjače (Polygonaceae). Porijeklom je s obala rijeke Volge, gdje je rasla u divljem obliku. Za ljudsku prehranu koriste se lisne peteljke. Danas se uzgaja u gotovo cijelom svijetu u kultiviranim varijetetima koji se razlikuju uglavnom u boji stabljike koja varira od zelene, preko različitih nijansi ružičaste pa sve do tamnocrvene. Uopćeno je mišljenje da je rabarbara bolja ukoliko su peteljke tamnije crveno obojene. No boja peteljki nije povezana ni s okusom ni s kvalitetom. Pojedine sorte ponešto se razlikuju u okusu i pretežitoj namjeni, ali razlika u okusu i kvaliteti prvenstveno je rezultat uzgojnih čimbenika poput sastava tla, pravilne njege, osunčanosti, količine vlage ... Kod nas se u uzgoju uglavnom nalaze tamnije obojene sorte poput Glaskins perpetual ili produktivna sorta Victoria iako su u drugim zemljama i svjetlije obojene sorte, poput Champange sa ružičastim stabljikama jednako cijenjene i zastupljene na tržištu. Rabarbara je vrlo popularna u SAD-u, gdje se smatra voćem, i u Europi, posebno u Velikoj Britaniji i skandinavskim zemljama. Pita od rabarbare tradicionalni je dio blagdanskog ručka prilikom američkog Dana zahvalnosti. Od stabljika se pripremaju razni kolači, džemovi, kompot i osvježavajuća pića. Narezana stabljika može se sušiti ili ušećeriti. Korijen rabarbare tisućama se godina koristi kao vrlo široko primjenjivo sredstvo u narodnoj medicini, posebno u tradicionalnoj kineskoj. Zbog potencijalne toksičnosti ne navodimo ovdje njegovu upotrebu, jer smatramo da niti jedan dio ove biljke ne bi u ljekovite svrhe trebalo koristiti bez nadzora stručne osobe. Naime, list rabarbare sadrži znatne količine oksalne kiseline koja je toksična. Iako je letalna doza vrlo visoka i trebalo bi pojesti veću količinu lišća za znatnije posljedice po organizam, općenito je mišljenje da je lišće rabarbare otrovno i ne treba ga konzumirati. Za ljudsku prehranu koriste se isključivo stabljike koje sadrže mali udio oksalne, a znatno veći udio malatne kiseline koja mu daje kiselost. Osobe kojima je dijagnosticiran artritis, reumatizam ili giht trebaju izbjegavati konzumaciju većih količina rabarbare.

Trnina

[caption id="attachment_1333" align="alignleft" width="300"] Trnina, crni trn ili divlja šljiva.[/caption]Trnina, crni trn ili divlja šljiva (lat. Prunus spinosa L.; eng. blackthorn - biljka, sloe - plod; njem. Schwarzdorn, Schlehdorn) uglavnom je poznata kao ljekovita biljka za koju malo ljudi zna da je i još jedna vrsta divljega jestivog voća. Riječ je o razgranatom grmu iz roda šljiva (Prunus), porodice ruža (Rosaceae). Kao grm raste u visinu 1-3 metra, kao drvo može narasti do 5 metara, rijetko više. Cvate sitnim cvjetovima u ožujku, travnju i svibnju, prije listanja. Plod je koštunica tamnoplave boje, promjera 10-12 mm. Plod dozrijeva od kolovoza do listopada, ali tada je izrazito trpkog okusa. Trnina je u prirodi rasprostranjena u gotovo cijeloj Europi i dijelu sjeverne Afrike. Smatra se pretkom današnjih kultiviranih vrsta šljiva. Iako je njena prehrambena uporaba ograničena, u mnogim se europskim kuhinjama još uvijek upotrebljava, a kod nas je neopravdano pala u zaborav. Konzumacija trnine ima dugu tradiciju - postoje dokazi da je konzumirana još u mlađem kamenom dobu, a kao voće poznavali su je i u starom Rimu. Činjenica je da njezin trpkokiseli okus u svježem stanju nije za svačije nepce, ali nakon nekoliko mrazeva postaje prihvatljiviji, a i brojne su mogućnosti prerade ovoga zdravog voća. Za konzumaciju u svježem stanju pogodan je u studenom ili prosincu. Od prezrelih (mrazom "ofurenih") plodova mogu se raditi sirupi, džemovi, miješane marmelade ili voćne pite. Dodaje se u kompote od šljiva, jabuka i krušaka, poboljšava im okus i dodaje im ljekovitu komponentu. Iako je plod najbolje ubirati u studenom i prosincu, sličan efekt može se dobiti tako da se ranije ubrani plodovi ostave nekoliko tjedana u zamrzivaču. Dodaje se kao začin u jela od divljači, posebno u gulaše kojima naglašava okus i daje tamno obojenje. Ukiseljene trnine delikatesa su posebno cijenjena u Francuskoj, gdje se vrlo često serviraju kao zamjena za masline. Od sušenih bobica spravlja se ukusan i ljekovit čaj. Trnina se upotrebljava i kao sirovina za proizvodnju alkoholnih pića. U Velikoj Britaniji proizvodi se sloe gin (koji nije pravi džin), a biljni likeri od trnine proizvode se u Italiji (bargnolino), Francuskoj (epine) i Španjolskoj (patxaran). U Rusiji se proizvodi delikatesna rakija 'temovka'. Od fermentiranih plodova proizvodi se i vino. Narodna medicina odavno poznaje ljekovitost trnine, iako je u današnje vrijeme njezina upotreba zapostavljena. U ljekovite se svrhe prvenstveno koristio plod, ali i cvijet, list, kora i korijen. Od plodova se rade pekmez i sok ljekovitog djelovanja. Pekmez se najčešće koristi kao sredstvo za pospješivanje probave kod osoba s neurednom stolicom, dok se sok koristi za ublažavanje problema uzrokovanih bolestima u usnoj šupljini i grlu (upale sluznice usne šupljine i desni, upaljeno ždrijelo). Čaj od cvjetova pospješuje izlučivanje mokraće, smanjuje intenzitet grčeva probavnog sustava i općenito se upotrebljava za jačanje probavnog sustava. Čajem su se također ispirali kožni osipi. Pripravci od korijena (najčešće čaj) nekada su se upotrebljavali za liječenje groznice.

Mnoge gljive su vrlo hranjive i imaju izuzetna ljekovita svojstva. Saznajte više o vrstama koje se mogu naći na našim prostorima i značajno utjecati na održavanje vašeg dobrog zdravlja. Gljive su od davnina korištene kao hrana, lijek, otrov, a u mnogim drevnim kulturama sastavni su dio vjerskih obreda. Etnomikolozi su pronašli tragove njihove upotrebe stare preko pet tisuća godina, što dokazuje da su naši davni preci bili svjesni hranjivih i ljekovitih svojstava koja imaju. U 20. stoljeću, otkrićem penicilina, odnosno njegovih antibiotičkih svojstava, počinje era ekstrahiranja ljekovitih supstanci iz gljiva. Farmakologija je do sada izolirala mnoge antivirusne i antimikotičke tvari koje one sadrže. Osim spomenutih svojstava, dokazano je da gljive jačaju imunitet. One pospješuju obrambeni sustav ljudskog organizma time što mu pomažu da proizvede interferone i interleukine - proteine koji stvaraju i oslobađaju bijela krvna zrnca (leukocite). Tako ojačan imunološki sustav uspješnije proizvodi makrofage - stanice koje čiste naše tijelo od štetnih tvari, odnosno dotrajalih stanica. Makrofagi su poznati i kao ubojice tumora. Gljive pomažu reduciranju štetnog kolesterola u krvi, liječenju dijabetesa, malarije, Alzheimerove bolesti, osteoporoze, jačaju koncentraciju, a najnovija istraživanja pokazuju da sadrže izuzetno visok postotak antioksidansa. Iako se smatra da je Daleki istok najbogatiji ljekovitim gljivama, te da ima najdužu tradiciju u njihovoj primjeni u terapijske svrhe, na našim područjima uspijevaju mnoge vrste koje imaju jednako iscjeljujuća svojstva. U ovom tekstu upoznat ćemo vas sa nekima od najpoznatijih ljekovitih gljiva koje se mogu naći u našem podneblju.

Bukovača sprečava maligne bolesti

Poznata je i pod nazivom šumska oštriga. Karakteristična je po školjkastom obliku i smeđoj boji, a raste do visine od oko 20 cm, koliko može iznositi i njezin promjer. Vrlo je učinkovita u liječenju malignih bolesti, anemije, pada imuniteta i ukočenosti udoVa. Sadrži esencijalne aminokiseline, statine i lovastatine koji pomažu u snižavanju: štetnog kolesterola u organizmu, čime se smanjuje opasnost od stvaranja naslaga na stijenkama krvnih žila koje ih sužavaju, što je glavni uzrok nastanka ateroskleroze. Time se u značajnoj mjeri otklanja rizik od srčanog ili moždanog udara. Gljiva Bukovača također obiluje antibakterijskim supstancama, a istraživanjima je utvrđeno da agensi koje sadrži mogu oslabiti bakterije stafilokoke i Escerichiju coli. Bogata je vitaminima grupe B, P, mineralima i ugljikohidratima, a proteini koje sadrži veoma su slični onima u životinjskom mesu. Beta-glukan - polisaharid kojim ova gljiva obiluje - izuzetno je važan sastojak u terapiji liječenja tumora. Kako znanstveni, tako i krugovi tradicionalne i alternativne medicine slažu se da su gljive izuzetno zdrava hrana koja ima mnoga ljekovita svojstva. Ukoliko i sami odlučite obogatiti svoj jelovnik brojnim vrstama gljiva koje uspijevaju kod nas, imajte na umu još i ovo: snabdijevajte se kod provjerenih distributera i sakupljača. Oprez sa gljivama nikada nije na odmet.

Smrčak - melem za jetru

Smatra se jednom od najhranjivijih gljiva. Posjeduje važna hranjiva i ljekovita svojstva koja mogu imati ključnu ulogu u održavanju zdravlja. Gljiva Smrčak obiluje vitaminom D i veoma dobro štiti od nepoželjnih djelovanja koja mogu dovesti do upale i raka. Štiti jetru od oštećenja i pospješuje rad imunološkog sistema.

Puhara suzbija infekcije

Ova gljiva vrlo je bogata bjelančevinama. Otkriveno je da sadrži kalvacin koji ima protutumorska svojstva. Gljiva Puhara spada u red velikih gljiva, jer dostiže masu od 5 do 7 kilograma. Bijele je boje, loptastog oblika, promjera od oko pola metra. Prema tvrdnjama stručnjaka, podupire proces hemostaze, odnosno zaustavljanja različitih oblika krvarenja. U tradicionalnoj medicini često se koristi i kao sredstvo za dezinfekciju. Vjeruje se da ubrzava zarastanje rana. Istraživanja puhare pokazala su da spore te gljive sadrže antibiotik koji je izuzetno efikasan u suzbijanju infekcija dišnih i mokraćnih puteva.

Vrganj sprečava aterosklerozu

[caption id="attachment_1352" align="alignleft" width="300"] Gljive su izuzetno zdrava hrana koja
ima mnoga ljekovita svojstva.[/caption]Za ovu vrstu gljiva udomaćili su se nazivi "liječnik za srce” i "kralj divljih gljiva”. Gljiva Vrganj je bogata bjelančevinama, vitaminima B, C i D, mineralima, željezom i kalcijem. Sadrži i alkaloid koji se koristi u liječenju angine pectoris, atrijske fibrilacije (poremećaja srčanog ritma) i srčane insuficijencije, kao i beta-glukan koji čisti krvne žile, pa se zato konzumiranjem vrganja prirodno prevenira ateroskleroza. Također, tinktura od ovih gljiva koristi se za saniranje prehlada, kroničnih rana ili dekubitusa i čireva. Vrlo je djelotvoran protiv cisti i mioma. Konzumiranje sirovih vrganja pogoduje odstranjivanju patogene crijevne mikroflore. Njegova najvažnija karakteristika vjerojatno je to što smanjuje viskoznost krvi i poboljšava cirkulaciju, a pomaže i u liječenju srčanih tegoba. Mnogi termički obrađuju ove gljive prije jela, ali stručnjaci preporučuju da se konzumiraju u sirovom obliku kako bi se maksimalno iskoristili svi ljekoviti sastojci.

Šampinjoni čuvaju srce

Konzumiranje šampinjona izuzetno pogoduje sprečavanju bolesti srca. Glavni faktor rizika za nastajanje bolesti srca je aterogeneza, tj. formiranje naslaga na stijenkama arterija. Testiranjem utjecaja šampinjona na ljudski organizam dokazano je da ublažavaju upale arterija. Polisaharidi koje sadrže jačaju imunološki sustav, čime organizam postaje otporniji na razne faktore koji izazivaju oboljenja. Šampinjoni štite i od različitih karcinoma, a pokazali su se efikasnima i u tretmanima liječenja raka dojke, debelog crijeva i prostate. Prema istraživanjima, osobe oboljele od raka dojke koje jedu desetak šampinjona dnevno mogu zaustaviti rast tumora. Zdrava žena može jesti i manje, čime u velikoj mjeri smanjuje rizik od pojave raka dojke. Međutim, treba imati na umu to da sve ovo vrijedi samo za gljive koje nisu tretirane raznim kemijskim supstancama, što je, nažalost, slučaj s većinom primjeraka koji mogu da se nalaze u prodaji.

Lisičarka uništava parazite

[caption id="attachment_1356" align="alignleft" width="300"] Lisičarka je prepoznatljiva po karakterističnom
lijevkastom obliku i žutoj boji.[/caption]Ova gljiva je prepoznatljiva po karakterističnom lijevkastom obliku i žutoj boji. Ona se može jesti u sirovom obliku, dakle bez termičke obrade. Njezin okus je izvorno blago gorak, međutim, postoji mnogo recepata za pripremu lisičarke, koji je čine izuzetno ukusnim jelom. Inače, gorčinu joj daju upravo ljekoviti agensi koje sadrži. Poznato je da crvi, kukci i paraziti ne jedu ovu gljivu, jer sadrži visoku koncentraciju manoze - supstance koja uništava parazite. Ustanovljeno je da manoza sprečava njihovo razmnožavanje i u ljudskom organizmu, naročito na tkivima i u urinarnom traktu. Gljiva Lisičarka sadrži vitamine A i B, mnoge aminokiseline i minerale, poboljšava vid, liječi noćno sljepilo i koristi se za prevenciju mnogih bolesti oka. Po sadržaju karotena bogatija je od svih poznatih gljiva i mnogih vrsta povrća. Aktivne tvari u njezinom sastavu poboljšavaju stanje sluznice, naročito oko očiju, i čine ih otpornijim na zarazne bolesti. Zahvaljujući jedinstvenim ljekovitim sastojcima koristi se za liječenje bolesti jetre i hepatitisa C. Ima antitumorska i imunostimulatorna svojstva, a pomaže i u liječenju upalnih bolesti i čišćenju od crijevnih parazita. [color-box]GLJIVE OBILUJU KALCIJEM I SELENOM - Gljive su bogate kalcijem koji je neophodan za formiranje i jačinu kostiju pa njegovo redovito unošenje putem prehrane može smanjiti šanse da obolite od osteoporoze, bolova u zglobovima i općenitog nedostatka pokretljivosti zbog degradacije kostiju. Često se previđa da su gljive bogate selenom, elementom koji jača zube, nokte, kosu, imunološki sustav i kosti. Selen je i moćan antioksidant što oslobađa tijelo raznih štetnih tvari, pa je za vegane, koji taj mineral ne unose putem mesa i mlijeka, konzumiranje gljiva od iznimne važnosti.[/color-box]

Diuretički čajevi mogu mnogo pomoći u uklanjanju podočnjaka, kao i oblozi na bazi krastavca, mlijeka i rajčice. Tamni kolutovi i vrećice ispod očiju jedan su od čestih estetskih problema s kojima se susrećemo. Ova pojava može se javljati samo povremeno, kad smo umorni, natekli od plača ili smo bolesni. Međutim, kod nekih osoba podočnjaci su stalno prisutni, a velika su smetnja i muškarcima i ženama. Podočnjaci čine naše lice starijim nego što jest. Budući da je koža na ovom dijelu lica vrlo tanka, svako zadržavanje tekućine uzrokuje oticanje krvnih žilica ispod njezine površine i stvaranje vrećica, tj. jastučića i tamnih krugova. Uzrok nastanka ovog problema može biti nasljedni faktor i u tom slučaju podočnjaci se najteže uklanjaju. Osim toga, krivac mogu biti i ženski hormoni koji dovode do zadržavanja tekućina u organizmu, prevelik unos soli, kao i nesanica. Osim uklanjanja uzroka, da biste se što prije riješili podočnjaka, pijte dovoljno tekućine i unosite više namirnica koje obiluju neophodnim vitaminima i mineralima. Osim toga, izbjegavajte boravak u zadimljenim prostorijama i provodite što manje vremena za računalom. Znamo da je to u današnje vrijeme jedva moguće, osobito ako vam je računalo sredstvo za rad, ali doista nastojte činiti česte pauze dok radite, a u slobodno vrijeme odreknite se sjedenja za računalom.

Diuretički čaj

Ljekovite biljke jedan su od ključnih saveznika u borbi protiv podočnjaka, a prije svega one koje imaju diuretičko djelovanje jer potiču izbacivanje viška vode iz organizma. U prodaji se može naći više diuretičkih mješavina, a veoma lako možete ih i sami napraviti. Uva, breza i kukuruzna svila najpoznatiji su prirodni diuretici, pa bi bilo poželjno češće ih koristiti za pripremu čajeva. Žlicu usitnjene biljke prelijte s 2 dl vode, poklopite i ostavite da odstoji oko pola sata. Nakon toga ga ocijedite i pijte dvije-tri šalice čaja dnevno pola sata prije jela. Za ublažavanje podočnjaka i vrećica ispod očiju preporučuju se i biljni oblozi. Topli oblozi poboljšavaju cirkulaciju krvi, pa će koža dobiti više kisika i hranjivih tvari. Ako su pak oblozi hladni, kapilari će se stisnuti, koža očistiti od štetnih tvari, a podočnjaci povući.

Oblozi od mlijeka

Budući da ima odličan izbjeljujući efekt, mlijeko je također jedan od pomagača u borbi protiv podočnjaka, a oblozi od mlijeka vrlo se lako pripremaju: natopite malo vate u mlako mlijeko pa ga lagano utapkajte u predio oko očiju. Masirajte vrlo blagim pokretima kako ne biste iritirali sluznicu. Nakon masaže, ostavite mlijeko da odstoji još pola sata, a zatim isperite mlakom vodom. Ponavljajte nekoliko puta dnevno.

Oblozi od krastavca i krumpira

[caption id="attachment_1365" align="alignleft" width="300"] Na podočnjake stavite tanke kolutove svježeg
krumpira.[/caption]Sok od krastavca tradicionalno je sredstvo za ublažavanje podočnjaka jer sadrži tvari koje sužavaju krvne žilice, te uslijed toga smanjuje i otekline oko očiju. S druge strane, krumpir ublažava upalne procese, omekšava kožu i sprečava iritacije, pa je odlično sredstvo za uklanjanje vrećica ispod očiju. Ogulite jedan manji krastavac i iscijedite ga u sokovniku ili ga dobro izblendajte, pa iscijedite sok i ostavite ga u hladnjaku dok se potpuno ne ohladi. Nakon toga pomiješajte ga sa sokom od jednog limuna i s malo ulja od koštica grožđa. Zatim ovom mješavinom natopite komadić gaze, nanesite je na predio oko očiju i ostavite da djeluje najmanje 15 minuta. Poslije toga isperite toplom vodom, a zatim na podočnjake stavite tanke kolutove svježeg krumpira i ostavite da djeluju oko 15 minuta. Na kraju isperite i nanesite kremu za područje oko očiju.

Oblozi od ananasa

Za pripremu efikasnog sredstva za izbjeljivanje podočnjaka neophodno je da u malo vode otopite dječji puder dok ne dobijete pastu. Zatim dodajte malo soka od ananasa, prethodno ohlađenog u hladnjaku. Mješavinu zatinm nanesite na blazinice ili komadiće vate i stavite ih na podočnjake. Ostavite da oblozi djeluju minimalno desetak minuta. Nakon toga na podočnjake pažljivo nanesite limunov sok (dobro pazite da ne uđe u oči) i ostavite da se osuši, pa tek onda isperite. Ponavljajte dvaput tjedno.

Maska od rajčice

Rajčica je veoma bogata vitaminima i mineralima koji kožu čine lijepom i njegovanom, a sadrži i antioksidanse koji je štite od štetnih UV-zraka i usporavaju njezino starenje. Osim toga, djeluje i kao diuretik, pa je treba jesti što češće ako imate problem s podočnjacima. Osim u prehrani, rajčicu možete koristiti i za pripremu maske koja će izbijeliti tamnu kožu oko očiju. Ova maska također se može primjenjivati i za izbjeljivanje pjega i mrlja na koži. Iscijedite sok iz jedne rajčice i pomiješajte je s malo limunovog soka. Vrlo pažljivo nanesite sok na područje ispod očiju, pazeći da ne dođe u kontakt sa sluznicom. Ostavite da se potpuno osuši, a zatim ga pažljivo uklonite blazinicom ili komadićem vate natopljenim mlakom vodom.

Maska od kurkume

Kurkuma se smatra jednim od najboljih prirodnih preparata za uklanjanje podočnjaka. Najprije pomiješajte 2-3 žlice kurkume s 2-3 žlice mlijeka, a zatim dodajte 2-3 žlice soka od ananasa. Miješajte sve dok ne dobijete ujednačenu pastu. Nanesite masku na područje ispod očiju, ali vrlo pažljivo kako ne bi došla u dodir sa sluznicom. Ostavite da odstoji minimalno 15 minuta, a zatim pažljivo isperite mlakom vodom. Ponavljajte svakodnevno tijekom deset dana.

Maska od kave i kokosovog ulja

I od kave se može pripremiti odlična maska protiv podočnjaka. Kofein stimulira cirkulaciju i smanjuje upalu, te ublažava tamne krugove oko očiju i nadutost. Maska se priprema tako što se 2 žličice kave (ili talog od skuhane kave) pomiješaju sa 2 žličice kokosovog ulja. Miješajte dok ne dobijete ujednačenu smjesu, a zatim je pažljivo nanesite na područje ispod očiju i ostavite da djeluje desetak minuta. Nakon toga isperite mlakom vodom. Da biste postigli željeni učinak, ovu masku trebate nanositi najmanje dvaput tjedno. [color-box]ISPROBAJTE METVICU I BADEMOVO ULJE - Savršeno sredstvo za uklanjanje podočnjaka pripremit ćete tako što ćete u staklenku staviti šaku svježe metvice (prethodno dobro izgnječene ili usitnjene) i 30 ml bademovog ulja. Dobro W zatvorite staklenku, promućkajte je i osta- M vite da odstoji na toplom mjestu nekoliko dana. Svakodnevno nanosite ulje na područje oko očiju i lagano ga umasirajte.[/color-box]

Brza hrana, stres i nedovoljno kretanja glavni su krivci za nastanak opstipacije. Kada se pojavi problem, ne treba odmah posezati za umjetnim laksativima, već umjesto brze, masne hrane izabrati namirnice bogate vlaknima. Malo je onih koji se nikada nisu suočili s otežanim pražnjenjem debelog crijeva (opstipacijom) ili, jednostavno rečeno, zatvorom. Povremeni kratkotrajni zatvori nekako se i podnose, ali problem je kada potraju i prerastu u kronični. Pod opstipacijom se zapravo podrazumijevaju dvije vrste poremećaja u pražnjenju crijeva. Prva je rjeđe pražnjenje od uobičajenog, svakodnevnog, što izaziva nelagodu i nadutost u trbuhu, a druga - tvrda stolica, zbog koje je defekacija bolna, ponekad praćena krvlju i sluzi. Ovaj problem toliko je čest da liječnici već govore o epidemijskim razmjerima ovog problema, a njegovoj učestalosti svakako najviše doprinosi suvremeni način života, koji podrazumijeva nepravilnu prehranu, manjak tjelesne aktivnosti i svakodnevnu izloženost stresu. Kada govorimo o prehrani, najveći krivac je pretjerano konzumiranje brze hrane koja sadrži vrlo malo vlakana, presudnih za dobru probavu (razne grickalice, slatkiši ...). Probleme s pražnjenjem crijeva uzrokuje i previše masti u prehrani, prije svega u mesu, naročito svinjskom i goveđem, mliječni proizvodi, te namirnice bogate šećerom.

Što još može biti problem

Osim konzumiranja štetnih namirnica, problem stvara i nemogućnost redovitog pražnjenja crijeva onda kada naše tijelo to zahtijeva, jer smo stalno u žurbi i imamo obaveze, naizgled važnije od onih prirodnih. Problem je što svako odgađanje, naročito ako je učestalo, dovodi do kasnijeg otežanog pražnjenja crijeva i zatvora, pri čemu refleksi za pražnjenje crijeva postaju sve slabiji. Spomenutim faktorima za nastanak zatvora liječnici dodaju još jedan, a to je tzv. engleski zahod. Naime, pražnjenje crijeva u sjedećem položaju, na zahodskoj školjki, za razliku od prirodnog položaja čučanja, smatra se neprirodnim jer se tako narušava anatomija našeg tijela - završnog dijela debelog crijeva i sigmoidnog kolona. Čučanjem se ravna zakrivljenost koju oni formiraju, a to olakšava pražnjenje, za razliku od sjedećeg položaja, kad to nije moguće. Zatvoru, pa i kroničnom, mnogo su sklonije žene, posebno trudnice, zatim starije osobe koje se manje kreću i imaju usporen metabolizam i probavu. Također, uzimanje nekih lijekova, kao što su analgetici, spazmolitici, opijati, antihipertenzivni medikamenti, ali i psihički i neurološki poremećaji, povišena razina šećera u krvi, ozljeda kralježnice, smanjena funkcija štitnjače - mogu dovesti do opstipacije.

Dragocjena vlakna

Prvo što se preporučuje osobama koje vode bitku sa zatvorom je promjena načina prehrane, što prvenstveno znači da u prehranu trebaju uvesti više namirnica koje obiluju vlaknima. One su najbolji prirodni laksativi, a njihovim unošenjem može se izbjeći uzimanje onih umjetnih, koji se preporučuju samo kada prirodni ne pomažu, s tim da se uzimaju samo ponekad, a ne da postanu stalna praksa rješavanja tegoba izazvanih zatvorom. Vlakna su zapravo neprobavljive tvari u namirnicama, koje u borbi protiv opstipacije pomažu tako što stolicu čine mekšom i povećavaju njenzin volumen, a time i vjerojatnoću pokretanja sadržaja iz crijeva. U borbi protiv zatvora učinkovitijima su se pokazala vlakna topljiva u vodi, jer upijanjem vode omekšavaju stolicu. Vlaknima su bogate brojne namirnice, prvenstveno voće i povrće, zatim integralne žitarice, sjemenke, te se zato savjetuje da se u prehranu uvedu šljive, smokve, kruške, jabuke, breskve, borovnice, kupus, mrkva i to sirova, špinat, grašak, grah, mekinje, prije svega pšenične, ali i sjemenke lana, koje su se pokazale kao odličan saveznik. Naime, mljevene sjemenke pomažu dvostruko, prvo tako što omekšavaju crijevni sadržaj, a drugo jer podmazuju crijeva i na taj način olakšavaju kretanje crijevnog sadržaja. Sjemenke se mogu koristiti kao cijele ili samljevene, ali i kuhane, u obliku soka. Osobe koje već imaju zatvor trebale bi dva do tri puta dnevno uzimati po jednu do dvije žlice sjemenki lana i uz to popiti oko dvije litre vode.

Ništa bolje od lanenih sjemenki i šljiva

Smatra se da je redovito uzimanje lanenih sjemenki najbolja prevencija zatvora. Također, što je veoma važno, sjeme ne može škoditi niti izazvati nikakve nuspojave, kao što je to slučaj sa uobičajenim laksativima. Osim što sprečava opstipaciju i ublažava njezine simptome, snižava i razinu lošeg kolesterola u krvi. Kada je o voću riječ, najbolji borci protiv zatvora bez sumnje su šljive, koje izrazito pozitivno utječu na peristaltiku crijeva. I te kako pomažu, i one svježe, ali najbolje su sušene šljive, s tim da ni s njihovim unošenjem ne treba pretjeravati jer tako mogu izazvati potpuno suprotan efekt. Svoj laksativni učinak šljive duguju pektinu, koji potiče probavu, a za rješavanje problema s otežanim pražnjenjem crijeva neophodno je tijekom tri tjedna jesti dnevno po 50 g suhih šljiva, prethodno odstajalih u hladnoj vodi. Također, podjednako je efikasan i kompot od suhih šljiva, koji nikako ne treba zaslađivati. Sljedeća namirnica koja bi se barem jednom tjedno trebala naći na stolu svake obitelji, a izuzetno je bogata vlaknima, je grah. Njegova vlakna pomažu dobroj probavi, sprečavajući opstipaciju, ali i nastanak hemoroida. Također, za prevenciju zatvora preporučuje se i što češće konzumiranje špinata, kelja i drugog zelenog lisnatog povrća, jer obiluje vlaknima, magnezijem i kalijem, koji su važni za održavanje redovite probave. Učinak promijenjenog načina prehrane bit će još bolji ako se pojača tjelesna aktivnost, te se valja više kretati, barem šetati najmanje pola sata dnevno. Uz sve ovo bilo bi poželjno prakticirati pražnjenje crijeva svakog dana u isto doba, pri čemu je jutro najbolji period, jer bi se na taj način spriječila potreba da se tijekom dana suzbija nagon za pražnjenjem i ono odgađa za kasnije. [color-box]NE PRETJERUJTE S ČAJEVIMA - Kada govorimo o tekućinama, poznato je da kava potiče rad crijeva, naročito ujutro, ali to ne vrijedi za svakoga. U slučaju opstipacije preporučuje se povećani unos vode, minimalno osam čaša dnevno, jer da bi stolica omekšala, crijeva moraju dobivati dovoljne količine vode. U suprotnom, i stolica će biti suha i tvrda. Osim toga, treba što češće piti svježe cijeđene sokove od voća i povrća jer omekšavaju stolicu i potiču pražnjenje crijeva. Za razliku od kave i vode, koje imaju povoljno laksativno djelovanje, prilikom zatvora nije preporučljivo piti crni i zeleni čaj jer sadrže tanine koji mogu pogoršati stanje. Zato su ovi napitci odlična pomoć u slučaju proljeva.[/color-box] Od namirnica koje imate u kući sami možete napraviti nekoliko prirodnih preparata koji pomažu u slučaju zatvora. Kao dobar i vrlo učinkovit prirodni laksativ pokazao se limunov sok koji se priprema s mlakom vodom, i to tako što se dvije žličice limunovog soka pomiješaju u čaši mlake vode. Sok se pije ujutro, na prazan želudac. Kompot od suhih šljiva i smokava priprema se tako što se sitno nasjecka po 150 g šljiva i smokava i kuha u litri vode dok se voće ne raskuha. Pije se po jedna šalica kompota ujutro, u podne i navečer, a komadi kuhanog voća se pojedu. Od istih vrsta voća može se napraviti i namaz tako što se spomenuta količina suhih šljiva i smokava, sitno nasjeckana, kuha u pola litre vode dok masa ne postane gusta.

Meso nije jedini izvor dragocjenih bjelančevina. Naprotiv, u velikom postotku sadrže ih i mahunarke, orašasto voće i zeleno lisnato povrće. Kad je riječ o hrani kao izvoru proteina, prevladava stav da namirnice životinjskog porijekla (meso, riba, jaja i mliječni proizvodi) neizostavno moraju biti sastavni dio prehrane, jer isključivo one sadrže sve esencijalne aminokiseline i smatraju se kompletnim izvorom bjelančevina. S druge strane, sve je više poklonika zdrave prehrane koji tvrde da proteini biljnog porijekla mogu potpuno nadomjestiti one životinjske, pri čemu su i zdraviji jer se ne javljaju u spoju sa zasićenim mastima i kolesterolom, ne sadrže metaboličke ostatke iz životinjskog tijela, niti pak kemijske ostatke tretmana kojima se njihovo meso često podvrgava. Osim toga, biljni proteini, kojima prvenstveno obiluju mahunarke, žitarice i orašasti plodovi, odlikuju se niskim sadržajem masti i visokim udjelom vlakana, vitamina i minerala, kao i fitokemikalijama koje doprinose zdravlju organizma i sprečavaju bolesti.

Leća

Kombinacija visokog udjela vitamina B-grupe, složenih ugljikohidrata i vlakana čini leću moćnim izvorom energije. Ova mahunarka također sadrži impresivnu količinu proteina, čak 26 g po porciji od sto grama. Usto, bogat je izvor željeza, magnezija i kalija, kao i dijetetskih vlakana, pa se posebno preporučuje osobama koje imaju problem s lošom probavom i povišenim kolesterolom. Leća se najčešće konzumira kao prilog u kombinaciji s mesom i kuhanim povrćem, ili se dodaje juhama i salatama od svježeg povrća i voća.

Crni grah

[caption id="attachment_1385" align="alignleft" width="300"] Crni grah je važan izvor proteina, magnezija,
folne kiseline i vitamina B1[/caption]Iako se kod nas pretežno koriste vrlo ukusne i zdrave bijele sorte graha, onaj crni pokazao se kao još korisniji. Ova mahunarka je važan izvor proteina, magnezija, folne kiseline i vitamina B1, pa je nezaobilazan sastojak veganskih i vegetarijanskih jela. Crni grah je namirnica niskog glikemijskog indeksa, koja se postepeno probavlja, doprinoseći dužem osjećaju sitosti i stabilizaciji razine šećera u krvi, a zbog izbalansiranog odnosa proteina i vlakana također blagotvorno djeluje na probavni sustav.

Orašasto voće

Bademi, lješnjaci, kikiriki, indijski orasi, pistacije i drugi ukusni orašasti plodovi nezaobilazan su dio ljudske prehrane. Bogati vitaminima, mineralima, kao i omega-3 masnim kiselinama, važnima za kardiovaskularni sustav - ove visokokalorične grickalice nesumnjivo su odličan izvor energije. Također, zbog relativno visokog udjela proteina u nutritivnom sastavu, veoma su zastupljene na meniju osoba koje izbjegavaju namirnice životinjskog porijekla. Najzdravije su kad se jedu u sirovom stanju, ali ne više od 40 g dnevno, budući da su prilično kalorične.

Tofu

Tofu (sojin sir) najrasprostranjeniji je proizvod od soje koji se koristi u ljudskoj prehrani. Dobiva se zgrušavanjem proteina u sojinom mlijeku, a najviše se koristi zbog sposobnosti da upije okuse i arome drugih namirnica s kojima se priprema. Ovaj niskokalorični i lako probavljivi biljni proizvod sličnog je nutritivnog sastava kao i tempeh, iako sadrži nešto manje proteina - ali i kalorija - pa je posebno omiljen među osobama koje žele smršaviti. U jelima se jednako koriste sirov, dimljen i termički obrađen sojin sir.

Prokulice

Iako predstavlja pravu vitaminsku bombu, čini se da je ovo ukusno i izuzetno zdravo povrće, nalik minijaturnom kupusu, nepravedno zapostavljeno na našim stolovima. Prokulica je prepuna vitamina C, K i E, obiluje vlaknima i sadrži organski spoj sinigrin, koji ima antikancerogena svojstva. Osim toga, ovo povrće je odličan izvor proteina, te u kombinaciji sa žitaricama čak može adekvatno zamijeniti porciju masnijeg mesa. Preporučljivo je kuhati prokulicu na pari, jer se tako najbolje čuvaju njezine hranjive tvari.

Genetski faktor okidač je za 10 posto malignih tumora, što znači da bi se zločudne bolesti mogle spriječiti usvajanjem zdravih životnih navika, a pomagače treba potražiti i u prirodnoj ljekarni. U Hrvatskoj se godišnje 25.000 osoba suočava s dijagnozom raka. Muškarce obično pogađa karcinom pluća, debelog crijeva, prostate i želuca, dok se pripadnice ljepšeg spola najčešće liječe od malignih tumora dojke, debelog crijeva i vrata maternice. Stručnjaci vjeruju da su genetske predispozicije okidač za samo 10 posto dijagnosticiranih slučajeva karcinoma, a da je ostalih 90 posto rezultat ljudskog ponašanja, izloženosti stresnim situacijama i štetnog djelovanja iz okoline. To znači da bi se nastanak većine malignih bolesti mogao spriječiti promjenom životnih navika.

Blagodati zdravog života

Obavezno treba ostaviti cigarete, ne piti previše alkoholnih pića i promijeniti način prehrane, pri čemu se prije svega misli na izbjegavanje industrijski prerađenih namirnica i začinskih mješavina. Preporučuje se i umjerena fizička aktivnost. Sunčevim zrakama ne bi se trebali izlagati u periodu od 9 do 17 sati, a na solarij bi trebalo potpuno zaboraviti. Preparati na bazi ljekovitog bilja odlična su sredstva za prevenciju malignih oboljenja. Ali, kada je riječ o liječenju, oni se ne smiju koristiti samostalno, već isključivo kao dopuna konvencionalnoj terapiji, i to ne prije savjetovanja s liječnikom. Od biljnih čajeva naročito se preporučuje onaj od korijena maslačka, a u nastavku vam predstavljamo mješavine koje vam mogu pomoći da karcinom držite podalje od svog organizma. [color-box]SMOOTHIJI OD VOĆA I POVRĆA - Svježe voće i povrće, bogato vitaminom C i drugim korisnim nutrijentima, neizostavno je na stolu oboljelih od raka, a smoothiji od tih namirnica mogu pomoći i u prevenciji malignih bolesti. Stavite u blender 2 šalice kelja, 1 nasjeckanu jabuku, 1/2 limuna i komad đumbirovog korijena. Sve dobro izmiksajte i odmah popijte. Na isti način možete pripremiti i antikancerogeni smoothie od 1 naranče, 1 šalice nasjeckanog ananasa, 1 šalice svježih listova špinata i 1,5 šalica zelenog čaja.[/color-box]

Supermješavina

Kapsaicin, kojim obiluju crvene ljute papričice, efikasno usporava rak, a njegovo djelovanje može se pojačati uljem od sjemenki grožđa. U mašini za mljevenje mesa sameljite 1,5 kg paprike zajedno sa sjemenkama i mješavinu stavite u staklenku volumena 1,5 l. Prostor do vrha dopunite uljem od sjemenki grožđa. Ostavite da odstoji 10 dana na tamnom i hladnom mjestu, uz svakodnevno mućkanje. Po jednu žličicu preparata, koji se naročito preporučuje u prevenciji i liječenju karcinoma pluća, treba uzimati tri puta dnevno. Pritom, imajte na umu da ulje sjemenki grožđa možete zamijeniti ekstradjevičanskim maslinovim uljem ili onim od lanenih sjemenki.

