Osim što kukuruzom hrane domaće životinje, prave od njega ulje, melju ga u brašno, prave kukuruzni sirup i pucaju kokice, Amerikanci od svoga “prerijskog zlata” dobivaju više proizvoda nego što možete zamisliti: etanolsko gorivo, tiskarsku tintu, pelene za jednokratnu upotrebu i čitavo mnoštvo biorazgradivih plastičnih proizvoda koji su obazriviji prema okolišu nego oni proizvedeni na osnovi nafte. Da bi se posve pojmilo koliko je kukuruz cijenjena namirnica u američkoj kulturi, deseci gradova na američkome Srednjem zapadu u kasno ljeto privlače posjetitelje svojim “kukuruznim labirintima” izgrađenim od pomno zasađenih redova kukuruza. Još je čudnija kukuruzna palača u Mitchellu, u južnoj Dakoti, s kupolama i minaretima od luka i zidovima od kukuruza i trave, koju oblikuju svake godine. U kolovozu kukuruz, pak, nadahnjuje neviđene majstorije u Kanzasu.
Srebro u uzgoju žitarica
Dokazi o pripremi jela od kukuruza stari su više od 7000 godina. Pretpostavlja se da je domovina kukuruza srednja Amerika, te su ga uzgajale civilizacije Inka, Maja i Asteka. Indijanci duž rijeke Rio Grande izrazito su štovali ovu biljku, budući da im je služila kao hrana, sklonište, dekoracija, pa čak i kao gorivo. Iz Srednje se Amerike kukuruz proširio po toplijim područjima čitavog svijeta. Europljanima ih je donio čuveni Kristofor Kolumbo 1493. godine, da bi se njegov uzgoj poslije proširio na Bliski istok, Aziju i cijeli svijet. Na Balkan je stigao u 17. stoljeću. Danas kukuruz u uzgoju žitarica zauzima drugo mjesto u svijetu, odmah iza riže, a ispred pšenice. Stabljika kukuruza može biti visoka 2-3 metra sa širokim, dugim listovima u podnožju stabljike do manjih i kraćih listova na vrhu. Ispod listova, uz stabljiku, razvijaju se plodovi, klipovi dužine 15-20 cm s kukuruznim zrnima, skrivenima u više ovojnih listova s nitima (svilom) na vrhu koji sazrijevanjem ploda prelaze iz zelene u žutu ili crvenu boju.
Žuti pigmenti protiv srčanih bolesti i raka
U Americi je izraz “hranjen kukuruzom” sinonim za “zdrav”. A za to ima razloga. Prosječan klip kukuruza ima 200-400 zrna, od kojih je svaki pravo malo skladište ugljikohidrata, bjelančevina, vitamina, minerala i vlakana. Škrob je sastojak koji je najviše zastupljen u zrnu kukuruza (73%) i predstavlja važan izvor energije. Ostali ugljikohidrati su jednostavni šećeri: glukoza, saharoza i fruktoza u količini 1-3 posto. A svi koji misle da kukuruz opterećuje organizam suvišnim kalorijama, grdno se varaju: u prosječno velikom svježem klipu kukuruza ima samo 80 do 100 kcal. Kukuruz je izvrstan izvor tiamina (vitamin B1) koji ima važnu ulogu u pravilnom radu mozga. Naime, vitamin B1 sudjeluje u sintezi acetilkolina, prijenosnika živčanih impulsa, koji je zadužen za dobro pamćenje. Nedostatak tog neuroprijenosnika primijećen je kod starijih osoba koje boluju od Alzheimerove bolesti ili čiji mozak slabije funkcionira. Kukuruz ima također mnogo niacina (vitamin B3) koji regulira kolestreol u krvi, kao i folata, fosfora i vlakana. Kukuruz sadrži više bjelančevina nego mnoge druge vrste povrća. Zato se ne treba čuditi da ova žuta zrna hrane cjelokupno stanovništvo Srednje i Južne Amerike. Žuti pigmenti koji daju kukuruzu boju zlata zovu se lutein i zeaksantin. Oba pripadaju porodici karotenoida a – poput ostalih karotenoida – i oni pomažu u borbi protiv srčanih bolesti i raka. No, imaju jednu ulogu koja ih razlikuje od svih ostalih. Svojim antioksidantnim djelovanjem štite vrlo osjetljivo područje u oku: žutu pjegu. Bez žute pjege ne bismo imali oštar centralni vid koji nam omogućuje čitanje sitnih tiskanih slova, vožnju automobila ili raspoznavanje osobe koja stoji vrlo blizu nas. Točnije, to je presudni dio vida koji se gubi usljed bolesti oka u starijih osoba, a zove se makularna degeneracija. Takvo je stanje glavni uzrok sljepoće u starijih ljudi. Lutein i zeaksantin mogu to spriječiti.
Ljekovita kukuruzna svila
Ljekovitost kukuruza nalazi se u ženskim cvjetovima (kukuruznoj svili) i plodu (zrnu i klicama). Kako bi kukuruzna svila (u našem narodu poznata i kao kukuruzni brkovi) bila ljekovita, prije oprašivanja valja je odrezati i sušiti naglo, u sjeni ili vrlo oprezno, na umjetnoj toplini. Također je dobra kukuruzna svila u vrijeme dok su kukuruzi mliječni. Zrela, suha i tamna kukuruzna svila posve je bezvrijedna i ne sadrži ljekovita svojstva. Najbolja je kukuruzna svila s biološki uzgajanog kukuruza, daleko od javnih prometnica, željezničkih pruga i industrijskih pogona. Sušena kukuruzna svila upotrebljava se kao diuretik te djelotvorno i neškodljivo sredstvo za mršavljenje. Dobro je znati da dužim čuvanjem kukuruzna svila gubi djelovanje za izlučivanje mokraće i postaje vrlo dobro sredstvo za čišćenje crijeva.
