Znate li kako se pravilno skuplja, skladišti i čuva ljekovito bilje

Bez obzira na to živite li na selu ili u gradu, velike su šanse da na prvoj zelenoj površini na koju naiđete ugledate najmanje dvije ljekovite biljke. To najbolje govori o tome koliko su zastupljene i koliko je priroda darežljiva – neprocjenjivo blago nalazi nam se nadohvat ruke. Međutim, treba brati i koristiti samo one primjerke koji rastu na nezagađenom području, daleko od prometnica, tvornica i svih zagađivača zraka.

Kad se bere ljekovito bilje

1. U rano proljeće ili već krajem zime beru se pupoljci bora, breze, jablana i topole. Imela se skuplja čim biljka procvjeta. Ocvalo, oplođeno i klonulo cvijeće nema miris, boju i ljekovitu vrijednost kao ono koje se tek rascvjetalo. Kad je riječ o božuru, beru se potpuno razvijeni ali neotvoreni pupoljci.

2. Lišće i cijele biljke treba skupljati u trenutku kad se na njima pojavi prvi cvijet. Međutim, i tu ima izuzetaka. Na primjer, list matičnjaka bere se prije cvjetanja, jer je u to vrijeme najmirisniji i najkrupniji. Od pelina se dobivaju dvije droge: za likere i rakiju beru se biljke visoke od 15 do 20 cm, a za pripremu čajeva koriste se vrhovi grančica u cvijetu kad biljka dostigne visinu oko jednog metra.

3. Plodovi i sjeme skupljaju se tek kad su potpuno zreli.

4. Koru treba guliti u rano proljeće jer je tada bogata sokom i lako se skida, a rjeđe u jesen, kad otpadne lišće. Ljušti se samo zdrava, mlada, glatka kora, koja nije hrapava ni ispucala.

5. Korijenje i druge podzemne dijelove treba vaditi u jesen, rjeđe u proljeće, mada i tu ima izuzetaka. Na primjer, korijenje zeljastih jednogodišnjih biljaka vadi se u periodu cvjetanja. Kad je riječ o višegodišnjim biljkama, skuplja se samo krupno, potpuno razvijeno korijenje. Uvijek treba odstraniti suhe i trule dijelove, očistiti ga od zemlje i drugih nečistoća, dobro oprati hladnom vodom i što prije osušiti u tankom sloju. Za to se može iskoristiti i pećnica zagrijana na 70 °C.

Koje se biljke suše na propuhu, a koje na suncu

Cvijet, list i nadzemni dio biljke treba sušiti na propuhu i u hladovini, nikako na suncu, a taj proces treba trajati što kraće. Trave se ne smiju sušiti na hrpi, već u što tanjem sloju, na papiru ili platnu, i moraju se redovito protresati. Korijen, sjeme, plod i kora mogu se sušiti i na suncu.

I bilje ima rok trajanja

Osušeni dijelovi ljekovitog bilja ne mogu se čuvati beskonačno – što su stariji, to su lošiji. Općenito je pravilo da bi ih trebalo iskoristiti u roku od godinu dana nakon branja. Međutim, ovo pravilo ne vrijedi za koru trušljike, koja treba “odležati” godinu dana prije upotrebe. Osušeno ljekovito bilje mora biti dobro zapakirano i pohranjeno na suho mjesto, koje se često može provjetravati. Mnoge droge (osušene ljekovite biljke) moraju se čuvati hermetički zapakirane. Najvažniji uzroci njihovog kvarenja su vlaga, toplina, sunčeva svjetlost, kisik iz zraka, nečistoća i nagle promjene temperature. Također, opasnost vreba i od insekata, plijesni i bakterija. Digitalis, gorocvijet, đurđica, jedić, ražena glavica i mnoge druge za medicinu veoma važne biljke moraju se čuvati potpuno suhe i hermetički zapakirane. Ukoliko su pakiranja manja, utoliko su bolja.

Kako se skladišti

Cvijeće, lišće i druge nježne biljne organe najbolje je pakirati u čiste metalne kutije, hermetički zatvorene, ili u sanduke jednake, standardne veličine i oblika obložene dvostrukim debelim papirom crne ili tamnoplave boje. Pogodne su i obložene kartonske kutije. Po potrebi i za kraće vrijeme, posebno kad se droge ne moraju nikuda transportirati, mogu se čuvati u vrećama od višeslojnog papira. Korijenje se pakira u veće vreće, a sjemenke u manje vreće od čiste tkanine. Tako se pakiraju suhe biljke za izvoz, dakle, industrijske količine. Male količine skupocjenih i osjetljivih droga treba čuvati u crnim ili tamnim posudama. Osjetljive biljke treba pakirati (kao, uostalom, i sve druge lijekove) tako da ispune posude do samog vrha, da praznina u kojoj je zrak bude što manja. Ražena glavica, digitalis, gorocvijet, primorski luk, đurđica, muška paprat i sve ostale biljke čiji se ljekoviti sastojci brzo mijenjaju i gube pod utjecajem vlage i ostalih vanjskih čimbenika čuvaju se cijele, a ne u prahu. Treba ih pakirati u tamne staklene, porculanske ili keramičke tegle ili, eventualno, u metalne posude, koje treba hermetički zatvoriti (zaliti parafinom ili voskom). Prije zatvaranja u posudu stavite vrećicu živog vapna, fosfor-pentoksida, bezvodnog gipsa ili silikonskog gela, koji će upiti svu zaostalu vlagu iz zraka ili iz droge. Mnogim suhim biljkama dodaju se razna insekticidna sredstva, papiri natopljeni ljepljivom masom u kojoj ima piretrina, DDT-ja, pepeina, aloe ili stipse, žive, kloroforma i slično.

Čuvajte ga od vlage

Jedan od glavnih uzroka kvarenja droga je vlaga, zato izabrano ljekovito bilje što prije i što bolje treba osušiti, a zatim adekvatno zapakirati. Sastojci digitalisa i ražene glavice brzo se mijenjaju i gube ljekovita svojstva pod utjecajem enzima uslijed dovoljne količine vlage. Zato se zahtijeva da, na primjer, digitalis ne smije imati više od pet posto vlage. Primorski luk, želatina, škrob i većina droga u prahu manje-više su higroskopne tvari, koje se u vlažnoj atmosferi brzo kvare jer upijaju veliku količinu vlage, što je prvi uvjet za razvoj plijesni i aktivnost raznih enzima. Ponekad se te promjene vide i po vanjskim znakovima. Na primjer, pokvarena ražena glavica može mirisati na amonijak, na bijelom sljezu pojavi se plijesan i on onda ima neugodan miris, slačica izgubi ljutinu, na kori cimeta uočavaju se crvenkaste pjege itd.

Šteti mu i svjetlost

Svjetlost štetno utječe na većinu sušenih biljaka. Šafran, kičica, kao i cvjetovi ljubičice, ruže, lipe i drugi mijenjaju se i gube prirodnu boju, blijede. Digitalis čuvan u otvorenoj posudi na svjetlosti brzo gubi aktivna svojstva zbog rastvaranja ljekovitih sastojaka. Ultraljubičasti dio sunčeve svjetlosti ima jako kemijsko djelovanje i, u loše zapakiranoj drogi, može izazvati neželjene promjene i na taj način smanjiti njezinu ljekovitu vrijednost ili je u izvjesnim slučajevima u potpunosti uništiti. Zato sve osjetljive biljke treba pakirati u neprozirne posude ili sanduke dobro obložene debelim papirom.