Med i đumbir

Iako su njegovi antikancerogeni učinci zasad uočeni samo na životinjama, pretpostavlja se da đumbir može zaustaviti rast tumora i u ljudskom tijelu, a najefikasniji je u kombinaciji s medom. Treba pomiješati 450 g meda i 2 veća naribana komada đumbirovog korijena. Važno je da se prilikom miješanja koristi drvena ili plastična žlica. Lijek se čuva u hladnjaku, a uzimaju se 2-3 žlice dnevno, najbolje između obroka. Đumbir se može koristiti i u kombinaciji s češnjakom i maslinovim uljem, i to tako što se mješavini od po 120 g luka i đumbira doda 15 ml maslinovog ulja. Sastojke treba izmiksati u blenderu, a pastu koristiti kao dodatak jelima ili uzimati dvije žlice dnevno.

Sok od pšenice

[caption id="attachment_1396" align="alignleft" width="300"] Sok od pšenice jedan je od najboljih prirodnih
lijekova protiv raka krvi[/caption]Sok od pšenice koristi se u prevenciji karcinoma želuca i debelog crijeva i jedan je od najboljih prirodnih lijekova protiv raka krvi. Treba ubrati mladu pšenicu, dok još podsjeća na travu i visine je 15-20 cm. Bere se prije nego što se zrno razvije, a ako se uzgaja u organskim uvjetima, zadržava preko 90 posto hranjivih sastojaka, među kojima su vitamini C i A, kao i željezo, fosfor i kalcij. Ljekoviti napitak pravi se tako što se šaka trave izgnječi u mužaru - sok koji se dobije razmuti se u pola čaše vode, a pije se čim se dobro promiješa, i to jedna čaša dnevno, najbolje ujutru na prazan stomak.

Kurkuma, papar i maslinovo ulje

Kurkuma je jedan od najpoznatijih prirodnih antikancerogena - kao dodatak jelima odlična je prevencija malignih bolesti, a pomaže i u slučaju raka želuca, debelog crijeva, mozga i jajnika. Njezino djelovanje pojačava se ako se koristi zajedno s maslinovim uljem i crnim paprom. Treba pomiješati po 1/4 žličice kurkume i maslinovog ulja i tome dodati prstohvat papra. Tako pripremljena začinska mješavina dodaje se jelima neposredno prije sklanjanja s vatre ili nakon kuhanja, mada se može konzumirati i samostalno. Osim toga, preporučuje se da jelima s ciljem prevencije, ali i liječenja karcinoma, dodate origano, đumbir i peršin.

Melem od aloe vere

Aloe vera pomaže u prevenciji, ali i liječenju karcinoma - dovoljno je piti po 1/3 šalice soka od listova ove biljke tri puta dnevno. S druge strane, aloe vera se može koristiti i u kombinaciji s drugim lijekovima iz prirode. Potrebno je samljeti 300 g njenih svježih listova i dodati 250 g cikorije, 400 g meda sa saćem, te sve pomiješajte sa 700 ml crnog vina i 500 ml čistog alkohola. Preparat treba odstajati pet dana na tamnom i hladnom mjestu, nakon čega se ocijedi. Prvih pet dana uzima se po jedna žličica tri puta dnevno, i to sat vremena prije obroka, a nakon toga po jedna žlica prije doručka, ručka i večere. Lijek se koristi najduže dva mjeseca u kontinuitetu.

Limun i zeleni čaj — najbolji napitak

Redovno konzumiranje zelenog čaja štiti organizam od nastanka raka. Istraživanja koja su provedena na životinjama pokazala su da polifenol E, kojim taj napitak obiluje, može spriječiti razmnožavanje malignih stanica, što dovodi do smanjenja tumora kod osoba koje imaju rak. »Zeleni čaj« efikasniji je ako mu se prije konzumiranja doda malo svježe cijeđenog limunovog soka. Naime, limun obiluje vitaminom C, koji pomaže apsorpciju korisnih tvari iz zelenog čaja. Pritom, taj vitamin ima sličnu strukturu kao šećer, kojim se stanice raka hrane, ali umjesto da potakne njihovo razmnožavanje, on ih ubija.

Oblozi od preslice

Austrijska travarka Maria Treben preporučila je parne obloge od preslice u liječenju kako dobroćudnih, tako i zloćudnih tumora. Šaku biljke treba staviti u sito i skuhati na pari. Nakon što preslica omekša, vruću je treba umotati u pamučnu tkaninu i njome previti mjesto gdje je lokaliziran tumor. Obloge treba držati na oboljelom mjestu tijekom noći, ali i danju, najmanje dva puta dnevno po dva sata. Da je preslica efikasan u borbi protiv malignih bolesti, potvrdili su i domaći fitoterapeuti koji su je koristili kao nezaobilazan sastojak čajnih mješavina.

Crvena djetelina i med

Cvjetovi crvene djeteline odlični su saveznici u borbi protiv malignih bolesti koje napadaju pripadnice ljepšeg spola, naročito karcinoma dojke, jajnika i vrata materice. Efikasnost biljke pojačava bagremov med, a lijek se pravi tako što se pola čaše svježe ubranih, nasjeckanih cvjetova djeteline pomiješa s 400 g meda. Preparat prije upotrebe treba čuvati na suhom i tamnom mjestu tjedan dana, a liječenje se provodi uzimanjem jedne žličice mješavine tri puta dnevno između obroka. Napomena: ovaj preparat ne smije se koristiti u slučaju tumora ovisnih o hormonu estrogenu.

Češnjak i hren

Antikancerogena svojstva češnjaka stoljećima su poznata zahvaljujući alicinu i dialilsulfidu, ova namirnica otežava razmnožavanje malignih stanica, a pojedina istraživanja pokazuju da ih i ubija, ne oštećujući pritom zdrave stanice. Ne brinite zbog neugodnog zadaha - možete ga neutralizirati žvakanjem peršina, koji također ima antikancerogena svojstva. Pritom, češnjak je efikasniji ako se koristi u kombinaciji s korijenom hrena, a lijek se pravi vrlo jednostavno - u blenderu treba izmiksati jednake količine tih dvaju sastojaka. Mješavina se čuva u hladnjaku, a uzima se 3 puta dnevno po pola žličice rastopljene u pola šalice toplog mlijeka.

Ova ljekovita biljka pojačava izlučivanje želučanog soka te olakšava i ubrzava probavu, ublažava mučninu i žgaravicu, a zahvaljujući heterozidima u korijenu, stimulira pokretljivost želuca i poboljšava pražnjenje žučne vrećice. Iako se već tisućama godina koristi u ljekovite svrhe, u narodu se pri spomenu encijana uglavnom pomisli na rakiju. Poznata i kao srčanik, ova biljka može doživjeti pedeset godina. Raste i do 140 cm u visinu na pustim mjestima, među grmljem, kao i na planinskim pašnjacima i livadama. Ima dugačak, debeo i razgranat korijen koji je izvana smeđe, a iznutra žute boje. [caption id="attachment_1412" align="alignleft" width="300"] Encijan - spas kod želučanih tegoba[/caption]Cvjetovi encijana su dvospolni, rastu u pazušcima listova i prepoznatljive su žute boje, a potpuno se razvijaju tek nakon šest do osam godina vegetacije biljke. Za razliku od drugih gorkih biljaka, od kojih je većina otrovna, tisućugodišnje iskustvo naših predaka pokazalo je da encijan nikome neće naškoditi, a skoro svima će pomoći.

Ljekoviti korijen

U ljekovite svrhe koristi se korijen, koji sadrži heterozide gorkog okusa, koji su glavni sastojak. Bogat je vitaminima B-grupe, kao i mineralima manganom, željezom, sumporom, niacinom, silicijem i cinkom. Ulazi u sastav velikog broja lijekova koji se proizvode u apotekama i farmaceutskoj industriji širom svijeta. Svjež korijen ima izuzetno neugodan miris, dok je osušeni ugodne arome. Osim heterozida, encijan sadrži alkaloidne gentanine, biljna vlakna, masti, eterična ulja i mineralne soli, te je blagotvoran za zdravlje vena - djeluje preventivno i pospješuje liječenje upale. Osim toga, pomaže u liječenju ozljeda, potiče regeneraciju i pospješuje zarastanje rana.

Pospješuje probavu

Korijen encijana od davnina se koristi za liječenje bolesti želuca. Ova biljka pojačava izlučivanje želučanog soka te olakšava i ubrzava probavu, ublažava mučninu i žgaravicu. Zahvaljujući heterozidima u korijenu, encijan stimulira pokretljivost želuca i poboljšava pražnjenje žučne vrećice. Ima široku primjenu i u liječenju probavnih tegoba kao što su nadutost i plinovi, kao i protiv groznice i kašlja. Osim toga, gorke tvari encijana uzete u terapijskoj dozi podražuju osjetilo okusa, te izazivaju pojačano izlučivanje želučanog soka i potiču tek. Također, mnoga istraživanja su potvrdila da encijan omogućuje organizmu lakšu apsorpciju željeza, utječe na povećanje broja bijelih i crvenih krvnih zrnaca, te se preporučuje za liječenje anemije.

Štiti od raka

Poznato je da je visoka razina lošeg (LDL) kolesterola veoma ozbiljan problem i - ukoliko se ne regulira - jedan je od glavnih preduvjeta za kardiovaskularne bolesti. Brojna istraživanja dokazala su da korijen encijana snižava razinu lošeg i podiže nivo dobrog kolesterola. Također, redovitim konzumiranjem ove biljke sprečava se formiranje stanica raka. Njezin korijen sadrži značajne antioksidanse, koji štite organizam od slobodnih radikala. Osim toga, istraživanjima je potvrđeno da tijekom zračenja čuva zdrave stanice.

Sakupljanje korijena

Korijen encijana vadi se u jesen ili rano proljeće, i to korijen biljaka starih pet ili više godina. Nakon što se izvadi iz zemlje, treba ga oprati pod mlazom vode, te ga razrezati po sredini i sušiti na propuhu. Osušen korijen treba imati žutu ili crvenosmeđu boju.

RECEPTI:

▶ Za jačanje apetita Nasjeckajte i zdrobite u grub prah 200 g encijana, stavite ga u posudu i prelijte litrom komovice, neke druge rakije ili starim crnim vinom, zatvorite i ostavite da odstoji deset dana, ali obavezno promućkajte nekoliko puta tijekom dana. Zatim ocijedite, što bolje iscijedite, prelijte u manje boce, dobro zatvorite i čuvajte na hladnom mjestu. Pijte triput dnevno pola sata prije jela po jednu rakijsku ili manju vinsku čašu. ▶ Tinktura Prelijte 10 g encijana jednim decilitrom 70-postotnog medicinskog alkohola, zatvorite i ostavite da odstoji deset dana. Zatim ocijedite i koristite za vanjsku upotrebu. ▶ Protiv žgaravice U 2,5 dl hladne vode stavite 1 g korijena encijana i ostavite da odstoji četiri sata. Ocijedite i pijte po šalicu sat vremena prije jela. ▶ Vino Usitnite 30 g do 50 g korijena encijana i potopite u litri bijelog vina. Zatvorite i ostavite da odstoji deset sati, a zatim ocijedite i pijte po žličicu triput dnevno pola sata prije jela. ▶ Kod povišenog kolesterola Nasjeckajte 30 g korijena encijana i prelijte ga litrom i pol obične vode, pa ostavite da odstoji 48 sati. Zatim ga ocijedite i ulijte u staklene flaše. Pijte svakodnevno po rakijsku čašicu ujutro i navečer pola sata prije obroka. ▶ Kod depresije Pomiješajte 50 g encijana, 20 g pelina i 30 g anđelike, pa žlicu mješavine prelijte šalicom kipuće vode, promiješajte, poklopite i ostaviti da odstoji pet minuta. Zatim ocijedite i pijte pola sata prije jela triput na dan. [color-box]NAPOMENA: Lijekovi od encijana smiju se piti samo prije jela, nikako za vrijeme ili poslije obroka - preciznije, encijan se pije oko pola do jedan sat prije jela. Ukoliko imate kronične probavne smetnje, muči vas gastritis i žgaravica praćena viškom želučane kiseline, budite naročito oprezni prilikom konzumiranja encijana u bilo kojem obliku. Naime ova biljka ne preporučuje se osobama koje imaju čir na želucu ili dvanaesniku, kao ni trudnicama i onima koji pate od hipertenzije.[/color-box]

Kockice ili listići u prilogu ili u juhi. Tofu se može pripremiti na stotine načina, upija okuse namirnice s kojom se kombinira, stječe njenu aromu. Mijenja se poput kameleona i jelima daje ugodnu lakoću i teksturu. Neutralna i bezlična namirnica. Ako koja namirnica i zaslužuje takav opis, »tofu«, "sir od soje", nikako ga ne zaslužuje. Zapečen na grilu, karameliziran, pirjan, pečen u pećnici, pohan ... svakim načinom pripreme tofu dobiva drugačiji okus, a bezličnim i neutralnim mogu ga smatrati samo oni koji su ga probali hladna, jer upravo je toplina ta koja mu treba da razvije svoju aromu i okus. Osim toga doda li se drugim namirnicama, zagrijani tofu dodatno ističe njihovu aromu.

Sveto zrno

Svoju popularnost tofu duguje soji od koje se dobiva. U drevnoj Kini ta hranjiva mahuna bila je među pet „svetih zrna“ uz rižu, pšenicu, raž i proso. Mongolski doufu u Japan su u 8. stoljeću donijeli budistički svećenici, da bi u 12. stoljeću postao nezaobilazna, svakodnevna namirnica. Upoznavajući način prehrane Japanaca, zapravo otkrivajući pozitivne utjecaje japanske prehrane na zdravlje, stanovnici Zapada prihvatili su pored ostalog soju i tofu, tako da se posljednjih desetljeća »soja« uvelike uzgaja u cijelom svijetu. Kriju li te namirnice tajnu dugovječnosti Azijata? Istraživanja doista pokazuju da Japanci manje obolijevaju od osteoporoze, raka dojke i neugodnih navala vrućine u menopauzi. Druga su pak istraživanja pokazala da tofu ima značajnu ulogu u prevenciji srčanožilnih bolesti jer je izvanredna namirnica za držanje kolesterola u preporučenim vrijednostima. Osim toga tofu je idealna namirnica za vegetarijance, važan je izvor bjelančevina biljnog porijekla te je, kao i ostale mahunarke, bogat željezom, magnezijem i vlaknima. Istovremeno tofu ne sadrži masnoće životinjskog porijekla, kao ni kolesterol, ali sadrži nezasićene biljne masnoće i lecitin.

Kako pripremati

Stručnjaci makrobiotičke kuhinje savjetuju termičku obradu tofua, čime on postaje lakše probavljiv. Može se: ➜ izrezan na kockice prokuhati u vodi s malo soli ➜ narezan na listiće dodati juhama od povrća, umaku od rajčica ➜ zamijenite li 20 % brašna, šećera, jaja ili maslaca u svojim uobičajenim receptima mekanim tofuom, dobit ćete jelo začuđujuće dobra okusa ➜ tofu narezan na sitne kockice pomiješajte s povrćem za prilog mesu, peradi ili ribi

Tofu na grilu

[caption id="attachment_1420" align="alignleft" width="300"] Tofu na grilu[/caption]Priprema 15 minuta * kuhanje 15 minuta Za 4 osobe: SASTOJCI: • 4 kriške tofua (debljine otprilike 1 cm) • 4 svježe datulje • 4 male mrkve • 2 žlice marmelade od limuna • 2 žlice slanog maslaca • Majčina dušica, sol, maslinovo ulje, balzamični ocat, crvena papričica u prahu PRIPREMA: Datuljama izvadite koštice, izdubite ih uskom žličicom i napunite marmeladom od limuna. Slani maslac otopite na umjerenoj vatri, dodajte datulje, pokrijte i kuhajte deset minuta na laganoj vatri. Mrkve operite, ogulite i narežite po duljini na trakice. Posolite, začinite maslinovim uljem i balzamičnim octom. Tofu narežite u obliku trokuta i stavite na zagrijani gril da dobije žućkasto-smeđu boju. Pecite otprilike pet minuta sa svake strane. Tofu pospite papričicom, majčinom dušicom i po želji dodajte malo soli.

Sezona višanja je upravo počela, ali nije naodmet da je dočekamo spremni. I to zbog koštica. Naime, suvišno je pričati o ljekovitim svojstvima ovog voća, a naročito o njegovom djelovanju na kardiovaskularni sustav. Ali, jeste li znali koliko su koštice višanja moćne? Navikli smo ih bacati, a to je zaista šteta. Naime, uz malo truda, od njih možete napraviti ljekoviti jastuk koji ublažava bol u zglobovima i pomaže da se nosite s nervozom i stresom. Vlakna koja čine jezgru višnje odlično zadržavaju i toplinu i hladnoću, pa ovi jastuci mogu zamijeniti termofor, ali i vrećicu s ledom. Zagrijan jastuk od koštica višanja smanjuje napetost u mišićima, grčeve u trbuhu, bolove i ukočenost vrata, promrzline ... S druge strane, rashlađen jastuk pomaže u slučaju uganuća, modrica, zubobolje, glavobolje, migrene ...

Kako se pravi ljekoviti jastuk

[caption id="attachment_1440" align="alignleft" width="300"] Koštice od višanja koriste se za pravljenje
jastuka koji ublažavaju migrenu,
glavobolju i bolove u zglobovima.[/caption]Dobro operite iskorištene koštice, raširite ih na pladnjeve i sušite nekoliko dana na zraku (ali ne na direktnom suncu). Nakon toga stavite ih u lanenu, pamučnu ili svilenu vrećicu i oblikujte jastuk po želji, tj. kako vam najviše odgovara. Polukružni jastuk idealan je za držanje oko vrata, a pravokutni za druge dijelove tijela. Jastučnicu napunite sa 300-400 g suhih koštica (to otprilike bude šest do osam kilograma svježih višanja), zašijte i - odmah je možete koristiti. Zanimljivo je i to da ovakav jastuk može služiti godinama a da ne izgubi svoje svojstvo. Savjet plus: Najbolje bi bilo da napravite jastučnicu s gumbićima ili čičak-trakom s obzirom na to da se sam jastuk s košticama višnje ne smije prati.

Kad se koristi

➜ GLAVOBOLJA Jastuk od koštica višnje ublažava glavobolju, a ovisno o uzrocima - pomaže u toplom, prohladnom i hladnom obliku ukoliko se pet do deset minuta drži na čelu, tjemenu ili potiljku. S obzirom na to da su koštice okruglog oblika, jastuk pruža efekt masaže, poboljšava cirkulaciju i pomaže da se opuste mišići glave, ramena i vrata. ➜ PSIHOFIZIČKA NAPETOST Prenapregnutost i preopterećenje, fizičko i emocionalno, danas je vrlo čest problem kod ljudi. Jastuk vam može pomoći da se opustite ako ga koristite u zagrijanom obliku. Stavite ga na ramena, u predjelu vrata, i držite 10-15 minuta. Za još bolji učinak, zauzmite udoban položaj koji vam najviše odgovara - bilo da je sjedeći, ležeći ili čak stojeći ako vam je tako ugodno - i vrlo brzo osjetit ćete olakšanje. ➜ PMS Topao jastuk pomoći će ženama koje se svakog mjeseca muče s PMS-om. Zagrijan jastuk stavite 10-15 minuta na donji dio trbuha i donji dio leđa. ➜ NESANICA I NERASPOLOŽENJE Ugrijan jastuk poboljšava raspoloženje i pomaže da lakše zaspite svake noći. Opustite se u omiljenoj fotelji ili stolici 15 minuta. Topao jastuk redom premještajte - od vratne zone, niz leđa, pa sve do stražnjice, zadržavajući se minutu-dvije na svakom području. Zatim ga možete staviti na koljena, a na kraju jastuk spustite na zglobove nogu i stopala. Noću na jastuk koji inače koristite stavite ohlađen ili topao jastuk od koštica višnje. ➜ KRONIČNI CISTITIS U periodu pogoršanja stanja topao jastuk s košticama višnje stavite na donji dio trbuha u trajanju 10-15 minuta. Pomoći će vam da brže ozdravite. ➜ UGANUĆA, MODRICE I OTEKLINE Uganuća, modrice i otoke najbolje je tretirati hladnim kompresama. Jastuk stavite u zamrzivač na dva sata, ali ne direktno, već ga prvo stavite u vrećicu. Ohlađen jastuk držite na bolnom mjestu dok god vam bude godilo. ➜ ARTRITISS Ovu bolest prate bol, oticanje, crvenilo i povišena temperatura u predjelu zahvaćenih zglobova. Uz uobičajene medicinske procedure koje prakticirate prema liječničkoj preporuci, uključite i upotrebu hladnog jastuka: 10-15 minuta tri do pet puta na dan dok se ne smanji upala. ➜ MENOPAUZA Mnoge žene smatraju da su tijekom menopauze hladni oblozi pravi spas, barem u određenim trenucima, tako da je pravi savjet da hladne jastuke imate spremne u zamrzivaču, jer će vam pomoći kod valunga. Pružit će vam olakšanje i sniziti temperaturu tijela. ➜ PROBLEM S LUMBALNIM DIJELOM KRALJEŽNICE Ukoliko ste prinuđeni duže vremena sjediti za računalom ili je vaš posao takav da ste veći dio dana u automobilu, jastuk sobne temperature stavite na donji dio leđa, malo iznad struka. Držite najmanje pola sata dnevno. ➜ OSLABLJENA CIRKULACIJA U VRATU Ukoliko imate problem s cirkulacijom u vratnom dijelu, jastuk od koštica višnje koristite na sljedeći način: nekoliko puta dnevno lezite na leđa postavivši jastuk na donji dio potiljka. Ostanite tako po 15-30 minuta.

Kako se koristi

Važno je napomenuti da je jastuk od koštica višnje potpuno bezopasan za sve uzraste i upotrebljava se uvijek na čistu kožu ako se stavlja direktno. Nikako ga nemojte koristiti nakon upotrebe masti, gelova, krema i slično. Jastuk može poslužiti na tri načina: ➜ NEZAGRIJAN (sobne temperature) - koristi se kao ortopedski jastuk. Ležeči na jastuku, lako stabilizirte položaj glave i vrata, poboljšavajući cirkulaciju u mozgu i normalizujući san. Može se koristiti i u sjedećem položaju - za poboljšanje držanja vrata, leđa i križa, s laganim efektom masaže. ➜ ZAGRIJAN (grije se na radijatoru ili u pećnici osam do deset minuta na 80 °C, ili u mikrovalnoj od 30 sekundi do najviše dvije minute): Prije korištenja pustite da se malo rashladi, ali ne brinite zbog toga, koštice dugo zadržavaju toplinu. Ugrijan jastuk opušta napete mišiće i smanjuje grčeve, a koristi se i za masažu. Kad se zagrije, ima ugodan miris, koji podsjeća na svjež kruh. ➜ RASHLAĐEN (jastuk se stavi u zamrzivač na sat-dva, a kad je zima - može se rashladiti na prozoru ili na terasi): Hladan jastuk od koštica višnje ima okrepljujući i analgetski učinak. U slučaju umora pomaže da se oslobodite pospanosti. Također, ukoliko ste prinuđeni boraviti u zagušljivoj prostoriji, normalizira rad mozga, potiskuje glavobolju kod visoke temperature ili bilo koju jaku bol (kao prilikom uganuća), te smanjuje oteklinu i ublažava modrice. Jednostavno, jastuk se može koristiti u svakoj situaciji kad se i inače primjenjuje hladni oblog. [color-box]Višnje su neizostavno voće naših vrtova. Generacije su odrastale berući njezine plodove i uživajući u njihovom slatkokiselom okusu. Višnja je sastojak jednog od najpopularnijih sezonskih kolača, od nje se prave izvrsni sokovi i rakija višnjevača. Višnja je popularna ne samo zbog svoje dostupnosti i ljepote, već nam i pruža istinski osjećaj opuštenosti i sreće. Znanstvenici su potvrdili i zašto. Navodi se da dvadesetak plodova višnje dnevno ima isti učinak kao aspirin ili ibuprofen te su od iznimne pomoći svima koji boluju od reumatoidnog artritisa, osteoartritisa i gihta. Višnje doprinose bržem oporavku mišića nakon treninga, a iskustva su pokazala da smanjuje njihovu upalu te su omiljeno voće sportaša. Višnje posjeduju i jako antioksidativo djelovanje zahvaljujući polifenolnim flavonoidima antocijanima, pigmentima koji im daju boju, a djeluju preventivno protiv neurodegenerativnih bolesti te ih nutricionisti preporučaju starijoj populaciji. Višnje također imaju utjecaj na razinu triglicerida i lošeg kolesterola, pa time štite od srčanožilnih bolesti. Ako patite od nesanice, mogle bi vam pomoći višnje. One, naime, sadrže melatonin, hormon koji potiče san. Da biste se dobro naspavali, preporuča se popiti čašu čistog soka od višanja prije spavanja.[/color-box]

Jagode su prvo voće kojim možemo okrijepiti tijelo nakon dugih zimskih mjeseci. Zahvaljujući velikim količinama vitamina C, provitamina A, antioksidanasa, te obilju kalija, kalcija i željeza, predstavljaju idealnu kombinaciju nutrijenata koji jačaju organizam i krv te bude metabolizam i imunitet. Ukoliko patite od sezonskog umora, depresije i slabokrvnosti - jagode su pravo voće za vas. Zbog bogatog sadržaja kalija i laganog diuretičkog i taksativnog djelovanja preporučuju se osobama koje imaju problem sa zadržavanjem tekućine u organizmu. Folati povoljno djeluju na rad probavnih organa, potiču probavu i utječu na snižavanje razine homocisteina (spoja koji oštećuje stijenke arterija), a zajedno s vlaknima dokazano smanjuju rizik od karcinoma debelog crijeva. Flavonoidi i antioksidansi djeluju preventivno protiv nastanka srčanih bolesti - budući da smanjuju kolesterol u krvi - dok fenoli sprečavaju transformaciju masti u štetne oblike kolesterola. Preporučuju se dijabetičarima, dok treba biti pažljiv ako ih prvi put dajete djetetu, jer jagode spadaju u namirnice koje oslobađaju histamin. Naime, kod male djece, a posebno kod onih koji nikad ranije nisu jeli jagode, može se javiti alergijska reakcija na protein koji plodovima daje karakterističnu boju. Alergija se očituje svrbežom i oticanjem grla, curenjem nosa i kihanjem, glavoboljom, povraćanjem, koprivnjačom ... Osobe koje su alergične na jagode najčešće su alergične i na ananas i kivi. Osim nutritivne vrijednosti, jagode imaju čitav niz svojstava zbog kojih se često koriste u kozmetici (maske protiv suhe kože, bora i mrlja, te za uklanjanje mrtvih stanica kože) i za izbjeljivanje zuba. Znanstveno je utvrđeno da manja količina alkohola pojačava antioksidativne osobine jagoda (ali i kupina), što znači da se pojačava moć ovog voća da otkrije i iz organizma eliminira slobodne radikale, koji oštećuju stanice i DNK. Na primjer, ukoliko povremeno pojedete jagode s čašom bijelog vina - antioksidativni efekt bit će maksimalan. Jagode na ovaj način ne treba konzumirati s velikim količinama jakog alkoholnog pića niti često, jer će se brzo iskazati loše strane ove navike.

Rižoto s jagodama

[caption id="attachment_1447" align="alignleft" width="300"] Rižoto s jagodama[/caption]SASTOJCI: • 30 g maslaca • 1/2 glavice crvenog luka • 100 g svježih jagoda • jedna čaša bijelog vina • 4 žlice vrhnja • 1l bujona po želji • 350 g riže • sol i papar • parmezan i nekoliko jagoda za dekoraciju PRIPREMA: Na maslacu popržite sitno nasjeckani crveni luk. Očistite i operite jagode, pa ih dodajte luku i pirjajte ih na niskoj temperaturi dok ne postanu kašaste. Dodajte rižu te sve lagano propirjajte. U to ulijte vino i kuhajte nekoliko minuta dok alkohol ne ispari, a zatim dolijte temeljac po potrebi uz stalno miješanje. Kad je riža napola skuhana, posolite i dodajte vrhnje. Maknite s vatre pa je poklopite i ostavite 15 minuta da upije tekućinu. Rižoto ukrasite naribanim parmezanom i jagodama.

Veganski Cheesecake s jagodama

[caption id="attachment_1449" align="alignleft" width="300"] Veganski Cheesecake s jagodama[/caption]SASTOJCI: (za koru) • 2 šalice oraha • 5 datulja • nektar agave po želji • (za kremu) 3 šalice indijskog oraha • 5 datulja • 1 žličica morske soli • nektar agave po želji • 3 šalice jagoda • 3/4 šalice limunovog soka • 3/4 šalice kokosovog ulja • ekstrakt vanilije PRIPREMA KORE: Orahe isperite u nekoliko voda i osam sati držite potopljene u vodi. Nakon toga ih stavite u blender zajedno s datuljama i dodajte malo sirupa od agave. Kad se formira kompaktna smjesa, razvaljajte koru na dnu kalupa prethodno obloženog papirom za pečenje. KREMA: Indijski orah isperite u nekoliko voda pa ga na dva sata potopite u vodu. Zatim ga usitnite i dodajte malo morske soli, limunovog soka, sirupa od agave, vaniliju, kokosovo ulje i nekoliko jagoda. Smjesa treba biti kompaktna. Nakon toga nanesite kremu na koru. Preostale jagode poslažite po kremi i stavite cheesecake u hladnjak da se stegne.

Proljetna salata s jagodama

[caption id="attachment_1451" align="alignleft" width="300"] Proljetna salata s jagodama[/caption]SASTOJCI: • 2 žlice sezamovih sjemenki • l žlica maka • 1/2 žlice maslinovog ulja • malo zaslađivača po želji • 2 žlice limunovog soka • navrh noža mljevene paprike • 1/2 žlice VVorcestershire umaka • 1/2 glavice sitno nasjeckanog luka • 3 šake mladog špinata • 150 g jagoda • 1 veći krastavac • 1 žlica pečenih badema PRIPREMA: U posudi srednje veličine pomiješajte sezamove sjemenke, mak, zaslađivač, maslinovo ulje, limunov sok, papriku, VVorcestershire umak i luk. Poklopite i ostavite da odstoji jedan sat. U velikoj posudi pomiješajte špinat, jagode i bademe. Dodajte krastavac narezan na trake. Preko salate prelijte dressing pa je ostavite u hladnjaku 10 do 15 minuta.

Rižini valjušci s jagodama

[caption id="attachment_1453" align="alignleft" width="300"] Rižini valjušci s jagodama[/caption]SASTOJCI: • 6 jagoda srednje veličine • 150 g crne čokolade • 100 g kokosa • 150 g rižinog brašna • zaslađivač po želji • 150 ml vode • kukuruzni škrob PRIPREMA: Dobro operite i očistite jagode pa ih osušite na kuhinjskom papiru. Čokoladu ugrijte na pari tako da omekša, pa dodajte kokos i zaslađivač. Sve dobro promiješajte. Rižino brašno pomiješajte s vodom pa napravite tijesto. Podijelite ga na šest komada i svaki komad što više rastanjiti. Svaku jagodu obložite slojem čokolade i kokosa tako da se formira kuglica, koju potom treba obložiti rižinim tijestom. Nakon toga kuglice uvaljajte u kukuruzni škrob kako se ne bi lijepile. Pecite ih u pećnici, u poklopljenoj posudi 10-12 minuta na 180 °C.

Džem od jagoda

[caption id="attachment_1455" align="alignleft" width="300"] Džem od jagoda[/caption]SASTOJCI: • 3 kg jagoda • 1 kg šećera • sok od jednog većeg limuna • 6 vrećica vanflin šećera PRIPREMA: Očistite jagode, operite ih, nasjeckajte, stavite u odgovarajući veći lonac pa posipajte šećerom i ostavite da stoje kako bi pustile sok. Poslije 2-3 sata stavite lonac s jagodama na vatru i dodajte sok od limuna. Jagode kuhajte sve dok ne dobijete džem željene gustoće, ali prilikom kuhanja neophodno je često miješati kako ne bi zagorio. Pretkraj kuhanja dodajte vanilin šećer i pustite da se istopi, a zatim maknite sa štednjaka i ulijte džem u sterilizirane staklenke. Čuvajte u hladnjaku.

Proces detoksikacije veoma je važan kako bi se održalo povoljno stanje duha i tijela i organizam oslobodio otrova, slobodnih radikala i drugih štetnih tvari koje mogu loše utjecati na sveukupno zdravlje. Zagađen zrak, loša prehrana, alkohol i duhan samo su neki od faktora koji nepovoljno djeluju na organizam. Ukoliko imate simptome poput vrtoglavice, zamora i gubitka energije, bolova u mišićima i zglobovima, zadržavanja vode, nadutosti, konstipacije, proljeva, problema s kožom, neredovitih i bolnih menstruacija, tamnih kolutova oko očiju - vrlo je moguće da vam tijelo šalje signal da mu je neophodno "generalno čišćenje". Pravilan izbor namirnica i promjene u određenim životnim navikama u velikoj mjeri mogu vam pomoći da se pročistite od ovih loših utjecaja. Preporučuje se da se detoksikacija organizma provodi nekoliko puta godišnje, a rezultat ovog procesa su jačanje imuniteta, povećanje energije, smanjenje masnih naslaga i ljepši, mladolikiji izgled.

Jedite ciklu

Cikla je moćan antioksidans koji sadrži brojne korisne tvari, poput pigmenata betalaina, koji joj daju intenzivnu crvenu boju, ali imaju i snažna protuupalna i antigljivična svojstva. Betalaini jačaju strukturu stanica, pomažu u njihovoj regeneraciji, i to naročito u jetri, koja je "centar" za detoksikaciju. U cikli se nalazi i pektin, biljno vlakno koje utječe na to da se toksini izbace iz organizma. Ukoliko jedete sirovu biljku, u komadima, prednosti ovog vlakna u najvećoj mjeri bit će iskorištene. S druge strane, sok omogućava lakšu apsorpciju betanina i betaina, sastojaka koji također pospješuju rad jetre i snižavaju vrijednosti kolesterola u krvi. [caption id="attachment_1466" align="alignleft" width="300"] Čišćenje organizma limunadom jedna je od
popularnijih metoda detoksikacije.[/caption]

Pijte limunadu

Čišćenje organizma limunadom jedna je od popularnijih metoda, naročito zato što se usput može izdubiti i koji kilogram. Limun je bogat vitaminima, mineralima, djeluje kao antioksidans, te su njegovi pozitivni učinci na organizam mnogobrojni. Osim što potiče izbacivanje toksina, limun ubrzava metabolizam, pročišćava probavni sustav, eliminira višak masti i daje energiju. Svako jutro započnite nezaslađenom limunadom.

Pola grejpa na dan

Vlakna grejpa i sok bogat nutrijentima potiču tijelo da izbaci otrove i druge štetne supstance. Posebno je značajan visok nivo fitokemikalija, koje štite organizam od štetnih radikala; Osim toga, brojne studije su pokazale da grejp pomaže u regulaciji tjelesne težine jer razlaže masti i daje osjećaj sitosti. Neki nutricionisti preporučuju konzumaciju pola grejpa dnevno.

Probajte artičoke

Ovo povrće znatno poboljšava funkciju jetre, pomažući da se tijelo efikasno oslobodi otrova i drugih štetnih sastojaka. Artičoka povećava proizvodnju žuči, a kako je žuč neophodna za razlaganje hrane, organizam će lakše upotrijebiti sve korisne nutrijente iz namirnica. Osim toga, artičoka je bogata biljnim vlaknima, proteinima, magnezijem, folnom kiselinom i kalijem.

Nezamjenljivi zeleni čaj

Aktivni sastojci iz zelenog čaja djeluju tako što potiču organizam da pokrene svoj prirodni sustav za čišćenje. Među njima je najznačajnija posebna vrsta polifenola, poznata pod nazivom katehini, koji štite stanice, djeluju kao antioksidansi i uništavaju slobodne radikale. »Zeleni čaj« pozitivno djeluje i na rad jetre budući da povećava aktivnost njezinih enzima, a štiti je i od mogućih oštećenja uslijed čestog i prekomjernog unosa paracetamola.

Brokula uništava kemikalije

Brojna istraživanja su pokazala da sulforafan, spoj iz brokule, pomaže u borbi protiv malignih stanica u tijelu, ali su sve brojniji i podaci koji ukazuju na to da ovo zeleno povrće uništava brojne kemikalije koje u organizam dospijevaju iz zagađenog zraka, sprečavajući ih tako da prerastu u kancerogene tvari i naprave veću štetu po zdravlje.