Čaj od kukuruzne svile dobro pomaže kod vodene bolesti, upale mokraćnog mjehura, srčanih bolesti, gihta i reume, Izbacuje pijesak iz bubrega i mokraćnog mjehura i ublažava kašalj. Preporuča se i šećernim bolesnicima jer snižava povišeni šećer u krvi. Kretanjem, izbacivanjem iz prehrane škroba, šećera i životinjske masti te pijenjem čaja od kukuruzne svile, šećerni bolesnici s dijabetesom lakšeg oblika bolest mogu dovesti pod kontrolu. Kukuruzna svila također pomaže kod grčeva bubrega te kod noćnog mokrenja u krevet (djece i starijih osoba). Dužim uzimanjem smanjuje i visoki krvni tlak.
Kukuruzne klice za sjajnu kosu
❖ Zbog 28% ulja i drugih biološki vrijednih sastojaka, kukuruzne klice predstavljaju vrlo važnu hranu za slabunjavu djecu, rodilje, sportaše i one koji se oporavljaju od bolesti.
❖ Hidrauličnim tiještenjem kukuruznih klica dobiva se nerafinirano ulje koje sadrži linolnu kiselinu, zasičene masne kiseline, fitosterin, fitohormone i vitamin E. To ulje ima značajnu ulogu u fiziološkoj i terapeutskoj ishrani ljudi. Osim što se koristi kao izvrsna jestiva namirnica, ulje od kukuruznih klica najvrednije je dijetno ulje.
❖ Izgubljeni sjaj kose vraća se uzimanjem (ujutro, natašte) jedne žličice ulja od kukuruznih klica – tijekom mjesec dana.
❖ Kaša od kukuruznog brašna (ili krupice) vrlo je pogodna za pravljenje obloga protiv reumatizma i bolova u zglobovima. Oblozi od kukuruznog brašna dugo ostaju vrući i njima se postiže dobra ishrana tkiva krvlju. Pripremaju se tako da se kukuruzno brašno popari vrućom vodom koliko se može podnijeti. Nanose se izravno na kožu i zatim omotaju lanenom krpom. Ako se zatim takav oblog omota i najlonskom folijom, toplina će se zadržati duže pa će i liječenje biti uspješnije.
❖ Kod pojačanog izlučivanja želučane kiseline, te javljanja bolova ili grčeva u želucu, dobro je jesti laganu (nemasnu) pileću ili teleću juhu u koju se zakuha kukuruzna krupica. Kod istog problema dobro je jesti kukuruznu kašu ili rjeđu palentu.
Gastronomske delicije
Iako u kukuruzu možemo uživati kroz cijelu godinu, onaj koji je ubran i kojega jedemo u kasno ljeto najbolje prija našem nepcu i sadrži najviše hranjivih tvari. Najbolje ga je odmah skuhati u slanoj vodi jer se stajanjem u njemu smanjuje količina šećera. Možete ga i ispeći u pećnici tako da klipovima uklonite ljuske, zrna premažete maslacem i ponovno obložite ljuskama. Prekrijte ih aluminijskom folijom i pecite u pećnici 10-ak minuta na 220 °C. Pečeni kukuruz sa salatom od rajčica s maslinovim uljem i bosiljkom u kombinaciji s pečenom piletinom, hamburgerom, hrenovkom ili odreskom specijalitet je američke kuhinje. U Europi se kukuruzna zrna upotrebljavaju za pripremu raznih maneštri (Maneštra je autohtono istarsko jelo koje se sprema od razna povrća, a bez obzira na oblik uvijek sadrži zrna kukuruza) te u kombinaciji s raznim povrćem u salatama i varivima. No, više su u uporabi proizvodi od kukuruza u obliku kukuruzne krupice i kukuruznog brašna, dok ljubitelji zdravog obroka konzumiraju i kukuruzne pahuljice. Kukuruzna krupica najčešće se upotrebljava u pripremi palente ili žganaca, koja se poslužuje samostalno ili kao prilog uz mesna i riblja jela te jela od povrća. Kukuruzno brašno upotrebljava se najčešće za pripremu kruha u kombinaciji s drugim brašnima. Kokice, omiljena dječja grickalica, dobivaju se od kukuruza kokičara, pečenjem na dobro zagrijanom ulju. Kukuruzu nedostaju dvije esencijalne aminokiseline, lizin i triptofan. Zbog toga se preporučuje da se uzima u kombinaciji s mahunarkama, te se tako zadovolje potrebe organizma za bjelančevinama i mineralima. Primjerice, prehrambena vrijednost kukuruznog kruha poboljšava se dodatkom male količine sojinog brašna.
Kukuruz u trudnoći
Poznato je da povišena razina aminokiseline homocisteina može uzrokovati bolesti srca. Do njezina povišenja dolazi, smatra se, zbog manjka folne kiseline, vitamina B12 i B6 u organizmu. Budući da kukuruz obiluje folnom kiselinom, pomaže prirodnu regulaciju razine homocisteina u organizmu i tako štiti srčanožilni sustav. Jedno od najvažnijih medicinskih otkrića 20. stoljeća govori da pravilan unos folne kiseline za vrijeme trudnoće smanjuje oštećenja živčanog sustava novorođenčeta 48 do 80 posto. To je razlog što se kukuruz preporučuje ženama koje namjeravaju zatrudnjeti te trudnicama tijekom prva tri mjeseca trudnoće.