Kupus za bolju probavu

Godinama jedan od najrasprostranjenijih načina za brz gubitak kilograma, takozvana kupus dijeta, zapravo je mnogo više od programa gladovanja. Kupus je povrće koje veoma povoljno utječe na probavni sustav, pomaže lakše i redovito pražnjenje crijeva, što je još jedan od načina izbacivanja toksina, a blagotvorno djeluje i na jetru poboljšavajući njezinu funkciju.

Prstohvat kurkume

Kurkumin je "čarobni" sastojak ovog začina budući da ima brojne povoljne učinke na zdravlje. Jedno od njih upravo se tiče čišćenja organizma. Naime, ova fitokemikalija stimulira proizvodnju žuči, koja je neophodna za eliminaciju toksina i pomlađivanje jetre.

Pomažu i alge

Morske alge se sve češće nalaze na tanjuru zagovornika biljne prehrane. Dostupne su U trgovinama zdrave hrane, a možete ih koristiti i u obliku suplemenata. Povoljno utječu na čišćenje organizma zahvaljujući pigmentu klorofilu. Također, alge ubrzavaju metabolizam, pa samim tim i izbacivanje štetnih tvari, te pročišćavaju krv. Neke od poznatijih su klorela, spirulina, alfa alga, kelp, kombu.

Iskoristite sezonu maslačka

Neki maslačak vide samo kao korov koji ometa rast kultiviranih biljaka u vrtovima, zanemarujući njegova i te kako korisna svojstva. Korijen i listove maslačka svakako treba staviti na listu namirnica za detoksikaciju jer se on stotinama godina koristio za liječenje i poboljšanje rada jetre. Potiče izlučivanje žuči, djeluje kao diuretik, pospješuje rad želuca i crijeva, pa na taj način potiče organizam da se brže i lakše oslobodi štetnih tvari.

Što više češnjaka

Visok udio vitamina C i antioksidanasa koji čiste krv čini češnjak jednim od poprilično učinkovitih boraca protiv otrova i slobodnih radikala. Alicin, prirodna tvar "odgovorna" za specifičan miris češnjaka, djeluje protiv najraznovrsnijih mikroba, sprečava širenje zaraza i infekcija i čisti organizam od njihovog nepovoljnog djelovanja.

Detoks recepti

"Super" limunada

Sastojci: • sok od jednog limuna • 1 žličica domaćeg meda • prstohvat mljevene ljute papričice • 2,5 dl tople vode Priprema: Sve sastojke pomiješajte i pijte ujutro, pola sata prije doručka.

Začinjeni zeleni čaj

Sastojci: • 1 vrećica zelenog čaja • 1/4 žličice kurkume • 1/4 žličice cimeta • 2 dl vode Priprema: Prelijte vrećicu čaja kipućom vodom pa dodajte kurkumu i cimet. Ostavite poklopljeno da odstoji desetak minuta. Izvadite vrećicu, promiješajte i pijte toplo.

Proljetna juha od cikle

Sastojci: • 2 veće sirove cikle • 1 veća mrkva • 1 glavica luka • 1 veza svježeg korijandra • 1 češanj češnjaka • 1/2 žlice kokosovog ulja • sol, papar Priprema: Nasjeckajte ciklu, mrkvu i luk na kockice pa ih stavite u veći lonac s vodom s ostalim sastojcima. Kuhajte dok ne zakipi, a zatim na laganoj vatri još oko pola sata, dok povrće ne omekša. Miksajte mješavinu u blenderu dok ne dobijete gustu juhu. Može se jesti odmah, dok je topla, ali se može i rashladiti nekoliko sati u hladnjaku.

Detoks obrok

Sastojci: • 200 g listova maslačka • 3 žlice djevičanskog maslinovog ulja • 100 g shiitake gljiva • 2 češnja češnjaka, narezana na tanke kriške • 1 manja glavica luka, sitno nasjeckana • 1/4 šalice sjemenki bundeve • sok od jednog limuna • sol Priprema: Potopite listove maslačka u slanu vodu kako bi se smanjila njihova gorčina. Zagrijte maslinovo ulje u tavi, kratko propržite luk i češnjak, a zatim i shiitake gljive (oko pet minuta). Dodajte listove maslačka i sve dobro promiješajte. Jelo poslužite toplo - posipajte ga sjemenkama bundeve i limunovim sokom.

Salata od crvenog kupusa

Sastojci: • 100 g crvenog kupusa • 1/2 vezice peršina • 2 vezice mladog luka • 2 žlice maslinovog ulja • sok od pola limuna • sol, papar Priprema: Sitno nasjeckajte kupus, peršin i mladi luk. Sve pomiješajte i začinite maslinovim uljem, sokom od limuna, solju i paprom.

Što izbjegavati tijekom programa detoksikacije

ALKOHOL - Alkoholna pića i njihov negativan utjecaj na rad jetre gotovo u potpunosti će anulirati započeti proces čišćenja organizma. KOFEIN - Kava i slični napici uzrokuju dehidraciju tijela, a jetri su potrebni veći napori kako bi procesuirala kofein koji sadrže. Zamijenite ova pića vodom, koja će dodatno pomoći da se uklone toksini iz tijela. SLATKIŠI - Još jedna grupa namirnica koje će opteretiti jetru, pa se preporučuje da ih izbjegavate bar tijekom primjene programa detoksikacije. PREJEDANJE - Pretjeran unos hrane usporava probavni sustav, a što više hrane jedemo, to više i novih nagomilanih otrova. Trudite se ne preopterećivati želudac i usredotočiti se na zdrave namirnice.

Zlatno mlijeko je ukusan i iznimno zdrav napitak, kojeg je idealno piti u večernjim satima, prije spavanja. Glavni sastojak zlatnog mlijeka je kurkuma, začin žute boje i karakterističnog okusa. Kurkuma sadrži kurkumin koji sadrži 150 ljekovitih svojstava, a ima antioksidativna, protuupalna i antikancerogena svojstva. U kombinaciji s crnim paprom, dobrobiti kurkumina se višestruko povećavaju. Zlatno mlijeko spoj je kurkume, kokosova ulja, cimeta, đumbira i meda u mlijeku. Svi navedeni sastojci iznimno su cijenjeni i prisutni u ajurvedskoj medicini, najstarijoj tradicionalnoj indijskoj znanosti o životu. Zahvaljujući zajedničkom djelovanju, zlatno mlijeko je prirodni analgetik, popravlja imunitet i probavu, čisti jetru, regulira metabolizam, liječi kožne probleme, snižava kolesterol, popravlja moždane funkcije te smanjuje rizik od srčanih oboljenja i od Alzheimerove bolesti, ali i produljuje mladost. [color-box]Jedna čaša toplog zlatnog mlijeka smiruje um te pomaže kod problema sa spavanjem.[/color-box] [caption id="attachment_1478" align="alignleft" width="300"] Zlatno mlijeko spoj je kurkume,kokosova ulja,
cimeta, đumbira i meda u mlijeku.[/caption]Ajurveda tvrdi da je mlijeko sveta, dragocjena i nezamjenjiva namirnica. Posebne blagodati ima prirodno kozje mlijeko. No iznimno kvalitetno može biti i kravlje, ukoliko dolazi s domaće farme. Zlatno mlijeko je posebno učinkovito za zdravlje ženskih reproduktivnih organa. Osim što jača cijeli organizam i imunitet, zlatno mlijeko odlično djeluje i kada ste prehlađeni ili patite od kroničnog kašlja. Dodatna čar ovog aromatičnog pripravka jest i njegov magičan utjecaj u stanjima iscrpljenosti, stresa, nesanice i depresije. Kurkumu možete nabaviti u svim trgovinama zdrave hrane, a nerijetko se može naći i na tržnicama. Provjerite samo radi li se o organskom uzgoju te se nemojte zbuniti ako je pronađete pod nazivom 'indijski šafran'. Prepoznat ćete je po zlatno žutoj boji, za razliku od šafrana, koji je crvenkaste boje.

RECEPT ZA ZLATNO MLIJEKO

Prvi korak: Najprije je potrebno napraviti pastu od kurkume, koja se nakon hlađenja pomiješa s mlijekom i ostalim sastojcima. Sastojci za pastu od kurkume: • 1/4 šalice kurkume u prahu • 1/2 žličice mljevenog crnog papra • 1 šalica vode Priprema: Sve sastojke pomiješajte u maloj posudi koju potom stavite na laganu vatru i zagrijavajte sve dok smjesa ne postane gusta pasta. Dobivenu pastu premjestite u posudu i stavite u hladnjak da se ohladi. Možete je čuvati u poklopljenoj staklenoj posudi 2 do 3 tjedna. Drugi korak: Sastojci za zlatno mlijeko: • 1 šalica kravljeg, bademovog, zobenog ili sojinog mlijeka • 1/4 žličice paste od kurkume - med po želji (pazite da ne bude preslatko) • 1 žličica kokosova ulja (možete koristiti i maslinovo ulje ili još bolje, ghee) Po želji ovdje možete dodati: • 1 žličica đumbira u prahu • 1/2 žličice cimeta Priprema: U posudi pomiješajte pastu od kurkume i mlijeko. Lagano dodajte i đumbir i cimet ukoliko ste se odlučili za nešto aromatičniji napitak. Posudu stavite na srednje jaku vatru i zagrijavajte 4 do 5 minuta. Tek kada ulijete zlatno mlijeko u šalicu i napitak postane mlak, dodajte žličicu kokosova ulja, maslinova ili pak ghee koji ste priredili, te med za slatkoću. Napitak pohranite u čistu staklenku i čuvajte u hladnjaku do tri tjedna.

BLAGODATI KOJE PRUŽA ZLATNO MLIJEKO

• protuupalno djelovanje, antioksidans, antiseptik, analgetik • jača imunitet • antikancerogeno djelovanje • pomaže u održavanju zdrave razine kolesterola • potiče zdravlje probave • čisti jetru • regulira metabolizam i kontrolu tjelesne težine • snižava visoki krvni tlak • pospješuje pamćenje i rad mozga • pomaže kod kožnih oboljenja • pomaže kod raznih neuroloških poremećaja

Nedavna su arheološka iskapanja u Izraelu pokazala kako su orašasti plodovi činili veći dio ljudske prehrane prije 800 tisuća godina. Sedam vrsta orašastih plodova, uključujući divlji badem, vodeni kesten, žir i pistacije, zajedno s alatima za njihovo razbijanje, nađeni su zakopani duboko u močvari. Ljudi iz tog doba su posebno oblikovanim kamenjem razbijali ljuske orašastih plodova i njihovu jezgru koristili cijelu ili usitnjavali kako bi dobili ulje ili masu sličnu brašnu. Postoje još mnoga slična nalazišta na područjima Dalekog Istoka i sjeverne Europe. Svi ti dokazi potvrđuju važnost orašastih plodova u razvoju ljudske civilizacije od samih početaka. Orašasti plodovi su zaista među najboljim namirnicama na svijetu. Prepuni su vlakana, hranjivih nutrijenata i zdravih masnoća, te sadrže minimalnu količinu ugljikohidrata, a usto imaju neodoljiv okus. Studije objavljene u prošle dvije godine su utvrdile trend opadanja raka i kardiovaskularnih bolesti kao uzrok smrti kod osoba koje redovito jedu orašaste plodove. Orašasti plodovi ne sadrže gluten i zato su dobra zamjena za glutenska brašna kod osoba koje pate od celijakije. Postoji mnogo vrsta, a najviše ove orašaste plodove konzumiraju ljudi diljem svijeta: Indijski oraščići dolaze iz porodice otrovnog bršljana, te njihova ljuska sadrži otrovno ulje koje izaziva svrbež. Upravo je zato nemoguće kupiti indijske oraščiće u ljusci, već isključivo očišćene. Kremaste su strukture i pristaju kao dodatak azijskim jelima, jelima s rižom i raznim salatama. Pojedite ih kao međuobrok ili poslužite kao alternativu manje zdravim slanim grickalicama na druženjima s prijateljima. [color-box]Ako često jedete orašaste plodove, rizik od srčanih bolesti se smanjuje za više od dvadeset posto. Od lješnjaka možete lako napraviti i nutellu ili osvježavajući ledeni desert semifreddo.[/color-box] Pekan orasi su iznimno poznati u sjevernoj Americi, gdje se često koriste kao dodatak salatama i umacima, ali najčešće kao sastojak u pitama i kolačima. Okusom su slični orasima koji se koriste kod nas. Orasi su sastojak mnogih ukusnih deserata i slatkiša, te odgovaraju posluženi uz razne sireve i vino. Prepuni su omega-3 masnih kiselina i smanjuju rizik od dijabetesa. Pomažu u borbi sa stresom i smanjuju mogućnost obolijevanja od raka dojke. Sadrže B-kompleks koji pospješuje rast kose i noktiju, te obnavljanje kože i stanica. Bademi. Trudnicama je preporučljivo da ih uvrste u prehranu. Zahvaljujući svom okusu, čak 40 posto badema proizvedenih u svijetu otkupe proizvođači čokolade. Ako čokolada sadrži visoki udio kakaa i bademe, slobodno je konzumirajte ili poklonite dragoj osobi. Lješnjaci. Ulje lješnjaka štiti kožu i čuva je od suhoće te se koristi kao bazno ulje kod masaža lica i tijela esencijalnim uljima. Brazilski oraščići su dobri za suhu kožu, čine krv kvalitetnijom, te su bogati vitaminom E i selenijem, koji dokazano pomaže u borbi s rakom prostate. Nalaze se u mješavinama orašastih plodova koje možete kupiti svugdje. Makadamija ima pozitivan učinak na ljudsko zdravlje, no kod pasa može izazvati paralizu. Zaštitite svog kućnog ljubimca i držite ove ukusne oraščiće u dobro zatvorenoj kutiji. Često se dodaje proizvodima za njegu kože i kose zbog svojih hidratizacijskih svojstava. Pistacije su poznate kao jedan od ključnih sastojaka prave turske baklave. Koristite ih kao grickalice, maslac ili dodatak salati. Pistacije štite od raka, smanjuju krvni tlak i tegobe vezane uz reumu i artritis. Obnavljaju kožu, osiguravaju energiju i pomažu u održavanju kolesterola. Kikiriki zapravo nije orašasti plod, već biljka iz porodice mahunarki. Zbog velike sličnosti s orašastim plodovima, nezaobilazna je zdrava grickalica. Dvije trećine svih orašastih plodova čini kikiriki, naročito u Americi, gdje je postao dijelom tradicije.

Sladoled i Nutella od orašastih plodova

Osim što su zdrava grickalica, orašasti plodovi su savršeni kao užina u toplijim danima ili na plaži, za razliku od čokoladica koje se na ljetnim vrućinama lako otope. No, osim što se mogu jesti sirovi, slani, slatki, prženi ili posipani po sladoledu, od njih je vrlo jednostavno pripremiti ukusan ledeni desert - semifreddo.

Ledeni desert Semifreddo

[caption id="attachment_1483" align="alignleft" width="300"] Ledeni desert Semifredo od čokolade i lješnjaka[/caption]Ledeni desert Semifreddo od čokolade i lješnjaka, bez jaja i termičke obrade: SASTOJCI: • 1 šalica slatkog vrhnja • 1 šalica mlijeka • 1 šalica kiselog vrhnja • 1/2 šalice šećera • 50 g. tamne čokolade • 100 g. lješnjaka POSTUPAK: Lješnjake lagano prepržite na tavi, prebacite na dasku i nasjeckajte na komadiće. Mlijeko, šećer i kiselo vrhnje izmiješajte električnim mikserom. U tu smjesu dodajte istučeno slatko vrhnje, otopljenu čokoladu i nasjeckane pržene lješnjake te sve dobro i pažljivo promiješajte. Prebacite smjesu u plastičnu posudu s poklopcem i stavite u zamrzivač na nekoliko sati.

Domaća Nutella

SASTOJCI: • 2 šalice namočenih i dehidriranih lješnjaka • 1/4 šalice kakaa • 1 do 2 žlice ulja (npr. kokosovo) • 1/2 šalice nezaslađena bademova ili kokosova mlijeka • 1 žlica ekstrakta vanilije • 1/2 šalice šećera po izboru (npr. smeđi) • 1/4 žličice sitne morske soli POSTUPAK: Zagrijte pećnicu na 160° i 10 do 15 minuta pecite ranije namočene i dehidrirane lješnjake. Pazite da ne zagore. Kad budu dobro pečeni, vanjska opna će im pocrnjeti i odvojiti se od lješnjaka. Skinite vanjske opne uz pomoć kuhinjske krpe, tako da stavite lješnjake između krpe i trljate. Očišćene lješnjake stavite u multipraktik, sameljite ih u prah te dodajte kokosovo ulje. Nastavite s mljevenjem dok smjesa ne postane glatka i kremasta. To će potrajati 12 do 15 minuta. Kad smjesa postane željene konzistencije, dodajte ostale sastojke - kakao, vaniliju, šećer i sol, i promiješajte još na kratko. Osim da nutellu jedete samo na kruhu, pokušajte napraviti smoothie tako da u čašu mlijeka umiješate žlicu rfiaslaca od orašastih plodova.

Pet zdravih grickalica od orašastih plodova

[caption id="attachment_1484" align="alignleft" width="300"] Orašasti plodovi prepuni su vlakana, hranjivih
nutrijenata i zdravih masnoća.[/caption]Iako orašasti plodovi imaju mnogo kalorija, te kalorije će napraviti puno više dobrobiti od onih iz čipsa i sličnih masnih nezdravih grickalica. Za slatki međuobrok za svaku priliku, zagrijte žlicu običnog maslaca u loncu i dodajte par žlica meda. Kad počne kipjeti oko rubova posude, dodajte 1 i 1/2 šalicu orašastih plodova po izboru i malo cimeta. Kuhajte na laganoj vatri još 6 do 8 minuta, rasporedite po masnom papiru i ohladite. Kad pečete svoje najdraže kekse, u smjesu prije pečenja dodajte barem pola šalice oraščića po vlastitom ukusu. Svako jutro u pahuljice dodajte malo suhog voća, ali i nasjeckanih orašastih plodova. Ukoliko kod kuće radite granola pločice, i u njih umiješajte orašaste plodove koji će dati hrskavost i složeniji okus. Napravite kuglice od indijskih oraščića, datulja, suhih marelica i malo soli, maslaca i cimeta. Sve sastojke ubacite u multipraktik, oblikujte u kuglice i uvaljajte u sjeckane bademe ili kokos.

Orašasti plodovi i mršavljenje

Orašaste plodove u prehranu možete dodati na način da njima zamijenite neke manje zdrave alternative. U žitne pahuljice, jogurt, i slastice dodajte nasjeckane oraščiće. Umjesto krutona, posipajte juhu i salatu orašastim plodovima za dodatnu hrskavost, te za zdravi zalogaj za vrijeme gledanja filma, pomiješajte oraščiće i kokice.

Alergija na orašaste plodove

Jedna od najčešćih alergija u svijetu je alergija na orašaste plodove, zajedno s alergijom na kikiriki i školjke. Kod osoba koje pate od ovih alergija dolazi do anafilakse, dišu otežano, te njihovo tijelo doživljava šok. Najčešći simptomi su abdominalni bolovi, grčevi, mučnina, povraćanje, proljev, otežano gutanje, svrbež u grlu i ustima, očima i po koži, te plitko disanje. Ukoliko osjetite neki od ovih simptoma nakon što ste pojeli orašaste plodove, posjetite liječnika. Ekstrakti orašastih plodova su često sastojak alkoholnih pića, a njihova ulja se nalaze u losionima, šamponima za kosu i sapunima. Iako orašasti plodovi i kikiriki ne dolaze iz iste porodice, 25 do 40 posto ljudi koji su alergični na kikiriki imaju alergijsku reakciju i na oraščiće.

Što kažu istraživanja

Škola javnog zdravstva na Harvardu je provela studiju koja potvrđuje kako osobe koje svakodnevno konzumiraju orašaste plodove imaju 20 posto manju mogućnost od bilo kojeg uzroka smrti. Za smrt uzrokovanu srčanim bolestima, konzumacija oraščića smanjuje rizik od smrti za 29 posto, te 11 posto za smrt od karcinoma. U istraživanju je sudjelovalo više od 70.000 žena i 40.000 muškaraca. Oni koji su jeli orašaste plodove jednom na tjedan su postigli smanjenje smrti od 11 posto, oni koji su dvaput tjedno jeli ove plodove su smanjili postotak za 13 posto, a za čak 20 posto manje oni koji su orašaste plodove jeli svakodnevno. Rezultati studije su pokazali kako je najbolje jesti kikiriki, indijski oraščić i makadamija. [color-box]Suho voće, sjemenke i orašasti u turskoj kulturi spadaju u posebnu kategoriju namirnica, tzv. kuruyenis. Te se namirnice povezuju s veseljem i poslužuju na zabavama i svečanostima, dakle u sretnim trenucima.[/color-box]

Koliko je orašastih plodova potrebno za zdrav obrok od 200 kalorija

• 8 oraha ili • 10 makadamija ili • 10 pekan oraha ili • 22 indijska oraščića ili • 22 kikirikija ili • 29 badema ili • 62 pistacije

Ovaj način prehrane ne samo da ubrzava topljenje masnih naslaga, naročito u području trbuha, več snižava i vrijednosti triglicerida i šečera u krvi. Termin LCHF: Low Carb (smanjeni ugljikohidrati) High Fat (povećane masnoće) prije deset godina lansirala je skupina švedskih liječnika, ukazujući na prednosti prehrane bazirane na smanjenom unosu ugljikohidrata i povećanom unosu masnoća. Ovaj način prehrane (poznat i pod nazivima paleo dijeta, primal ili keto-dijeta) iz godine u godinu stječe sve veći broj pristalica širom svijeta, a u Švedskoj ga je usvojila čak trećina stanovnika. Dobro je poznato da "lakši način" ne postoji, bez obzira na vrstu promjene koju želimo unijeti u svakodnevni život, pa prije nego što iz korijena krenete mijenjati prehrambene navike, "naoružajte se" dobrom voljom i mentalnom snagom. Disciplina i upornost bit će vam najbolji saveznici.

Na čemu se zasniva

LCHF dijeta, odnosno način prehrane bazira se na ideji da se u potpunosti izbace škrob i šećer, a poveća unos proteina i prirodnih masnoća, uz velike količine povrća. I to je ono po čemu se LCHF dijeta ne samo razlikuje od većine poznatih i priznatih dijeta, već se i kosi s principima zdravog života, koji su opće prihvaćeni već desetljećima. Zahvaljujući ovoj teoriji, kolesterol, recimo, više nije jedan od najvećih neprijatelja zdravlja. U tom smislu ukazuje se na činjenicu da se referentne vrijednosti stalno snižavaju: do prije deset-petnaest godina kolesterol od sedam-osam jedinica smatrao se normalnim, dok se danas i onaj od preko pet snižava pomoću lijekova. Samim tim, broj osoba kojima se može dijagnosticirati povišen kolesterol neprekidno raste. Postoje studije koje ukazuju na to da povećan unos zasićenih masti ne utječe na kolesterol, te da su ljudi s niskom razinom kolesterola u krvi imali začepljenje krvnih žila u jednakoj mjeri kao i oni s povišenim kolesterolom. Osim toga, zagovornici ove teorije ukazuju na to da povišene trigliceride i masnu jetru uzrokuju šećer i škrob, a ne masnoće.

Isto tako su se hranili i naši preci

[caption id="attachment_1501" align="alignleft" width="300"] LCHF model prehrane vraća nas izvornom
načinu prehrane, svojstvenu našim precima.[/caption]Ovaj model prehrane vraća nas izvornom načinu prehrane, svojstvenu našim precima, koja je optimalna za očuvanje zdravlja i normalne tjelesne težine. Slikovito rečeno, uobičajena piramida prehrane okrenuta je "naglavačke". Dakle, ako ste dan započinjali pahuljicama, a izbjegavali svinjsku mast i crveno meso, neophodno je napraviti radikalni zaokret. Naglasak je na čistim prirodnim namirnicama u izvornom obliku, iz domaćeg ili organskog uzgoja, što znači da je potrebno voditi računa o njihovoj kvaliteti i porijeklu. S druge strane, izbjegavaju se škrob, šećer, rafinirana biljna ulja i industrijske prerađevine. U praksi to znači da je reduciran unos kruha, tjestenine, žitarica, krumpira ili riže, a povećan unos prirodnih zdravih masnoća iz životinjskih i biljnih zvora. Prednost imaju riba, meso, jaja, povrće, mliječni proizvodi (posebno kefir), a značajno mjesto zauzimaju i orašasti plodovi (orasi, bademi, lješnjaci, indijski oraščići), sjemenke (suncokret, lan). Samljevene sjemenke mogu zamijeniti brašno i poslužiti za izradu kruha i peciva. Dozvoljeno je jesti sve vrste mesa (čak i iznutrice, čvarke i slaninu), kao i sve životinjske masnoće (svinjsku, pileću, goveđu ...). Što se tiče ribe, prednost imaju one masnije, bogate omega-3 masnim kiselinama, a na tanjuru se mogu naći i rakovi, školjke i alge.

Samo prirodne masnoće

Spomenuti način prehrane podrazumijeva da se u pripremi hrane koriste prirodne masti (svinjska mast, maslac, maslinovo ili kokosovo ulje). Hrana bogata škrobom (krumpir, kruh, tjestenina, riža) zamjenjuju se sezonskim povrćem, koje se može kuhati, peći, grilati, pirjati .... To su zelena salata, kelj, kupus, blitva, špinat, paprika, rajčica, tikvice, patlidžan ... Kao što možete primijetiti, riječ jeo povrću koje raste iznad zemlje. Lagana majoneza, kao dodatak salati, ustupa mjesto punomasnim prirodnim umacima, a možemo i sami napraviti majonezu od žumanjka, maslaca, maslinovog ulja i začinskog bilja. Preporučuje se bobičasto voće koje je manje slatko: borovnice, maline, ribizli, jagode, kupine ... Dobrodošli su i citrusi (limun, grejp). Umjesto gaziranih napitaka, industrijskih sokova i piva pijte vodu, čajeve ili limunadu (zaslađene stevijom), a s vremena na vrijeme počastite se čašom crvenog vina ili kockicom čokolade s najmanje 70 % kakaa.

Nema brojanja kalorija

Kada govorimo o optimalnom unosu hrane, važno je procijeniti potrebe svojeg organizma i prilagoditi mu se. Iskustva onih koji su duže vrijeme na LCHF prehrani svjedoče da im je dnevno dovoljan jedan pravi, konkretan obrok (komad mesa ili ribe, mnogo povrća i masnoća u kojoj se hrana pripremala). Optimalnom porcijom smatra se 100-150 g mesa ili 200 g ribe, ali po potrebi se može konzumirati manje ili više. Količinski se jede mnogo više povrća nego mesa. LCHF dijeta ne broji kalorije, niti ograničava količinski unos dozvoljene hrane (iako će se on sam po sebi dogoditi i automatski smanjiti tek), dopušta da jedete kad god osjetite glad i koliko vam je neophodno da se zasitite. U usporedbi s drugim dijetama, ljudi na LCHF dijeti mršave više i brže i to bez osjećaja gladi.

Sprečava kardiovaskularne bolesti

Pod uvjetom da se striktno pridržavate LCHF principa prehrane, bez velikih odstupanja od dopuštenog, smanjit ćete tjelesnu težinu, ali i poboljšati fizičko i mentalno zdravlje. LCHF je učinkovit u procesu redukcije abdominalne (trbušne) masnoće oko organa, što smanjuje rizik od razvoja kardiovaskularnih bplesti i dijabetesa. Budući da smanjuje faktore rizika kardiovaskularnih bolesti, važno je ukazati na preventivnu ulogu LCHF sistema prehrane. LCHF dijeta snižava razinu šećera u krvi, kao i razinu inzulina kod dijabetičara i osoba s inzulinskom rezistencijom, što omogućava reduciranje lijekova za snižavanje glukoze. Također snižava povišene trigliciride, najpoznatiji faktor rizika za srčane bolesti. Smanjen unos ugljikohidrata dovodi do snižavanja visokog krvnog tlaka. HDL, zaštitni lipoproteini koji smanjuju rizik od srčanih bolesti, povećavaju se na LCHF dijeti. Ovaj način prehrane pogodan je za osobe osjetljive na gluten ili sklone alergijama i autoimunim bolestima, uzrokovanim prehranom u kojoj se koriste namirnice koje ga sadrže. [color-box]ŠTO NIKAKO NE TREBATE JESTI - LCHF dijeta zahtijeva da se iz prehrane izbace žitarice, šećer, brašno, aditivi i industrijska hrana, jer povećavaju kiselost organizma i samim tim predstavljaju podlogu za razne bolesti. Kako bismo sačuvali zdravlje, moramo prestati konzumirati i sljedeće namirnice: margarin, rafinirana biljna ulja (sojino, kukuruzno, suncokretovo ...), pekarske proizvode od pšenice kao i samu pšenicu (genetski je modificirana i organizam je više ne prepoznaje kao hranu], šećer i umjetne zaslađivače, gotova jela, mješavine začina, juhe iz vrećica, slatkiše, voćni jogurt, muslije, konzervirane namirnice, sušeno i voće, industrijski prerađenu hranu, krumpir ... Punomasne mliječne proizvode (sirevi, vrhnje, kiselo i slatko nepasterizirano mlijeko) treba "dozirati", pogotovo ako želite izgubiti višak kilograma.[/color-box]

Đumbir je jedinstvena biljka koja se koristi u svim sferama života: kulinarstvu, kozmetici, prehrambenoj industriji, kao i u medicini - za prevenciju i liječenje raznih bolesti. Sadrži mnoge korisne vitamine i aminokiseline, pa blagotvorno djeluje na organizam. Najbolje ga je koristiti u svježem obliku (sitno nariban ili nasjeckan), ali dobar je i onaj u prahu, koji se može naći na skoro svim prodajnim mjestima. Treba napomenuti da su svjež i sušeni đumbir posve različitih svojstava, kao da su u pitanju dvije različite biljke. U kineskoj medicini đumbir se vrlo često koristi kao sastojak u receptima i biljnim preparatima jer ubrzava reakciju biljaka s kojima je pomiješan. [caption id="attachment_1510" align="alignleft" width="300"] Đumbir je jedinstvena biljka koja se koristi
u svim sferama života.[/caption]Svjež korijen se koristi za pojačanje znojenja i izbacivanje toksičnih tvari iz organizma. Sušeni korijen koristi se za bolesti želuca, zaustavljanje proljeva, reumatizam, kašalj itd. Ljekovita svojstva đumbira su brojna. Koristi se protiv upala, za obloge protiv otoka, protiv grčeva, za smanjenje boli kod mišićnih i koštanih problema, učinkovit je kao prevencija protiv prehlade i za smirivanje kašlja, jača imunitet, poboljšava cirkulaciju i sprečava nastajanje ugrušaka krvi, djelotvoran je lijek protiv migrene i protiv gripe. Antiseptik je, pa uništava mikroorganizme, koristi se protiv iscrpljenosti i umora, jer podiže energiju u organizmu. Đumbir poboljšava pamćenje, djeluje kao blagi afrodizijak. Napitak od đumbira preporučuje se i osobama koje su izložene riziku od moždanog udara, jer đumbir sprečava stvaraje krvnih ugrušaka, upalu vena, a regulira i srčani ritam.

Ljekovite tvari

Đumbir je idealan lijek protiv virusa pa ga morate imati kod kuće tijekom sezone prehlade i gripe. Đumbir sadrži seskviterpene, spojeve koji djeluju na rinoviruse. Zingerol i šogaol smanjuju bol, snižavaju povišenu tjelesnu temperaturu, sprečavaju kašalj i djeluju umiruiuće. Ljutinu đumbiru daju spojevi šogaol i zingerol. Ova dva sastojka slična su po svojoj kemijskoj strukturi. Omjer šogaola i zingerola ponekad se uzima kao pokazatelj kvalitete proizvoda. Zingerol se nalazi u svježem đumbiru, a šogaol nastaje kada se đumbir suši ili kuha. Naziv šogaol potječe od japanskog naziva za đumbir - shoga, a poznat je i pod imenom 6-šogaol. Znanstvenici su otkrili da šogaol ubija stanice raka, ostavljajući zdrave stanice netaknute. Kod raka dojke, šogaol značajno utječe na stanični ciklus što dovodi do brže smrti stanica raka, kroz indukciju autofagije, prirodnog procesa razgradnje nepotrebnih i disfunkcionalnih dijelova stanice. Također, šogaol sprečava formiranje čvorića raka, a prema nekim istraživanjima učinkovitiji je u ubijanju matičnih staničnih stanica raka od kemoterapije.

Zbogom migreni

Đumbir je vrlo učinkovit protiv migrene i glavobolje, no morate ga uzeti čim osjetite njihove naznake. Šalicom kipuće vode prelijte jednu žličicu sušenog đumbira ili dvije žličice naribanog svježeg đumbira, dodajte sok od pola limuna i lagano pijuckajte. U slučaju migrene pijte ovaj čaj svaka četiri sata tijekom četiri dana. Ovaj je čaj dobro piti i preventivno.

Za bolju probavu

Nije ni čudo da je đumbir jedan od najpopularnijih istočnjačkih začina. Uz gomilu povoljnih učinaka na zdravlje, spomenimo i sjajne efekte koje ima na probavu. Đumbir smiruje upalu sluznice želuca, pomaže kod čira na želucu, poboljšava tek, pospješuje probavne procese i otklanja smetnje poput nadutosti i grčeva. Od velike je pomoći svima koji pate od problema sa žuči jer pomaže razgradnju masne hrane.

Olakšava menstrualne tegobe

Istraživanja su pokazala da đumbir, zahvaljujući dragocjenim nutrijentima, usporava starenje organizma i ubrzava cirkulaciju. Naročito se preporučuje ženama koje pate od predmenstrualnog sindroma jer ublažava bol i grčeve. Đumbir smanjuje mučninu u trudnoći bez štetnih efekata, kao i mučninu kod osoba koje prolaze kemoterapiju i kod onih koje teže podnose putovanja. Koristi se tako da uzmete 1/8 žličice đumbirovog praha s vodom tri do četiri puta dnevno, ili možete skuhati čaj od đumbira tako da nekoliko kriški svježeg korijena prokuhate u vodi. Sa sobom možete nositi i bočicu eteričnog ulja đumbira. Nekoliko kapi nakapajte na maramicu i duboko udahnite. Osim toga, đumbir podiže energiju i otklanja nervozu, pa ne olakšava samo menstrualne, već i tegobe koje se javljaju u klimakteriju. U navedenim slučajevima, čaj od đumbira se uzima pola sata prije jela i može mu se dodati domaći med ili limun. Napitak od đumbira potiče i mršavljenje, a priprema se na sljedeći način: korijen svježeg đumbira narežite na tanke kriške i prelijte hladnom vodom. Zagrijte dok voda ne zavri i kuhajte na laganoj temperaturi 15-20 minuta. Može se koristiti i đumbir u prahu. Čaj se uzima pola sata prije jela, jer se tako najbrže apsorbiraju hranjivi sastojci i ubrzava metabolizam. Ovaj napitak također učinkovito eliminira toksine koji se gomilaju u organizmu i odličan je za proljetnu detoksikaciju.

Poboljšava potenciju

Svojstvo đumbira da potiče cirkulaciju i te kako ide na ruku muškarcima, jer se na taj način poboljšava i potencija. Osim toga, taj začin se već stoljećima koristi za liječenje neplodnosti kod muškaraca, s obzirom na to da je biljka bogata vitaminima i mikroelementima neophodnim za normalan rad muških spolnih žlijezda. Prvenstveno tu su cink, magnezij, fosfor i željezo, a sadrži i veliki broj vitamina koji doprinose povećanju šanse za začeće, kao što su retinol, tiamin, niacin, riboflavin. Đumbirov korijen sadrži aminokiseline koje značajno poboljšavaju reproduktivnu funkciju, pa se upravo zato i koristi u pripremi medikamenta za liječenje muške neplodnosti. Osim toga, ovaj začin ne samo da poboljšava potenciju, već i kvalitetu sperme (produžava život zdravih spermatozoida i povećava njihovu pokretljivost). Poznato je da visoka razina lošeg kolesterola u krvi može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme, kao što su gojaznost, poremećaj u radu jetre, kardiovaskularne tegobe ili dijabetes. Međutim, manje je poznato da povišen kolesterol u krvi može uzrokovati snižavanje razine testosterona, koji je odgovoran za normalno funkcioniranje muškog organizma i kvalitetne spermatogeneze. Upravo je to razlog zbog kojeg stručnjaci preporučuju muškarcima da što češće uzimaju đumbirov korijen, jer on vrlo učinkovito snižava razinu lošeg kolesterola u krvi.

Maska za kosu s dodatkom đumbira

Maska za kosu s dodatkom đumbira jača kosu i potiče njezin rast, a postupak pripreme vrlo je jednostavan: što sitnije naribajte đumbirov korijen, a zatim iz njega iscijedite sok i utrljajte ga u tjeme. Umotajte kosu u topli ručnik i ostavite masku da djeluje jedan sat. Nakon toga operite kosu blagim šamponom.

Tinktura za zdravu prostatu

Alkoholna tinktura od đumbirovog korijena ima široku primjenu u liječenju upalnih procesa prostate. Sitno nasjeckajte 100 g korijena đumbira, stavite ga u staklenu bočicu ili staklenku i prelijte kvalitetnom domaćom rakijom. Ostavite na tamnom mjestu da odstoji dva tjedna i svakodnevno mućkajte. Nakon toga ocijedite i čuvajte tinkturu, dobro zatvorenu, na tamnom i hladnom mjestu. U slučaju bolesti prostate, uzimajte 15-20 kapi tinkture otopljene u šalici vode, tri puta na dan. Preventivno uzimajte 15 kapi ujutro, pola sata prije doručka.

Kardiovaskularne bolesti vodeći su uzrok smrti u svijetu. Usprkos tome, mnogi se ne trude sačuvati zdravlje svog srca, sve dok se ne pojave prvi simptomi bolesti. Angina pectoris, »povišeni krvni tlak, nepravilan rad srca i infarkt samo su neke od komplikacija koje mogu nastati zbog nebrige o ovom vitalnom organu. Srčani mišić je moguće sačuvati ako pijete dovoljno vode tijekom dana, umjereno konzumirate hranu, koja bi se trebala bazirati na voću i povrću organskog podrijetla. Jela možete začiniti đumbirom, ružmarinom, kurkumom i ljutom papričicom. Zaboravite na pušenje i redovito vježbajte. Ne bi se trebali izlagati stresnim situacijama, a dovoljno sna vrlo je bitno za pravilan rad srca. U prevenciji i liječenju kardiovaskularnih bolesti pomažu i mnoge ljekovite biljke, ali treba imati na umu da one nisu zamjena za propisanu terapiju, te da ih ne treba koristiti prije konzultacije s liječnikom. Predstavljamo vam 10 najboljih prijatelja najdragocjenijeg mišića u našem tijelu:

Bijeli glog

[caption id="attachment_1519" align="alignleft" width="300"] Glog je od davnina poznat kao najbolji
prijatelj srčanog mišića.[/caption]Glog je od davnina poznat kao najbolji prijatelj srčanog mišića. Hrani srce i daje mu snagu da pravilno radi, osiguravajući bolju cirkulaciju i protok kisika do ostatka tijela. Sprečava nagomilavanje kolesterola u stijenkama arterija i snižava krvni tlak. Posebno se preporučuje osobama koje se oporavljaju od infarkta ili se bore protiv aritmije. Oni koji imaju zdravo srce mogu piti čaj od glogovog cvijeta da bi ga dodatno ojačali i zaštitili se od srčanog udara, te povećali toleranciju srca na nedostatak kisika, koji može biti posljedica velikog uzbuđenja ili stresa. Napomena: glog ne bi trebali koristiti u trudnoći.

Srdačica

Samo ime ove biljke govori da je pravi prijatelj srca, naročito u kombinaciji s glogom, a ima pozitivan utjecaj i na kompletan živčani sustav. Opušta mišiće, snižava razinu kolesterola u krvi i sprečava stvaranje krvnih ugrušaka. Potiče normalan rad srca, efikasno se bori protiv tahikardije, te snižava visoki krvni tlak, posebno onaj koji se javlja kao rezultat anksioznosti ili stresa. S druge strane, male količine tinkture od srdačice mogu biti prava energetska injekcija, dok se koja kap više preporučuje ukoliko imate problema s nesanicom.

Češnjak

Ako imate visoki krvni tlak ili se mučite s povišenim kolesterolom i trigliceridima, može vam pomoći češnjak. Dovolino je da pojedete jedan češanj dnevno da biste učinili uslugu svome srcu, a ukoliko niste ljubitelj ljutkastog ukusa i karakterističnog mirisa koji se nastanjuje u vašim ustima nakon konzumiranja te biljke, dodajte češnjak jelima kao začin. Ukoliko ga uvrstite u prehranu, češnjak će spriječiti i formiranje krvnih ugrušaka, koji mogu dovesti do srčanog ili moždanog udara, s tim što je bitno da ga konzumirate svakodnevno, da biste osjetili pozitivne učinke.

Ginko biloba

Poznato je da »ginko« povoljno djeluje na mozak i živčani sustav, ali on je također i odličan saveznik u prevenciji i borbi protiv kardiovaskularnih bolesti. Blagim širenjem arterija i vena poboljšava cirkulaciju, te sprečava formiranje krvnih ugrušaka - tako istovremeno pomaže u prevenciji srčanog i moždanog udara. Također, ginko učinkovito snižava krvni tlak i staje na put slobodnim radikalima, sprečavajući ih da oštete stjenke krvnih žila. Napomena: čajeve i preparate na bazi ginka ne treba koristiti u kombinaciji sa lijekovima za razrjeđivanje krvi.

Veprina

Iako se najčešće koristi u prevenciji i liječenju bolesti bubrega, djelujući kao diuretik, veprina je odličan saveznik i u borbi protiv kardiovaskularnih bolesti. Naročito se preporučuje osobama koje imaju »nizak krvni tlak«, te onima kod kojih su primjećeni ugrušci u krvi. Efikasna je i u liječenju kronične venske insuficijencije i proširenih vena. Međutim, veprinu ne bi trebali koristiti osobe koje imaju visoki krvni tlak, kao ni ljudi koji piju lijekove za normalizaciju tlaka ili razrjeđivanje krvi.

Valerijana

Ako vaši srčani problemi počivaju na nervnoj bazi, saveznika potražite u gorkom korijenu valerijane. Ta biljka se stoljećima koristi protiv nesanice, a može vam pomoći da snizite krvni tlak i umirite lupanje srca izazvano prevelikim uzbuđenjem. Prema nekim istraživanjima, korijen valerijane u kombinaciji s glogom može pomoći u liječenju kongestivne srčane insuficijencije, kada jedna od komora ne može istisnuti cijelu količinu primljene krvi. Ipak, valerijanu ne bi trebali koristiti ako uzimate lijekove za reguliranje krvnog tlaka ili kolesterola.

Gorocvijet

[caption id="attachment_1522" align="alignleft" width="300"] Ako se borite protiv angine pectoris, u
gorocvijetu ćete pronaći odanog saveznika.[/caption]Ako se borite protiv angine pectoris, u gorocvijetu ćete pronaći odanog saveznika. Taj korov poboljšava cirkulaciju, umiruje lupanje srca i usporava puls, a istovremeno jača ovaj vitalni organ i potiče ga na pravilan rad. S obzirom na to da smiruje živce, gorocvijet ne podiže krvni tlak prilikom jačanja srčanog mišića. Čaj od gorocvijeta se priprema tako što se 1 jušna žlica biljke kuha 2 minute u 3 dl vode, a nakon što odstoji 5 minuta, ocijedi se i pije tri puta dnevno poslije jela. Ne bi ga trebalo konzumirati duže od dva tjedna i nipošto bez konzultacije s liječnikom.

Arnika

Većina fitoterapeuta navodi arniku kao sjajnog saveznika u dezinfekciji i liječenju rana, ali ta biljka je izuzetno efikasna u borbi protiv bolesti srca i krvnih žila. Snižava krvni tlak, ublažava anginu pectoris, sprečava stvaranje krvnih ugrušaka, jača srce koje je oslabljeno zbog teških bolesti, te staje na put grčevima arterija i vena, koje lagano proširuje. Arnika se najčešće koristi u obliku tinkture, ali budući da je otrovna, to se mora činiti u malim dozama i obavezno pod nadzorom liječnika.

Imela

Imela je biljka parazit, koja raste kao zimzeleni grm na visokim granama drveća, obično jabuke, kruške ili hrasta. Poznata je kao čistač krvi, a pomaže i u liječenju srčanih tegoba, naročito ateroskleroze i angine pectoris. Snižava krvni tlak, smanjujući napetost vena i sprečavajući njihovo pucanje i krvarenje.

Peršin

Ako svoje obroke začinjavate peršinom, potaknut ćete zdravlje srca. Naime, zahvaljujući folnoj kiselini, ta biljka pretvara potencijalno opasni homocistein u bezopasne molekule. Tako ga sprečava da ošteti krvne žile, smanjujući pritom rizik od srčanog i moždanog udara i angine pectoris, kojima su posebno izloženi ljudi koji već imaju aterosklerozu ili dijabetes. S obzirom na to da je pun antioksidansa, peršin je odličan saveznik u borbi protiv mnogih bolesti, uključujući i rak. [color-box]

Mješavine za zdravo srce

Za snižavanje krvnog tlaka - Pomiješajte jednake količine cvijeta gloga, češnjaka, preslice i peteljki imele. Jednu jušnu žlicu mješavine kuhajte 15 minuta u 2,5 dl vode. Pijte po jednu šalicu ujutro i navečer. Tinktura od gloga - U 100 g alkohola potopite 20 g cvijeta i lista gloga. Ostavite da odstoji 21 dan na suncu, a zatim ocijedite. Uzimajte 3-5 puta dnevno, prije jela, 15 kapi na kocki šećera. Za jačanje oslabljenog srca - Po 3 g korijena valerijane i mladih smrekinih pupoljaka kuhajte pola sata u 1/2 l vode. Ocijedite nakon što odstoji nekoliko minuta. U svaku šalicu čaja dodajte 15-20 kapi tinkture od arnike. Ujutro popijte jednu šalicu, a tijekom dana svaka dva sata uzmite po 1 jušnu žlicu. Protiv angine pectoris - Uzmite 2 jušne žlice usitnjenog cvijeta gloga i po 1 jušnu žlicu sitno nasjeckanog cvijeta lavande, lista i cvijeta srdačice i lista metvice. Mješavinu uspite u 1 l vruće vode i ostavite da stoji 2 sata na sobnoj temperaturi. Ocijedite, zasladite bagremovim medom i pijte po 100 ml svakih sat vremena. Protiv aritmije - Uzmite po 1 jušnu žlicu usitnjenog lista divlje mente, lista matičnjaka, lista i cvijeta srdačice i glogovog lista i cvijeta. Dodajte u 600 ml kipuće vode. Nakon što odstoji 2 sata, ocijedite i pijte po jednu šalicu, 3 puta dnevno prije obroka.[/color-box]

Vjerojatno ste se već svi uvjerili u ljekovitu moć ulja kantariona i nevena, a jeste li isprobali još koje? Od drevnog Egipta do modernih vremena ulja iz ljekovitih biljaka korištena su kao prirodni lijekovi protiv najrazličitijih fizičkih i psihičkih bolesti, kao vrlo ukusni začini te kao dio kozmetičkih preparata. Ovi darovi prirode sadrže širok spektar sastojaka koji pozitivno djeluju na organizam: masne kiseline, vitamine, antioksidanse, fitosterole, karotenoide i mnoge druge nutrijente. Koje će od njihovih svojstava biti zastupljeno u ulju, ovisi o vrsti i dijelu biljke od koje se izrađuje.

Lavanda - vrhunski sedativ

[caption id="attachment_1528" align="alignleft" width="300"] Ulje lavande jedno je od najpopularnijih u
aromaterapiji.[/caption]Koristi se u medicini i za njegu tijela više od dvije i pol tisuće godina. Stari Grci i Rimljani redovno su je koristili u kupkama, a Egipćani u procesu balzamiranja. Izuzetan miris cvjetova učinio je ulje lavande jednim od najpopularnijih u aromaterapiji - dodaje se u mnoge preparate za njegu tijela, sapune i parfeme. Osim toga, ulje je poznato kao analgetik, antioksidans, uništava bakterije i mikrobe i ima blago sedativno djelovanje. Masaža mišića i zglobova - Dubinski, lavandino ulje će ukloniti spazam, ublažiti upale u mišićima i zglobovima, ali će se pobrinuti i za manje rane, opekline i nepravilnosti na koži. Također, kao oblog za bolna mjesta, možete koristiti krpu natopljenu vodom s nekoliko kapi ulja od lavande. Kupka - Nekoliko kapi ulja od lavande u toploj kupki oslobodit će vas stresa, opustiti vam mišiće i živce i poboljšati san ukoliko patite od nesanice. Jača kosa - Proveden je veliki broj istraživanja čiji su rezultati pokazali da redovita masaža vlasišta lavandinim uljem može pospješiti rast kose čak i kod ispitanika koji imaju alopeciju.

Origano umjesto antibiotika

Naziv je dobio od grčkih riječi “oros” i “ganos” što bi u doslovnom prijevodu značilo “radost planine" Danas postoji više od 40 različitih vrsta ove bilike, najjače terapeutsko djelovanje ima ulje origana dobiveno iz divljeg origana (Origanum vulgare), koji izvorno potječe iz mediteranskog područja. Ono ima izuzetno jako antibakterijsko, antiseptičko, antivirusno antigljivično svojstvo. Upala sinusa i prehlade - U posudu s kipućom vodom dodajte nekoliko kapi ulja, a zatim nekoliko minuta udišite paru. Protiv parazita i za ublažavanje infekcija - Razblažite kap ulja od origana s jednom kapi kokosovog ulja, stavite ispod jezika, pričekajte nekoliko minuta pa isperite usta. Ponovite ovaj postupak nekoliko puta dnevno. Uljem origana mogu se tretirati urinarne, respiratorne i gljivične infekcije. Tretiranje gljivica na stopalima i noktima - Stavite nekoliko žličica ulja u posudu s toplom vodom u koju ćete zatim potopiti stopala. Također, možete pomiješati kap ulja origana sa žličicom maslinovog ulja i namazati nokte ili kožu zahvaćenu gljivičnom infekcijom. Protiv uboda insekata - Jedan od mnogih sastojaka origana je karvakol, koji djeluje kao prirodna zaštita od napada i uboda insekata. Pomiješajte maslinovo i origanovo ulje pa namažite kožu. Ukoliko vas je već ubo neki insekt, ova mješavina će ublažiti svrbež i peckanje na iritiranom mjestu.

Ružmarin za bolje pamćenje

Poznat i kao "morska rosa", ružmarin se zbog svojih ljekovitih svojstava smatrao svetom biljkom među mnogim drevnim narodima. Ulje se dobiva destilacijom iz svježih cvjetova i listova, a teško je pobrojati sve moguće načine na koje se ono može primijeniti. Utječe na jačanje čitavog organizma, može se koristiti u borbi protiv upala i infekcija, kao antiseptik, u prevenciji raka. Protiv kašlja - Kap-dvije ulja utrljajte u kožu prsa i vrata. Ponovite postupak nakon nekoliko sati. Zaustavite glavobolju - Stavite jednu kap ulja ružmarina u dlan, zatim protrljajte dlanove, prinesite ih ustima i nosu i udišite aromu oko jedne minute. Također, možete utrljati po kap ulja na bolna mjesta na glavi. Oslobodite se stresa - Ružmarinovo ulje pomaže da se snizi razina kortizola, jednog od hormona koji organizam oslobađa u trenucima velike napetosti i stresa. Za bolje pamćenje - Udisanje ružmarinovog ulja direktno stimulira mozak i poboljšava cirkulaciju, pa se tako pojačavaju koncentracija i pamćenje. Možete ga udisati direktno iz bočice. Jača i bujnija kosa - Danas mnogi šamponi i preparati za kosu sadrže ružmarinovo ulje ili čaj. Redovnom upotrebom ulja obnavljaju se folikule, što s vremenom rezultira rastom bujnije kose. Utrljavanje ulja u kožu glave efikasno je sredstvo za uklanjanje peruti.

Hajdučka trava (Stolisnik) jača krv

Stolisnik ili hajdučka trava svoje je latinsko ime Achillea millefolium dobio po grčkom junaku Ahileju, koji ju je koristio za previjanje rana, a pretpostavlja se da naš naziv za ovu biljku potječe otuda što su je hajduci upotrebljavali u iste svrhe. U svakom slučaju, ova višegodišnja biljka ima dugu tradiciju u prirodnoj medicini jer gotovo svi njezini dijelovi imaju neko terapeutsko svojstvo. Za zdrave krvne žile - Ulje od stolisnika jedan je od najboljih narodnih lijekova za bolju cirkulaciju, čišćenje krvi, poboljšanje njezine viskoznosti. Koristilo se i u melemima za otvorene rane jer zaustavlja krvarenje, kao i protiv ateroskleroze. Protiv upala - Bilo da je u pitanju obična prehlada, upala respiratornih organa ili probavnog trakta, ulje hajdučke trave djelovat će protuupalno. Ublažava simptome artritisa i reumatizma - Ovo ulje sprečava taloženje mokraćne kiseline u mišićima i zglobovima. Eliminira toksine - Hajdučka trava potiče tijelo da putem znoja izbaci otrove, višak soli i vode, pa na taj način može pomoći u regulaciji tjelesne težine.

Čajevac - najbolji antiseptik

Ljekovito djelovanje čajevca otkrili su starosjedioci australskog kontinenta, odakle ova biljka i potječe. Ulje čajevca je poznato po svojim antiseptičkim, antibakterijskim i antigljivičnim svojstvima, pa se koristi u tretiranju različitih infekcija, ujeda, rana i uboda na koži, kao i u kozmetičke svrhe. Protiv akni i bubuljica - Mnoge studije pokazale su da se uljem čajevca mogu eliminirati blagi i srednje teški oblici akni, te je stoga sve popularnije u fitoterapeutskim tretmanima, a sadržano je i u brojnim kozmetičkim proizvodima. Liječenje infekcija - Osim u tretiranju raznih problema na koži, čajevac se pokazao djelotvornim i u ublažavanju različitih oblika infekcija: dišnih puteva, crijeva, mokraćnih kanala ... Riješite se gljivica - Zbog antiseptičkih i antigljivičnih svojstava, preporučuje se da se ulje čajevca utrljava direktno na oboljeli dio kože ili noktiju. Ono će ih dezinficirati, smanjiti bol i u velikoj mjeri uništiti patogene gljivice.

Smilje za zdravu kožu

Mediteranska biljka sa oko 600 podvrsta daje eterično ulje snažne arome koje ima izuzetno širok spektar upotrebe - blagotvorno utječe na kožu, ali i na mnoge unutrašnje organe. Za regenerativna svojstva biljke zaslužan je kemijski spbj italidion. Njega lica - Ulje smilja jedan je od omiljenih sastojaka u kozmetičkoj industriji zato što je pokazalo izuzetan učinak u zarastanju rana, skidanju ožiljaka, a često je dio preparata protiv starenja te za smanjenje i »uklanjanje bora«. Protiv tromboze - Smilje pomaže da se razbiju krvni ugrušci, izliječe hematomi i druge modrice. Nerijetko se koristi i u liječenju proširenih vena. Pospješuje probavu - Bilo da su u pitanju bolovi u trbuhu, nadutost, zatvor, proljev, čir ili neki drugi problem u probavnom sustavu, ulje od smilja znatno će ublažiti tegobe. Također, povećava izlučivanje probavnih enzima i poboljšava funkciju jetre.

Žuti noćurak - spas za žene

Najkorisniji dijelovi noćurka nalaze se u crvenkastim sjemenkama i upravo iz njih ekstrahira se ulje. Sadrži veliki postotak esencijalnih masnih kiselina, što je jedna od prednosti ove ljekovite biljke. Ublažava simptome PMS-a - Žene koje pate od predmenstrualnog sindroma spas mogu pronaći baš u ovom ulju budući da ublažava bolove i glavobolju, kao i napetost - simptome koji prate ovo stanje. Prijatelj kože - Zahvaljujući esencijalnim masnim kiselinama, ulje žutog noćurka može smiriti iritacije izazvane dermatitisom, psorijazom i ekcemom. Melem za zglobove - Ovo ulje ublažava simptome reumatoidnog artritisa i multiple skleroze. Snižava kolesterol i krvni tlak - Svojim pozitivnim utjecajem na krvotok smanjuje rizik od pojave krvnih ugrušaka i bolesti srca i krvnih žila.

Znate li da su svi dijelovi maslačka jestivi - cvijet, stapka, listovi, pa čak i korijen? »Korijen maslačka« debeo je i krupan u odnosu na nadzemni dio biljke, a po okusu podsjeća na gljive. Može se jesti sirov, ali je ukusniji pečen. Korijen maslačka se može pirjati s povrćem, mesom i drugim namirnicama - ne zahtijeva dugotrajnu termičku obradu, 10-15 minuta je dovoljno. Najbolje je prikupljati korijen maslačka prije cvjetanja u proljeće, ali općenito se može jesti tijekom cijele sezone, kao i svaki korijen. Da bi se uklonila gorčina iz starijih listova maslačka, preporučuje se da se prije pripreme jela listovi potope u slanu vodu na pola sata. Mladi listovi nisu gorki, tako da nema potrebe za ovim postupkom, pa se najčešće dodaju salatama i varivima. Od cvjetova maslačka prave se džem, med, čak i vino. Svi dijelovi biljke vrlo su ljekoviti, a po količini vitamina i korisnih tvari maslačak nadmašuje mnoge vrste povrća - sadrži vitamine A, B, C i P, kao i fosfor, kalcij, željezo i kalij. Redovitim konzumiranjem jela od maslačka smanjuje se rizik od razvoja malignih bolesti. Osim toga, maslačak čisti krv, izbacuje štetne tvari iz organizma i potiče izlučivanje mokraće.

Keksi od cvjetova maslačka i zobenih pahuljica

Pomiješajte pola čaše kokosovog ili maslinovog ulja s pola čaše meda ili sirupa od maslačka. Tome dodajte 2 umućena jaja i 1 žličicu vanilin šećera pa dobro promiješajte. Zatim dodajte 1 čašu brašna (u koje ste dodali 1 žličicu praška za pecivo i pola žličice sode bikarbone), 1 žličicu naribanog korijena đumbira, 2 žlice mljevenih oraha, 1 čašu zobenih pahuljica i pola čaše latica cvjetova maslačka (koristi se samo žuti dio latica, koje se usitne; zelene čašice se ne koriste). Sve dobro promiješajte i zamijesite tijesto. Razvaljajte tijesto na centimetar debljine i kalupom izrežite keksiće. Poslažite ih u tepsiju obloženu papirom za pečenje i pecite oko 40 minuta u pećnici na temperaturi od 180 °C.

Kava od korijena maslačka

Iskopajte i pažljivo iščupajte iz zemlje maslačak zajedno s korijenom. Narežite glavni korijen i operite ga. Očistite i sve bočne korjenčiće. Uklonite koru s korijena (lako se skida), a zatim ga nasjeckajte i osušite u pećnici. Promiješajte povremeno i ne dopustite da se prepeče, jer će u tom slučaju napitak biti veoma gorak. Korijen sameljite u mlinčiću za kavu, a zatim ga kuhajte kao običnu kavu. Po želji dodajte mlijeko, šećer i cimet.

Jogurt s maslačkom

U blender stavite 2 čaše jogurta pa dodajte 1 žlicu nasjeckanih listova maslačka, 2 žlice nasjeckanih cvjetova maslačka, 1 žlicu nasjeckanih oraha i 1 žlicu meda. Dobro izmiksajte i pijte u gutljajima.

Vino od cvjetova maslačka

Za pripremu vina potrebni su samo žuti cvjetovi maslačka (zeleni dio odrežite). Napunite veliku staklenku cvjetovima i prelijte ih kipućom vodom. Zatvorite staklenku i ostavite je da odstoji 24 sata, a nakon toga sve prelijte u lonac i kuhajte dok ne zakipi. Zatim maknite sa štednjaka, ostavite da se ohladi i procijedite. U međuvremenu, u 0,5 l kipuće vode kuhajte 1,5 kg šećera dok ne dobijete sirup. U veliku staklenku ulijte uvarak od maslačka, ohlađeni sirup, sok od 2 limuna, 100 g grožđica, 3-4 grančice svježeg matičnjaka ili metvice i dobro opranu limunovu koricu. Promiješajte i prekrijte teglu gazom. Ostavite da na sobnoj temperaturi odstoji 48 sati. Nakon toga izvadite matičnjak i limunovu koru, a teglu zatvorite poklopcem. Ostavite da odstoji još tjedan dana, pa pažljivo procijedite i prelijte tekućinu u staklene boce, koje treba držati na tamnom mjestu tri do šest mjeseci (ovisno o tome kakav okus želite).

Med od maslačka

[caption id="attachment_1540" align="alignleft" width="300"] Med od maslačka[/caption]U veći emajlirani lonac stavite 500 g cvjetova maslačka (dobro ih operite i ostavite da se ocijede od viška vode), 2 nasjeckana limuna s korom (prethodno odstajala u otopini sode bikarbone i dobro oprana), 12 opranih listova višnje i 6 čaša vode. Kuhajte dok ne zakipi pa na laganoj vatri kuhajte još deset minuta, uz stalno miješanje. Maknite lonac sa štednjaka i ostavite je da 24 sata odstoji na hladnom. Nakon toga procijedite kroz gazu pa u tekućinu stavite 1,5 kg šećera. Pustite da zakipi, a zatim kuhajte na laganoj temperaturi još jedan sat. Ostavite da se ohladi, a zatim med raspodijelite u staklenke.

Sok od maslačka

Sok od maslačka čisti krv, poboljšava rad jetre, smanjuje kiselost organizma, potiče laktaciju i mršavljenje, te normalizira krvni tlak. Osim toga, preporučuje se i slabokrvnim osobama jer sadrži visok postotak željeza. Sok od maslačka pravi se od korijena i listova, nije naročito ukusan, pa se miješa sa sokom od mrkve, celera, listova repe, a može mu se dodati i med. Skupite dosta mladih listova, dobro ih operite i stavite u rashlađenu slanu otopinu (6 žlica soli na litru kipuće vode) na pola sata. Nakon toga isperite ih toplom vodom, sameljite na mašini za meso i procijedite kroz gazu. Dobiveni sok pomiješajte s kipućom vodom u omjeru 1:1 i čuvajte ga u hladnjaku. Sok od maslačka može se koristiti i u kozmetičke svrhe budući da uklanja pjege i staračke mrlje s kože.

Salate od maslačka

Najčešće se koriste mladi listovi (mada mogu i cvjetovi), koje na 20-30 minuta treba ostaviti u slanoj otopini da se izvuče gorčina, a tek zatim se sitno sjeckaju i pripremaju na salatu. Mogu se upotrijebiti samostalno ili u kombinaciji s drugim ljekovitim travama ili povrćem. ZELENA SALATA U slanu vodu potopite 100 g listova maslačka pa ih ostavite da odstoje 30 minuta. Zatim ih isperite, nasjeckajte i na kraju dodajte vezicu sitno nasjeckanog peršina i 50 g nasjeckanog mladog zelenog luka. Začinite maslinovim uljem, sokom od limuna i morskom solju. Promiješajte i posipajte sitno nasjeckanim koprom. DETOKS SALATA Operite i sitno nasjeckajte 100 g listova maslačka (prethodno odstajalih u slanoj vodi), 50 g listova koprive (kratko ih blanširajte u kipućoj vodi), dodajte 2 žlice sitno nasjeckanih oraha, 1 manju glavicu sitno nasjeckanog običnog ili crvenog luka. Začinite maslinovim uljem, limunovim sokom i morskom solju. U čemu je tajna ovog jela? Sprečava aterosklerozu, suzbija upale, ubrzava metabolizam, jača i čisti krv, potiče izbacivanje viška vode iz organizma ...

Staračke pjege najčešće se javljaju na dijelovima kože koji su bili izloženi sunčevom zračenju - poput lica, nadlanica, dekoltea i ramena. One ne predstavljaju zdravstveni, nego ponajprije estetski problem, te su uz bore jedan od najmrskijih znakova starenja. Obično se javljaju nakon četrdesete godine života. Hiperpigmentacije nastaju zbog pojačanog, neravnomjernog stvaranja pigmenta melanina u koži. Uzrok toga mogu biti različiti faktori, poput hormonalih promjena, primjene kozmetičkih preparata ili kontakta s nekim kemijskim sredstvima. Ipak, najčešće je to izlaganje sunčevim zrakama, koji na mjestima gdje su melanociti osjetljiviji na djelovanje UV zraka dovode do hiperprodukcije pigmenta melanina i stvaranja pjega i mrlja. Da biste djelovali preventivno i spriječili staračke pjege i mrljice, neophodno je učiniti sljedeće: 1. Koristite adekvatnu zaštitu od sunca. Prilikom svakog izlaska na sunce, pa čak i u gradskim uvjetima, treba nanijeti kremu sa širokim spektrom UV zaštite. 2. Iz upotrebe izbacite sve preparate ili lijekove koji su fotosenzitivni. 3. Izbacite kozmetičke preparate koji dovode do fotoalergijske reakcije - poput mirisa, citrusnih eteričnih ulja ili antibakterijskih tvari.

Prvi korak

[caption id="attachment_1550" align="alignleft" width="300"] Ako su staračke pjege već vidljive,
rješenje možete pronaći u vlastitoj kuhinji.[/caption]Tretiranje već postojećih pjega i mrlja vrlo je kompleksno i nije uvijek najuspješnije, te treba biti vrlo uporan i preparate primjenjivati redovno. Za što uspješnije rezultate poželjno je redovno raditi piling kože, ali i upotrebljavati maske, tonike i serume koji djeluju na izbjeljivanje i ujednačavanje boje kože. Iz prirode možemo odabrati nekoliko sirovina koje imaju najviše efekta u tretiranju ovog problema, a to su peršin, limun, mlijeko, med, jogurt, krumpir.

Ništa bolje od peršina

Jedna od učinkovitih biljaka koje vam mogu pomoći u uklanjanju neželjenih pjega i mrlja je peršin. Bogat je vitaminom C, kalcijem i kalijem. Na kožu djeluje tako što stimulira stvaranje kolagenih vlakana, izbjeljuje kožu i ujednačava njezin ton. Preparat za izbjeljivanje pjega možete pripremiti od peršina na nekoliko načina: 1. U lončić ulijte 2 dl obične vode i 25 g svježih listova peršina. Stavite na štednjak i kuhajte dok ne zakipi, a zatim maknite s vatre, poklopite i pričekajte da se potpuno ohladi. Zatim procijedite, pa dodajte 2 dl mineralne vode koju ste prethodno ostavili da ishlapi. Zatim ovu tekućinu prelijte u staklenu bočicu i dobro promućkajte. Čuvajte u hladnjaku i koristite za tamponiranje kože zahvaćene pjegama i flekama. Postupak ponavljajte nekoliko puta tijekom dana. Ukoliko budete vrlo uporni, staračke pjege će polako početi blijediti, a poslije nekog vremena - potpuno će nestati. 2. Preparat od peršina možete pripremiti i tako što ćete vezicu svježeg peršina dobro isjeckati, a zatim procijediti kroz lanenu gazu dok iz peršina ne istisnete sav sok. Sok od peršina zatim pomiješajte s jednakom količinom soka od limuna i soka od naranče. Dobro pomiješajte sve sastojke pa sok prelijte u bočicu od tamnog stakla. Serum nanosite na svaku pjegu pojedinačno, ostavite da djeluje 10-20 minuta, a nakon toga isperite hladnom vodom. Postupak je neophodno ponavljati svaki dan, najbolje navečer prije spavanja. I s ovim serumom morate biti vrlo uporni i aplicirati ga redovno da bi se vidio učinak.

Probajte krumpir i mlijeko

Kombinacija krumpira i mlijeka također je odlična za uklanjanje hiperpigmentiranih promjena s površine kože. Sok od krumpira sadrži enzime koji izbjeljuju, dok je kod mlijeka za to zadužena mliječna kiselina. Preparat za izbjeljivanje pjega i fleka pripremite tako što ćete oprati jedan krumpir, a zatim ga naribati, dodati mu žličicu maslinovog ulja i žlicu mekinja. Miješajte dok se sastojci ne spoje, pa ih prelijte s onoliko mlijeka koliko je dovoljno da se prekrije površina krumpira. Ovu mješavinu ostavite da odstoji sat vremena. Čvrste dijelove mješavine (krumpir i mekinje) u obliku maske nanesite na područja kože na kojima se nalaze staračke pjege. Ostavite da djeluje dvadesetak minuta, a zatim isperite mlakom vodom. Nakon toga kožu istrljajte tekućim dijelom mješavine koju ste prethodno pripremili. Ukoliko vam ostane još tekućine, prelijte je u staklenu bočicu i čuvajte je u hladnjaku. Svakodnevno premazujte staračke pjege na koži, ostavite da djeluje desetak minuta, pa isperite hladnom vodom. Ovu masku za izbjeljivanje primjenjujte jednom tjedno, ali svaki tjedan kako bi imala efekta.

Limun - prirodni kozmetičar

Limun je jedan od najpoznatijih tradicionalnih preparata za izbjeljivanje tamnih pjega i mrlja na površini kože. Zahvaljujući limunskoj kiselini u svojem sastavu izbjeljuje kosu, ali i kožu. Kao i u slučaju drugih preparata, i s njim treba biti veoma uporan i redovito ga primjenjivati. Međutim, u ljetnim mjesecima treba biti vrlo oprezan budući da limun povećava osjetljivost na sunce, te ga treba koristiti u večernjim satima. Osim toga, ako imate vrlo osjetljivu kožu, limunov sok je može iritirati i peckati, te se u tim slučajevima preporučuje njegovo miješanje s medom ili mlijekom prije aplikacije. 1. Limunov sok može se nanijeti na kožu direktno: prerežite jedan limun napola pa njime masirajte područja zahvaćena pjegama i mrljama. Masaža treba trajati desetak minuta, a sok se zatim ispere mlakom vodom. 2. Maska od limuna i meda također može biti vaš izbor za izbjeljivanje pjega. Med sadrži enzime koji posvjetljuju kožu, te će u kombinaciji s limunom dati izvrsne rezultate. Maska od limuna se priprema tako što se jedna žlica limunovog soka pomiješa s jednom žlicom meda i prstohvatom soli. Svi sastojci trebaju se dobro promiješati kako bi se dobila pasta, koja se zatim nanosi na staračke pjege i mrlje. Ostavite je da djeluje 20 minuta, a nakon toga isperite mlakom vodom. Jako je važno ovu masku nanositi svakodnevno kako bi imala što bolji učinak. 3. Tonik od limuna i jogurta također ima učinak izbjeljivanja, a tome doprinosi i mliječna kiselina. Tonik se priprema od dvije žlice limunovog soka i pola šalice jogurta. Sastojci se dobro promiješaju i nanesu na staračke pjege i mrlje. Ostavite tonik da djeluje 20 minuta, a zatim isperite kožu hladnom vodom. Postupak treba ponavljati svakodnevno, ali svaki put pripremite svježi tonik.

Pomažu i banane

Banane sadrže brojne nutrijente neophodne za lijep i njegovan izgled kože, a također su bogate salicilnom kiselinom, koja pomaže pri uklanjanju površinskog sloja kože i ujednačuje ten. Izgnječite vilicom jednu bananu a zatim je pomiješajte s jednom žličicom meda i jednom žličicom limunovog soka. Miješajte sve dok ne dobijete ujednačenu pastu, pa je nanesite na staračke pjege i mrlje i ostavite da djeluje dvadesetak minuta. Nakon toga isperite kožu mlakom vodom. Masku primjenjujte barem jednom do dvaput tjedno svaki tjedan dok ne primijetite da su staračke pjege počele blijediti.

A tu je i maslačak

Ova biljka ima protuupalno i protugljivično djelovanje, a sprečava i starenje kože. Također, prirodni preparati na bazi maslačka čiste začepljene pore, ublažavaju akne i ubrzavaju regeneraciju kože. Redovnom upotrebom ove ljekovite biljke mogu se ublažiti ožiljci i ukloniti staračke pjege i mrlje. Na pjege i mrlje direktno se nanosi sok iscijeđen iz svježih listova maslačka, i to nekoliko puta tijekom dana. Ostavite da djeluje dok se potpuno ne osuši, a zatim istrljajte kožu blazinicom natopljenom surutkom. Također, od pomoći može biti i čaj od maslačka. Dvije žlice sitno nasjeckanog korijena maslačka prelijte s 3 dl vode i kuhajte oko 15 minuta. Ostavite poklopljeno da se ohladi, a zatim procijedite i utrljajte u dijelove kože zahvaćene pjegama i mrljama.

Jetra je čudesan organ jer se može obnavljati čak i kada je oštećena više od 50 %. Ona svakodnevno obavlja puno važnih funkcija koje nas održavaju u životu, između ostalog, odgovorna je za preradu hrane i masnoća te eliminaciju toksina i drugih štetnih tvari koje unosimo. Zapravo, sve tvari koje unosimo kroz organizam prolaze kroz jetru, gdje se razvrstavaju na toksine i ostale molekule. Jetra pretvara toksine u molekule koje se mogu eliminirati iz organizma putem bubrega ili crijeva. Ako jetra postane preopterećena toksinima, zdravlje cijelog organizma postaje ugroženo. Dakle, jetra je organ kojem treba posvetiti veliku pažnju, kako njezina funkcija i zdravlje ne bi bili narušeni. Ipak, danas smo izloženi različitim kemikalijama iz hrane, vode, zraka, lijekova, koje prolaze kroz jetru i ostavljaju posljedice, a heodnističkim načinom života - pušenjem, konzumiranjem alkohola, prejedanjem, nezdravom prehranom, prekomjernom uporabom industrijskih namirnica, kave, gaziranih napitaka, dodatno uništavamo ovaj za život važni organ. Ako niste spremni odreći se nekih navika i zadovoljstava koja ne idu u prilog zdravlju vaše jetre, za početak pokušajte barem uvrstiti u svakodnevni jelovnik namirnice koje potpomažu njezino pravilno funkcioniranje i regeneraciju. [color-box]Kad je jetra opterećena toksinima, narušava se zdravlje cijelog organizma.[/color-box]

Zeleno lisnato povrće

[caption id="attachment_1555" align="alignleft" width="300"] Zeleno lisnato povrće štiti jetru[/caption]Špinat, kelj, rukola, blitva, raštika, zelena salata i drugo zeleno lisnato povrće puno je klorofila, enzima, vitamina i nutrijenata, što znači da blagotvorno djeluje na cjelokupni organizam, ali je dokazano i da pomaže u regulaciji sastava masnih kiselina u jetri.

Orasi

Orasi sadrže velike količine aminokiseline l-arginina, glutationa i omega-3 masnih kiselina zbog čega su pogodni za detoksikaciju jetre, naročito za čišćenje od amonijaka. Orasi također pomažu oksigenizaciju krvi. U narodnoj medjcini se jedan od najboljih preparata za čišćenje jetre pravi od zelene ljuske oraha.

Artičoka

Artičoka je povrće koje spada u porodicu glavočika, kao i čičak i sikavica, biljke koje su također korisne za zdravlje jetre. Sve tri navedne biljke sadrže obilje silimarina i inulina, tvari koje su izuzetno korisne za zdravlje jetre. U slučaju upale jetre preporučuje se ekstrakt sikavice. Artičoka sadrži cinarin koji je odličan za osobe koje imaju masnu jetru. Cinarin i kofeinska kiselina, koje se nalaze u artičokama, imaju izuzetno jak hepatoprotektivni učinak. Inulin koji je u velikoj mjeri prisutan u artičoki pomaže u regulaciji probave i redovitog pražnjenja crijeva, što je također važno za pravilnu funkciju jetre jer je dugo zadržavanje stolice u crijevima veliko opterćenje i potencijalna opasnost za jetru. Inulin je ujedno i hrana za dobre bakterije u debelom crijevu, koje se bore protiv “loših” i na taj način smanjuju količinu toksina koji dospijevaju u jetru.

Mahunarke

Namirnice poput graška, soje i graha bogate su aminikiselinom argininom, koja pomaže u procesu detoksikacije amonijaka, toksičnog nusprodukta koji nastaje prilikom razgradnje proteina. Upravo je jetra mjesto na kojem se odvija proces detoksikacije amonijaka.

Češnjak

Uz dobro poznata antibakterijska i antivirusna svojstva, aktivne tvari iz češnjaka djeluju na smanjenje razine lošeg kolesterola. Češnjak sadrži sumporne spojeve koji pomažu u detoksikaciji štetnih metala poput žive, a upravo je taj efekt indirektno zaslužan za povoljno djelovanje na jetru.

Bolesti je najlakše stati na put ako se otkrije u ranoj fazi - zato ne zanemarujte čak ni naizgled bezazlene simptome, a kao dopunu terapiji koristite preparate na bazi ljekovitog bilja. Karcinom jajnika poznat je kao tihi ubojica, s obzirom na to da se u početku ne odaje nikakvim simptomima, a ukoliko se oni i pojave, pacijentice ih ne shvaćaju previše ozbiljno. To mogu biti osjećaj nadutosti i napetosti u trbuhu, vjetrovi, dispepsija, povraćanje, žgaravica, česta potreba za mokrenjem i brz osjećaj sitosti. Također, može doći do neobjašnjivog gubitka ili povećanja tjelesne težine. Tu su još umor i tromost, smetnje s mokraćnim kanalom (primjerice, nevoljno otjecanje mokraće), a kod četvrtine oboljelih žena javljaju se bol i nelagoda kod spolnog odnosa i nepravilno menstrualno krvarenje. Kasnije se mogu osjećati bolovi u zdjelici, oticanje trbuha uslijed nakupljanja tekućine u trbušnoj šupljini, a može doći i do hormonalnih poremećaja. Kad dođe do tegoba, bolest je, kaže statistika, najčešće već u trećem, od ukupno četiri stadija - širi se vrlo brzo i obično zahvaća i jetru i pluća. Kao i u slučaju drugih vrsta raka, rana dijagnoza od presudne je važnosti za uspješnost liječenja. Zato treba ići na preventivne preglede, koji podrazumijevaju ultrazvučnu kontrolu jajnika, a po potrebi i analize krvi. Pritom, treba imati na umu da papa test ne otkriva malignu bolest jajnika, već samo promjene na vratu maternice. Stoga njegov rezultat ne treba tumačiti kao potvrdu potpunog ginekološkog zdravlja. Sumnja na rak jajnika može se otkriti ultrazvukom, a dijagnostička obrada uključuje još CT ili MR i mjerenje tumorskih biljega. Na kraju se radi histološki pregled, dok se stadij određuje prilikom operacije. Liječenje se sastoji u histerektomiji, odstranjenju jajnika i zahvaćenog tkiva te kemoterapijom. Ovaj oblik raka učestaliji je u razvijenijim zemljama i većinom pogađa žene u perimenopauzi i postmenopauzi.

Kako se liječi

Osim što ne treba zanemariti genetsku predispoziciju, važno je znati da su raku jajnika izloženije žene koje nisu rađale ili su se liječile od steriliteta. Isto vrijedi i za pripadnice ljepšeg spola koje su kasno postale majke ili su kasno ušle u menopauzu. Dodatni faktori rizika su slučajevi karcinoma jajnika, dojke ili debelog crijeva u obitelji. Liječenje raka jajnika ovisi o stadiju bolesti, ali najčešće se kombiniraju kirurški zahvat i kemoterapija. Operaciju rade ginekolozi-onkolozi u suradnji s abdominalnim kirurzima. S druge strane, širenje maligne bolesti može se spriječiti zdravom prehranom, ali i preparatima na bazi ljekovitog bilja, koje možete koristiti nakon obaveznog savjetovanja s liječnikom.

Ljuti lijek

Kapsaicin, sastojak iz crvenih ljutih papričica, može biti odličan saveznik u borbi protiv različitih vrsta raka, uključujući maligne bolesti prostate i jajnika, a iskusni pobornici lijekova iz prirode savjetuju da ljute saveznike kombinirate s maslinovim uljem ili onim od lanenog sjemena. Kako napraviti ulje: Sitno nasjeckajte 1 kg crvenih ljutih papričica, zajedno sa sjemenkama. Stavite ih u staklenku zapremnine 1,5 l, a potom u nju do vrha ulijte biljno, obavezno hladnoprešano ulje (najbolje maslinovo). Zatvorite posudu i ostavite da odstoji deset dana na mračnom i hladnom mjestu, uz svakodnevno mućkanje. Zatim procijedite i uzimajte pet puta dnevno po jednu žličicu pola sata prije obroka. Nakon uzimanja preparata možete popiti malo mlijeka ili jogurta kako biste ublažili oštar okus.

Moćni trio: bazga, kopriva i med

Ovaj gotovo čudotvorni eliksir koji, prema tvrdnjama ruskih fitoterapeuta, sprečava napredovanje karcinoma dobit ćete ako pomiješate bazgu, koprivu i med. Priprema preparata: Dobro promiješajte jednake količine meda, svježe cijeđenog soka od bazginih bobica i samljevenog lista koprive. Lijek čuvajte u hladnjaku i uzimajte triput dnevno po jednu žlicu pola sata prije obroka. S druge strane, med se može koristiti i u kombinaciji s đumbirom, koji također ima antikancerogeno djelovanje, zbog čega se preporučuje da njegov korijen obavezno uvrstite u prehranu. Priprema lijeka: Dobro promiješajte 450 g meda i 2 veća sitno naribana komada đumbirovog korijena. Preparat čuvajte u hladnjaku i uzimajte po jednu žlicu dva-tri puta na dan.

Snaga stolisnika i nevena

Prema saznanjima i iskustvu čuvene travarke Marie Treben, mješavina stolisnika i nevena može spriječiti razvoj karcinoma. Drugi fitoterapeuti također koriste stolisnik kao jedan od glavnih sastojaka u borbi protiv raka jajnika. Recept 1: Pomiješajte jednake količine nevena i stolisnika pa 8 žlica ove mješavine prelijte s 21 kipuće vode. Ostavite da odstoji dvadeset minuta pa procijedite. Svu tekućinu popijte tijekom dana u gutljajima. Na isti način može se pripremiti i koristiti čajna mješavina od nevena, stolisnika i koprive, u omjeru 3:1:1 (300 g nevena, po 100 g stolisnika i koprive). Za koju god kombinaciju da se odlučite, u čaju razblažite tri velike žlice švedske grenčice. Recept 2: Pomiješajte po 100 g stolisnika, korijena čvorastog strupnika, cvijeta kamilice i trave ruse. Tome dodajte po 50 g kokotca i korijena omana. Dvije žlice mješavine prelijte sa 5 dl kipuće vode i ostavite poklopljeno da odstoji jedan sat, pa procijedite. Pijte pet puta dnevno po 1 dl čaja.

Pomaže i aloe vera

Sok od aloe može spriječiti širenje karcinoma - preporučuje se jedna šalica dnevno, podijeljena na tri dijela. No, protiv raka je puno učinkovitija kombinacija aloe i drugih prirodnih lijekova. Priprema preparata: Sameljite 300 g svježih listova aloe, tome dodajte 250 g korijena cikorije i 400 g meda sa saćem. U mješavinu ulijte 7 dl crvenog vina i 5 dl alkohola. Sve dobro promiješajte i ostavite da odstoji pet dana na mračnom i hladnom mjestu, pa procijedite. Prvih pet dana uzimajte po jednu žličicu triput dnevno sat vremena prije obroka. Poslije toga dozu povećajte na jednu žlicu, također triput dnevno - prije doručka, ručka i večere. Koristite dva mjeseca.

Ne zaboravite list lovora i maline

Lovorov list slovi za jednog od najboljih ženskih saveznika u borbi protiv cista na jajnicima, endometrioze i upale jajnika, a ako ga koristite da biste izašli na kraj s malignom bolesti, najbolje je kombinirati ga s imelom i nevenom. Priprema čaja: Pomiješajte po 100 g lovorovog lista, cvijeta nevena i listova i grančica imele. Jednu žličicu mješavine prelijte šalicom kipuće vode i poklopite. Procijedite poslije nekoliko minuta i zasladite medom. Triput dnevno pijte po jednu šalicu toplog napitka. S druge strane, listovi maline također mogu biti dragocjeni u borbi s malignim bolestima, a koriste se u kombinaciji s medunikom i listovima vinove loze. Priprema napitka: Pomiješajte po 50 g medunike, lista vinove loze i lista maline pa 4 žlice mješavine prelijte litrom kipuće vode i ostavite poklopljeno da odstoji pola sata. Procijedite i pijte tijekom dana u gutljajima. Po želji zasladite domaćim medom. Terapija traje tri mjeseca.

Koristite obloge od preslice

[caption id="attachment_1558" align="alignleft" width="300"] Parni oblozi od preslice nisu učinkoviti
samo protiv raka jajnika već i u borbi s
drugim tumorima.[/caption]U slučaju jakih bolova Maria Treben preporučila je parne obloge od preslice, koji nisu učinkoviti samo protiv raka jajnika već i u borbi s drugim tumorima. Priprema: Punu šaku preslice sipajte u sito pa ga stavite nad posudu s kipućom vodom. Nakon što biljka omekša, vruću je umotajte u pamučnu tkaninu kojom ćete obložiti područje donjeg dijela trbuha. Ako je riječ o raku u poodmaldoj fazi, ujutro držite oblog dva sata, u podne isto toliko, a prije spavanja stavite oblog koji ćete ostaviti da djeluje tijekom cijele noći.

Blagotvorna kupka

Osim toga što na karcinom jajnika možete djelovati iznutra - čajevima i drugim prirodnim preparatima - možete ga usporiti i opuštanjem u kupkama na bazi ljekovitog bilja. Jedna takva kupka priprema se od »stolisnika«. Ova samonikla biljka bere se od lipnja pa do kasne jeseni. Za berbu stolisnika izaberite sunčani dan, te ga berite u doba najjačeg sunca jer su tada njegova eterična ulja najkoncentriranija. Berite samo prvih 30 cm biljke jer donji dio biljke ne obiluje ljekovitim tvarima. Ova kupka je odlična za rješavanje ginekoloških problema, upale mokraćnog mjehura ali i hemoroida, te pomaže kod tegoba vezanih za menstruaciju i menopauzu. Kupka od stolisnika: Sto grama stolisnika prelijte s 5l hladne vode i pustite da odstoji preko noći. Ujutro je pustite da zakipi, procijedite i dodajte tekućinu vodi za kupanje. Sjednite u kadu tako da vam srce bude iznad vode. Uživajte u kupki najviše 20 minuta.

Nekada su problemi s kralježnicom i zglobovima bili "rezervirani" za stariju populaciju, dok se danas mali broj osoba u trećem i četvrtom desetljeću života može pohvaliti dobrim stanjem koštanozglobnog sustava. S dolaskom proljeća zglobovi naročito počinju boljeti, a problema i postajemo svjesni upravo onda kad stigne lijepo vrijeme i pojačamo fizičku aktivnost. Međutim, svakako treba iskoristiti lijepo vrijeme za što više šetnji, jer je to jedan od lijekova za oboljele zglobove (fizička aktivnost potiče izbacivanje nagomilanih štetnih tvari i soli). I ciljane fizičke vježbe propisane od fizijatra i fizioterapeuta obavezno treba uvrstiti u svoju svakodnevicu. Osim toga, zdrava prehrana ima ogroman utjecaj na zdravlje kralježnice i zglobova i njihovu elastičnost. Ako ste pretili, nemojte odgađati korekciju kilaže, jer svaki kilogram viška predstavlja suvišno opterećenje za vaše zglobove, osobito kralježnicu i koljena. I kronični stres može utjecati na pojačanje bolova u cijelom tijelu, pa i u zglobovima. Davno je uočeno i da mnoge prirodne tvari mogu očistiti organizam i osloboditi nas viška sluzi, kamenca, pijeska, šljake, bakterija i oksalne kiseline iz mokraćnih kanala i zglobova, što znatno može utjecati na poboljšanje kvalitete života.

Čišćenje vezivnog tkiva rižom

[caption id="attachment_1570" align="alignleft" width="300"] Pomoću lovorovog lista možete vrlo učinkovito
očistiti zglobove i olakšati tegobe uslijed
bolova u donjem dijelu leđa.[/caption]Obična riža, najbolje neglazirana, ali može i bijela, predstavlja jednostavan način da popravite stanje koštano-zglobnog sustava, budući da ćete pomoću nje očistiti zglobove i poboljšati njihovu pokretljivost, a samim tim se i osloboditi boli. Važno je strogo slijediti proceduru pripreme riže, što obuhvaća njezino potapanje u vodu s ciljem odstranjenja škroba. Tada u riži ostaje porozna celuloza, koja ima jaku ulogu čistača. U vodu u kojoj se riža natapa može se dodati pola žličice sode bikarbone na litru vode, ali i ne mora. Jako je važno da se pripremljena riža jede na prazan želudac, ujutro, te da se nakon toga ne jede ništa sljedeća tri sata, kako bi se omogućili uvjeti za postizanje maksimalnog efekta terapije. Proces čišćenja neće krenuti preko noći, ali se može očekivati već 20-30 dana od početka primjene terapije, a trajat će čak dva do tri mjeseca nakon prestanka korištenja riže. KAKO SE IZVODI: Za početak, pripremite pet staklenki od pola litre. U prvu staklenku stavite tri žlice integralne riže, dobro je operite i ulijte vodu do vrha tegle. Sljedećeg dana vodu prolijte,, ponovno isperite rižu i opet ulijte vodu. Isto to napravite i s drugom staklenkom - stavite tri žlice riže, operite, ulijte vodu, sljedeći dan prolijte vodu i iz prve i iz druge staklenke, ponovno ulijte vodu, pa sve isto napravite i sa sljedećom staklenkom i tako svaki dan kako bi se riža u svih pet staklenki natapala po pet dana. Tada je spremna za upotrebu. Ovaj proces ponavlja se svakodnevno da biste uvijek imali rižu u svih pet staklenki. Poslije petodnevnog natapanja uzmite rižu iz prve staklenke i skuhajte je bez soli i drugih dodataka pa pojedite ujutro na prazan želudac. Slijedi pauza od minimalno tri sata bez jela i pića. Sljedeći dan upotrijebite rižu iz staklenke broj dva, zatim iz staklenke broj tri ... Terapija se provodi 40 dana. Na ovaj način očistit ćete probavni sustav, vezivno tkivo, zglobove i kralježnicu. Tijekom ove terapije trebalo bi jesti što više svježeg voća i povrća, a dozvoljene su i integralne žitarice, sjemenke, jezgričasto voće, tj. prirodna hrana, dok treba izbjegavati industrijski proizvedenu hranu. Koliko god možete, smanjite i unos mliječnih proizvoda i mesa.

Čišćenje od soli pomoću lovorovog lista

Pomoću lovorovog lista možete vrlo učinkovito očistiti zglobove i olakšati tegobe uslijed bolova u donjem dijelu leđa. Nakon ove terapije primijetit ćete i da manje reagirate na promjene vremena. Za čišćenje se koristi čaj od lovorovog lista, koji se priprema tako što se 5 g listova kuha pet minuta u 3 dl vode, a zatim se ostavi da stoji u termos boci. Procijedite i pijte u malim gutljajima tijekom dvanaest sati, nikako ne odjednom, da ne bi došlo do krvarenja. Terapija traje tri dana, a nakon tjedan dana pauze postupak se može ponoviti. Tijekom terapije moguća je pojava ružičasto obojene mokraće. To se događa zbog intenzivnog rastvaranja soli, koja nadražuje mokraćni mjehur. Rezultati ove terapije mogu se očekivati nakon sedam do 14 dana.

Čišćenje od soli i šljake uz korijen suncokreta

U emajliranu posudu ulijte 3 l vode, kuhajte dok ne zakipi, pa dodajte čašu usitnjenog korijena suncokreta i kuhajte minutu-dvije. Procijedite i dobivenu tekućinu popijte tifekom dva-tri dana (čuvajte je u hladnjaku). Isto korijenje ponovo kuhajte, ali pet minuta, u istoj količini vode. Također popijte za dva-tri dana. Treći put isto to. korijenje kuhajte 10-15 minuta, pa popijte za dva-tri dana. Uzimajte u većim dozama, pola sata prije jela. Čišćenje počinje dva-tri tjedna nakon primjene terapije, a urin će tijekom čišćenja poprimiti boju hrđe. Terapija se provodi sve dok urin ne dobije normalnu boju.

Sok od crne rotkve

Iscijedite sok iz 10 kg oprane crne rotkve (prije cijeđenja i guljenja rotkvu ostavite da 10-15 minuta stoji u otopini kalij-permanganata). Sok čuvajte u hladnjaku u dobro zatvorenoj boci. Uzimajte triput na dan po 30 ml. Nikako ne smijete prekoračiti dozu jer to može biti opasno po zdravlje. Koristite dok ne potrošite sav sok. Za to vrijeme jedite prirodnu hranu, bez aditiva. Osim toga, treba izbjegavati meso, jaja, masnu hranu, kao i kruh i peciva od bijelog brašna.

Isprobajte mast od gaveza

U emajlirani lonac stavite 200 g neslane svinjske masti i 50 g usitnjenog korijena gaveza. Kuhajte dvadesetak minuta uz stalno miješanje. Nakon toga maknite sa štednjaka i ostavite poklopljeno da odstoji 8 do 12 sati. Potom zagrijte i procijedite. Mast preselite u staklenku i čuvajte u hladnjaku. Mažite zglobove ujutro i navečer. Istovremeno možete koristiti i tinkturu od gaveza. U staklenu bocu ulijte 100 g usitnjenog korijena gaveza pa prelijte litrom komovice ili šljivovice.

Ljuska jajeta - učinkovit lijek

Ljuska jajeta ne samo da snabdijeva tijelo kalcijem već i čisti zglobove. Prije upotrebe mora se dobro oprati i osušiti, a zatim usitniti ili, još bolje, samljeti u električnom mlinčiću za kavu. Svaku večer jednu žličicu praha prelijte sokom od jednog limuna, promiješajte i ostavite da odstoji preko noći. Ujutro procijedite (nikako ne koristite metalnu žlicu ili metalnu cjediljku), dodajte pola žličice meda i pola šalice tople vode pa popijte pola sata prije jela. Terapija traje 40 dana, nakon čega treba napraviti pauzu od šest mjeseci. [color-box]NAJČEŠĆI UZROCI BOLNIH ZGLOBOVA: Profesionalne bolesti Upalu zglobnog tkiva ili mikroozljede najčešće prouzročuju aktivnosti kod kojih se zglob stalno koristi. Sigurno ste čuli za ozljede koje se zovu "teniski lakat" ili "kompjuteraška šaka". U današnje doba kada se ogroman dio poslova odvija za računalom, sindrom karpalnog tunela je postao javnozdravstveni problem. Osteoartritis Ova bolest nastaje kod osoba koje su u prošlosti imale ozlijeđeni zglob, odnosno kod kojih je hrskavica toliko istrošena da više ne može ublažiti trenje kostiju prilikom pokretanja tog zgloba. Reumatoidni artritis Reumatoidni artritis je autoimuni poremećaj kod kojeg organizam napada vlastito tkivo. Ova kronična, upalna bolest vezivnog tkiva razara kolagena tkiva, čime se prostor u zglobu smanjuje i na kraju razara samu kost.[/color-box]

Nedostatak sna može zadesiti svakoga u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu. Povremena borba s nesanicom ne treba vas zabrinjavati, ali ukoliko se svakodnevno susrećete s ovim problemom, on će se neminovno loše odraziti na pravilno funkcioniranje organizma, kao i na obavljanje poslova i aktivnosti. Statistike pokazuju da oko 30 % svjetske populacije pati od insomnije skoro svake noći. Razlozi su brojni, kako fizički tako i psihički. Kronične bolesti poput artritisa, astme, srčanih problema, fibromialgije, tinitusa (zujanje u ušima) i »visokog krvnog tlaka« nerijetko uzrokuju besane noći. »Depresija i anksioznost« također mogu negativno utjecati na zdrav san. Ne treba zanemariti ni genetsku komponentu, budući da je jedno obimno istraživanje pokazalo da čak 77 % ispitanika koji se bore s insomnijom u svojoj obitelji ima nekoga s istim simptomima. [color-box]

Možda vam manjka melatonina

Ovaj prirodni spoj, poznat i kao hormon sna, posljednjih godina sve češće ulazi u recepture preparata i suplemenata koji se koriste za liječenje nesanice. Melatonin doprinosi tome da se skrati vrijeme koje vam je potrebno da zaspite, što je veliko olakšanje za one koje muči nesanica. Ukoliko želite podići razinu ovog hormona, osim u obliku suplemenata, možete ga unositi i putem namirnica kao što su trešnje, banane, bademi, sjemenke suncokreta i zobene pahuljice.[/color-box] Apoteka je prvo mjesto gdje mnogi pokušavaju pronaći rješenje za ovaj problem. Sedativi i tablete protiv nesanice postali su jedni od najprodavanijih farmaceutskih proizvoda. Ipak, kao i u slučaju mnogih drugih tegoba, priroda i za nesanicu nudi mnogo zdraviju alternativu.

Valerijana

Ova višegodišnja zeljasta biljka sadrži valerijansku kiselinu, koja je odgovorna za njezino seđativno djelovanje. Zato ne čudi što se valerijana stoljećima koristila kao prirodni lijek protiv nesanice, najprije u Europi Aziji, a zatim i u drugim dijelovima svijeta. Osim toga, pomaže ublažiti simptome anksioznosti i nervoze. Može se upotrebljavati kao čaj, tinktura ili u obliku kapsula. Za razliku od sintetskih lijekova, valerijana gotovo da nema neželjenih efekata. Ipak, budući da je jedan od najjačih prirodnih sedativa, treba izbjegavati vožnju i bavljenje poslovima koji zahtijevaju punu koncentraciju.

Kamilica

[caption id="attachment_1584" align="alignleft" width="300"] Prednost čaja od kamilice je što se redovitim
i dugotrajnim konzumiranjem njezino
djelovanje pojačava.[/caption]Zahvaljujući spoju apigeninu, »kamilica« ima umirujuća svojstva koja nam mogu pomoći da lakše zaspimo. Njezin utjecaj na mozak sličan je onome koji proizvode benzodiazepini, ali bez nuspojava kao što su glavobolja, vrtoglavica, košmari i slično. Još jedna prednost čaja od kamilice je u tome što se redovitim i dugotrajnim konzumiranjem njezino djelovanje pojačava, za razliku od lijekova, na koje mnogi postaju rezistentni poslije određenog perioda.

Kantarion

Osim što se smatra promotorom dobrog sna, kantarion je i jedan od najpoznatijih prirodnih antidepresiva. Pospješuje izlučivanje serotonina (tzv. hormona sreće), smiruje nervozu i popravlja raspoloženje, pa samim tim stvara uvjete za miran san. Svakodnevno možete piti čaj od kantariona ili kantarionovo ulje za unutrašnju upotrebu.

Majčina dušica

Još jedna biljka s dugom tradicijom, koju je u svojim spisima spominjao još Hipokrat, u staroj Europi koristila se za mnoge tegobe, pa tako i kao prirodni sedativ koji tjera košmarne snove. I danas se majčina dušica često preporučuje ljudima koji pate od anksioznosti, koji su izloženi velikim stresovima, pa im uslijed toga fali miran san. Može se upotrijebiti kao tinktura ili kao čaj.

Matičnjak

U ljekovite svrhe koristi se list, a među njegovim mnogobrojnim svojstvima je i smirivanje živaca i borba protiv nesanice. Matičnjak, poznat i kao melisa, ima ugodan miris, sličan limunu, i najčešće se konzumira kao čaj. Prema nekim studijama, u liječenju insomnije pokazala se odličnom kombinacija valerijane i matičnjaka, ali takvu mješavinu ne treba praviti na svoju ruku, već samo prema uputstvima stručne osobe.

Lavanda

Lavandino ulje idealan je prirodni lijek za sve koji imaju problem s nesanicom. Efikasno umanjuje simptome umora, iscrpljenosti, nervoze, pa na taj način pomaže da se lakše utone u san. Brojne studije su pokazale da su ispitanici proveli mnogo mirnije noći i spavali bez prekida otkad su umjesto lijekova počeli koristiti ulje od lavande - bilo da je u pitanju oralna upotreba, sipanje nekoliko kapi na jastuk ili difuzija.

Kalifornijski mak

Iako ovdje uglavnom raste crveni mak, sjeme njegovog kalifornijskog srodnika može se nabaviti kod nas, kao i suplementi koji sadrže ovu američku biljku. U njemu se nalaze neki od alkaloida kao i u opijumskom maku, ali u mnogo manjem postotku, tako da ga mogu koristiti i djeca. Ubraja se u promotore dobrog i mirnog sna, a djeluje i kao blagi analgetik, pa tako može suzbiti neke bolove koji također mogu biti uzroci nesanice.

Divlja salata

Ovu biljku su još stari Grci i Rimljani koristili za liječenje raznih tegoba. Ekstrakt koji umiruje duh, tijelo i donosi miran san dobiva se iz sjemenki i listova divlje salate. Ipak, s njom treba biti vrlo oprezan, jer nekontroliran i prekomjeran unos može izazvati trovanje. Zato je veoma važno upotrebljavati je prema farmaceutskim uputstvima ili se strogo pridržavati recepata propisanih u priručnicima narodne medicine. [color-box]

NENADMAŠNA AROMATERAPIJA

Eterična ulja jedan su od najboljih saveznika u liječenju nesanice. U staklenu bočicu s pumpicom ulijte 1 dl destilirane vode, 10 kapi eteričnog ulja kamilice, 5 kapi eteričnog ulja lavande i 5 kapi eteričnog ulja muškatne žalfije. Navečer, prije spavanja, poprskajte jastuk. Prije upotrebe dobro promućkajte.[/color-box]

Isprobajte i ovo ...

NAPITAK ZA MIRAN SAN Sastojci: 1 šalica kravljeg mlijeka • 1 vrećica čaja od kamilice • 2 žličice kakao praha • 20 kapi tinkture vaierijane Priprema: Prokuhajte mlijeko s čajem od kamilice osam do deset minuta, kako biste dobili infuziju. U drugoj posudi (šalici) pomiješajte kakao u prahu s malo vode kako biste dobili gušću smjesu. Izvadite vrećicu čaja iz mlijeka, dodati tinkturu vaierijane, a zatim ulijte tekućinu u šalicu s kakao pastom i dobro promiješajte kako bi se sve spojilo. Ovaj napitak možete piti oko pola sata prije spavanja. SUPERMJEŠAVINA Sastojci: 20 g kamilice • 10 g metvice • 10 g matičnjaka • 5 g korijena vaierijane Priprema: Jednu žličicu mješavine prelijte s 2 dl kipuće vode i ostavite poklopljeno da odstoji pola sata. Procijedite i pijte prije spavanja. LIMUNADA S LAVANDOM Sastojci: 1 limun • 2 dl vode • 1 žličica meda • 3-5 kapi tinkture lavande Priprema: Napravite limunadu i pijte svaku večer prije spavanja. SMOOTHIE S KAMILICOM Sastojci: 1 žličica suhe kamilice • 100 g endivije ili obične zelene salate • 1 banana • sok od pola limuna • 2 dl vode Priprema: Prelijte kamilicu kipućom vodom i ostavite poklopljeno da se ohladi. Zatim procijedite i čaj ulijte u blender. Dodajte preostale sastojke i dobro izmiksajte. Popijte navečer prije spavanja.

Bez obzira na to živite li na selu ili u gradu, velike su šanse da na prvoj zelenoj površini na koju naiđete ugledate najmanje dvije ljekovite biljke. To najbolje govori o tome koliko su zastupljene i koliko je priroda darežljiva - neprocjenjivo blago nalazi nam se nadohvat ruke. Međutim, treba brati i koristiti samo one primjerke koji rastu na nezagađenom području, daleko od prometnica, tvornica i svih zagađivača zraka.

Kad se bere ljekovito bilje

1. U rano proljeće ili već krajem zime beru se pupoljci bora, breze, jablana i topole. Imela se skuplja čim biljka procvjeta. Ocvalo, oplođeno i klonulo cvijeće nema miris, boju i ljekovitu vrijednost kao ono koje se tek rascvjetalo. Kad je riječ o božuru, beru se potpuno razvijeni ali neotvoreni pupoljci. 2. Lišće i cijele biljke treba skupljati u trenutku kad se na njima pojavi prvi cvijet. Međutim, i tu ima izuzetaka. Na primjer, list matičnjaka bere se prije cvjetanja, jer je u to vrijeme najmirisniji i najkrupniji. Od pelina se dobivaju dvije droge: za likere i rakiju beru se biljke visoke od 15 do 20 cm, a za pripremu čajeva koriste se vrhovi grančica u cvijetu kad biljka dostigne visinu oko jednog metra. 3. Plodovi i sjeme skupljaju se tek kad su potpuno zreli. 4. Koru treba guliti u rano proljeće jer je tada bogata sokom i lako se skida, a rjeđe u jesen, kad otpadne lišće. Ljušti se samo zdrava, mlada, glatka kora, koja nije hrapava ni ispucala. 5. Korijenje i druge podzemne dijelove treba vaditi u jesen, rjeđe u proljeće, mada i tu ima izuzetaka. Na primjer, korijenje zeljastih jednogodišnjih biljaka vadi se u periodu cvjetanja. Kad je riječ o višegodišnjim biljkama, skuplja se samo krupno, potpuno razvijeno korijenje. Uvijek treba odstraniti suhe i trule dijelove, očistiti ga od zemlje i drugih nečistoća, dobro oprati hladnom vodom i što prije osušiti u tankom sloju. Za to se može iskoristiti i pećnica zagrijana na 70 °C. [color-box]

MELJITE BILJKE SAMO PO POTREBI

Droge u prašku puno se brže kvare nego one cijele. Zbog velike usitnjenosti, pod utjecajem svjetlosti i vlage samljevene biljke ne samo da brzo gube miris, okus i boju nego i količinu alkaloida i drugih ljekovitih sastojaka (rizom navale, brašno slačice ...). Sve farmakopeje za većinu droga propisuju da prašak treba napraviti kad zatreba, neposredno prije upotrebe. Praškovi su više higroskopni (privlače vlagu) nego odgovarajuće droge. Zato ih treba čuvati u dobro zatvorenim posudama u koje se stavi, u vrećicu ili u šuplji čep posude, malo bezvodnog kalijevog klorida ili nekog drugog sredstva za upijanje vode.[/color-box]

Koje se biljke suše na propuhu, a koje na suncu

Cvijet, list i nadzemni dio biljke treba sušiti na propuhu i u hladovini, nikako na suncu, a taj proces treba trajati što kraće. Trave se ne smiju sušiti na hrpi, već u što tanjem sloju, na papiru ili platnu, i moraju se redovito protresati. Korijen, sjeme, plod i kora mogu se sušiti i na suncu.

I bilje ima rok trajanja

Osušeni dijelovi ljekovitog bilja ne mogu se čuvati beskonačno - što su stariji, to su lošiji. Općenito je pravilo da bi ih trebalo iskoristiti u roku od godinu dana nakon branja. Međutim, ovo pravilo ne vrijedi za koru trušljike, koja treba “odležati” godinu dana prije upotrebe. Osušeno ljekovito bilje mora biti dobro zapakirano i pohranjeno na suho mjesto, koje se često može provjetravati. Mnoge droge (osušene ljekovite biljke) moraju se čuvati hermetički zapakirane. Najvažniji uzroci njihovog kvarenja su vlaga, toplina, sunčeva svjetlost, kisik iz zraka, nečistoća i nagle promjene temperature. Također, opasnost vreba i od insekata, plijesni i bakterija. Digitalis, gorocvijet, đurđica, jedić, ražena glavica i mnoge druge za medicinu veoma važne biljke moraju se čuvati potpuno suhe i hermetički zapakirane. Ukoliko su pakiranja manja, utoliko su bolja.

Kako se skladišti

Cvijeće, lišće i druge nježne biljne organe najbolje je pakirati u čiste metalne kutije, hermetički zatvorene, ili u sanduke jednake, standardne veličine i oblika obložene dvostrukim debelim papirom crne ili tamnoplave boje. Pogodne su i obložene kartonske kutije. Po potrebi i za kraće vrijeme, posebno kad se droge ne moraju nikuda transportirati, mogu se čuvati u vrećama od višeslojnog papira. Korijenje se pakira u veće vreće, a sjemenke u manje vreće od čiste tkanine. Tako se pakiraju suhe biljke za izvoz, dakle, industrijske količine. Male količine skupocjenih i osjetljivih droga treba čuvati u crnim ili tamnim posudama. Osjetljive biljke treba pakirati (kao, uostalom, i sve druge lijekove) tako da ispune posude do samog vrha, da praznina u kojoj je zrak bude što manja. Ražena glavica, digitalis, gorocvijet, primorski luk, đurđica, muška paprat i sve ostale biljke čiji se ljekoviti sastojci brzo mijenjaju i gube pod utjecajem vlage i ostalih vanjskih čimbenika čuvaju se cijele, a ne u prahu. Treba ih pakirati u tamne staklene, porculanske ili keramičke tegle ili, eventualno, u metalne posude, koje treba hermetički zatvoriti (zaliti parafinom ili voskom). Prije zatvaranja u posudu stavite vrećicu živog vapna, fosfor-pentoksida, bezvodnog gipsa ili silikonskog gela, koji će upiti svu zaostalu vlagu iz zraka ili iz droge. Mnogim suhim biljkama dodaju se razna insekticidna sredstva, papiri natopljeni ljepljivom masom u kojoj ima piretrina, DDT-ja, pepeina, aloe ili stipse, žive, kloroforma i slično.

Čuvajte ga od vlage

Jedan od glavnih uzroka kvarenja droga je vlaga, zato izabrano ljekovito bilje što prije i što bolje treba osušiti, a zatim adekvatno zapakirati. Sastojci digitalisa i ražene glavice brzo se mijenjaju i gube ljekovita svojstva pod utjecajem enzima uslijed dovoljne količine vlage. Zato se zahtijeva da, na primjer, digitalis ne smije imati više od pet posto vlage. Primorski luk, želatina, škrob i većina droga u prahu manje-više su higroskopne tvari, koje se u vlažnoj atmosferi brzo kvare jer upijaju veliku količinu vlage, što je prvi uvjet za razvoj plijesni i aktivnost raznih enzima. Ponekad se te promjene vide i po vanjskim znakovima. Na primjer, pokvarena ražena glavica može mirisati na amonijak, na bijelom sljezu pojavi se plijesan i on onda ima neugodan miris, slačica izgubi ljutinu, na kori cimeta uočavaju se crvenkaste pjege itd.

Šteti mu i svjetlost

Svjetlost štetno utječe na većinu sušenih biljaka. Šafran, kičica, kao i cvjetovi ljubičice, ruže, lipe i drugi mijenjaju se i gube prirodnu boju, blijede. Digitalis čuvan u otvorenoj posudi na svjetlosti brzo gubi aktivna svojstva zbog rastvaranja ljekovitih sastojaka. Ultraljubičasti dio sunčeve svjetlosti ima jako kemijsko djelovanje i, u loše zapakiranoj drogi, može izazvati neželjene promjene i na taj način smanjiti njezinu ljekovitu vrijednost ili je u izvjesnim slučajevima u potpunosti uništiti. Zato sve osjetljive biljke treba pakirati u neprozirne posude ili sanduke dobro obložene debelim papirom. [color-box]

Osnovna pravila

1. Nikad ne treba ubrati sve ljekovite biljke koje se nalaze na jednom mjestu, jer se najljepši primjerci ostavljaju radi daljeg razmnožavanja. 2. Trave se skupljaju isključivo po suhom i sunčanom vremenu, jer će u suprotnom istruliti zbog velike vlage, a najosetljiviji su nadzemni dijelovi, cvjetovi i listovi. 3. U fitoterapiji se ne smiju koristiti primjerci koji rastu pored puteva ili industrijskih zona.[/color-box]

Sok od svježeg, mladog kupusa jak je antioksidans, bogat vitaminom C, a sadrži i aminokiselinu glutamin, koja čisti crijeva i obnavlja sluznicu organa probavnog sustava. Ovo je veoma važno ukoliko imate helikobakteriju ili pak patite od žgaravice, refluksa ili stanja koja prethode čiru na želucu i dvanaesniku. Sok od kupusa može se piti svakodnevno, ali kod pojedinih osoba može prouzročiti nadimanje. [caption id="attachment_1598" align="alignleft" width="300"] Sok od kupusa može se piti svakodnevno.[/caption]Priprema: Može se koristiti svaka vrsta kupusa, ali treba znati da crveni kupus sadrži daleko više antocijanina - antioksidansa koji stanice mozga štiti od oštećenja slobodnim radikalima. Najjednostavniji način za dobivanje soka od kupusa je upotreba sokovnika. Treba piti po 1 dl triput dnevno prije jela, s tim što se uvijek priprema svježa količina soka. Ukoliko odstoji na zraku, sok od kupusa oksidira i gubi veliki dio ljekovitih svojstava. Može se koristiti u kombinaciji s mrkvom, ali mu ne treba dodavati sol, limun ili neki drugi začin.

Zeleni čaj, grah, integralna riža, paprika ... Iako bismo svaku od ovih namirnica slobodno mogli nazvati supernamirnicom, one tek udružene s pojedinim kompatibilnim sastojcima iz drugog voća ili povrća pokazuju svoju pravu vrijednost i pružaju daleko više korisnih tvari i nutrijenata. Ove namirnice djeluju na tri načina: tako što jedna drugoj pojačavaju efekte postojećih spojeva, tako što potiču bolju apsorpciju pojedinih nutrijenata, ili pak tako što zajedno grade nove hranjive tvari. Važno je napomenuti da se prilikom pripreme obroka preporuča korištenje namirnica za čiju su razgradnju porebni isti enzimi ili približno ista pH vrijednost. Naime, različiti probavni enzimi potrebni su za probavljanje različitih skupina namirnica, a njihovo izlučivanje ovisi o kiselosti organizma. Ako ih ne kombinirate pravilno, hrana se neće pravilno probaviti.

List cikle i slanutka za zdrave krvne žile

Zeleno lisnato povrće, a posebno nadzemni dio cikle, puno je magnezija, minerala koji osigurava miran i kvalitetan san, opušta živčani sustav, izgrađuje i jača mišiće te poboljšava fleksibilnost stijenki krvnih žila. Kad magnezij iz listova cikle kombinirate s velikom dozom vitamina B6 deponiranom u slanutku, dobivate instant "lijek" za dobro raspoloženje.

Zeleni čaj i limun za bolju koncentraciju

[caption id="attachment_1606" align="alignleft" width="300"] Zeleni čaj i limun za bolju koncentraciju[/caption]»Zeleni čaj« bogat je katehinima, antioksidansima koji mogu spriječiti oštećenje stanica. Osim toga, ovaj napitak potiče cirkulaciju krvi, suzbija sljepljivanje trombocita, snižava razinu kolesterola i krvni tlak. Ljudi koji piju zeleni čaj imaju bolje pamćenje. Međutim, ako ga pijete s limunom - apsorpcija katehina bit će maksimalna, a usput će se sintetizirati i neki novi flavonoidi, sličnog antioksidativnog djelovanja. Vrlo je važno da zeleni čaj ne, prelijevate kipućom vodom, jer to uništava katehine, kao i da sat prije i poslije konzumiranja ove kombinacije ne koristite mliječne proizvode budući da remete sintezu ovih antioksidanasa.

Grah i paprika protiv anemije

Željezo u biljnim namirnicama - grahu, »integralnim žitaricama« i špinatu - apsorbira se u manjoj količini nego ono koje sadrže namirnice životinjskog porijekla. Međutim, u prisustvu vitamina C, apsorpcija željeza iz biljnih namirnica drastično raste, što je razlog za to da se u društvu graha obavezno nađe bar jedna zrela crvena paprika, bogata vitaminom C. Vitamin C omogućuje proizvodnju enzima odgovornih za promjenu oblika željeza - od onog koje se slabije apsorbira do onog koje preko tankog crijeva ekspresno ulazi u organizam.

Luk i grožđe protiv tromboze

Sinergija kvercetina iz luka i antioksidansa katehina iz crnog grožđa dokazano je blagotvorna u slučaju alergija (ublažavanje simptoma) i zaštiti stanica od degenerativnih promjena, pa tako i raka. Ovo je idealna kombinacija i za osobe koje imaju trombozu, kao i za one koji pate od poremećaja cirkulacije. Ako se pitate kako da sparite ove dvije namirnice, evo odgovora: bobice crnog grožđa narežite na četvrtine, a luk na kockice, pa pomiješajte s komadićima piletine i integralnog kruha - rezultat je iznenađujuće ukusan, a unos antioksidanasa maksimalan!

Smeđa riža i grašak za izgradnju mišića

Starenjem gubimo mišićnu masu, koja nam pomaže da naš metabolizam efikasno radi. Najbolji način za borbu protiv ove prirodne pojave je povećani unos proteina. Kako s proteinima iz mesa unosite i zasićene masti, čije će se pogubno djelovanje odraziti na stanje vaših krvnih žila, daleko su bolji biljni proteini. Međutim, nećete dobiti očekivani rezultat ako jedete samo rižu, budući da joj nedostaju pojedine esencijalne aminokiseline potrebne da proteinski lanac bude kompletan. Zbog toga je tu grašak, koji sadrži aminokiselinu lizin. Kombinirajte ove dvije namirnice i dobit ćete savršene proteine.

Integralne žitarice + luk

Željezo i cink možete naći u integralnim žitaricama. Ono što ih čini izuzetnim, u ovom slučaju jest njihova sposobnost da se lako razgrađuju, te ih naše tijelo bolje apsorbira. Da bi ovaj proces bio učinkovitiji, potreban je sumpor, kojim obiluju češnjak i luk.

Zeleni čaj + crni papar

Istraživanja pokazuju da je za zdravlje daleko bolje da svoj čaj, umjesto da ga zasladite medom, - popaprite. Zeleni čaj sadrži antioksidans ECCC, koji potiče rad metabolizma i štiti od raka. Jedna tvar crnog papra, poznata kao piperin, čini da EGCG "radi" još efikasnije.

Kelj + badem

Kelj je izvor vitamina K, ali i vitamina E, antioksidansa koji jača imunološki sustav, štiti od raka i srčanih bolesti. Ovi vitamini najlakše se apsorbiraju otopljeni u mastima, a idealne su mononezasićene masne kiseline iz badema.

Ova danas sve popularnija biljka bila je poznata još američkim starosjediocima, a korištena je i kao lijek za zdravstvene tegobe prouzrokovane radijacijom nakon nuklearne nesreće u Černobilu. Aronija je listopadna, grmolika biljka porijeklom iz Sjeverne Amerike. Ljudi je često uzgajaju kao ukrasnu biljku zbog lijepih plodova ni ne znajući koliko je ona zapravo zdrava i korisna. Danas su dobro poznata brojna ljekovita svojstva ove lijepe grmolike biljčice. Sama biljka je nevjerojatno otporna. Naime, može izdržati zimu i do -47 Celzija te je otporna na mraz pa se i naziva sibirskom aronijom. Uz to, otporna je i na sušu, zagađenje i kukce. Zapravo, aronija je odlična za uzgoj jer nema prirodnih neprijatelja pa je nema potrebe tretirati pesticidima i to je čini pogodnom za ekološku proizvodnju. U Europu je dospjela iz Sjeverne Amerike, a navodno je bila poznata još Indijancima. Upotrebljavali su je kao hranu i lijek. Plodovi dugo mogu ostati na grmu i ne pokvariti se pa su bili odličan izvor hrane. Plodove bi sušili, mljeli, miješali sa životinjskom mašću i mesom te tako jeli ili su pak čuvali sušene plodove i upotrebljavali ih kao hranu za zimu. Znali su i za njena mnogobrojna ljekovita svojstva. Koristili su je kao lijek za želučane i crijevne tegobe, a njene listove i koru su sušili te pripremali čaj kojim su zaustavljali krvarenja. Prvi spomen aronije u Europi bio je 1816. u Ukrajini. U Europi se do početka 20. stoljeća uzgaja isključivo kao ukrasna biljka. Prvu uzgojnu sortu stvorio je ruski biolog i pomolog Ivan Vladimirovič Mičurina još krajem 19. stoljeća. Uzgojio je više hibrida aronije i jarebike. [caption id="attachment_1614" align="alignleft" width="300"] Aronija ima iznimno visok antioksidativni učinak.[/caption]Poželite li sami uzgojiti aroniju, nećete imati previše problema. Uspjet će gotovo svugdje, no najbolje joj odgovaraju vlažna tla. Dobro bi bilo izbjegavati pješčana tla, dok su tla s velikom količinom podzemne vode sasvim u redu. Na takvom tlu neće uspjeti klasične vrste poput jabuka, no aronija s time nema problema. Aronija je biljka koja je jako zahvalna jer održavati je gotovo i ne treba i uspješno će je uzgojiti svaki laik. Njena otpornost na hladnoću, mraz i sušu gotovo je nevjerojatna. Plodovi dozrijevaju od početka do sredine kolovoza i najčešće dozru svi u isto vrijeme pa je potrebna samo jedna berba. Nakon berbe važno je odmah preraditi proizvode jer ne mogu dugo stajati, dok smrznuti mogu potrajati do dva tjedna. [color-box]Aronija poboljšava cirkulaciju u krvnim žilama glave te pomaže kod glavobolje i migrene, a zaustavlja i razvoj ateroskleroze te stvara snažnu zaštitu od pojave Alzheimerove bolesti.[/color-box] Aronija ima iznimno visok antioksidativni učinak (mnogostruko viši od borovnice ili primjerice crnog ribizla), odnosno sprječava stvaranje štetnih slobodnih radikala u organizmu. Sto grama zrelih plodova aronije sadrži 16100 ORAC jedinica dok je dnevna doza potrebna za zaštitu tkiva od 3000 do 5000 ORAC jedinica. Odlična je preventiva za zaštitu od malignih bolesti dok je znanstveno dokazano da ubija maligne stanice mozga, pluća, dojke, debelog crijeva i jetre. Sadrži preko 300 aktivnih spojeva pa je zasigurno jedna od najzdravijih biljaka na svijetu, barem za ljudski organizam. Od vitamina sadrži sve esencijalne nutrijente - C, A, E, B1, B2, B3, B5, B6, B9, a od minerala je bogata cinkom, željezom, kalijem, kalcijem, manganom, fosforom i jodom. Poboljšava cirkulaciju, regulira kolesterol i trigliceride u krvi, snižava krvni tlak, pomaže kod migrene, blagotvorno djeluje na sluznicu i želudac, poboljšava rad žuči i jetre te podiže imunitet. Najbolja stvar jest da je sigurna za konzumaciju i za trudnice i za djecu od navršene godine dana starosti. Trudnicama čak može pomoći pri ublažavanju mučnine. [color-box]Visoka razina antioksidansa u aroniji sprečava stvaranje slobodnih radikala i degeneraciju zdravih stanica u tijelu, ali i osvježava kožu, usporava starenje te nastanak bora i strija.[/color-box]

Hladno prešani sok

[caption id="attachment_1613" align="alignleft" width="300"] Bobice aronije će nakon odmrzavanja postati
još sočnije nego kada su svježe.[/caption]Od kilograma bobica aronije obično ćete dobiti oko 0,7 litara soka, a ponekad i manje. Nakon što voće sazre, najbolje je zamrznuti ga. No jednom odmrznuto voće nemojte ponovno zamrznuti. Zamrzavanje nema negativan utjecaj na kvalitetu soka, jer je poznato da aronija jako dobro podnosi niske temperature. Bobice će nakon odmrzavanja postati još sočnije nego kada su svježe. Najbolje je prešati odmrznutu aroniju ili koristiti stroj za mljevenje mesa da bi dobili pravi domaći hladno prešani sok. Preporučuje se da ne dodajete konzervanse niti sladila. Sok možete razblažiti vodom.

Kako piti sok od aronije

Preporučena dnevna doza svježih bobica je 300 grama. Čisti, hladno prešani sok od aronije pije se u količini od 1 do 3 čašice za rakiju dnevno. Za zdrave ljude preporučena doza je samo jedna čašica ujutro na prazan želudac ili nakon doručka ako osjetite da vam sok teško pada na želudac. Ljudi koji su skloni obolijevanju trebali bi piti jednu čašicu pola sata prije svakog obroka.

Sirup od aronije

Sastojci: 2 kilograma bobica aronije, 800 g šećera, 1 litra vode, 1 svježe cijeđeni limun Priprema: U zdjelu vode dodajte šećer i stavite na štednjak dok ne zavrije. Kad voda proključa, dodajte 2 kg svježeg voća. Stalno ga miješajte dok smjesa ne počne kuhati. Dok miješate sirup, pritisnite bobice tako da otpuste što više soka. Kada se postigne točka ključanja, potrebno je pričekati nekoliko minuta, a zatim izvaditi sirup i pustiti da se ohladi. Procijedite sadržaj i vratite ga na štednjak da zavrije još jednom. Nakon što proključa maknite poklopac i dodajte jedan cijeđeni limun. Promiješani sok ulijte u staklene boce koje ste prethodno sterilizirali i zatvorite boce. Čuvajte na tamnom i hladnom mjestu te pijte po potrebi. Ako želite, razrijedite ga s malo vode.

Salata od aronije i špinata

Sastojci: 2 žlice jabučna octa, avokado, 125 ml nasjeckanog krastavca, 125 ml bobica aronije, 2 žlice soka od jabuke, 2 čajne žličice aronije, čajna žličica soli, 2 čajne žličice meda, 1 češanj češnjaka, 125 ml maslinova ulja, svežanj listova špinata, 125 ml usitnjenih mrkvi Priprema: U mikser dodajte ocat, sok od jabuke, bobice aronije, med, sol i češnjak i dobro izmiksajte. Na kraju dodajte i maslinovo ulje te lagano promiješajte. Tako pripremljen dresing prelijte preko listova špinata, mrkve, avokada, krastavca i dvije čajne žličice bobica aronije.

Smoothie od aronije

Sastojci: 1/4 šalice sušenih aronija bobica koje su se prethodno namakale u vodi, konzerva punomasnog kokosova mlijeka, šalica vode i leda, žličica kakaa (može i ne mora), žličica cimeta (može i ne mora), mala kruška koja će smanjiti oporost bobica Priprema: Pomiješajte sve sastojke i stavite ih u blender. Ako želite, možete koristiti dvije šalice drugih vrsta mlijeka (bademovo na primjer) i šalicu leda.

Čaj od listova aronije

Sastojci: lišće aronije Priprema: Lišće prvo dobro osušite na zraku, a potom isjeckajte. Ako ste već kupili sušeno lišće, uzmite punu jušnu žlicu lišća i prelijte ga vrelom vodom. Ostavite da stoji 10 minuta te potom zasladite medom i limunom po želji. Pijte najviše tri šalice na dan.

Marmelada od aronije

Sastojci: 2 kg aronije, 1,5 kg šećera Priprema: Šećer prelijte s pola litre vode i stavite kuhati. Kada se napravi sirup, dodajte oprane aronije i nastavite s kuhanjem neprestano miješajući, dok se ne stvori jednolična masa. Vruć pekmez ulijte u zagrijane staklenke, zatim ih vratite u mlaku pećnicu da se stvori korica. Kada se pekmez ohladi, zatvorite staklenke.

Bagrem (Robinia pseudoacacia) je porijeklom iz Sjeverne Amerike i spada u ogromnu porodicu mahunarki - podvrsta je akacije i u bliskom srodstvu s bobom, grahom i divljim grahoricama. Na našim prostorima široko je rasprostranjen jer je zbog brzog rasta planski sađen oko puteva i pruga. Mnogi ga smatraju i invazivnom vrstom budući da se velikom brzinom širi iz izdanaka. Međutim, danas on predstavlja vrlo važnu biljnu vrstu koja pruža obilje cvjetnog nektara za pčele, što jamči košnice pune meda. Drvo je visoko oko 20 m i formira bogatu ali prozračnu krošnju. Na granama se nalaze oštri trnovi - zaštitnici pupoljaka iz kojih se razvijaju grozdasti cvatovi s dvadesetak bijelih ili rozih cvjetova. Cvjetovi su medonosni, pa je bagrem vrlo značajan za pčelarstvo budući da pčelama osigurava ranu "ispašu” za aromatični prvi godišnji med. Iz cvjetova se kasnije razvija plod - mahuna tamnosmeđe boje duga oko deset centimetara, a u njoj se nalazi desetak sjemenki. [caption id="attachment_1625" align="alignleft" width="300"] Cvjetovi ove medonosne biljke nude obilje
aktivnih tvari, bilo da se koriste kao čaj
ili u obliku meda.[/caption]Cvate tijekom svibnja kada nas obraduje prekrasnim snažnim mirisom. Kad proklije, u prvih godinu dana može narasti do 1 metra visine, a cvat mu možete očekivati treću godinu. Cvijet treba brati neposredno prije otvaranja, a listove dok su još mladi. Mogu se jesti svježi ili pohani. Od cvjetova bagrema izgrađuje se eterično ulje koje se rabi u kozmetici, a ulje iz sjemenki za tehničku uporabu. Iako se može pročitati da se kuhane sjemenke bagrema mogu jesti ili pržene poslužiti kao zamjena za kavu, preporučamo da se u to nipošto ne upuštate jer sadrže otrovne spojeve. Bagrem se upravo zbog tih otrovnih tvari gotovo više i ne koristi u ljekovite svrhe jer postoje druge biljke koje su po tom pitanju puno sigurnije. Od dijelova bagrema još se koriste samo cvjetovi u grozdovima koji se beru odmah na početku cvatnje, zatim se suše na suhom mjestu ili u pećnici. Nakon što se osuše, cvjetići se skidaju s grozdova i čuvaju u papirnatim vrećicama. Radi divnog mirisa i okusa, najčešće se koriste u čajnim mješavinama, a samostalno kao lijek. I svježi cvjetovi sadrže otrovne spojeve robinin i sinigrin koji sušenjem i kuhanjem potpuno nestaju iz cvjetova.

Ljekovitost cvijeta, ali i lista

U narodnoj medicini najčešće se upotrebljavaju cvijet (u obliku čaja za iskašljavanje i protiv prehlade) i list (za pojačano izlučivanje žuči). Cvjetovi bagrema sadrže znatne količine vitamina C, kao i eterično ulje, smolu, tanin i sirinogin - supstance koje udružene imaju snažno diuretičko djelovanje i opuštaju mekana tkiva. Zbog toga se bagremov čaj i preparati od cvijeta koriste protiv kašlja, grčeva u trbuhu, nakupljanja tekućine... Budući da ima i antiseptično svojstvo, često se primjenjuje u slučaju zubobolje i upalnih procesa u ustima i želucu. Čaj od cvijeta bagrema također suzbija reumatske bolove, smanjuje povećano izlučivanje kiseline i pomaže kod gastritisa, žgaravice, čira na želucu i dvanaesniku. Mladi listovi bagrema sadrže niz tvari snažnog antiseptičnog djelovanja, pa se koriste prilikom virusnih prehlada i infekcija. Gorke tvari iz listova stimuliraju izlučivanje žuči, te se bagrem često upotrebljava u slučaju problema s probavom. Kora bagrema ne smije se upotrebljavati jer je otrovna. Kod životinja koje grickaju koru može izazvati teško trovanje i uginuće. Zbog više toksičnih sastojaka, ne bi se trebale koristiti kora, zreo list i sirove sjemenke. [color-box]Pažnja! U cijeloj biljci nalaze se fasin, robin i benzoaldehid - otrovne tvari čija je najveća koncentracija u zreloj kori i plodovima. Ovi spojevi su vrlo toksični pa koru i plodove bagrema nikako ne treba koristiti jer mogu izazvati teško trovanje. Ovi spojevi razaraju eritrocite i tkiva.[/color-box]

Od čaja do palačinki

Zahvaljujući interesantnom slatkastom okusu, cvjetovi bagrema našli su široku primjenu u veganskim menijima i “divljim” kuharicama. Međutim, sve češće koriste se i u domaćoj kuhinji - za pripremanje salata, ali i sladoleda, limunada, sirupa, ratluka i palačinki. Palačinke i pohani cvjetovi bagrema svakako su najpopularniji, ali ne obavezno i najzdraviji specijaliteti, budući da se u njihovoj pripremi upotrebljava dosta bijelog brašna, šećera i ulja. Daleko više koristi bagremov cvijet pruža u čaju, svježim salatama ili limunadi.

Blagotvorni bagremov med

Bagremov med je izrazito svijetle žute boje, blage i ugodne arome. Budući da su cvjetovi bagrema bogati nektarom predstavljaju prvu “ispašu” za pčele, bagremov med nudi obilje minerala, vitamina (C, ali i A i više vitamina grupe B) te vrijednih nutritivnih spojeva koji imaju jako antibiotsko djelovanje - dakle, svega onog okrepljujućeg što je potrebno našem organizmu poslije iscrpljujućih zimskih mjeseci. Bagremov med smanjuje izlučivanje želučane kiseline, te smiruje želudac i crijeva, regulira apetit i slabu probavu. Zbog toga što djeluje umirujuće koristi se protiv nesanice, živčane napetosti i stresa, a posebno je poznato njegovo sinergijsko djelovanje s »čajem od kamilice«. Ispijanje čaja od kamilice zaslađenog žličicom bagremovog meda savjetuje se u večernjim satima jer osigurava miran san.

RECEPTI

Bagremov čaj za lakše iskašljavanje • Četrdeset grama cvijeta bagrema i po 10 grama miloduha i metvice prelijte s pola litre kipuće vode. Poklopite i poslije osam sati procijedite. Čaj pomiješajte s pola kilograma lipovog ili planinskog cvjetnog meda i svaki sat pijte po jednu žlicu. • Po 20 grama bagremovog i lipovog cvijeta i korijena slatke paprati prelijte s pola litre kipuće vode. Poklopite i nakon osam sati procijedite. Pomiješajte s pola kilograma lipovog ili planinskog cvjetnog meda i svaki sat pijte po žlicu čaja. Protiv proširenih vena Pomiješajte po 20 g cvijeta gloga, bagrema, bazge i lista rutvice pa 4 žlice ove mješavine prelijte s pola litre hladne vode. Poklopite i ostavite da prenoći. Sutradan zakuhajte mješavinu te je ostavite da se ohladi. Zasladite bagremovim medom i pijte tijekom dana umjesto vode. Problemi s probavom Listove bagrema sitno nasjeckajte pa prelijte žličicu čaja s 250 ml vrele vode. Ostavite da odstoji tri minute. Pijte dvije do tri šalice dnevno, ali ne duže od tri dana. Poremećaji menstrualnog ciklusa Jednake količine ružmarina, metvice, lista bagrema i cvijeta nevena pomiješati pa jednu žlicu smjese prelijte sa 300 ml kipuće vode. Ostavite poklopljeno 10-15 minuta, zatim procijedite i triput dnevno pijte toplo prije jela. Ista količina može se piti i tijekom dana - svaka dva sata po nekoliko gutljaja. Upala mjehura i bubrega Pomiješajte 100 grama cvijeta bijelog bagrema, 50 grama pirevine i 30 nevena pa 2 žlice mješavine prelijte s 5 dl kipuće vode i ostavite poklopljeno da odstoji pola sata. Procijedite i pijte tijekom dana. Visok krvni tlak Pomiješajte 30 grama cvijeta bagrema, 20 grama srdačice i po 10 grama cvijeta gloga i cvijeta nevena pa 2 žlice mješavine prelijte s 5 dl kipuće vode. Ostavite poklopljeno da odstoji pola sata, zatim procijedite i pijte tijekom dana.

Diuretski džem od bagremovog cvijeta

Napunite četiri šalice zapremnine 200 ml očišćenim cvjetovima bagrema i prelijte ih sa 3 šalice kipuće vode. Poklopite i ostavite preko noći. Procijedite čaj pa zakuhajte tekućinu. Dodajte 4 žličice limunovog soka, paketić pektina i 4 žlice zaslađivača po želji (med, javorov sirup ...). Kuhajte uz povremeno miješanje sve dok se džem ne zgusne. Dok je vruć, ulijte ga u sterilizirane tegle, dobro zatvorite i čuvajte u hladnjaku. Svakodnevno se može uzimati po jedna žlica džema.

Vitamin B9 ili folna kiselina regulira cijeli niz procesa u organizmu čovjeka. Vrlo je važna njezina uloga u stvaranju crvenih krvnih zrnaca koja prenose kisik do svih stanica i tkiva, pa manjak ove kiseline u organizmu može prouzročiti anemiju. Osim toga, u značajnoj mjeri snižava nivo homocisteina, neproteinskih aminokiselina, koje u visokim koncentracijama izazivaju začepljenja krvnih žila, a povezane su i s nastankom depresije, kao i Alzheimerove bolesti. Dovoljne količine folne kiseline u organizmu mogu vas zaštititi i od raka debelog crijeva, dojke, vrata maternice, gušterače i želuca. Znanstvena istraživanja pokazala su i da ona uspješno rješava probleme s nesanicom, a efikasna je i za ublažavanje tegoba u slučaju očnih bolesti. Preporučljiva dnevna doza vitamina B9 ovisi o dobi i stanju organizma - osobama starijim od 16 godina savjetuje se 400 mikrograma, a trudnicama 600 mikrograma. Najčešče posljedice nedostatka folne kiseline je razdražljivost, umor, depresija, slabljenje pamćenja i demencija, gastrointestinalni problemi, gubitak teka, proljev, problemi s rastom, upala desni itd. Manjak ove tvari povezan je i sa degenerativnim oštećenjima živaca i Parkinsonovom bolesti, a osim toga, i rizik od pojave osteoporoze je veći.

Namirnice bogate vitaminom B9

[caption id="attachment_1634" align="alignleft" width="300"] Vitamin B9 ili folna kiselina regulira cijeli niz
procesa u organizmu čovjeka.[/caption]Zeleno lisnato povrće po kojem je folna kiselina i dobila ime (folium na latinskom znači list) obiluje ovom tvari. Ima je u listovima špinata, blitve, zelene salate - jedan tanjur variva od špinata sadrži oko 263 mikrograma folne kiseline, što čini oko 63 % ukupne dnevne potrebe organizma za ovim nutrijentom. Trudnicama se naročito preporučuje prehrana bazirana na leći i svim vrstama graha, a osim toga, ove namirnice naročito su korisne i za osobe koje pate od problema s anemijom i povišenom razinom kolesterola u krvi. Citrusi kao što su naranče, grejp, papaja, prednjače po visokim koncentracijama ovog vitamina - jedna naranča sadrži oko 50 mikrograma, a jedna veća čaša soka i veće količine. Osim toga, preporučuje se i prehrana bogata svježim organskim kukuruzom. Folna kiselina nalazi se i u šparogi, prokulici, cvjetači, rajčici, peršinu, mrkvi, repi, kao i u jogurtu, žutanjku, pivskom kvascu. [color-box]NAJVAŽNIJA U TRUDNOĆI - Nedovoljne količine folne kiseline u organizmu mogu prouzročiti zdravstvene probleme kod novorođenčadi, kao što su mala tjelesna masa i povećan rizik od oštećenja neuralne cijevi - spine bifide. Zbog toga se ženama preporučuje unošenje namirnica bogatih vitaminom B9 čak tri mjeseca prije začeća. Osim toga, manjak ove kiseline u organizmu može uzrokovati tegobe u razvoju govora kod djece. Grupa znanstvenika s Instituta za javno zdravlje u Oslu, koja je podvrgnula ispitivanju 39.000 beba, istaknula je u zaključcima studije da unošenje namirnica bogatih vitaminom B9 u periodu od četiri tjedna prije začeća pa sve do osmog tjedna trudnoće može u velikoj mjeri potaknuti razvoj govora kod djeteta. Pokazalo se da su djeca majki koje nisu unosile dovoljne količine folne kiseline na početku i tijekom trudnoće imala više problema u razvoju govora od djece majki čija je prehrana obilovala ovim nutrijentom.[/color-box]

Bilo da ih radite od orašastih plodova, agruma, bilja ili raznih začina, likeri iz kućne radinosti uvijek su vrlo cijenjeni aperitivi i poslastica u kojoj možete uživati osmišljavajući vlastite recepte i najdraže kombinacije.

Liker od vina s vanilijom

SASTOJCI: • 1 l crnog vina • 3 dl ruma • 1 vanilija • korica od limuna • 60 dag šećera PRIPREMA: Vino, šećer i vanilija kuhaju se pola sata. Kada se ohladi doda se rum, izmiješa i zatvori u boce.

Liker od vina s borovnicama

SASTOJCI: • 1 l dobroga crnog vina • 30-40 dag šećera • 40 dag borovnica • 1,5 dl ruma • 1 naranča • 1 limun • 1 štapić cimeta • 3-4 klinčića PRIPREMA: Limun i naranču narežite skupa sa korom na kolutove te sve sastojke (osim ruma) zakuhajte i neka kuhaju 10-15 minuta. Pustite preko noći da se ohladi, procijedite, dodajte rum, dobro promješajte i liker je gotov!

Liker od piva

SASTOJCI: • 1 l piva, 2 dl ruma • 14 velikih žlica šećera • 2 vrećice vanilin šećera PRIPREMA: Pivo sa šećerom staviti da zavrije oko 2-3 minute. Ohladiti i dodati rum i vanilin šećer. Naliti u bocu.

Arancello

Arancello je liker koji je nastao prema receptu za limoncello i jedan je od specijaliteta iz susjedne Italije. SASTOJCI: • 9 naranči (neprskanih) • 1 l alkohola • 1,5 l vode • 350-400 g šećera PRIPREMA: Narežite koru na male (što sitnije) trakice, kako biste olakšali cijeđenje aromatičnog ulja. Stavite u staklenku i prelijte alkoholom te dobro zatvorite. Držite na tamnom i hladnom mjestu 15 dana, a svaki dan lagano promiješajte. Od šećera i vode skuhajte sirup i kad se ohladi zamiješajte s alkoholom i narančama. Dobro promiješajte i procijedite u boce. Ne zaboravite dobro ocijediti i kore koje vam ostanu u cjedilu ili gazi kako bi izašlo što više okusa. Spremite na barem 3 mjeseca, ali još je bolje ako par boca spremite i na duži period.

Limoncello

[caption id="attachment_1650" align="alignleft" width="300"] Limoncello - liker od zelenih limuna[/caption]SASTOJCI: • 1 litra votke ili alkohola • 12 zelenih neprskanih limuna • 1,5 litra vode • 650 g šećera PRIPREMA: Operite limune i skinite im samo gornju kožicu (bez bijelog djela). Stavite je u veću staklenu posudu koja se može poklopiti. Zalijte alkoholom i ostavite da stoji najmanje 2, a najbolje 4 tjedna. Potom prokuhajte vodu i šećer, ohladite i nalijte u mješavinu korica i alkohola. Ostavite da stoji još barem 2, a najbolje 4 tjedna. Pretočite u boce koje se daju dobro začepiti i spremite na hladno (može i u hladnjak).

Liker od limuna

SASTOJCI: • 5 neprskanih limuna • 1/2 l 90% alkohola • 50 dag šećera PRIPREMA: Limune dobro oprati i obrisati, oštrim nožem skinuti gornji žuti sloj i narezati na tanke rezance. Staviti u bocu širokog grla i uliti alkohol. Začepiti i ostaviti da stoji najmanje tjedan dana, a najbolje cijeli mjesec. Svaki dan jednom dobro protresti. Pristaviti šećer sa 1/2 l vode i kada provrije, smanjiti temperaturu i kuhati najmanje 5 minuta da se dobije sasvim proziran sirup. Još dok je mlako uliti odstajali i dobro procijeđeni alkohol. Ohladiti dobro i gotov liker uliti u boce i začepiti. Može se odmah piti ali je bolje da još par dana odleži.

Liker od kupina

[caption id="attachment_1658" align="alignleft" width="300"] Liker od kupina[/caption]SASTOJCI: • 50 dag kupina • 25 dag šećera • 1 litra rakije (40%) PRIPREMA: Kupine operite i pustite da se osuše na čistoj krpi. Izmiješajte ih sa šećerom, stavite u staklenku od otprilike 2 litre i zalijte rakijom. Staklenku dobro zatvorite i ostavite na suncu 6 tjedana. Povremeno dobro protresite. Nakon toga liker procijedite u boce i dobro zatvorite. Neka odleži još 1 do 2 mjeseca.

Liker od višanja

[caption id="attachment_1645" align="alignleft" width="300"] Višnjevac - liker od višanja[/caption]SASTOJCI: • 2 kg višanja • 2 kg šećera • 2 l alkohola ili rakije • 50 g istucanih koštica svježih trešanja PRIPREMA: Zrele višnje očistiti od peteljki, oprati i poredati u veću teglu red višanja, pa posuti šećerom i istucanim košticama od trešanja. Naliti alkohol (rakiju), povezati celofanom i ostaviti da stoji na suncu (ne prejakom) oko mjesec dana. Potom procijediti kroz gazu, uliti u boce i ostaviti na hladno mjesto. Liker od višnje maraske možete napraviti tako da složite limunovu i narančinu kora, klinčiće i šećer u prahu, te ostavite na suncu nekoliko dana. Tom soku se doda rakija loza i ostavi 2 mjeseca na suncu.

Liker od jagoda

SASTOJCI: • 1 kila jagoda • 1 kg šećera • 1 l vina po izboru - bijelo ili crno • 2,5 dl ruma PRIPREMA: jagode, šećer i vino stavimo u posudu i ostavimo da odstoji 24 sata. Umiješamo rum i zakuhamo, samo neka zakipi, ne dalje kuhati. Vruće uliti u boce.

Liker od malina

SASTOJCI: • 2 kg malina • 2,5 kg šećera • 1 l crnog vina • cimet PRIPREMA: Kratko prokuhati 2 kg zelenih malina, izgnječiti ih, staviti u teglu od 4 litre, preliti vinom i ostaviti na hladnome mjestu 5 dana. Svaki dan promiješati drvenom kuhačom. Nakon toga maline propasirati, uliti u lonac, dodati šećer i malo cimeta pa kuhati na štednjaku 5 minuta. Ohladiti, procijediti kroz gazu, uliti u boce, zatvoriti i čuvati na hladnom mestu.

Liker od krušaka

SASTOJCI: • 1 kg krušaka • 1 kg šećera • 1 l alkohola PRIPREMA: Zrele kruške dobro oprati, narezati na tanke kriške, staviti na čistu dasku, prekriti gazom (radi zaštite od prašine i insekata) i sušiti na suncu 2-3 tjedna. Zatim suhe kruške narezati na sitnije komadiće, pa za svaku litrenu bocu izmiješati 200 g suhih krušaka sa 100 g šećera, staviti u boce i preliti alkoholom. Boce dobro zatvoriti i ostaviti na toplom mjestu mjesec dana. Nakon toga liker procijediti kroz gazu, uliti u čiste boce, dobro ih zatvoriti i ostaviti.

Liker od šumskog voća

SASTOJCI (za 5 l likera): • 4-4,5 l rakije (loza, šljivovica ili rakija koje vam se sviđa okus) • 1 kg šumskog voća (ribizla, kupina, malina, jagoda i borovnica - može i smrznutoga šumskog voća) • 500 g kandiranoga bijelog šećera PRIPREMA: U jednu tamnu bocu zapremine 5 l i širokog grla ubacite voće i kandirani šećer. Sve skupa zalijte rakijom i dobro promućkajte. Tijekom prvog dana svako malo promućkajte, sve dok se šećer ne rastopi. Bocu čuvajte na tamnom mjestu na temperaturi od 16-20 stupnjeva C oko 3 mjeseca. Pritom je jednom tjedno promućkajte. Liker servirajte u čaši koju ste držali u ledu, u zamrzivaču. Izbjegavajte dodavanje leda jer razvodnjuje okus.

Liker od meda i vanilije

SASTOJCI: • 25 dag meda • 5 dl 96% alkohola • 2 vanilin šećera PRIPREMA: U alkohol za liker (kupuje se u ljekarni) stavlja se vanilin šećer, dobro zatvori plutenim čepom i na hladnom mjestu čuva 2 dana. Poslije ovog vremena, zagrije se 5 dl vode, dodaje med i miješa da se potpuno ohladi i otopi. Potom se voda izmiješa sa medom i alkoholom, ulije u bocu, dobro zatvori i drži na hladnom mjestu 15 dana. Nakon toga liker se može poslužiti.

Liker od suhih smokava (smokvica)

SASTOJCI: • 1 litra rakije lozovače • 20 dag suhih smokava PRIPREMA: U litru lozovače stavimo prepolovljene suhe smokve. Ostavimo ih da se moče uz miješanje svakih 5 dana. Nakon dva mjeseca smokve izvadimo da ne preuzmu sav alkohol iz rakije. Liker možete poslužiti i rashlađen.

Liker od dunja

SASTOJCI: • 1 l rakije • 1 kg dunja • cimet • 350 g šećera PRIPREMA: Dunje očistiti krpom (ne smije ih se prati), oljuštiti i staviti u teglu samo ljuske, a ostalo upotrijebiti za kompot. Naliti rakiju, hermetički zatvoriti i ostaviti tako da stoji 6-7 tjedana. Potom se šećer skuha s vodom, stavi cimet i sve zajedno stavi da vrije 3 minute. Ohladiti i uliti u teglu sa ljuskama i rakijom. Procijediti kroz gazu i uliti liker u manje boce.

Liker od mente

[caption id="attachment_1647" align="alignleft" width="300"] Liker od mente[/caption]SASTOJCI: • 100 g listova mente (metvice) • 1/2 kg šećera • 1 l 90% alkohola • 1 l vode PRIPREMA: Listove mente ubrati rano ujutro. Staviti ih u staklenku, dodati alkohol, hermetički zatvoriti i ostaviti tako 10 dana. Svaka 2 dana protresti staklenku. Nakon 10 dana procijediti preko gaze i dobro ocijediti listove. U litri vode otopiti šećer i kuhati nekoliko minuta. Kada se ohladi dodati alkohol u staklenki. Ostaviti 24 sata, filtrirati i spremiti u prozirne boce da se lijepo vidi zelena boja likera.

Liker od breskvi - marelica

SASTOJCI: • 1 kg breskvi • 400 g šećera • pola litre votke • 100 ml alkohola PRIPREMA: Oprane i osušene (ne oguljene) breskve izrezati na četvrtine, složiti u veću posudu i posuti šećerom. Ostaviti ih u posudi nekoliko dana, dok ne puste sok. Potom doliti votku i alkohol. Posudu dobro zatvoriti i ostaviti 2-3 tjedna. Liker procijediti kroz gazu, uliti u čiste boce i dobro ih zatvoriti.

Liker od ruže

SASTOJCI: • 5 dag ružinih latica • 1 litra rakije • 5 dl vode • 30 dag meda PRIPREMA: U kipuću vodu ulijeva se med, kad se otopi, posuda se skida sa vatre, dodaju se ružine latice i prekriva posuda. Nakon 10 minuta voda se procijedi kroz dvostruku gazu, dodaje se rakija te promiješa. Kad se tekućina sasvim ohladi, ulije se u boce te dobro zatvori plutenim čepom. Liker se čuva oko mjesec dana na hladnom i suhom mjestu i tek nakon toga se može poslužiti.

Liker od oraha

[caption id="attachment_1649" align="alignleft" width="300"] Orahovac - liker od oraha[/caption]SASTOJCI: • 0,5 kg zelenih oraha • 1 litra alkohola ili rakije komovače • 3 dag cimeta • 7,5 dl vode • 3 dag klinčića • 750 dag šećera PRIPREMA: Orasi se operu, obrišu, razrežu na komadiće i stave zajedno sa začinima u alkohol. Tekućina se dobro začepi i ostavi 30 dana. Nakon toga se šećer i voda kuhaju, pa kad je sirup čist i gust, izmiješa se s alkoholom. Liker se zatvori u boci i pusti da odleži nekoliko tjedana.

Liker od badema

SASTOJCI: • 400 ml votke • 100 g sjeckanih badema • 90 g šećera • 1/2 bočice ekstrakta badema • 1/4 žličice cimeta PRIPREMA: Staviti sastojke u staklenku i temeljito protresti. Pustiti da odstoji 2 tjedna. Potom procijediti, po želji dodati još šećera i pustiti da odstoji još 2 tjedna.

Liker od kave

[caption id="attachment_1648" align="alignleft" width="300"] Liker od kave[/caption]SASTOJCI: • 5 dag kave • 2 dl vode • 1/2 kg šećera • 1/4 l alkohola • vanilija PRIPREMA: Od kave se skuha jaka kava. Šećer se skuha u sirup, pa se kuhana i procijeđena kava doda u ohlađeni sirup. Zatim se dodaju alkohol i vanilija a boca dobro zatvori. Nakon nekoliko tjedana liker se procijedi i može koristiti.

Svi mi mislimo da jesti voće znači samo kupovinu voća, rezanje na krište i stavljanje u usta. No, nije baš tako jednostavno. Važno je da znate i kako i kada se jede voće da vam ne bi naškodilo, već da od njega imate najveće koristi. Jedenje voća igra glavnu ulogu u detoksikaciji vašeg organizma, kojeg snabdjeva velikom količinom energije, odlično je za mršavljenje i druge životne aktivnosti. No, kako ga jesti? Kao prvo, voće ne treba jesti poslije obroka, već na prazan želudac. Primjerice, ako pojedete dvije kriške kruha, a zatim komad voća, voće je spremno proći ravno kroz želudac u crijeva, ali ga kruh spriječava u tome. U međuvremenu, cijeli obrok se raspadne i fermentira i pretvara u kiselinu. Značajna količina voća dolazi u kontakt sa hranom u želucu, pospješuje probavu i sokove, pa se cijela masa takve hrane počinje kvariti.

Jedite voće na prazan želudac

[caption id="attachment_1664" align="alignleft" width="300"] Jedite voće na prazan želudac, i to prije obroka![/caption]Stoga, jedite voće na prazan želudac, i to prije obroka! Čuli ste kako se ljudi žale: Podrigujem svaki put kada jedem lubenice, ili: Od voća mi se napuhuje želudac. Kad pojedem banane imam osjećaj kako hitno moram na zahod, itd.To se neće dogoditi ako pojedete voće na prazan želudac. Voće pomiješano s drugom hranom izaziva truljenje i proizvodi plinove. Dakle, vi se zato napuhujete! U principu sve voće - čak i ono kiselo - u našem tijelu postaje alkalno.

Sirovo voće je zdravije

Ako jedete voće na ispravan način, moći ćete otkriti svu tajnu ljepote, dugovječnosti, zdravlja, energije, sreće i normalne težine. Također, nemojte jesti ni kuhano voće, jer tada uopće ne dobivate njegove hranjive sastojke već samo - okus. Kuhanje uništava sve vitamine. Napomenimo i kako je jedenje cijelog ploda bolje nego pijenje sokova. Ako hoćete piti voćni sok, pijte ga sporo - gutljaj po gutljaj - jer ga morate pomiješati sa pljuvačkom prije gutanja. Svakog trećeg dana možete jesti voće kako biste brzo očistili tijelo od toksina. Ako jedete samo voće i pijete voćni sok samo tri dana, i sami ćete se iznenaditi kako će vaši prijatelji primijetiti da izgledate osvježeni i pomlađeni. [color-box]

VOĆE I ZDRAVLJE

• Kivi: Mali ali moćan. Dobar je izvor kalija, magnezija, vitamina E i vlakana. Sadržaj C vitamina je dvostruko veći od onog kod naranče. • Jabuka: Ima mali sadržaj vitamina C, povećava aktivno djelovanja vitamina C, čime pomaže da se smanji rizik od raka debelog crijeva, srčani i moždani udar. • Jagoda: Spada u glavno voće po antioksidansima. Štiti organizam od nastanka raka, začepljenja krvnih žila i slobodnih radikala. • Lubenica: Ima 92% vode, a također je puna ogromnim dozama glutationa, koji pomaže i pojačava imunitet. Ključni je izvor likopena, oksidansa u borbi protiv raka. Ima vitamina C i kalija.[/color-box]

Prirodni jabučni ocat izvanredan je lijek kojem se pripisuju mnoge čudotvorne moći te ga se u narodnoj medicini preporuča u liječenju širokog spektra tegoba i bolesti. Još su stare civilizacije cijenile zaštitna, higijenska i terapeutska svojstva jabučnog octa, a mnogi su narodi razvili i njegovu ljekovitu primjenu. Primjerice, najpoznatiji je antički grčki liječnik i otac znanstvene medicine Hipokrat (460.-380. pr. Kr.) preporučivao jabučni ocat kod tegoba sa disanjem, dok su čuveni japanski samuraji svoje zdravlje također održavali octom. [caption id="attachment_1671" align="alignleft" width="300"] Otkrijte sve blagodati koje pruža
jabučni ocat[/caption]Narodna medicina danas, pak, ima vrlo jednostavno pravilo za zadovoljavanje tjelesnih mineralnih potreba: svakog dana jednom ili više puta (ovisno o mentalnom i fizičkom naporu) treba sa čašom vode uzeti dvije žlice jabučnog octa pomiješanog s dvije žlice meda. Naime, jabučni ocat sadrži mineralne sastojke jabuke - napose kalij - stoga bi u prehrani sportaša, ali i intelektualaca, ova kombinacija trebala zauzeti važno mjesto. Preventivno djeluje protiv dekalcifikacije kostiju, taloženja kalcija u mekim tkivima, kod bolova u kostima te poboljšava kvalitetu kose i noktiju. Dodajmo i da jabučni ocat snižava povišeni krvni tlak te nam pomaže u očuvanju vitke linije (utječe na sagorijevanje suvišnoga masnog tkiva).

Čistač krvi i masnoća

Osim kalija koji pročišćava krv i odstranjuje iz nje masnoću, u jabučnom octu ima vitamina A i B, posebno B5, mnogo vitamina C i minerala kao što su flor, fosfor, kalcij, klor, magnezij, natrij, silicij, sumpor i željezo, ima i enzima i aminokiselina - od esencijalnih aminokiselina u jabučnom octu ima čak njih 13, a to su: alanin, arginin, cistin, glutaminska kiselina, glicin, izoleucin, leucin, lizin, metionin, fenilalanin, prolin, triptofan i tirozin - pektina (smanjuje masnoće u krvi - kolesterol), betakarotena (jača imuno-sustav i smanjuje rizik od nastanka raznih karcinoma).

Jabučni ocat protiv kroničnog umora

Pomiješati tri žličice jabučnog octa sa šalicom meda, uliti u teglu i uzimati svaku večer prije spavanja po dvije žličice ove mješavine. Drugi način je žličicu octa uliti u čašu vode i piti za vrijeme ručka.

Jabučni ocat protiv glavobolje

Migrenska glavobolja: iako se smatra da je migrenska glavobolja nasljedna, može pomoći u ublažavanju bolova da se uz svaki objed popije čaša vode uz dodatak 2 žlice jabučnog octa i 2 žličice meda. Ili: u posudu staviti jabučni ocat i vodu u omjeru 1:1, pustiti da se zagrije. Kada se počne dizati para (ne smije vrijeti!), nagnuti se nad posudu i udisati paru oko 30 puta. Ili: u posudu se stavi jednaki dio jabučnog octa i vode i zagrije do vrenja. Kad pare počnu izlaziti, nagnemo se što bliže i udišemo pare. Treba udahnuti najmanje 75 puta. Glavobolja će prestati ili se smanjiti.

Jabučni ocat kod proljeva

Nekoliko puta (do 6) tijekom dana popiti šalicu ohlađenog čaja od kamilice u koju se stavi žličica jabučnog octa. Ujutro popiti čašu sluzi od riže i zobenih pahuljica. Riža se potopi preko noći u mlaku vodu, ujutro se kuha na laganoj vatri 1 sat i kroz gusto sito (cjedilo) procijedi; doda se prokuhana voda. Ne jesti voće, povrće, meso i mesne prerađevine te mlijeko, već samo dvopek.

Jabučni ocat kod pojasastog herpesa

Kožu s mjehurastim osipom smočimo nerazrijeđenim jabučnim octom 4 puta danju, a 3 puta noću.

Jabučni ocat protiv opeklina

Na opeklinu nanijeti jabučni ocat nekoliko puta. To će spriječiti pojavu mjehurića i ublažiti bol.

Jabučni ocat kod prehlade

Pri prvim simptomima prehlade, u posudu s toplom vodom uliti čašu octa od jabuka. Navlažiti ručnik u vrućoj vodi, iscijediti ga i umočiti u ocat od jabuka te se umotati njime preko leđa. Jedan sat leći u krevet dobro pokriveni. Kroz to vrijeme piti vodu pomiješanu s octom od jabuka. Nakon toga se oprati spužvom u hladnoj vodi pomiješanoj s octom od jabuka.

Prehlada i katar iz nosa

U litru vode dodati 10 žličica octa od jabuka. Zagrijati tekućinu do vrenja i inhaliranjem para nosnice će biti slobodne 12 sati. Prema potrebi ponoviti postupak.

Kašalj i laringitis

Pomoći će sirup koji se spravlja na slijedeći način: 1 čaša vode, 2 jušne žlice glicerina, čaša meda, pola čaše jabučnog octa; uzima se prema potrebi, ili 1 žlica dnevno dok kašalj ne prestane. Protiv jakog kašlja uzima se 5-6 puta dnevno po žlica. Ne izaziva žučne tegobe!

Jabučni ocat za ispiranje grla

U čašu vode uliti žličicu octa i ispirati grlo svaka dva sata.

Jabučni ocat protiv štucanja

Na kocku šećera kapnite nekoliko kapi jabučnog octa, te je polako otopite u ustima.

Jabučni ocat protiv ekcema

Oboljela mjesta mazati jabučnim octom četiri puta dnevno i tri puta tijekom noći. Ubrzo će ekcem i svrab nestati.

Jabučni ocat za mršavljenje

Svako jutro na prazan želudac popiti čašu vode s jednom do dvije žličice octa ili uz svaki obrok popiti čašu vode sa dvije žličice octa. Terapija traje dva mjeseca.

Jabučni ocat protiv proširenih vena

Svakog jutra i večeri istrljati čistim jabučnim octom kožu preko proširenih vena i dva puta dnevno popiti čašu vode s dvije žličice octa. Terapija traje mjesec dana. [color-box]

Kako pripraviti jabučni ocat

Potpuno zrele i zdrave jabuke oprati i narezati ili ribežom usitniti, te ih u otvorenoj posudi ostaviti stajati 2-3 dana da puste sok i omekšaju (za 1 litru octa potrebno je 3 kg jabuka). Na taj način usitnjene jabuke lakše se isprešaju, a ocat ima bolji okus i boju. Mošt nakon prešanja ostaviti u otvorenoj posudi na nešto toplijem mjestu kako bi došlo do bržeg vrenja. Ako se na površini pripravka stvori gljivasta opna, utisnuti je u tekućinu kako bi sve bilo izloženo zraku. Kad je pripravak prokuhao, pretočiti ga i zatvoriti posudu. Dobar domaći jabučni ocat uvijek je malo zamućen, a može imati i malo taloga.[/color-box]

Ove male crne sjemenke, tek nedavno istražene, imaju vrlo pozitivno djelovanje na organizam - daju više energije, pomažu probavi i snizuju kolesterol, no tu su i mnogi drugi povoljni utjecaji naše zdravlje. Saznajte koji! Chia sjemenke (lat. Salvia hispanica) plod su biljke iz porodice metvice, koja raste u Meksiku i Gvatemali. Povijest nam kazuje da je chia bila vrlo važna biljka u aztečkoj civilizaciji, dok ju je ostatak svijeta upoznao tek prije četvrt stoljeća. Tada ju je istraživač Wayne Coates počeo proučavati kao mogući usjev za farmere na sjeveru Argentine. Coates je započeo svoj rad na chiji 1991. postavši zagovornik primjene tih sitnih sjemenki u kulinarstvu i alternativnoj medicini.

Što sadrže chia sjemenke

Sićušne sjemenke, koje su bijele ili tamnosmeđe do crne boje, imaju visoku prehrambenu vrijednost. Tijelo opskrbljuju proteinima, vitaminima A, B, E i D i mineralima kalcijem, kalijem, bakrom, željezom, manganom i cinkom. Osim toga, odličan su izvor vlakana - balastnih tvari koje pospješuju probavu. Chia sjemenke imaju: • 8 puta više omege-3 od lososa • 6 puta više kalcija od mlijeka • 3 puta više željeza od špinata • 15 puta više magnezija od brokule • 6 puta više bjelančevina od graha • 4 puta više fosfora od neobranog mlijeka

Kako chia sjemenke djeluju na zdravlje

Pomažu kod dijabetesa Chia je potencijalni prirodni lijek za dijabetes tipa 2, koji se istražuje u mnogim laboratorijima svijeta. Želatinasta ovojnica koju sjemenka chije razvije u doticaju s tekućinom može spriječiti naglo povećanje glukoze u krvi. Poboljšavaju zdravlje krvnih žila Dokazano je da sjemenke chije podižu “dobri kolesterol” (HDL), dok snizuju “loši kolesterol” (LDL) i trigliceride. Štite probavu i čiste crijeva Samo jedna porcija (3 žličice ili oko 30 grama) sjemenki chije sadrži 11 grama vlakana - trećinu preporučene dnevne doze. Dodavanje chije u prehranu jednostavan je način reguliranja probave. Velik udio vlakana omogućuje chia sjemenkama da na blag i prirodan način čiste crijeva i poboljšavaju apsorpciju hrane. Potpomažu mršavljenju Zbog visokog udjela vlakana i proteina, kao i vrijednih nutrijenata, chia sjemenke posebno se preporučuju osobama koje žele smršavjeti. Ubrzavaju apsorpciju hrane i razgradnju masnoća u organizmu, te daju dugotrajan osjećaj sitosti i imaju nizak glikemijski indeks. Snabdijevaju zalihama omege-3 Sjemenke chije pune su omega-3 masnih kiselina (gotovo 5 g po porciji). Ove masne kiseline važne su za zdravlje mozga i zglobova. Organizam ih puno lakše apsorbira nego sjemenke lana. Opskrbljuju kvalitetnim bjelančevinama Chia sjemenke izvrstan su izvor bjelančevina za vegetarijance i ne sadrže kolesterol. Jedna porcija ovih supersjemenki ima 4,4 g proteina, blizu 10% preporučene dnevne doze. Jačaju zube i kosti Porcija sjemenki chije sadrži 18% preporučene dnevne doze kalcija. Konzumacijom chije čuvamo zdravlje zubi i kostiju te sprečavamo osteoporozu. Poboljšavaju san U sjemenkama chije nalazi se triptofan - poznata aminokiselina koja poboljšava san, pomaže u reguliranju apetita i podiže raspoloženje.

Kako ih koristiti u prehrani

Budući da su bez okusa, sjemenke neće utjecati na okus vaše hrane, što ih čini pogodnima za dodavanje nebrojenim jelima. Možete ih cijele posipati po salatama, tostu, desertu, jogurtu ili ih dodavati frapeima. Možete ih dodati u tijesto tijekom pripreme kruha, kolača ili peciva. Chia se koristi i kao zamjena za jaja i za zgušnjavanje juha. Prije korištenja sjemenke se mogu natopiti u vodi 10 minuta. Po mogućnosti, chia sjemenke uvijek dodajte na kraju kuhanja jer inače gube dio hranjivih tvari.

Chia puding

[caption id="attachment_1684" align="alignleft" width="300"] Chia puding[/caption]Sastojci za 2 obroka: • ¼ šalice chia sjemenki • 1 šalica vode (preporučamo bademovo mlijeko) • ¼ žlice cimeta • ¼ žlica vanilije praha • 2 datulje (bez koštica) Priprema: Stavite chia sjemenke u zdjelu te ih namočite u vodu ili mlijeko. Dodajte ostatak sastojaka i pustite da sve odstoji 30 minuta povremeno miješajući. Kada je smjesa dovoljno gusta možete početi raditi desert. U zdjelicu prvo stavite 2-3 žlice guste smjese pa malo sezonskog voća (šumsko voće ili jabuke ili banae) zatim opet guste smjese i tako do vrha zdjelice „gradite“ svoj puding. Možete ga završiti s nekoliko kupina i malina na vrhu.

Chia hrskavi slatki keksići

[caption id="attachment_1682" align="alignleft" width="300"] Chia hrskavi slatki keksići[/caption]Sastojci: • 1 šalica bademovog brašna • 1 žlica kokosova ulja • 1 žlica meda • 1 žlica chia sjemenki • 3 žlice vode • 1 žličica cimeta • Malo soli Priprema: Pomiješati chia sjemenke s vodom i ostaviti 10-15 minuta. Pećnicu prethodno zagrijte na 180°C. Sve sastojke pomiješajte (dovoljno je rukom). Pleh obložite papirom za pečenje i dobivenu smjesu ravnomjerno nanesite na pleh. Pecite 10 minuta pa izvadite i izrežite na kockice, zatim vratite još 5 minuta na 180°C i potom smanjite na 150°C i pustite da se 30 minuta na toj temperaturi suše.

U apotekama i prodavaonicama zdrave hrane mogu se naći biljna ulja raznih proizvođača, ali fitoterapeuti tvrde da su "domaća” tj. ona koja možete sami napraviti kod kuće, mnogo kvalitetnija i učinkovitija, jer možete biti sigurni da su za njihovu pripremu korištene najbolje biljke i kvalitetno ulje (preporučuje se ekstradjevičansko maslinovo ulje). Biljna ulja mogu biti odlična pomoć u liječenju različitih bolesti, ovisno od kojih su ljekovitih trava pripremljeni.

Ulje metvice

Ulje metvice koristi se kao aroma u proizvodnji sirupa za kašalj, preparata za liječenje poremećaja u radu želuca, te u kozmetici i za izradu parfema. Ima široku primjenu u prehrambenoj industriji i proizvodnji alkoholnih i bezalkoholnih pića. Kako se priprema ulje metvice: U staklenku uspite 100 g sitno nasjeckanih osušenih listova metvice i prelijte ih s 5 dl ekstradjevičanskog maslinovog ulja. Dobro zatvorite i držite 3-4 tjedna na tamnom mjestu, na sobnoj temperaturi. Nakon toga ocijedite, ulijte u staklenu bočicu i čuvajte na tamnom i hladnom mjestu. Ulje možete koristiti na razne načine: dodajte 2-3 kapi u aroma lampu ili vodu za inhaliranje, nakapajte ga na maramicu i udišite, dodajte nekoliko kapi u kupku, masirajte sljepoočnice ... Kada se koristi: Aroma metvice je svima poznata - svježa je, hladna i oštra. Uklanja nervozu koja se javlja zbog nesanice, ali se koristi i za smirenje prije spavanja, kao i protiv vrtoglavice, mučnine, povraćanja. Povećava zaštitnu funkciju kože, pa se preporučuje u slučaju raznih kožnih bolesti, jer smanjuje upalu i iritacije. Kao jak antiseptik, koristi se za liječenie prehlade, gripe, bolesti gornjih dišnih puteva. • Čirevi, rane, modrice, opekline: Premažite bolna mjesta uljem metvice, a preko stavite gazu. Ponavljajte 2-3 puta dnevno. • Kupka protiv znojenja nogu: U lavor tople vode stavite 5—10 kapi ulja a metvice. Držite noge u lavoru 10 minuta, a zatim ih naizmjenice polijevajte toplom i hladnom vodom. • Za smirenje i protiv nesanice: Uzmite bočicu s metvičinim uljem ; prinesite je prVo e ; n: i nosnici (dok je druga : arvorena) i napravite tri duboka udaha, zatim je prinesite drugoj nosnici i ponovite isto. Postupak ponavljajte svaki dan, prije odlaska na spavanje. Paralelno s upotrebom eteričnog ulja metvice preporučuje se i pijenje čaja od metvice.

Ulje bora

Ulje bora ima antimikrobna, antivirusna i protuupalna svojstva. [caption id="attachment_1694" align="alignleft" width="300"] Ulje bora odlično je sredstvo za iskašljavanje
i protiv upala.[/caption]Kako se priprema ulje bora: Sitno nasjeckajte mlade iglice bora, stavite ih u staklenu teglicu i prelijte ekstradjevičanskim maslinovim uljem. Dobro zatvorite. U lonac poslažite narezane grančice bora, prelijte ih vodom, pa preko postavite staklenku. Stavite lonac na štednjak i zagrijavajte dok ne zavri, pa snizite temperaturu i kuhajte pet sati. Po potrebi dodavajte vruću vodu. Zatim izvadite staklenku i ostavite ulje da se ohladi. Ocijedite, bacite iglice bora, a u ulje ponovno uspite svježe iglice bora, pa ponovite cijeli postupak. Nakon novih pet sati kuhanja, ocijedite ulje i ulijte ga u staklene bočice, koje trebate čuvati na tamnom i hladnom mjestu. Kada se koristi: Ulje bora odlično je sredstvo za iskašljavanje i protiv upala. Ublažava iritaciju dišnih organa, zaustavlja zaustavlja napredovanje plućnih bolesti i bolesti gornjih dišnih puteva. Pomaže u slučaju raznih oblika kostobolja i reumatizma. Povoljno djeluje na kardiovaskularni i živčani sustav i ima sedativno djelovanje. Poboljšava funkciju gastrointestinalnog trakta. • Liječenje kašlja i hunjavice: Kašalj se liječi uljem bora tako što se 2-3 kapi ulja kapnu na korijen jezika prije spavanja. Za hunjavicu se koriste 1-2 kapi ulja koje se ukapaju u svaku nosnicu 3-5 puta na dan. • Bronhitis: U slučaju bronhitisa i plućnih bolesti, ulje bora se utrljava u području grudi i leđa (može se i inhalirati). • Išijas: Kod išijasa, 2-3 puta dnevno utrljavajte ulje bora u donji dio leđa, a nakon toga ga utoplite.

Ulje češnjaka

Ulje češnjaka sadrži kalcij, neophodan za normalno funkcioniranje koštanog sustava; željezo i bakar, koji su direktno uključeni u proces hematopoeze (formiranje krvnih staničnih komponenti) i vitamin C - antioksidans potreban za funkcioniranje svih organa, a posebno imunološkog sustava. Osim toga, sadrži i vitamine B-kompleksa, koji su neophodni za normalno funkcioniranje živčanog i probavnog sustava. Ulje češnjaka ima protuupalno, anibakterijsko, antifungalno, antiseptičko i antivirusno djelovanje. Kako se priprema: ulje češnjaka može se pripremiti na više načina i to ovisno o vrsti zdrastvenog problema koji se tretira. Kada se koristi ulje češnjaka: Ovaj prirodni preparat koristi se u liječenju bolesti zglobova i kardiovaskularnog sustava, bolesti dišnih organa, kao i karcinoma. • Bolesti zglobova: Očistite 3 glavice češnjaka i sameljite ih u blenderu ili izgnječite da se dobije kaša. Luk uspite u staklenku, dodajte 2 dl ekstradjevičanskog maslinovog ulja i dobro promiješajte. Dobro zatvorite staklenku i ostavite je na sobnoj temperaturi, na tamnom mjestu, da odstoji dva tjedna. Svakodnevno je mućkajte. Nakon toga ulje ocijedite kroz četvoroslojnu gazu i uspite ga u staklenu bočicu, koju treba čuvati na tamnom i hladnom mjestu. Ujutro i navečer mažite bolna mjesta, a zatim ih utoplite. Nakon jutarnjeg nanošenja, odmarajte se jedan sat, a uvečer mažite prije spavanja i ostavite djelovati tijekom noći. Postupak ponavljajte dva mjeseca. • Ateroskleroza, gastritis, bolesti srca: Očistite glavicu češnjaka, ispasirajte je i stavite u staklenku, pa dodajte 2 dl ekstradjevičanskog maslinovog ulja. Promiješajte, dobro zatvorite i ostavite da odstoji 24 sata. Nakon toga dodajte sok od jednog limuna, opet dobro promiješajte i zatvorite. Ostavite da odstoji 7 dana na hladnom i tamnom mjestu. Uzimajte po 1 žličicu, 3 puta dnevno, 30 minuta prije jela u slučajevima cerebralne ateroskleroze, ishemijske bolesti srca, gastritisa sa smanjenim izlučivanjem želučane kiseline i zatvora. Terapija traje 3 mjeseca, a zatim se radi pauza od mjesec dana, nakon čega se može ponoviti tretman. • Gnojne rane: Češnjak pomiješan s lanenim uljem koristi se za liječenje rana, modrica, dubokih posjeklina, neizlječivih čireva i drugih kožnih lezija. Zdrobite 5 g očišćenog češnjaka u drvenom mužaru, dodajte 50 g lanenog ulja i pažljivo promiješajte. Nakon nekoliko sati ljekovito ulje je spremno za uporabu. Nanesite ga u tankom sloju i preko stavite sterilni zavoj. Čak i najdublje rane čiste se za tjedan dana. Pri korištenju ovog ulja ožiljci se formiraju mnogo rjeđe, jer masne kiseline i vitamin E povoljno djeluju na epidermis. • Protiv raka jezika: Ruski fitoterapeuti u slučaju raka jezika preporučuju sljedeći preparat. Ispasirajte ili sameljite kilogram očišćenog češnjaka, stavite ga u veliku staklenu teglu, prelijte litrom suncokretovog ulja, dobro promiješajte i zatvorite. Ostaviti da odstoji 15 dana na tamnom i hladnom mjestu. Svakodnevno mućkajte. Nakon toga ocijedite kroz četvorostruku gazu i ulijte u staklenu bocu, koju treba čuvati na tamnom i hladnom mjestu. Svakoga dana, ujutro i navečer, mućkajte u ustima žličicu ulja, desetak minuta, ali ga ne treba gutati, već ispljunuti. Prilikom upotrebe ovog preparata moguće je privremeno pogoršanje simptoma zbog iritacije, ali tretman treba nastaviti do postizanja pozitivnih rezultata. [color-box]Lijek za bronhijalnu astmu: Za pripremu 100 g ulja potrebne je naribati 5 većih češnjeva češnjaka, dodati soli po želji i pola čaše maslaca. Može se namazati direktno na kruh ili dodati u pire krumpir. Koristi se za sprečavanje napada bronhijalne astme, a u slučaju upale pluća efikasno je jer ubija bakterije.[/color-box]

Ovo ukusno i niskokalorično povrće obiluje vitaminom C, koji jača imunitet, regulira metabolizam i neutralizira djelovanje slobodnih radikala. [caption id="attachment_1702" align="alignleft" width="300"] Koraba je niskokalorično povrće i dobar je
izvor vitamina C.[/caption]Koraba, povrće porijeklom iz sjeverne Europe, pripada porodici kupusnjača i karakteristično je po svom jabučastom obliku. Mlade korabe su vrlo sočne i ukusne, pa se mogu jesti i sirove, dok se starije najčešće pirjaju, kuhaju ili peku. Koraba je niskokalorično povrće i dobar je izvor vitamina C, koji jača imunitet, regulira metabolizam i neutralizira djelovanje slobodnih radikala. U samo 100 g svježe korabe nalazi se čak 102 % potrebne dnevne količine vitamina C i samo 27 kalorija. Sadrži i vitamine B-kompleksa, kao što su niacin, piridoksin, tiamin i pantotenska kiselina. Osim toga, lišće korabe obiluje vitaminima A, K i B-grupe, kao i karotenom, a također sadrži visok postotak kalcija, kalija, mangana, željeza, fosfora i bakra. Dobar je izvor biljnih vlakana, kao i antioksidanasa koji sprečavaju oštećenja stanica nastala zbog djelovanja slobodnih radikala. Kao i drugi pripadnici porodice kupusnjača, koraba sadrži sulforafan i indol-3-karbinol, spojeve koji štite od raka prostate, dojke i debelog crijeva. Djeluje povoljno na kardiovaskularni sustav, snižava razinu lošeg kolesterola, a zahvaljujući kaliju regulira krvni tlak. Smatra se nezaobilaznom u prehrani dijabetičara, jer normalizira šećer u krvi, a osim toga idealna je za svaku dijetu. Budući da je bogata kalcijem, povoljno djeluje i na zdravlje kostiju, zuba i desni. Također, pomaže u slučaju kandidijaze, virusnih infekcija i opstipacije.

Odresci od korabe

[caption id="attachment_1708" align="alignleft" width="300"] Odresci od korabe[/caption]SASTOJCI: • 1 veća koraba • 2 žlice brašna • 1 žličica mljevene paprike • 1 žličica soli • 2 žlice krušnih mrvica 1 žličica sezama • 1 žlica maslinovog ulja PRIPREMA: Korabu narežite na kolutove, stavite ih u kipuću vodu, pa kuhajte osam minuta. U međuvremenu pomiješajte brašno s 3 žlice vode i po pola žličice soli i paprike. Posebno pomiješajte krušne mrvice s preostalom solju i paprikom. Kolutove korabe ocijedite od viška tekućine, a zatim ih umočite prvo u smjesu s brašnom pa u mrvice. U dubljoj tavi zagrijte palmino ulje, te pržite korabu na srednjoj vatri oko pet minuta. Odreske poslužite uz umak od nemasnog sira s vlascem i maslinama.

Salata s korabom i brusnicama

[caption id="attachment_1703" align="alignleft" width="300"] Salata s korabom i brusnicama[/caption]SASTOJCI: • 2 korabe • 1 veća kisela jabuka • 1/2 glavice crvenog luka • 1/3 šalice brusnica • 1/2 šalice nasjeckanih oraha • 1 žlica jabučnog octa • sol • papar • 100 g kozjeg sira • svježi peršin PRIPREMA: Narežite korabu i jabuku na tanke trake, luk na polumjesece, a zatim sve pomiješajte u dubljoj posudi za salatu. Dodajte brusnice i orahe pa promiješajte. Salatu posolite, popaprite i poprskate jabučnim octom, lagano promiješajte i poslužite na tanjur. Pospite je usitnjenim sirom i listovima peršina.

Pita s korabom, komoračem i brokulom

[caption id="attachment_1704" align="alignleft" width="300"] Pita s korabom, komoračem i brokulom[/caption]SASTOJCI: • 2 korabe • 1 manja brokula • 1 komorač • 2 češnja češnjaka • 500 g heljdinih kora za pitu • sol • papar • 5 žlica maslinovog ulja • 1 jaje • 1 dl slatkog vrhnja • 1 šalica gazirane vode PRIPREMA: Narežite češnjak na krupnije komade, a brokulu, komorač i korabu na manje kocke. Kratko popržite češnjak u tavi na 2 žlice ulja, pa izvadite. U istoj masnoći pirjajte korabu, brokulu i komorač u vlastitom soku dok ne omekšaju. Posolite, popaprite i dodajte češnjak, pa promiješajte. Slažite po dvije kore, poprskajte ih kiselom vodom pomiješanom s 3 žlice maslinovog ulja. Na jedan kraj stavite pripremljeni nadjev, pa uvijte u roladu. Postupak ponavljajte dok sve ne potrošite. Rolade slažite u tepsiju obloženu papirom za pečenje, premažite ih umućenim jajetom sa slatkim vrhnjem i pecite na 200 stupnjeva dok ne porumene.

Punjena koraba

[caption id="attachment_1705" align="alignleft" width="300"] Punjena koraba[/caption]SASTOJCI: • 4 srednje korabe • 150 g mljevene junetine • 50 g pancete • 1 glavica luka • 2 češnja češnjaka • 1 veća mrkva • 50 g celera • 50 g parmezana • 200 ml mlijeka • 2 žlice brašna • 1 žlica maslinovog ulja • sol • papar • peršinov list • 4 ljute papričice PRIPREMA: U dubljem loncu kuhajte vodu sa žličicom soli dok ne zavri. Ogulite korabe, izdubite im sredinu, pa ih kuhajte na laganoj vatri u kipućoj vodi dok ne omekšaju (oko sedam minuta). Pirjajte mljeveno meso pet minuta na maslinovom ulju. Narežite na kockice luk, pancetu, celer i mrkvu, pa ih stavite u posudu s mesom, posolite i pirjajte dok svi sastojci ne omekšaju. Napravite umak: pomiješajte brašno s mlijekom tako da nema grudica. Posolite, popaprite i kuhajte na laganoj vatri dok se ne zgusne, a zatim dodajte naribani parmezan i miješajte dok se ne istopi. Umak i prijano meso pomiješajte s povrćem, pa time napunite korabe. Na svaku stavite svjež peršinov list i po jednu ljutu papričicu.

Punjene korabe s preljevom

[caption id="attachment_1706" align="alignleft" width="300"] Punjene korabe s preljevom[/caption]SASTOJCI: • 4 korabe srednje veličine • sol i svježe mljeveni bijeli papar • 1 stari kruh • 1 luk • 350 g mljevene govedine • 1/2 žličice paprike • 1 žličica nasjeckanog peršina • 1 jaje Preljev: • 10 dag svježeg sira • 1 dcl jogurta • 1 dcl kiselog vrhnja • 1 češanj češnjaka • 1/2 kutijice krem-sira • kopar PRIPREMA: Ogulite korabu. Operite i nasjeckajte listiće i odložite ih u poklopljenu posudu. Kuhajte korabe u slanoj vodi 20 minuta, zatim ih ocijedite i ostavite da se ohlade. Sačuvajte 6 žlica vode od kuhanja. Korabama odrežite vrh i izdubite ih žlicom. Meso korabe fino sameljite. Kruh namočite u hladnoj vodi i zatim iscijedite suvišnu tekućinu iz njega. Sitno nasjeckajte luk. Mljeveno meso pomiješajte s mljevenom korabom, lukom i kruhom te začinite solju, paprom i mljevenom paprikom. Umiješajte nasjeckano korabino lišće, peršin i jaje. Posložite korabe na tepsiju ili vatrostalnu posudu namašćenu maslacem, svaku napunite ovom mješavinom i pokrijte odrezanim vrhom. Sačuvani temeljac od kuhanja korabe ulijte u posudu i pecite 25 minuta na 200°C. Za to vrijeme pripremite preljev. Nasjeckajte češnjak i pomiješajte ga sa svježim sirom, krem-sirom, jogurtom i kiselim vrhnjem te popaprite i posolite po želji. Kad izvadite korabe iz pećnice, pustite da se malo ohlade i poslužite prelivene umakom i posute s malo kopra.

Ubrzan rad štitne žlijezde prate brojni neugodni simptomi koji znatno narušavaju kvalitetu života. Međutim, dobra vijest je da prirodni lijekovi mogu pomoći u rješavanju ovog problema. Hipertireoza je stanje prekomjernog lučenja hormona štitne žlijezde, što je najčešće posljedica autoimunog procesa, tijekom kojeg tijelo ne prepoznaje tiroidu kao svoju strukturu, pa proizvodi antitijela protiv nje. Bolest se češće javlja kod žena starosti između 20 i 50 godina, iako u posljednje vrijeme sve češće obolijevaju i muškarci. Stres se spominje kao jedan od mogućih okidača za pojavu hipertireoze. Štitna žlijezda utječe na mnoge tjelesne procese u čovjekovom organizmu, pa tako njezini hormoni reguliraju proizvodnju energije, razinu kolesterola, utječu na probavu, rad srca, mišiće, potrošnju kalorija, ali i na psihu. Samim tim i simptomi poremećaja njezinog rada mogu biti različiti. Uzroci hipertireoze mogu biti različiti. Često je to drugi autoimuni poremećaj, Basedowljeva bolest koja može biti genetski naslijeđena. Jedan od uzroka je i nastanak nodoznog čvora na štitnjači koji pojačano proizvodi hormone. Ponekad se javlja i prolazna hipertireoza koju uzrokuje subakutna upala štitnjače, obično izazvana preboljelom virozom. Vrlo rijetko hipertireozu može izazvati i tumor hipofize, prilikom čega dolazi do poremećaja izlučivanja hormona tireotropina (TSH), koji pak utječe na izlučivanje hormona štitnjače. Hipertireoza može uzrokovati cijeli niz poremećaja u tijelu, primjerice osteoporozu, ali i vrlo ozbiljna stanja kao što je tireotoksikoza, tzv. tireotoksična oluja, kada štitnjača izlučuje velike količine hormona u kratkim vremenskim razmacima što se očituje kao znojenje, lupanje srca i si. U svakom slučaju, hipertireoza se mora liječiti, jer ako se zanemaruje, može ozbiljno ugroziti zdravlje. Hipertireoza može se liječiti medikamentozno i operativno. Prehrana sa smanjenim unosom soli. kofeina, alkohola i brze hrane je obavezna, kao i povećan unos raznovrsnog voća, povrća i druge biljne hrane. I liječenje ljekovitim biljkama daje dobre rezultate, ali se željeni učinak ne treba očekivati preko noći. Upornost i višemjesečno korištenje pojedinih prirodnih preparata uz regulaciju stresa može biti od velike pomoći.

Prepoznajte simptome

Simptomi hipertireoze su vrlo karakteristični, što bi oboljelom trebalo olakšati da posumnja na bolest i omogućiti mu da se što prije javi liječniku. Neki od najočiglednijih znakova ove bolesti su iznenadni gubitak tjelesne težine zbog znatnog ubrzanja metabolizma, zamor, ubrzan i nepravilan srčani rad, gubitak daha, brojne smetnje s probavom, učestale stolice ... Osoba ima ispupčene očne jabučice, ukočen pogled, sjajne oči, prekomjerno se znoji, koža joj je topla i vlažna. Ponekad dolazi i do gubitka kose, poremećaja menstrualnih ciklusa, tremora ruku, a česta je i pojava nesanice, razdražljivosti, plačljivosti, ali i mnogih drugih simptoma.

Što jesti

Sa svježim voćem i povrćem sigurno ne možete pretjerati, kao ni s drugim biljnim namirnicama u izvornom obliku. Kada govorimo o voću, treba naglasiti značenje crvenog bobičastog voća, koje obiluje C-vitaminom. Od povrća se preporučuje zeleno lisnato, cvjetača, brokula, svježi kupus, paprika ... Salate začinite hladno prešanim biljnim uljima, hranu nemojte pržiti, umjesto crvenog mesa birajte bijelo pileće i pureće. Unos selena je vrlo važan, pa je poželjno u prehranu uvrstiti i brazilski oraščić, dva-tri komada dnevno. Umjesto šećera jedite prirodni med provjerene kvalitete. Na oboljele od hipertireoze povoljno djeluju »integralne žitarice«, rotkvice, špinat, grah, kurkuma, proso, kao i fermentirani »proizvodi od soje«, »aronija« i omega-3-masne kiseline. [color-box]

Izbjegavajte industrijsku hranu

Prekomjeran unos joda putem hrane nikako nije dozvoljen u slučaju hipertireoze. Zato, znatno smanjite količinu kuhinjske soli i potpuno izbacite iz jelovnika sve industrijske namirnice, koje su skriveni izvori velikih količina soli. Mesne prerađevine, slane grickalice, konzervirana hrana, svi industrijski namazi i umaci, kiseli kupus nepoželjni su u prehrani oboljelih. Kuhinjsku sol zamijenite himalajskom, koja je znatno zdravija, ali se također mora umjereno koristiti. Izbjegavajte i upotrebu žumanjaka, dok je bjelanjak posve siguran. Treba se kloniti brze hrane, a ne preporučuje se ni upotreba mlijeka i sireva. Kalcij možete unijeti iz drugih izvora - sezama, rogača, suhih smokava, kelja ... Ni neke zdrave namirnice, poput morske ribe i algi, ne bi se trebale naći na jelovniku oboljelih od hipertireoze. Ako koristite flaširanu vodu, pri njezinom odabiru vodite računa o sadržaju joda, te nemojte uzimati one vrste koje su bogate tim mineralom. Kava, cigarete i alkohol mogu pojačati tegobe, pa ih je potrebno izbjegavati.[/color-box]

Prirodni lijekovi

Tinktura japanske jabuke Iscijedite sok iz japanske jabuke i pomiješajte ga sa 70-postotnim alkoholom. Na 200 ml soka ide 40 ml alkohola. Uzimajte tri puta dnevno prije jela po žlicu tinkture. Mišjakinja i med Iscijedite 200 ml soka iz biljke mišjakinje, pa pomiješajte s 50 g meda. Uzimajte po žličicu melema četiri puta na dan tijekom mjesec dana. Tinktura gloga Odlična je u borbi protiv hipertireoze, a priprema se tako što se dvije žlice cvjetova gloga preliju s pola litre 20-postotnog alkohola i ostavi da stoji 40 dana. Tinktura se pije četiri puta dnevno, najviše po 30 kapi. Valerijana Žlicu valerijane prelijte s 200 ml kipuće vode i ostavite da stoji dva sata. Uzimajte po dvije žlice najmanje pet puta na dan. Limun Ovo voće je odličan lijek za hipertireozu, a može se koristiti tako što se jedan manji limun dobro opere, najbolje u otopini sode bikarbone, a zatim nariba zajedno s korom i pomiješa s medom. Uzimajte tri puta na dan po jednu žličicu. Brusnice i borovnice Pomiješajte po 20 g brusnica i borovnica, izgnječite ih pa prelijte s 500 ml šljivovice. Ostavite da stoji šest dana na tamnom mjestu, a zatim ocijedite. Tijekom prvih mjesec dana liječenja uzimajte po jednu jušnu žlicu nekoliko minuta nakon obroka. Napravite pauzu od 15 dana, ponovite tretman, pa opet napravite pauzu. Liječenje treba trajati ukupno pola godine. Moćni trio Uzmite po 20 g šipka i borovnica i 10 g listova maslačka. Borovnice i šipak zgnječite, a listove usitnite i prelijte s 250 ml rakije ili votke. Zatvorite poklopcem i ostavite da stoji tjedan dana na tamnom i hladnom mjestu. Tijekom sedam dana uzimajte tri puta dnevno po jednu žličicu tinkture pomiješanu s malo vode. Napravite pauzu od tjedan dana, pa ponovite terapiju. Ginseng i laneno ulje Pomiješajte 10 g ginseng i 200 ml lanenog ulja, pa dodajte 200 ml šljivovice. Ulijte u staklenku, zatvorite je i ostavite da stoji tjedan dana na tamnom i hladnom mjestu, pa ocijedite. Petnaest dana uzimajte dva puta dnevno po žličicu tinkture pomiješane s pola šalice vode, sat vremena prije obroka. Borove iglice i divlja malina Pomiješajte 3 žlice zgnječenih mladih borovih iglica, 2 žlice nasjeckanog šipka, 4 žlice ljuske luka i 2 žlice listića divljih malina. Sve navečer stavite u termosicu, pa prelijte litrom kipuće vode, a ujutro ocijedite. Pijte u početku po pola litre na dan umjesto vode, pa postepeno povećavajte dozu do jedne litre. Da bi se postiglo trajno ižliječenje, potrebno je provoditi terapiju između tri i šest mjeseci. Eliksir za štitnu žlijezdu Pomiješajte po šalicu soka od mrkve, crne rotkve i cikle, dodajte šalicu tekućeg meda i promiješajte. Mješavinu ulijte u staklenku, dodajte litru šljivovice, poklopite i ostavite da stoji 14 dana u hladnjaku, uz povremeno miješanje. Tekući dio prelijte u drugu staklenku, a talog bacite. Uzimajte po 30 g eliksira tri puta na dan, pola sata prije obroka. Majčina dušica Uzmite jednu žlicu sušenog cvijeta majčine dušice i prelijte šalicom kipuće vode. Ostavite da odstoji sat vremena. Ocijedite i pijte tri puta dnevno. Zob Kuhajte žlicu zobi pola sata u 3 šalice vode, ocijedite i pijte po jednu šalicu 3 puta dnevno. Čaj od zobi uvijek treba koristiti svježe pripremljen. Metvica i hmelj Pomiješajte dva dijela metvice, jedan dio korijena valerijane i jedan dio šišarki hmelja, a zatim dvije žlice dobivene mješavine prelijte s dvije šalice kipuće vode. Čaj ostavite da odstoji poklopljen pola sata. Pijte po pola šalice čaja, tri puta dnevno, tijekom mjesec dana.

Promuklost je prvi simptom benignih izraslina na glasnicama, koje se najčešće javljaju kod pušača, ali i kod ostalih. Ako vam promuklost ne da mira tijekom dužeg perioda, grlo vas grebe i bezuspješno pokušavate izaći na kraj s nadražajnim kašljem, postoji mogućnost da su se na vašim glasnicama formirali polipi, to jest izrasline koje najčešće muče pušače i ljude koji "žive od svog glasa" - pjevače, voditelje, predavače u školama ili na fakultetima ... Može se desiti i da okidač za nastanak polipa bude žestoko navijanje na utakmici ili naprezanje na koncertu, to jest pjevanje uglas s omiljenim pjevačem. Naime, to može dovesti do pucanja kapilara, što uzrokuje taloženje krvi u sluznici glasnica. Tada se javlja promuklost, a ako ona ne prođe brzo, znači da je krv ostala u sluznici, te da su se na njoj vjerojatno formirali polipi.

Ima li razloga za paniku

Ne, nemojte paničariti ako vam liječnik pomoću laringoskopa dijagnosticira polipe. To su benigne izrasline, odnosno zadebljanja na glasnicama, koja mogu izazvati problem samo ako se povećaju toliko da otežavaju disanje, što se vrlo rijetko događa. Najčešće se pojavljuju na jednoj glasnici, s tim što se, obično kod pušača, mogu javiti i na obje - tada nastaju kao posljedica udruženih faktora: utjecaja duhanskog dima i preforsiranosti glasa. Najsigurnije je riješiti ih se kirurškim putem, s tim što su nakon toga neophodni suradnja s logopedom i odgovarajući higijensko-dijetetski režim uz obavezno izbjegavanje duhanskog dima i drugih faktora, koji su doveli do nastanka zadebljanja. U početku treba izbjegavati tople napitke, kao i začinjenu i čvrstu hranu. Ipak, da biste stali na put promuklosti i najavili rat polipima prije operacije, pomoć možete potražiti i u prirodi. [color-box]

Lijekovi za upalu glasnica

Prije nego što dođe do pojave polipa, čim osjetite da vam je glas promijenjen, počnite s liječenjem jer je to znak upale glasnica. Jedan od najpoznatijih narodnih lijekova je sok od luka. Iscijedite sok od luka i svaka 2-3 sata popijte dvije žličice soka, a odmah nakon toga uzmite jednu žlicu meda. Također, odličan lijek za upalu glasnica je limunada sa medom u mlakoj vodi u koju možete dodati i prstohvat kajenskog papra. Pijte nekoliko puta na dan. Inhalirajte se nekoliko puta na dan, ako je potrebno, ali najbolje je prije spavanja. Zakuhajte vodu te u nju stavite malo kamilice ili lavande ili mente, ili pak nekog ljekovitog eteričnog ulja, te udišite paru. Uzimajte duboke udisaje, kako bi para prošla kroz usta te došla i do pluća. Vlaga će sigurno opustiti glasnice i ubrzo ćete se osjećati bolje. Pobrinite se da prostor u kojem boravite i u kojem spavate ima posudu za vlaženje zraka. Kada ste vani, uzimajte pastile za grlo, bombone i žvakaće gume jer će se s povećanom proizvodnjom sline vlažiti grlo.[/color-box]

Anis i med - najmoćniji lijek

[caption id="attachment_1730" align="alignleft" width="300"] Anis i med suzbijaju polipe na glasnicama[/caption]Sjemenke anisa jedan su od najboljih lijekova protiv polipa na glasnicama. Jednu žlicu sjemenki prelijte s dvije šalice kipuće vode i ostavite da odstoji pola sata. Ocijedite i uzimajte po 1/4 šalice, pola sata prije svakog obroka. Ipak, smatra se da je anis mnogo učinkovitiji ako se pomiješa s lipovim medom i šljivovicom. Prelijte jednu žlicu sjemenki s 1/2 l vode, držite na laganoj vatri dok ne zakuha. Nakon što se ohladi ocijedite, a onda dodajte pet žlica lipovog meda i dvije žlice šljivovice. Dobro promiješajte i uzimajte po jednu žličicu mješavine svakih sat vremena. Anis se može koristiti i u kombinaciji sa zobi - šaku neoljuštenih žitarica prelijte litrom hladne vode i kuhajte na tihoj vatri. Nakon vrenja, dodajte dvije žlice sjemenki anisa i kuhajte tri minute. Nakon što odstoji pola sata izvan štednjaka, ocijedite, zasladite medom i pijte tijekom dana u gutljajima.

Blagodati jaglaca i bijelog sljeza

Korijen bijelog sljeza može pomoći u jačanju glasnica i borbi protiv polipa. Čaj se priprema tako što se 15 g suhog korijena prelije s 0,5 l kipuće vode. Pustite da odstoji preko noći, a ujutro ocijedite i uzimajte po jednu žličicu, četiri puta dnevno. Na isti način dozira se i čaj od jaglaca, koji se priprema tako što se jedna žličica korijena prelije šalicom kipuće vode. Treba odstajati 30 minuta, nakon čega se ocijedi. Pojedini fitoterapeuti preporučuju i čaj od listova i mladih izdanaka maline - žlicu mješavine prelijte šalicom kipuće vode i popijte navečer, prije spavanja, nakon čega treba utopliti vrat. [color-box]

Sokovi od povrća najbolja prevencija

Svježe cijeđeni sok od mrkve može pomoći u liječenju, ali i prevenciji polipa na glasnicama. Najbolje je piti po jednu čašu pomiješanu sa žlicom meda ujutro i navečer. Osim mrkve, učinkovit je i sok od kupusa - treba piti po jednu šalicu, tri puta dnevno, pola sata prije obroka. Krastavac je također odličan saveznik - jednu šalicu svježe cijeđenog soka pomiješajte s 100 g meda i uzimajte tri puta dnevno po jednu žlicu mješavine. U cilju prevencije polipa i jačanja glasnica može se koristiti i sljedeći lijek: dvije sitno nasjeckane glavice češnjaka prelijte sa 6 dl kipuće vode. Dodajte tri žlice meda i dvije žlice bazginog cvijeta. Nakon što odstoji dva sata, ocijedite i pijte zaslađeno medom po 1 dl svakih sat vremena. Lijek se pije tri dana. Može se koristiti i napitak koji se radi tako što se jedno svježe jaje razmuti u 2 dl mlijeka i popije ujutro nakon buđenja.[/color-box]

Bazga - biljka koja nas već s prvim asocijacijama vraća na selo gdje brižne domaćice spravljaju predivni domaći aromatični sirup od bazgina cvijeta, listopadni je grm koji pripada porodici Adoxaceae a naraste 3 do 10 metara u visinu. Kora mu je debela i svijetlosive boje, dok su grane šuplje i drvenaste, ispunjene mekanom srži. Listovi su svijetlozeleni i perasti, jajasti i usiljeni. Cvjetovi su dvospolni, mirisni, bijele ili žućkaste boje. Cvate od travnja do lipnja. Iz cvjetova oprašivanjem nastaju plodovi koji su u početku zelene boje, pa prelaze u ljubičastocrvenu, da bi na kraju postali potpuno crni. Plodovi su bobe veličine 3-6 mm sa po 3 sjemenke i sadrže sočan crveni sok. Bazga (Sambucus nigra L.) spada među najstarije i najljekovitije bilje naših krajeva i Europe, a može se pronaći na šumskim čistinama, rubovima šuma, uz putove i naselja. Voli dosta svjetla, vlažnu i propusnu zemlju, a razmnožava se korijenskim izdancima i poluzrelim reznicama ljeti. Često se sama zasijava sjemenom.

Simbol smrti i rođenja

Kod starih naroda bazga je bila simbol smrti i rođenja, služila je za zaštitu od zlih sila, ali i kao saveznica vještica. Vjerovalo se da je spaljivanje drveta bazge predznak smrti. Prema narodnom vjerovanju bazga je povezana s Podzemnim svijetom: njenu krošnju nastanjuju duhovi pa tako svirala napravljena od bazge može prenositi poruke s 'Onog svijeta'. Vjerovalo se da će onaj tko namjerno ošteti grm bazge doživjeti tešku sudbinu. Vino od bazginih bobica smatralo se vilinskim pićem: onaj tko bi ga popio navodno bi stjecao moć da vidi vile i s njima komunicira. Do kraja 19. stoljeća vinu od bazginih bobica bilo je mjesto na londonskim ulicama, gdje se u hladnim zimskim danima prodavalo kako bi osvježilo i ugrijalo putnike i radnike. Postoji vjerovanje koje govori o rezanju grančice bazge na devet jednakih dijelova koji su se nosili nanizani oko vrata kao niska - to je trebalo štititi od epilepsije. Također se smatralo da grančica bazge u džepu štiti od reume. Kao ljekovita biljka bazga se koristila još u doba Hipokrata, Plinija i Galena. U starom Rimu žene su bojale kosu sokom od zrelih bobica i tako dobivale sok koji je davao njihovoj kosi lijepi crvenkasti sjaj. [color-box]Iako se većina nas na spomen bazge prisjeti mirisnoga soka od bazgina cvijeta koji nas podsjeća na djetinjstvo, činjenica je zapravo da ova biljka zbog svoje ljekovitosti ima široki spektar primjena u narodnoj medicini: služi protiv prehlade, jačeg izlučivanja mokraće i znoja, liječi bolesti bubrega, srca i jetara, olakšava iskašljavanje, liječi upaljeno grlo, išijas i reumu, čisti krv od otrova i želudac od suvišnih kiselina.[/color-box]

Cvijetovi - čistači krvi i želuca

Čitavo drvo bazge cijenjeno je zbog praktičnih i medicinskih namjena već tisućama godina. Kod bazge upotrebljavamo cvijet, lišće, bobice, koru i korijen. Cvijet se bere u lipnju, dok se nije posve rascvao. Mora se sabirati za vrijeme toplih i suhih dana. Suši se vrlo pažljivo i naglo u tankim slojevima na tavanu ili pri umjetnoj toplini. Mora zadržati prirodnu boju. Ako pocrni, ne vrijedi i mora se baciti. Spremamo ga u dobro zatvorene posude. Vrući čaj, pripravljen namakanjem cvijeta bazge, ako se uzme na početku prehlade, upale krajnika, upale grla i gripe, pridonosi brzom izlječenju bolesti jer potiče krvotok, izaziva znojenje i organizam čisti od otrovnih tvari. Čaj se može davati djeci tijekom eruptivnih bolesti poput ospica i vodenih kozica kako bi izvukao osip i ubrzao oporavak. Cvijet smanjuje izlučivanje i ubrzava izbacivanje sluzi pa olakšava prehlade, katar, upalu sinusa i začepljenje bronhija, a budući da djeluje opuštajući, ublažava i bronhijalne spazme, te pomaže kod astme. Cvijet bazge djeluje i kao diuretik, te eliminira otrovne tvari što se nakupljaju kod artritisa i gihta. Tradicionalno se koristi za ublažavanje upala i liječenje čireva, opeklina, posjekotina i rana, bilo u obliku čaja i losiona, bilo kao mast. Ljekovite tvari bazge potiču izlučivanje vode iz tijela, pa je stoga bazga najprimjereniji lijek za mršavljenje.

Kora, lišće i bobice

Kora se bere ili sabire sa debljih grana u proljeće. Od kore se upotrebljava njezin srednji, zeleni sloj. Prije upotrebe gornja se kožica sastruže i baci. Kora ima istu vrijednost kao i cvijet, a liječi još i bolesti bubrega, srca i jetre. Od korijena i kore bazge može se pripraviti korisna mast protiv ekcema i psorijaze. Lišće se bere kad se potpuno razvije. Svježe stučene listove stavljamo na bolna mjesta kao oblog. To primjenjujemo kod neuralgije lica. Lišće je djelotvorno i kao oblog kod hemoroida. Svježe listove bazge nekoć su stavljali na sljepoočnice kako bi olakšali glavobolju ili bi njima trljali lice kako bi otjerali insekte (pri tom treba paziti na moguće reakcije kod osjetljive kože). Čaj od lišća bazge čisti krv i najbolje je sredstvo protiv nečiste kože. Pomaže kod gihta. Dobar je protiv neugodna tjelesnog zadaha. Čaj od lišća i kore pomaže kod začepljenosti, ali i kod nemogućnosti zadržavanja mokraće. Bobice se beru koncem ljeta, kad sazriju. Sadrže puno vitamina C i drugih vitamina. Bobice osušimo ili od njih priredimo sok, džem ili marmeladu.

Zbog čega je bazga ljekovita?

Ljekovite sastojke naći ćemo u svim dijelovima bazge: sadrži cijanogenetski heterozid sambunigrozid koji ima jako antivirusno djelovanje, uzrokuje znojenje, zatim flavonski heterozid rutozid, eterična ulja, tanin, smolu, invertni šećer, organske kiseline, antocijan, holin i vitamin C. Kora i list sadrže i alkaloid sambunigirin i purgativne smole. U cijeloj biljci ima željeza, kalija i natrija, a u plodovima jabučne kiseline. UPOZORENJE: Sirova je bazga pomalo otrovna stoga je ne upotrebljavamo takvu već je valja skuhati. Korijen i kora bazge su jaki laksativi pa se ne smiju uzimati bez liječničkoga nadzora. U trudnoći ih izbjegavajte.

Iz narodne medicine

❖ Čaj od cvijeta bazge: Za preznojavanje kod vrućice dovoljan je mlaki čaj od bazgina cvijeta jer sadrži tvari koje pospješuju znojenje - dvije žličice cvijeta prelijemo s 3 dl vrele vode, nakon deset minuta procijedimo i pijemo tijekom dana gutljaj po gutljaj. ❖ Čaj od lišća bazge: 7-8 listića prelije se s 2 dl ključale vode i lagano kuha 5-6 minuta. Nakon toga se ocijedi i doda žličica meda - izvanredno je sredstvo za čišćenje krvi, kod osipa, bolesti jetre, bubrega, pluća, želuca i crijeva. ❖ Čaj od suhih bobica bazge: 1 žlica suhih bazginih bobica stavi se u šalicu hladne vode, nakon 12 sati se podgrije i popije prije doručka kao izvanredni lijek protiv slabe stolice. ❖ Čaj od bazge protiv kiseline: Između debele bazgove kore i središnjeg dijela stabla nalazi se svijetlozeleni ovoj - od njega se priprema čaj koji uspješno čisti želudac od svih štetnih kiselina: 2 čajne žličice te svijetlozelene mase preliju se s 1/4 litre kipuće vode i nakon 10 minuta procijedi. Pije se polako, na gutljaje. ❖ Uvarak od korijena bazge: 1 žlica sitno nasjeckanog korijena bazge kuha se u šalici vode ili vina 20 minuta i ta se količina popije tijekom dana kao vrlo preporučljivi lijek za brzo mršavljenje. ❖ Oblozi: svježe listove bazge sitno nasjeckati i pomiješati s bjelanjkom jajeta - smjesu stavljamo na zatvorene kapke kao obloge koji liječe pečenje u očima. ❖ Vino s bobicama - skuhamo i pijemo pomalo i što češće - pomaže kod vodene bolesti. ❖ Kupka od cvjetova bazge: 100 g cvjetova staviti u lanenu vrećicu i držati 30 minuta u kadi s vodom; u toj se vodi kupati 10 minuta kao lijek za gore navedene bolesti.

Delicije od bazge

[caption id="attachment_1755" align="alignleft" width="300"] Marmelada od bobica bazge.[/caption]❖ Marmelada od bobica bazge: 2 kg bobica zgnječimo ili propasiramo te kuhamo u malo vode uz dodatak 1/2 kg šećera. Kad veći dio tekućine ispari, smjesu spremimo u staklenke. Marmelada je vrlo ukusna i zdrava. ❖ Juha od bazginih bobica: Operite kilu bobica bazge, skuhajte u litri vode sa četiri klinčića, dva štapića cimeta, 200 grama meda i sokom od limuna. Pustite da se krčka 35 minuta. Oljuštite šest jabuka, rasijecite na komade i kuhajte u juhi dok ne omekšaju. Zatim od svega toga napravite pire, procijedite i još jednom prokuhajte. ❖ Pohana bazga (za 4 osobe): Uzmite 8 velikih cvjetova bazge, ulje za prženje i tijesto za paniranje: 8 dag brašna, 1 dl piva, 2 žumanjka, snijeg od 2 bjelanjka i sol. Žumanjke, sol, pivo i brašno pomiješajte. Dodajte snijeg od bjelanjaka. Oprane i osušene cvatove bazge uvaljajte u brašno, namočite u tijesto i spustite u ne prevruće ulje. Umjesto piva možete upotrijebiti i mlijeko ili bijelo vino. Ako želite da jelo bude slatko u tijesto dodajte 2 žlice šećera. ❖ Ocat od cvjetova bazge: 15 g svježih cvjetova bazge staviti u 1/2 litre jabučnog octa, ostaviti na toplom mjestu 2 tjedna i procijediti; dnevno se uzimaju 2 žlice s vodom. Primjenjuje se za liječenje gore navedenih bolesti. ❖ Sirup od bobica: bobicama bazge dodamo limun bez kore i nekoliko bobica žutike te načinimo sirup u sokovniku. [color-box][caption id="attachment_1753" align="alignleft" width="300"] Domaći aromatični sirup i sok od bazgina cvijeta.[/caption]Sirup od cvjetova bazge: 40 velikih, lijepih cvjetova prelije se sa 4 litre hladne vode i pusti odstajati 24 sata, potom se procijedi i u tekućinu doda 4 kg šećera i 4 vrećice limuntusa, dobro je dodati i sok od 4 limuna. Kroz naredna se 24 sata cijela smjesa povremeno miješa i potom puni u boce. Ovaj se osvježavajući i vitaminozni sirup razrjeđuje s vodom, a naročito ga rado piju djeca.[/color-box] ❖ Sok od bobica bazge: Uzeti 5 kg bobica bazge, 2 kg šećera, 1 litru vode, 1 vrećicu kozervansa, koru od 1 limuna i 5-10 klinčića (po želji). Odvojiti bobice od peteljki, oprati ih, staviti u lonac s debelim dnom i preliti vodom. Kuhati na laganoj vatri dok ne zavrije, maknuti s vatre, dodati šećer, limunovu koru narezanu na trakice i klinčiće pa vratiti na laganu vatru da ponovno zavrije i kuhati 10-ak minuta. Maknuti s vatre, dodati vrećicu konzervansa i uliti u boce. ❖ Sok od cvjetova bazge: Ovo nije sirup, nego sok za brzu potrošnju. Vrlo je osvježavajući i idealan za vruće dane. SASTOJCI: 5 cvjetova bazge, 5 litara vode, 1 kg šećera, 1 limun narezan na kolute i 3 žličice limunske kiseline. Sve sastojke staviti u staklenku, ostaviti na suncu 10 dana, a zatim procjediti i uliti u boce. Čuvati u hladnjaku. ❖ Bazgino vino: 1 litra cvjetova bazge, 2,25 kg šećera, 1,35 kg grožđica, 1 paketić kvasca i 13,3 litre vode. Cvatove bazge koji su ubrani po suhom i sunčanom vremenu odvojiti od peteljki, staviti u plastično vjedro, posipati šećerom i zaliti vodom. Dodati aktivirani kvasac. Vjedro pokriti polivinilskom folijom i ostaviti stajati 9 dana na miru, u toploj prostoriji. Nakon toga procijediti mošt, dodati mu grožđice i uliti u odgovarajuću hrastovu bačvicu. U hladnom i tamnom podrumu lagano vrenje (tiho vrenje) će trajati šest mjeseci. Tada vino preliti u čistu posudu, profiltrirati i puniti u boce. Nudi se u svečanim prigodama; njegova krasna svijetložuta boja i delikatan okus to zaslužuju.

Osvježavajuće i maštovite, salate od sezonskih namirnica mogu se na vašem stolu naći kao prava ljetna poslastica i saveznik u borbi protiv suvišnih kilograma.

Lagana voćna salata

[caption id="attachment_1765" align="alignleft" width="300"] Lagana voćna salata[/caption]SASTOJCI: • 1 dinja • 1 mango • bobe grožđa • pola šalice jagoda • listovi metvice • sok od limuna PRIPREMA: Dinju izdubite žlicom za sladoled (ili običnom žličicom), dodajte mango narezan na kriške, bobe grožđa i jagode. Začinite s malo limunova soka i ukrasite listovima metvice.

Cezar salata

[caption id="attachment_1767" align="alignleft" width="300"] Cezar salata[/caption]SASTOJCI: • 200 g pilećih prsa pečenih na žaru • 100 g zelene salate • 1 rajčica narezana na kriške • pola žute paprike narezane na trakice • pola zelene paprike narezane ne trakice • kolutiće svježeg krastavca PRIPREMA: Sastojke posložite u veću zdjelu, dodajte malo soli, ulja i octa te promiješajte. Salatu možete začiniti i s nekoliko kapi limunova soka ili umjesto običnog ulja upotrijebiti maslinovo.

Salata s tjesteninom

[caption id="attachment_1770" align="alignleft" width="300"] Salata s tjesteninom[/caption]SASTOJCI: • 100 g tjestenine farfalle (masnice) • 100 g mozzarele • nekoliko trakica crvene i žute paprike • žlica kapara • nekoliko maslina • 1/4 glavice luka • peršin ili bosiljak po želji PRIPREMA: Skuhajte i ohladite tjesteninu, dodajte joj na kriške narezanu mozzarelu, te luk i paprike koje ste kratko bacili na grill. Dodajte masline i kapare te u salatu umiješajte žlicu maslinova ulja. Po želji dodajte nasjeckani peršin ili bosiljak.

Ljetna salata od graha

[caption id="attachment_1772" align="alignleft" width="300"] Ljetna salata od graha[/caption]SASTOJCI: • 1 mala konzerva crvenog graha, iscijeđenog i osušenog • 1 mala konzerva slanutka. iscijeđenog i osušenog • 5-6 malih cherrv rajčica • pola crvene i pola žute paprike na kockice • 1/2 šalice tanko narezanog lišća celera • 1 mali luk na rezance • prstohvat lišća svježe metvice • prstohvat pešina • 1 žlica meda • limunski ili jabučni ocat, papar PRIPREMA: Sve sastojke, osim octa i meda, stavite u veliku zdjelu. U posebnoj posudi pomiješajte ocat i med te pospite po salati. Servirajte uz tople lepinje.

Salata s rikolom

[caption id="attachment_1774" align="alignleft" width="300"] Salata s rikolom[/caption]SASTOJCI: • velika šalica oprane rikole • 4-5 cherry rajčica na polovice • 100 grama feta sira na kockice • par crnih maslina • maslinovo ulje • ocat i sol po želji PRIPREMA: u zdjeli za salatu pomiješajte sastojke, dodajte žlicu maslinova ulja, te po želji malo soli i žlicu jabučnog octa.

Salata s piletinom i mandarinama

[caption id="attachment_1776" align="alignleft" width="300"] Salata s piletinom i mandarinama[/caption]SASTOJCI: • 250 g grilanih pilećih prsa • nekoliko kriški mandarina • jedan mladi luk • 100 g zelene salate (puterice) • 2-3 rotkvice • maslinovo ulje, ocat • sjemenke ćurekota PRIPREMA: Na roštilju ispecite pileća prsa i ohladite, a potom ih narežite na sitnije komadiće. Poslažite ih na manje listove zelene salate, dodajte nasjeckani luk, rotkvice narezane na kolutiće i kriške mandarine, te začinite solju, žlicom maslinova ulja i octom. Pospite sjemenkama ćurekota i poslužite uz bio-krekere.

Bogata salata

[caption id="attachment_1778" align="alignleft" width="300"] Bogata salata[/caption]SASTOJCI: • pola šalice kuhane i ohlađene smeđe riže • 2 žlice kuhanog slanutka • 1/4 glavice kelja, na trakice • 1 rajčica, na kockice • 1 avokado, na kockice • 1 narezani luk • 2 čena češnjaka • 1 žlica maslinova ulja • sok od jedne limete • 2 žlice jogurta • pola žličice korijandera • pola žličice chilija • sol • papar • peršin PRIPREMA: U tavi zagrijte maslinovo ulje i popržite narezani luk, a zatim i češnjak. Dodajte chili i korijander i pirjajte još minutu. Posolite i dodajte slanutak te pirjajte 8-10 minuta, dok ne postane zlatan i hrskav. Potom dodajte kelj i pirjajte još 2 minute. Smanjite vatru i dodajte sok od pola limete. Pomiješajte s kuhanom i ohlađenom smeđom rižom. Za preljev dobro pomiješajte sok od pre-ostle polovice limete, sol, papar i jogurt.

Premda su nam prve asocijacije na čaj: zdravlje, opuštanje i ugodna stimulacija uz okrepljujući topli napitak, ni u vrućim danima ne bismo se trebali lišiti zadovoljstva ispijanja čaja. Naime, dobro rashlađen i uz kocke leda »čaj« djeluje vrlo stimulativno i osvježavajuće. Ledeni čaj sadrži mnogo vode, vitamina i minerala, podiže energiju i vitalnost, a neke vrste pomažu u prevenciji i ublažavanju raznih zdravstvenih tegoba. Možete ga napraviti gotovo iz svih vrsta čaja koje se inače piju vruće, a domišljatim kombinacijama dodatno ga oplemeniti i obogatiti novim aromama i djelovanjima. Za intenzivniju aromu najprije napitak ohladite, a zatim mu dodajte led. Za brzo hlađenje: na 20-ak minuta stavite posudu s čajem u drugu posudu punu leda ili ledeno hladne vode, a potom nekoliko puta promiješajte. Kao ukusan dekorativni dodatak ledenom čaju stavite zaleđene jagode ili šumsko voće, a možete probati i s jestivim laticama cvijeća. Najčešće mu se dodaju tanko narezane ploške limuna, naranče ili limete te energizirajući listići metvice.

Zašto nam i ljeti prija čaj?

[caption id="attachment_1782" align="alignleft" width="300"] Čaj - ohlađen i adekvatno pripremljen
i ljeti pruža nezamjenjivi užitak[/caption]Iako smo ga prvenstveno navikli piti zimi, jer nas tada grije, opušta i ispunjava duge večeri, ljeti je čaj također nezamjenjivi napitak: osvježava nas, smanjuje znojenje, osigurava organizmu dovoljne količine vode, vitamina i ostalih mikroelemenata, čisti ga od toksina (prokuhana tj. mekana voda lakše prodire u međustanični prostor te brže i efikasnije čisti organizam), diže energiju i vraća volju. Uz to voćni čajevi sadrže vitamine, posebno vitamin C, a kako se mogu piti i nezaslađeni, pogodni su osvježavajući napitci bez energetske vrijednosti.

Hladni zeleni čaj s jabukom

SASTOJCI: • 2 žlice ili vrećice zelenog čaja • 2 dl soka od jabuka • par kockica leda PRIPREMA: Suhu biljku ili vrećicu čaja prelijte s 2 dl vruće vode pa poklopite. Nakon 5 minuta procijedite i čaj dobro ohladite. Umiješajte sok od jabuka pa poslužite s kockicama leda. Savjet: kod pripreme zelenog čaja temperatura vode ne bi smjela biti viša od 60 °C.

Hladni indijski čaj s rumom

SASTOJCI: • 2 vrećice indijskog čaja • 2 dl soka od jabuke • 2 štapića cimeta • klinčić • piment • 4 žlice ruma • 1 limun PRIPREMA: Filter vrećice čaja prelijte s 2 dl kipuće vode, poklopite i ostavite 5 minuta. U sok od jabuke stavite štapiće cimeta, klinčiće i piment. Ostavite da odstoji 15-ak minuta. Dolijte čaj i rum pa izmiješajte. Dodatno ohladite u hladnjaku. Poslužite ukrašeno limunovom koricom.

Citron koktel

SASTOJCI: • 2 vrećice voćnog čaja s okusom limuna • 1 dl soka od grejpa • 1 žličica šećera • 1 limun za ukrašavanje PRIPREMA: Vrećice čaja prelijte s 3 dl kipuće vode, dodajte šećer i ostavite neka odstoji 10 minuta. Dobro rashladite. Sok od grejpa ulijte u čaj i prelijte napitak u šalice. Ukrasite šalice limunovom koricom i poslužite rashlađeno s ledom.

Hladni čaj od mente

SASTOJCI: • 2 žlice suhe metvice • 4 žlice preljeva od čokolade • 2 kuglice sladoleda od vanilije (oko 100 g) PRIPREMA: Metvicu prelijte s 3 dl kipuće vode pa poklopite. Nakon 5-10 minuta procijedite i čaj dobro ohladite. U hladni čaj umiješajte preljev od čokolade pa čaj prelijte u odgovarajuće čaše. U svaku čašu stavite kuglicu sladoleda i poslužite. SAVJET: kako bi ovaj napitak bio što raskošniji, ukrasite ga šlagom, ribanom čokoladom i listićima mente.

Umijeće pripremanja čaja

Ako pozivate na čaj, morate svakako upoznati zlatna pravila pripreme čaja koja ne stoje u uputi na ambalaži proizvoda: • Za čaj upotrebljavajte samo svježu, čistu vodu. Ako je voda tvrda, upotrijebite filtre za odstranjivanje kamenca ili je kratko prokuhajte. • Čajnik uvijek trebate najprije ugrijati. • Čajnik se ne pere deterdžentima jer talog od čaja koji se kod pripreme napravio poboljšava aromu čaja. Zato čajnik samo isperite vrućom vodom. • Stavite za svaku osobu 1 punu žličicu čaja u čajnik i dodajte još jednu žličicu za čajnik. Ako upotrebljavate čaj u filtar vrećici, računajte da 1 vrećica dostaje za pripremu 1 šalice. • Prelijte čaj vrućom vodom i ostavite da odstoji (najbolje 2 do 5 minuta) kako bi bio što aromatičniji. • Biljne čajeve koji uglavnom sadrže eterična ulja (osim vrsta bez njih) ne treba držati u vodi dulje od 5 minuta u zatvorenoj posudi. • Voćne čajeve koji sadrže voće uglavnom prvo kuhamo u vodi pa tek o